REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd-2653/2026-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca mr. sc. Dražena Jakovine predsjednika vijeća, Renate Šantek članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Željka Pajalića člana vijeća, mr. sc. Igora Periše člana vijeća i Jadranke Anić-Matić članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja LS, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Ivan Lalić, odvjetnik u Slavonskom Brodu, protiv prvotuženika Addiko bank d.d., Zagreb, Slavonska avenija 6, OIB: 14036333877, kojeg zastupa punomoćnik CS i drugi odvjetnici u Odvjetničkom društvu Kožul i Petrinović u Zagrebu i drugotuženika MS, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Perica Brainović, odvjetnik u Zagrebu, radi utvrđenja i isplate, odlučujući o prijedlogu prvotuženika za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Zagrebu broj Gž-348/2025-7 od 17. ožujka 2026., kojom je djelomično potvrđena i djelomično preinačena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj P-774/2024-112 od 19. prosinca 2024., ispravljena rješenjem istog suda broj P-774/2024-119 od 28. kolovoza 2025., u sjednici održanoj 17. lipnja 2026.,
r i j e š i o j e:
I. Prijedlog prvotuženika za dopuštenje revizije se odbacuje.
II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova podnošenja odgovora na prijedlog za dopuštenje revizije kao neosnovan.
Obrazloženje
1. Prvotuženik je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Zagrebu broj Gž-348/2025-7 od 17. ožujka 2026., kojom je djelomično potvrđena i djelomično preinačena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj P-774/2024-112 od 19. prosinca 2024., ispravljena rješenjem istog suda broj P- 774/2024-119 od 28. kolovoza 2025.
2. U prijedlogu za dopuštenje revizije prvotuženik je naveo da prijedlog podnosi sukladno odredbi čl. 385.a st. 1. i 2. Zakona o parničnom postupku, zbog pravnih pitanja važnih za odluku u sporu, za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni te za razvoj prava u sudskoj praksi, kao i zbog osobito teških povredi odredaba parničnog postupka kojima su prvotuženiku povrijeđena temeljna prava zajamčena Ustavom Republike Hrvatske i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda.
3. U odgovoru na prijedlog za dopuštenje revizije tužitelj je predložio prijedlog odbaciti, uz naknadu troškova podnošenja odgovora na prijedlog za dopuštenje revizije.
4. Prema odredbi čl. 389. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" , broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 i 146/25 - dalje: ZPP) Vrhovni sud Republike Hrvatske o prijedlogu za dopuštenje revizije odlučuje na sjednici vijeća, pri čemu ispituje postojanje formalnih pretpostavki za dopuštenost revizije u smislu odredbi čl. 387. ZPP te čl. 385.a st. 1. i st. 2. ZPP. No, u slučaju kad nisu ispunjene formalne pretpostavke za dopuštenost prijedloga za dopuštenje revizije ovaj sud nema ovlaštenje upuštati se u ispitivanje i ocjenu osnovanosti predlagateljevih navoda iznesenih u prijedlogu za dopuštenje revizije.
5. Postupajući sukladno odredbi čl. 385.a st. 1. ZPP te čl. 387. ZPP vijeće je nakon ispitivanja postojanja formalnih pretpostavki za dopuštenost prijedloga za dopuštenje revizije ocijenilo da predmetni prijedlog ne sadrži jasno naznačene razloge zbog kojih prvotuženik smatra da su postavljena pitanja važna za odluku u sporu, za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni i za razvoj prava kroz sudsku praksu.
6. Odredbom čl. 387. st. 2. točka 3. ZPP propisano je da prijedlog za dopuštenje revizije mora, između ostaloga, sadržavati i jasno naznačene razloge zbog kojih stranka smatra da joj Vrhovni sud Republike Hrvatske treba dopustiti reviziju u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. ili 2. ZPP uz određeno pozivanje na relevantne propise i dijelove sudskih odluka.
7. Prema ustaljenom pravnom shvaćanju ovoga suda, iznesenom u brojnim odlukama u kojima je odlučeno o dopuštenosti prijedloga za dopuštenje revizije, u prijedlogu za dopuštenje revizije potrebno je, osim pravnih pitanja, također određeno navesti razloge zbog kojih predlagatelj smatra da je rješenje postavljenog pravnog pitanja važno, ne samo za odluku u predmetnoj pravnoj stvari, već i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni. Dakle, u podnesenom prijedlogu za dopuštenje revizije pri navođenju razloga važnosti u pogledu postavljenih pravnih pitanja potrebno je određeno ukazati da pravno shvaćanje drugostupanjskog suda o postavljenom pravnom pitanju u pobijanoj odluci odstupa od prakse revizijskog suda, na postojanje prakse revizijskog suda koja nije jedinstvena, na postojanje različite sudske prakse nižestupanjskih sudova o postavljenim pravnim pitanjima u pogledu kojih su zauzeta nepodudarna pravna shvaćanja sa pravnim shvaćanjem iz pobijane odluke ili iznijeti neke druge važne razloge zbog kojih postoji potreba usuglašavanja i razvijanja sudske prakse intervencijom ovoga, revizijskog suda putem podnesenog izvanrednog pravnog lijeka, što je u konkretnom prijedlogu izostalo.
