Republika Hrvatska
Županijski sud u Zagrebu
Trg Nikole Šubića Zrinskog 5
Poslovni broj: Gž Ovr-1515/2024-3
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E NJ E
Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, po sucu tog suda Vlatki Fresl Tomašević, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari ovrhovoditeljice Republike Hrvatske, OIB 52634238587, za Ministarstvo prostornoga uređenja, graditeljstva i državne imovine, koga zastupa zakonski zastupnik Općinsko državno odvjetništvo u Vukovaru, protiv ovršenice NK, [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćniku Stjepanu Šorčiću, odvjetniku u Vukovaru, Andrije Hebranga 1, radi ispražnjenja i predaje nekretnine, odlučujući o žalbi ovršenice protiv rješenja o ovrsi Općinskog suda u Vukovaru, poslovni broj Ovr- 500/2024-2 od 4. srpnja 2024., dana 17. lipnja 2026.,
r i j e š i o j e
Odbija se žalba ovršenice kao neosnovana te se potvrđuje rješenje o ovrsi Općinskog suda u Vukovaru, poslovni broj Ovr-500/2024-2 od 4. srpnja 2024.
Obrazloženje
1. Prvostupanjski sud donio je rješenje o ovrsi temeljem ovršne isprave pravomoćne presude Općinskog suda u Vukovaru poslovni broj Ps-2/2023-5 od 19. siječnja 2024. udaljenjem ovršenice i drugih osoba te uklanjanjem stvari iz dvosobnog stana površine 60,70 m2, označenog kao 28. suvlasnički dio: ..., stan broj 26 koji se nalazi u zgradi sagrađenoj na k. č. br. [katastarska čestica] u [adresa] te predajom istog u posjed ovrhovoditeljici.
2. Protiv navedenog rješenja, žali se ovršenica sadržajno zbog svih žalbenih razloga iz odredbe čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19 i 80/22 u daljnjem tekstu: ZPP) koji se primjenjuje na temelju odredbe čl. 21. st. 1. Ovršnog zakona ("Narodne novine", broj: 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17 i 131/20 u daljnjem tekstu: OZ) s prijedlogom da sud drugog stupnja pobijano rješenje preinači u smislu žalbenih navoda. Traži trošak sastava žalbe.
3. U odgovoru na žalbu ovrhovoditeljica se protivi navodima žalbe te predlaže da sud drugog stupnja istu odbije i potvrdi rješenje o ovrsi. Traži trošak sastava odgovora na žalbu.
4. Žalba ovršenice nije osnovana.
5. Ovršenica navodima žalbe ukazuje da je rješenje o ovrsi neosnovano jer je ovrha određena protivno odredbi čl. 6. OZ jer sud nije vodio računa o njezinom dostojanstvu i to jer je odredio ovrhu na nekretnini koja predstavlja njezin dom u kojoj stanuje. Ovršenica dakle, ističe da joj je pobijanim rješenjem povrijeđeno njezino pravo na dom te da je ovrha određena protivno odredbi čl. 75. st. 5. OZ.
6. Na žalbene navode kojim se ovršenica poziva na pravo na dom potrebno je navesti da je čl. 34. st. 1. Ustava Republike Hrvatske (Narodne novine, br. 56/90, 135/97,113/00, 28/01, 76/10, 5/14 – dalje. Ustav) propisano da je dom nepovrediv, a pravo na dom zaštićeno je i člankom 8. Konvencija za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (Narodne novine - Međunarodni ugovori, br. 18/97, 6/99 - pročišćeni tekst,8/99 - ispravak, 14/02, 1/06, 2/10, 13/17 – dalje: Konvencija).
7. Međutim, istinitost tvrdnje da predmetna nekretnina predstavlja dom ovršenice, a koji ista nije potkrijepila nikakvim dokazima, ovaj sud ne može prihvatiti budući je terenskom provjerom, koju je prvostupanjski sud zatražio budući ista dostavu pismena na navedenoj adresi nije zaprimala, utvrđeno da od **.**.2021. ovršenica boravi u [adresa] slijedom čega proizlazi da ovršenica više godina isti ne koristi za stanovanje te da ne postoji duža veza ovršenice s predmetnom nekretninom.
8. Sve kada bi i bilo neprijeporno da predmetna nekretnina predstavlja dom ovršenice, valja ukazati da je pobijanim rješenjem ovrha određena na temelju pravomoćne presude Općinskog suda u Vukovaru poslovni broj Ps-2/2023-5 od 19. siječnja 2024. Dakle ovom ovršnom postupku prethodio je parnični postupak u kojem je donesena ovršna ispava, temeljem koje se traži ovrha u ovoj pravnoj stvari, a kojom je upravo naloženo ovdje ovršenici da se iseli iz predmetne nekretnine. Stoga, a budući se ne radi u ovršnom postupku u kojem se ovrha određuje i provodi na temelju ovršne isprave koja nije prošla sudsku kontrolu, te kako se ovrha traži temeljem sudske odluke kojom je ovršenici naloženo iseljenje iz predmetnog stana, po stavu ovog suda, u takvim okolnostima ovršenica ne može s uspjehom u ovom ovršnom postupku isticati pravo na dom.
9. Osim toga ovršenica se svojom žalbom pogrešno poziva na odredbu čl. 75. st. 5. OZ koji regulira ovrhu koja se provodi radi ostvarenja novčane tražbine što ovdje nije slučaj. Naime, ovrha iseljenjem iz nekretnine, koja se provodi na temelju pravomoćne sudske presude kojom je utvrđena obveza ovršenice da preda stan u posjed, ne spada u ovrhu radi naplate novčane tražbine. Stoga se pravo na zaštitu svoga doma (kojega bi ovršenica željela pozvati kao izuzetu nekretninu) ne može ostvariti prizivanjem čl. 75. st. 5. OZ, budući da je ta odredba ograničena samo na slučajeve ovrhe radi naplate novčane tražbine.
10. Isto tako neosnovani su žalbeni navodi da je predmetno rješenje o ovrsi doneseno suprotno čl. 6. OZ. Naime, točno je da čl. 6. OZ propisuje da se pri provedbi ovrhe pazi na dostojanstvo ovršenika i da ovrha bude što manje nepovoljna, međutim istim se uređuje samo način provođenja radnji npr. da se iseljenje izvrši civilizirano, bez upotrebe neproporcionalne sile i sl. a što ovršenica niti ne navodi da bi u konkretnom slučaju bilo ispunjeno.
11. Slijedom navedenog valjalo je, na temelju odredbe čl. 380. toč. 2. ZPP-a u vezi sa odredbom čl. 21. st. 1. OZ, odbiti žalbu ovršenice, pobijano rješenje o ovrsi potvrditi odnosno odlučiti kao u izreci rješenja.
U Zagrebu, 17. lipnja 2026.
Sudac:
Vlatka Fresl Tomašević
