REPUBLIKA HRVATSKA

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske

Savska cesta 62, Zagreb

Poslovni broj: Pž-2578/2026-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, sudac Mirna Maržić, u pravnoj stvari tužitelja CROATIA osiguranje d.d. FILIJALA SPLIT, Split, Trg hrvatske bratske zajednice 8, OIB 26187994862, protiv 1. tuženika HRVATSKI URED ZA OSIGURANJE, Zagreb, Martićeva 71, OIB 38922958547, kojeg zastupa punomoćnik Hrvoje Lui, odvjetnik iz Odvjetničkog društva Mađarić & Lui d.o.o. u Zagrebu, Zelinska ulica 4, i 2. tuženika IP, [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Marko Balić, odvjetnik iz Splita, Biokovska 8, radi naplate pristojbe, odlučujući o žalbi prvotuženika izjavljenoj protiv rješenja Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-174/2020 od 28. svibnja 2026., 17. lipnja 2026.

r i j e š i o  j e

Ukida se rješenje Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-174/2020 od 28. svibnja 2026. i predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovan postupak.

Obrazloženje

1.1. Prvostupanjskim je rješenjem u točki I. izreke djelomično uvažen prigovor prvotuženika od 14. svibnja 2026., zaprimljenog na sud 15. svibnja 2026. te je preinačen nalog za plaćanje sudske pristojbe poslovni broj P-174/2020-121 od 13. svibnja 2026. kojeg je donio Trgovački sud u Zagrebu u iznosu sudske pristojbe koja sada glasi 892,55 EUR.

1.2. Proizlazi da je navedeni nalog za plaćanje sudske pristojbe potvrđen u dijelu u kojem je naloženo tužitelju platiti sudsku pristojbu na prijedlog za dopuštenje revizije za iznos od 892,55 EUR.

1.3. U obrazloženju se navodi da je nalogom prvostupanjskog suda poslovni broj P-174/2020-114 od 13. svibnja 2026. prvotuženiku naloženo platiti sudsku pristojbu na prijedlog za dopuštenje revizije u iznosu od 1.221,04 EUR, protiv kojeg je prvotuženik 14. svibnja 2026. podnio prigovor navodeći da je sukladno Zakonu o sudskim pristojbama i Uredbi o Tarifi sudskih pristojbi već platio sudsku pristojbu za prijedlog za dopuštenje revizije. Prvostupanjski je sud prigovor ocijenio djelomično osnovanim uz obrazloženje da je predmet postupka potraživanje isplate. Nadalje navodi da je odredbom članka 7. stavka 1. Zakona o sudskim pristojbama („Narodne novine“ broj 118/18 i 51/23; dalje: ZSP) propisano da se za podneske koji se podnose u elektroničkom obliku sukladno posebnim propisima putem informacijskog sustava u primjeni u poslovanju suda pristojba plaća u trenutku njihova podnošenja u visini polovice propisanog iznosa pristojbe utvrđene tarifom. Obveza plaćanja pristojbe nastaje u trenutku kada se predaju podnesci (članak 4. ZSP -a) što prvotuženik nije u potpunosti ispoštovao kada je uložio predmetni podnesak slijedom čega je nalogom Trgovačkog suda u Zagrebu od 13. svibnja 2026., sukladno odredbi članka 39. ZSP-a bio pozvan na plaćanje pristojbe, pri čemu se na tu pristojbu ne primjenjuje članak 7. stavak 1. ZSP-a.

2. Navedeno rješenje žalbom pobija prvotuženik navodeći sve žalbene razloge iz odredbe članka 353. stavka 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 148/11 - pročišćeni tekst, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 i 146/25; dalje: ZPP) ukazujući na nerazumljivost i kontradiktornost pobijanog rješenja koje predlaže preinačiti ili ukinuti.

3. Žalba je osnovana.

4. Pobijano je rješenje u pobijanom dijelu ispitano na temelju odredbe članka 365. stavaka 1. i 2. u vezi s člankom 381. ZPP-a („Narodne novine“ broj: 148/11 - pročišćeni tekst, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23).

5. Predmet ovog žalbenog postupka je odlučivanje o pristojbenoj obvezi prvotuženika u odnosu na pristojbu za prijedlog za dopuštenje revizije.