8. Prvotuženik u prijedlogu za dopuštenje revizije izražava nezadovoljstvo s odlukom drugostupanjskog suda te se sadržajno poziva na pogrešnu primjenu materijalnog prava, što u načelu nije sam za sebe poseban razlog zbog kojeg se može dopustiti podnošenje revizije ako nisu ispunjene i ostale pretpostavke iz odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP.
9. Budući da je vijeće ocijenilo da u odnosu na postavljena pravna pitanja u prijedlogu za dopuštenje revizije nisu ispunjene zakonske pretpostavke za dopuštenost revizije, propisane odredbom čl. 385.a st. 1. ZPP, valjalo je, na temelju odredbe čl. 389.a st. 1. i 3. ZPP, prijedlog u tom dijelu odbaciti kao nedopušten.
10. Prvotuženik je u prijedlogu za dopuštenje revizije istaknuo da mu je u postupku pred drugostupanjskim sudom povrijeđeno pravo na pravično suđenje i pravo na pristup sudu, zajamčena čl. 29. Ustava Republike Hrvatske ("Narodne novine" , broj 56/90, 135/97, 8/98, 113/00, 124/00, 28/01, 41/01, 76/10, 85/10, 5/14 i 69/17 - dalje: Ustav) i čl. 6. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda ("Narodne novine - Međunarodni ugovori", broj 18/97, 6/99, 14/02, 13/03, 9/05, 1/06, 2/10 i 13/17 - dalje: Konvencija) pravo na djelotvoran pravni lijek zajamčeno čl. 18. Ustava, kao i pravo na jednakost svih pred zakonom zajamčeno čl. 14. Ustava.
11. Glede navoda prvotuženika da je do povrede prava na pravično suđenje došlo zbog pogrešne primjene materijalnog prava, treba istaći da čl. 6. st. 1. Konvencije i čl. 29. st. 1. Ustava sadrže samo određena procesna jamstva. Stoga do povrede tog prava u pravilu niti ne može doći zbog pogrešne primjene materijalnog prava, osim u slučaju da je pobijana presuda arbitrarna ili očito nerazumna, što ovdje nije slučaj.
12. Prema ocjeni ovog suda, u postupku pred nižestupanjskim sudovima prvotuženiku je bilo omogućeno da se izjasni o zahtjevima i navodima tužitelja, iznosi činjenice i predlaže dokaze te na taj način ravnopravno sudjeluje u postupku. U svojim presudama nižestupanjski sudovi su odgovorili na sve odlučujuće navode prvotuženika. Njihove presude su detaljno obrazložene te se ne mogu smatrati arbitrarnima ili očito nerazumnima. Stoga ništa ne upućuje na zaključak da prvotuženik nije imao pravično suđenje.
13. Što se tiče pritužbe koja se odnosi na povredu prava na pristup sudu zajamčenog čl. 29. Ustava, povredu prava na djelotvoran pravni lijek zajamčenog čl. 18. Ustava te povredu prava na jednakost svih pred zakonom zajamčenog čl. 14. Ustava, prvotuženik u prijedlogu za dopuštenje revizije nije obrazložio razloge zbog kojih smatra da su mu ta prava povrijeđena niti je, s obzirom na sadržaj priloga ovom prijedlogu, isticao takve prigovore tijekom postupka pred nižestupanjskim sudovima.
14. Kako prvotuženik nije učinio vjerojatnim da su mu povrijeđena temeljna prava, valjalo je na temelju odredbe čl. 389.a st. 4. ZPP prijedlog za dopuštenje revizije odbaciti i u dijelu u kojem je podnesen na temelju odredbe čl. 385.a st. 2. ZPP.
15. Zahtjev tužitelja za naknadu troška odgovora na prijedlog za dopuštenje revizije je odbijen kao neosnovan jer je ocijenjeno da ta radnja u postupku nije bila potrebna u smislu odredbe čl. 155. st. 1. ZPP.
Zagreb, 17. lipnja 2026.
Predsjednik vijeća:
mr. sc. Dražen Jakovina
