REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd-2678/2026-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca mr. sc. Dražena Jakovine predsjednika vijeća, Renate Šantek članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Željka Pajalića člana vijeća, mr. sc. Igora Periše člana vijeća i Jadranke Anić-Matić članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Ponikve eko otok Krk d.o .o. Krk, Vršanska 14, OIB:04155352667, kojeg zastupa punomoćnik Petar Petrinić, odvjetnik u Rijeci, protiv tuženika Tigar Nautika j.d.o.o Baška, Baška, Batomalj 42, OIB:36426593056, kojeg zastupa punomoćnik Vladan Zečević, odvjetnik u Rijeci, radi isplate, odlučujući o tuženikovom prijedlogu za dopuštenje revizije protiv presude i rješenja Županijskog suda u Varaždinu broj Gž-66/2025-2 od 7. siječnja 2026. kojima je djelomično potvrđena i djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Crikvenici Stalne službe u Krku broj Povrv- 67/2023-5 od 26. ožujka 2024., u sjednici održanoj 17. lipnja 2026.,
r i j e š i o j e:
I. Prijedlog tuženika za dopuštenje revizije odbacuje se kao nedopušten.
II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova sastava odgovora na prijedlog za dopuštenje revizije kao neosnovan
Obrazloženje
1. Tuženik je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude i rješenja Županijskog suda u Varaždinu broj Gž-66/2025-2 od 7. siječnja 2026. kojima je djelomično potvrđena i djelomično ukinuta presuda Općinskog suda u Crikvenici Stalne službe u Krku broj Povrv- 67/2023-5 od 26. ožujka 2024., pozivom na odredbu čl. 385.a Zakona o parničnom postupku.
2. U odgovoru na prijedlog za dopuštenje revizije tužitelj je predložio prijedlog odbaciti kao nedopušten, a tuženiku naložiti da mu naknadi troškove sastava tog odgovora.
3. Postupajući sukladno odredbi čl. 387. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/08, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 i 146/25 - dalje: ZPP) u vezi s čl. 385.a st. 1. ZPP, ovaj sud je ocijenio da tuženik u prijedlogu za dopuštenje revizije nije naznačio razloge važnosti za postavljeno pravno pitanje u smislu čl. 385.a st. 1. ZPP.
4. Naime, samo pozivanje na zakonski tekst odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP kojim su određene pretpostavke za podnošenje prijedloga za dopuštenje revizije ne predstavlja dostatne i jasne razloge važnosti za postavljeno pravno pitanje. U smislu odredbe čl. 387. st. 2. točka 3. ZPP u prijedlogu za dopuštenje revizije je potrebno jasno navesti razloge zbog kojih podnositelj prijedloga smatra da bi rješenje nekog pitanja bilo važno, ne samo za odluku u ovoj pravnoj stvari, već i za osiguran je jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, u smislu da je potrebno ukazati na primjerice postojanje različite prakse revizijskog suda ili različite sudske prakse nižestupanjskih sudova o tom pitanju (prema kojoj je o tome u određenim sudskim odlukama zauzeto pravno shvaćanje suprotno onom iz pobijane odluke) ili iznijeti druge važne razloge u skladu s navedenim propisom zbog čega bi postojala potreba usuglašavanja i razvijanja sudske prakse postupanjem ovog suda putem izjavljene revizije te se određeno pozvati na relevantne propise i dijelove sudskih odluka, što je u konkretnom prijedlogu izostalo.
5. Budući da tuženik u prijedlogu nije naznačio razloge važnosti postavljenih pravnih pitanja u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP, na temelju odredbe čl. 389.a st. 1. i 3. ZPP, prijedlog za dopuštenje revizije je u tom dijelu odbačen i odlučeno je kao u izreci ovog rješenja.
6. U odnosu na navode tuženika iznesene u prijedlogu za dopuštenje revizije da mu je pobijanom drugostupanjskom odlukom povrijeđeno pravo na pravično suđenje zajamčeno odredbom čl. 29. st. 1. Ustava Republike Hrvatske ("Narodne novine", broj 56/90, 135/97, 113/00, 28/01, 76/10 i 5/14 – dalje: Ustav) i čl. 6. st. 1. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda ("Narodne novine" – Međunarodni ugovori broj 18/97, 6/99, 8/99, 14/02, 13/03, 9/05, 1/06,2/10 i 13/17 – dalje: Konvencija) treba navesti kako se sadržaj tužiteljevog prijedloga za dopuštenje revizije dijelom svodi na pritužbe o načinu na koji su nižestupanjski sudovi ocijenili dokaze odnosno o tome kako su utvrdili činjenično stanje, dakle na razloge koje se ne mogu isticati u reviziji niti mogu predstavljati povredu prava na pravično suđenje osim u izuzetno rijetkim slučajevima.
6.1. U odnosu na navode tuženika da je do povrede prava na pravično suđenje došlo zbog pogrešne primjene materijalnog prava, treba istaći da čl. 6. st. 1. Konvencije i čl. 29. st. 1. Ustava sadrže samo određena procesna jamstva pa do povrede tog prava u pravilu niti ne može doći zbog pogrešne primjene materijalnog prava, osim u slučaju da je pobijana presuda arbitrarna ili očito nerazumna, što ovdje nije slučaj.
6.2. Naime, u postupku pred nižestupanjskim sudovima tuženiku je bilo omogućeno da se izjasni o zahtjevima i navodima tužitelja, da iznese činjenice i predlaže dokaze te da na taj način ravnopravno sudjeluju u postupku. Nižestupanjski sudovi su u obrazloženjima presuda odgovorili na sve odlučujuće navode tuženika, presude su detaljno obrazložene i ne mogu se smatrati arbitrarnima ili očito nerazumnima. Stoga ništa ne upućuje na zaključak da tuženik nije imao pravično suđenje.
6.3. Prema ocjeni vijeća tuženik u prijedlogu za dopuštenje revizije nije učinio vjerojatnim da mu je u postupku pred nižestupanjskim sudovima povrijeđeno temeljno ljudsko pravo na jednakost pred zakonom zajamčeno čl. 14. st. 2. Ustava jer ničim ne ukazuje da su sudovi u istovjetnim ili u bitnome sličnim činjeničnim i pravnim situacijama drugačije primijenili materijalno ili procesno pravo.
7. Budući da tuženik nije učinio vjerojatnim da mu je u postupku pred drugostupanjskim sudom povrijeđeno pravo na pravično suđenje, niti pravo na jednakost, prijedlog za dopuštenje revizije u tom dijelu je odbačen na temelju čl. 389.a st. 1. i st. 4. ZPP.
8. Zahtjev tužitelja za naknadu troškova sastava odgovora na prijedlog za dopuštenje revizije odbijen je kao neosnovan jer je imajući u vidu sadržaj tog odgovora, vijeće ocijenilo da isti nije bio potreban za vođenje parnice u smislu odredbe čl. 166. st. 1 . ZPP u vezi s čl. 155. st. 1. ZPP.
Zagreb, 17. lipnja 2026.
Predsjednik vijeća
mr. sc. Dražen Jakovina