6. U postupanju prvostupanjskog suda koje je prethodilo donošenju pobijane odluke i u pobijanoj odluci ostvarena je bitna povreda odredaba parničnog postupka iz odredbe članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP-a na koju ukazuje prvotuženik u žalbi jer za odluku nisu dani valjani razlozi, a navedeni razlozi odluke proturječe ispravama u spisu.

7. Prvostupanjski sud nije naveo odlučno činjenično stanje, a to je vrijednost predmeta spora te pristojbena osnovica pa time i visinu sudske pristojbe koju je obvezan platiti prvotuženik te koliko je i kada plaćeno. O tome prvostupanjski sud nije naveo razloge navodeći samo da je pristojbeni obveznik već platio pristojbu za prijedlog i dopuštenje revizije.

8.1. Iz podataka u spisu može se isključivo utvrditi da je prvotuženik platio iznos od 328,49 EUR 1. lipnja 2026. (str. 663. spisa,) te da je isti iznos platio i 17. srpnja 2025. (str. 633. spisa). Niti iz jedne od navedenih potvrda o plaćanju nije moguće utvrditi koju je točno pristojbu uplatio, a naloženo mu je plaćanje više pristojbi (str. 607. – 630. spisa) na koje je naloge prvotuženik uložio prigovore o kojim je prvostupanjski sud odlučio rješenjima od 28. svibnja 2026. (str. 642. – 652. spisa).

8.2. Međutim iz podataka u e-Spisu proizlazi da je 1. lipnja 2026. plaćena pristojba na rješenje o odbačaju prijedloga za dopuštenje revizije, a 17. srpnja 2025. za prijedlog za dopuštenje revizije.

9. Prijedlog za dopuštenje revizije prvotuženik je podnio 28. srpnja 2025. putem e-Komunikacije i istom je priložio potvrdu o uplati iznosa sudske pristojbe u iznosu od 328,42 EUR (str. 541. – 554. spisa).

10. Sporna je i visina iznosa pristojbe na prijedlog za dopuštenje revizije, koju visinu je prvostupanjski sud različito odredio u odnosu na pristojbu na žalbu protiv presude, a različito u odnosu na ovdje predmetni prijedlog za dopuštenje revizije, iako ih treba obračunati prema istom Tar.br. 3/1 Uredbe o tarifi sudskih pristojbi („Narodne novine“ broj 37/23 i 50/26).

11. Budući da je sporna visina sudske pristojbe na prijedlog za dopuštenje revizije u konkretnom slučaju sporno je i da li je prvotuženik ostvario pravo na primjenu odredbe članka 7. stavka 1. ZSP-a.

12. Navedenom je odredbom izričito propisano da se za podneske koji se podnose u elektroničkom obliku, sukladno posebnim propisima putem informacijskog sustava u primjeni u poslovanju suda, pristojba plaća u trenutku njihova podnošenja u visini polovice propisanog iznosa pristojbe utvrđene Tarifom sudskih pristojbi. Dakle, radi se o iznimci u pogledu visine dužne pristojbe, koja se, ako se radi o podnesku koji se podnosi u elektroničkom obliku i ako je pristojba plaćena u trenutku njegova podnošenja, plaća u visini polovice propisanog iznosa pristojbe. Pretpostavke da se radi o načinu podnošenja podneska elektronskim putem, a ne nekim drugim načinom i da je pristojba plaćena u trenutku podnošenja podneska moraju biti kumulativno ispunjene.

13. Slijedom navedenoga valjalo je ukinuti rješenje prvostupanjskog suda, sukladno odredbi članka 29. stavaka 2. i 6. ZSP-a, a primjenom odredbe članka 380. točke 3. ZPP-a.

14. U ponovnom postupku prvostupanjski će otkloniti nedostatke na koje mu je ukazano ovim rješenjem, utvrditi visinu sudske pristojbe imajući u vidu odredbu članka 24. stavka 2. ZSP-a i utvrditi da li se u konkretnom slučaju primjenjuje odredba članka 7. stavka 1. ZSP-a te donijeti novu odluku koju će valjano obrazložiti.

Zagreb, 17. lipnja 2026.

Sudac

Mirna Maržić