Republika Hrvatska

Županijski sud u Rijeci

Žrtava fašizma 7

51000 Rijeka

Poslovni broj: Gž-71/2026-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Rijeci po sutkinji Heleni Vlahov Kozomara, u pravnoj stvari tužiteljice ĐĆ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnik Željko Lubina, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Lubina i Čutura j.t.d u stečaju, Split, a ovaj po privremenom zastupniku Branku Čuturi, odvjetniku u Odvjetničkom društvu Lubina i Čutura j.t.d. u stečaju, Split, protiv tuženika: 1. NĆ, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], kojega zastupa punomoćnik Goran Parlov, odvjetnik u Splitu i 2. ŽĆ iz [adresa],OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupaju punomoćnici iz Odvjetničkog društva Fabjanović & Marinelić u Supetru, radi isplate, rješavajući žalbu tužiteljice izjavljene protiv presude Općinskog suda u Splitu poslovni broj P-2547/2022-24 od 1. prosinca 2025., 17. lipnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba tužiteljice kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Splitu poslovni broj P-2547/2022-24 od 1. prosinca 2025.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja suđeno je:

" Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev koji glasi :

I. Nalaže se tuženima KĆ, OIB: [osobni identifikacijski broj] i RĆ, OIB: [osobni identifikacijski broj],da u roku od 15 dana solidarno isplate tužiteljici ĐĆ, OIB: [osobni identifikacijski broj], iznos od 597,25 EUR (ranije 4.500,00 kuna) sa zateznim kamatama koje na taj iznos teku od 5. veljače 2022. godine pa do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima, izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu, za tri postotna poena.

II. Nalaže se tuženima da u roku od 15 dana tužiteljici solidarno plate parnične troškove sa zateznim kamatama , koje teku od objave presude pa do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima, izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu, za tri postotna poena.

III Nalaže se tužiteljici ĐĆ, OIB: [osobni identifikacijski broj], da u roku od 15 dana naknadi tuženiku pod 1) NĆ, OIB: [osobni identifikacijski broj], na ime troškova ovog parničnog postupka iznos od 650,00 eura.

IV Nalaže se tužiteljici ĐĆ, OIB: [osobni identifikacijski broj] da, u roku od 15 dana naknadi tuženoj pod 2) ŽĆ, OIB: OIB: [osobni identifikacijski broj], na ime troškova ovog parničnog postupka iznos od 650,00 eura."

2. Protiv te presude žali se tužiteljica zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava.

3. U žalbi navodi da odvjetnik Kotur nije bio ovlašten sklopiti Ugovor o najmu stana jer za to nije imao ovlaštenje tadašnje vlasnice stana. Navodi da je ovlaštenje moralo biti u pisanoj formi, jer odredba čl. 4. st. 2. Zakona o najmu stanova(„Narodne novine“ br. 53/96,91/96,48/98,66/98 ; dalje ZNS), a također i odredba čl. 552. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 45/21, 126/21, 114/22, 156/22, 155/23 - dalje ZOO), propisuju da se ugovor o najmu stana sklapa u pisanoj formi. Kako tadašnja vlasnica nije nikada odobrila taj ugovor, takav ugovor ne ostvaruje učinke. Navodi da MĆ i članovi njegove obitelji i pod pretpostavkom da je Ugovor o najmu sa zaštićenom najamninom valjan, ni tada ne bi imali pravo na zaštićenu najamninu jer je utvrđeno da je otac prvotuženika stekao u vlasništvu useljivu kuću sa dva stana u [adresa] gdje stanuje, te najmanje od studenog 2016. ima i prijavljeno prebivalište. Navodi da tuženici nakon što je MĆ iselio iz stana, nisu zatražili od tužiteljice sklapanje Ugovora o najmu. Navodi da su tuženici pokrenuli protiv tužiteljice parnicu, radi sklapanja Ugovora o najmu stana sa zaštićenom najamninom, ali taj zahtjev je odbijen pravomoćnom presudom poslovni broj Psp-728/13 od 3. travnja 2020.

