Republika Hrvatska

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske

Zagreb

Broj: Ppž-5981/2026

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca ovog suda Nediljka Bobana predsjednika vijeća, te Karmen Novak Hrgović i Tomislava Tomašića, članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Marcele Soljačić Prester kao zapisničara, u prekršajnom postupku protiv okrivljenika MD, zbog prekršaja iz članka 59. stavka 5. Zakona o sigurnosti prometa na cestama (Narodne novine broj: 67/2008, 48/2010, 74/2011, 80/2013, 158/2013, 92/2014, 64/2015, 108/2017, 70/2019, 42/2020, 85/2022, 114/2022), rješavajući o žalbi okrivljenika MD, podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Osijeku, Stalne službe u Belom Manastiru od 24. travnja 2024. godine, broj: Pp-2585/2023-11, na sjednici vijeća održanoj dana 17. lipnja 2026. godine

p r e s u d i o j e:

I Odbija se žalba okrivljenika MD kao neosnovana, te se prvostupanjska presuda potvrđuje.

II Temeljem članka 138. stavka 2. točke 3 c. Prekršajnog zakona (Narodne novine, broj: 107/2007, 39/13, 157/2013, 110/2015, 114/2022) okrivljenik MD je obvezan naknaditi trošak žalbenog postupka u paušalnom iznosu od 50,00 (pedeset) EUR-a, u roku od 30 (trideset) dana od primitka ove presude.

Obrazloženje:

1. Pobijanom presudom okrivljenik MD proglašen je krivim i kažnjen novčanom kaznom u iznosu od 800,00 EUR-a, zbog prekršaja članka 59. stavak 1. i stavak 5. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, koju je obvezan platiti u roku od 30 dana po pravomoćnosti presude, te ukoliko plati u ostavljenom roku dvije trećine izrečene novčane kazne ista će se smatrati plaćenom u cijelosti.

Istom presudom okrivljeniku je izrečena temeljem članka 50. i članka 58. Prekršajnog zakona zaštitna mjera zabrane upravljanja motornim vozilom B kategorije u trajanju od dva mjeseca.

Prvostupanjskom presudom okrivljenik je oslobođen obveze plaćanja troškova prekršajnog postupka.

2. Protiv navedene presude pravodobno je podnio žalbu okrivljenik, zbog odluke o sankcijama, kako proizlazi iz sadržaja žalbe. Žalitelj ističe prilikom ulaska u raskrižje nije povećao brzinu, ali priznaje krivnju za prekršaj. Ističe da nije bio uredno pozvan na ročišta, a da je u prigovoru naveo točnu adresu na koju se imaju slati pozivi. Predlaže prihvatiti žalbu.

3. Žalba nije osnovana.

4. Vijeće Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske, na temelju čl. 202. st. 1. Prekršajnog zakona (Narodne novine broj: 107/2007, 39/2013, 157/2013, 110/2015, 70/2017, 118/2018 – dalje PZ), ispitivalo je pobijanu presudu iz osnova i razloga iz kojih se ista pobija žalbom, a po službenoj dužnosti ispitalo je jesu li presudom počinjene bitne povrede odredbi prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. točke 6., 7., 9. i 10. PZ-a, jesu li na štetu okrivljenika povrijeđene odredbe prekršajnog materijalnog prava i je li u postupku nastupila zastara prekršajnog progona. Pri tome nije utvrđeno da postoje povrede na koje ovaj sud sukladno gore navedenom zakonskom propisu pazi po službenoj dužnosti, kao niti povrede na koje upire žalitelj.

5. Prema stanju spisa predmeta, pozivani okrivljenik nije se odazivao na pozive suda, nije podizao poštu nakon obavijesti o prispijeću pošiljke, niti je opravdao svoj izostanak, s ročišta zakazanih za dan: 27. prosinca 2023., zatim 16. siječnja 2024., 6. veljače 2024., te 23. travnja 2024., koje ročište je naposlijetku održano bez njegove nazočnosti. Na navedenom ročištu su izvedeni materijalni dokazi čijom ocjenom je prvostupanjski sud donio odluku o krivnji, jer je smatrao da se postupak može provesti i bez nazočnosti okrivljenika, a na koju mogućnost je okrivljenik bio upozoren u izdanom prekršajnom nalogu.

Svoju odluku je prvostupanjski sud obrazložio razlozima koje prihvaća i ovaj Sud.

6. Na utvrđeno činjenično stanje, koje žalitelj svojim žalbenim navodima nije doveo u pitanje, pravilno je primijenjeno materijalno pravo.

7. Ispitujući odluku o kazni ovaj Sud smatra da je izrečena ublažena novčana kazna primjerena težini prekršaja, opasnosti djela, te ostalim okolnostima odlučnim za izbor vrste i mjere kazne, kao i izrečena zaštitna mjera zabrane upravljanja motornim vozilom B kategorije u trajanju od 2 mjeseca. Prvostupanjski je sud svoju odluku o sankcijama valjano obrazložio razlozima koje u cijelosti prihvaća i ovaj Sud, jer je imao u vidu kod odmjeravanja novčane kazne konkretne prilike okrivljenika i njegovu prekršajnu kažnjavanost za prometne prekršaje, što je pravilno uzeo kao odlučno i kod izricanja zaštitne mjere zabrane upravljanja motornim vozilom. Izrečene sankcije ovaj Sud smatra primjerenima i bez obzira na nastupjelu u vrijeme donošenja ove odluke, rehabilitaciju u odnosu na ranije kažnjavanje.

8. S obzirom da je ovaj sud, odlučujući o žalbi okrivljenika, donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena prekršajna odgovornost okrivljenika, sukladno odredbi članka 138. stavka 2. točke 3.c Prekršajnog zakona, okrivljenik je obvezan na naknadu paušalne svote troškova žalbenog postupka. Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka (Narodne novine broj 18/2013) propisan je opći okvir paušalne svote troškova prekršajnog postupka u rasponu od 13,27 EUR-a do 663,61 EUR-a, a visina paušalnog iznosa troškova žalbenog postupka određena u iznosu od 50,00 EUR-a, po mišljenju ovog Suda, primjerena je složenosti i trajanju postupka.

9. Zbog naprijed izloženih razloga, trebalo je žalbu okrivljenika odbiti kao neosnovanu i presuditi kao u izreci ove presude.

U Zagrebu 17. lipnja 2026.

Zapisničar:

Predsjednik vijeća:

Marcela Soljačić Prester, v.r

Nediljko Boban, v.r.

Presuda se dostavlja Općinskom sudu u Osijeku, u 3 otpravka: za spis, okrivljenika i ovlaštenog tužitelja.