4. Predlaže pobijanu presudu preinačiti na način da se usvoji tužbeni zahtjev i dosudi tužiteljici trošak žalbe.

5. Tuženici u odgovoru na žalbu navode da tužiteljica protivno odredbi čl. 467. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23, 146/25 – dalje ZPP) osporava činjenice, a što je zabranjeno u sporu male vrijednosti.

6. Predlažu žalbu odbiti kao neosnovanu i presudu suda prvog stupnja potvrditi.

7. Žalba nije osnovana.

8. Prije upuštanja u ocjenu osnovnosti žalbenih navoda tužiteljice, valja istaknuti da je predmet spor male vrijednosti u smislu odredbe čl. 458. st. 1. ZPP-a, jer novčano potraživanje tužiteljice ne prelazi iznos od 1.320,00 eura.

9. Prema odredbi čl. 467. st. 1. ZPP-a prvostupanjska presuda kojom se završava spor u postupku male vrijednosti može se pobijati samo zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP-a, osim zbog povrede iz čl. 354. st. 2. t. 3. ZPP-a.

10. Prvostupanjsku presudu kojom se završava spor u postupku u sporovima male vrijednosti nije dopušteno pobijati zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.

11. Tužiteljica u žalbi ističe da tadašnja vlasnica nije ovlastila odvjetnika Kotur da je zastupa, niti je priložena uz Ugovor o najmu punomoć, a vlasnica nikada nije odobrila taj ugovor. Također ističe da MĆ od studenog 2016. ima prijavljeno prebivalište u [adresa] u kući čiji je vlasnik. Takvim žalbenim navodima tužiteljica sadržajno ističe žalbeni razlog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, što ne može biti predmetom razmatranja u ovom žalbenom postupku.

12. Pozivajući se na bitnu povredu odredaba parničnog postupka, tužiteljica u žalbi ne obrazlaže o čemu bi se ostvario taj žalbeni razlog, a pazeći po službenoj dužnosti povodom izjavljene žalbe na postojanje neke od bitnih povreda iz odredbe čl. 354. st. 2. t. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a ovaj sud je utvrdio da donošenjem pobijane presude nije počinjena niti jedna od tih povreda.

13. Predmet spora je zahtjev tužiteljice za isplatu iznosa od 597,25 eura sa zateznom kamatom od 5. veljače 2022., a na ime iznosa koristi za mjesec veljaču 2022. budući da tuženici koriste njezin stan u [adresa], bez valjane pravne osnove, te ne plaćaju najamninu za predmetni stan.

14.U provedenom postupku je utvrđeno:

- da je tužiteljica vlasnica predmetnog stana u [adresa], anagrafske oznake [adresa], a koji stan je stekla kupnjom od tadašnje vlasnice FĆ, temeljem zaključnog prodajnog Ugovora od 31. kolovoza 2012;

- da su tuženici ušli u posjed spornog stana u svojstvu članova obitelji zaštićenog najmoprimca MĆ, te da su predmetni stan tuženici koristili i u mjesecu veljači 2022.;

- da tuženici na sudski polog plaćaju zaštićenu najamninu te da su istu uplatili i za mjesec veljaču 2022;

-da je čitanjem pravomoćne presude tog suda poslovni broj Pst-12/2013 utvrđeno da je pravomoćno odbijen zahtjev tužiteljice protiv istih tuženika, kojim je tražila iseljenje iz predmetnog stana i predaju istog slobodnog od osoba i stvari upravo njoj kao vlasnici stana;

-da je sud u navedenom predmetu izrazio shvaćanje prema kojem tuženici predmetni stan koriste temeljem valjane pravne osnove-Ugovora o najmu stana sa zaštićenom najamninom od 10. travnja 1998., a koji nije od strane tužiteljice kao novog vlasnika stana na valjani način otkazan sukladno odredbama Zakona o najmu stanova;

-da je čitanjem pravomoćne presude istog suda poslovni broj Pst-728/13 od 3. travnja 2020., a koji predmet je formiran u povodu protutužbe ovdje tuženika u postupku pod poslovnim brojem Pst-12/2013 utvrđeno da je zahtjev tužitelja (ovdje tuženika) radi donošenja presude koja mijenja Ugovor o najmu predmetnom stana sa zaštićenom najamninom sa njima kao najmoprimcima odbijen;

-da je sud u navedenoj presudi zauzeo shvaćanje prema kojem bi pravo tuženicima pripadalo samo u slučaju iz odredbe čl. 38. ZNS-a, a tužitelji da u tom predmetu, ovdje tuženici nisu niti tvrdili da je MĆ, kao osoba koja je sa tadašnjom vlasnicom stana zaključio Ugovor o najmu stana, iselio iz stana odnosno trajno napustio stan, već upravo suprotno da on još živi sa njima u stanu odnosno da u stan povremeno dolazi te da u stanu se nalaze njegove stvari.

15. Na temelju tako utvrđenog činjeničnog stanja sud prvog stupnja zaključuje da tuženici imaju pravnu osnovu za korištenje predmetnog stana, jer imaju položaj zaštićenog najmoprimca bez obzira što Ugovor o najmu stana sa zaštićenom najamninom nije zaključen na ime njih kao najmoprimaca niti ga je nadomjestila sudska presuda.

16. Naime, utvrđuje da je MĆ na temelju Zakona o najmu stanova prestalo stanarsko pravo i stekao je pravo i obveze najmoprimca i sa ranijom vlasnicom stana FĆ u smislu odredbe čl. 31. st. 1. ZNS-a, sklopio Ugovor o najmu stana sa zaštićenom najamninom. Utvrđuje da su kao članovi njegovog domaćinstva u smislu odredbe čl. 37. st. 1. ZNS-a navedeni ovdje tuženici. Utvrđuje da je MĆ iselio iz predmetnog stana te da je zapisnikom o iseljenju od 6. prosinca 2022. za novog zaštićenog najmoprimca određen prvotuženik NĆ, sve u smislu odredbe čl. 38. st. 1. ZNS-a, te je o tome u smislu odredbe čl. 38. st. 3. ZNS-a obaviještena i tužiteljica.

17. Stoga, sud prvog stupnja zaključuje da su tuženici postupili prema odredbama ZNS-a jer, takva ovlast, da se u slučaju iseljenja najmoprimca iz stana Sporazumom odredi tko će iz kruga osoba iz čl. 37. ZNS-a, nadalje vršiti ulogu zaštićenog najmoprimca dana odredbom čl. 38. ZNS-a. U takvoj situaciji vlasnik stana- najmodavac u obvezi je sklopiti Ugovor stana na neodređeno vrijeme sa zaštićenom najamninom, sa osobom koja je Sporazumom određena, dok obveza te osobe o tome obavijestiti vlasnika stana-najmodavca.

18. Ni činjenica da je MĆ iselio iz predmetnog stana 2016., a kako to tvrdi tužiteljica, a ne 2022., sama po sebi ne znači da bi tuženici bili u obvezi iseliti iz stana i da bi automatizmom prestalo pravo priznato čl. 37. ZNS-a, a tijekom postupka je utvrđeno kako u nekretnini koja se nalazi u [adresa], anagrafske oznake [adresa], MĆ stanuje sa svojom novom suprugom, pa već samim time ne može se smatrati da bi suživot MĆ, njegove nove supruge te prvotuženika i drugotuženice mogao u potpunosti ispunjavati njihove potrebe.

19. Stoga sud prvog stupnja utvrđuje da tuženici imaju valjanu pravnu osnovu za korištenje predmetnog stana, odnosno da su pošteni posjednici predmetnog stana, te nesporno plaćaju zaštićenu najamninu, tada prema odredbama čl. 164. i 165 Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine", broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14, 81/15, 94/17 – dalje ZV) nisu u obvezi tužiteljici platiti koristi koje imaju, a niti su joj dužni naplatiti štetu koju tužiteljica trpi usred nemogućnosti ostvarenja tržišne najamnine.

20. Na utvrđeno činjenično stanje pravilno je sud prvog stupnja primijenio materijalno pravo.

21. Prema odredbi čl. 37. st. 1. ZNS-a osobe koje na dan stupanja na snagu ovoga Zakona imaju pravni položaj člana obiteljskog domaćinstva, stečenog prema odredbama Zakona o stambenim odnosima ("Narodne novine" broj 51/85, 42/86, 22/92 i 70/93), upisuju se u ugovor o najmu.

22. Prema odredbi čl. 38. ZNS-a u slučaju smrti zaštićenog najmoprimca ili kada zaštićeni najmoprimac napusti stan, prava i dužnosti zaštićenog najmoprimca iz ugovora o najmu prelaze na osobu navedenu u ugovoru o najmu stana, ovisno o sporazumu tih osoba(st. 1. ). Osoba iz st. 1. ovoga članka dužna je od najmodavca u roku od 60 dana od nastale promjene zatražiti sklapanje ugovora o najmu stana(st.2.), najmodavac je dužan s osobom iz stavka jedan sklopiti ugovor o najmu stana na neodređeno vrijeme, s pravima i obvezama zaštićenog najmoprimca(st.4.).

23. U konkretnom slučaju je utvrđeno, a tužiteljica nije dokazala suprotno, da je prvotuženik imao osnove stupiti na mjesto prijašnjeg najmoprimca MĆ, svog oca, koji je prestao koristiti predmetni stan, da su on i drugotuženica nastavili živjeti u stanu i plaćati zaštićenu najamninu. Stoga nije u pravu tužiteljica kada navodi da tuženici nemaju pravnu osnovu za posjed predmetnog stana.

24. Prema tome kako su prvotuženik i drugotuženica pošteni posjednici predmetnog stana, tj. imaju valjano pravnu osnovu za posjed i korištenje tog stana i to Ugovor o najmu sa zaštićenom najamninom, onda prema odredbi čl. 164. i 165. ZV-a nisu u obvezi tužiteljici naknaditi koristi koje imaju, a niti su joj dužni naknaditi štetu koju tužiteljica trpi uslijed nemogućnosti ostvarivanja tržišne najamnine.

25. U odgovoru na žalbene navode tužiteljice valja reći da je sud prvog stupnja pravilno utvrdio da je pravomoćnom presudom Općinskog suda u Splitu Psp-728/2013 od 3. travnja 2020. zahtjev tužitelja, ovdje tuženika odbijen zbog nedostatka legitimacije, a ne zato što nemaju nikakva prava na stan. Naime, sud je u tom postupku zauzeo shvaćanje prema kojem bi to pravo tuženicima pripadalo samo u slučaju iz odredbe čl. 38. ZNS-a, a tužitelji da u tom predmetu (ovdje tuženici) nisu niti tvrdili da je MĆ, kao osoba koja je sa tadašnjom vlasnicom stana zaključila ugovor o najmu stana, iselio iz stana odnosno trajno napustio stan, već, upravo suprotno, da on još uvijek živi sa njima u stanu odnosno da u stan povremeno dolazi te da se u stanu nalaze njegove stvari.

26. Također, tužiteljici valja odgovoriti da je pravomoćnom presudom Općinskog suda u Splitu poslovni broj Pst-12/2013 od 27. ožujka 2014. Odbijen zahtjev tužiteljice za iseljenje tuženika NĆ i ŽĆ uz obrazloženje da tuženici imaju sklopljen Ugovor o najmu stana sa zaštićenom najamninom od 10. travnja 1998., te da ne koriste stan bez valjane pravne osnove.

26. Iz navedenih razloga valjalo je žalbu tužiteljice odbiti kao neosnovanu i presudu suda prvog stupnja potvrditi a kako je odlučeno u izreci ove presude pozivom na odredbu iz čl. 368. st. 1. ZPP-a.

U Rijeci, 17. lipnja 2026.

Sutkinja

Helena Vlahov Kozomara