Posl. br. Gž 444/2026-3

Republika Hrvatska

Županijski sud u Rijeci

Žrtava fašizma 7

51000 Rijeka

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Županijski sud u Rijeci, po sutkinji toga suda Svjetlani Pražić, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja IM iz [adresa]., OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Mariju Biondiću odvjetniku iz Pule, protiv tuženih 1. ŽM, OIB: [osobni identifikacijski broj] i 2. UM, OIB: [osobni identifikacijski broj], oboje iz [adresa]., zastupani po punomoćniku Bojanu Zustoviću odvjetniku iz Pazina, radi smetanja posjeda, odlučujući po žalbi tužitelja, izjavljenoj protiv rješenja Općinskog suda u Puli-Pola, Stalna služba u Rovinju-Rovigno, poslovni broj Psp 23/2023 od 13. veljače 2026., 17.lipnja 2026.

r i j e š i o  j e

I.Odbija se kao neosnovana žalba tužitelja IM, te se potvrđuje rješenje Općinskog suda u Puli-Pola, Stalna služba u Rovinju-Rovigno, poslovni broj Psp 23/2023 od 13. veljače 2026.

II.Odbija se kao neosnovan zahtjev tužitelja za naknadu troškova žalbenog postupka.

Obrazloženje

1.Rješenjem suda prvog stupnja P 16/2018 od 12. svibnja 2021., točkom I. izreke, odbijen je tužbeni zahtjev tužitelja kojim je tražio da se utvrdi da su ga 1. i 2. tuženi smetali u suposjedu nekretnine označene kao k. č. [katastarska čestica] i to 4. suvlasničkog dijela: 90/1000 etažno vlasništvo ([serijski broj], sve upisano u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], na način da su promijenili bravu na ulaznim vratima predmetnog dijela nekretnine (stana) i stavili poštanski sandučić na navedena vrata i poduzeli druge radnje kojim su isključili u potpunosti tužitelja od dotadašnjeg suposjeda predmetnog dijela nekretnine (stana), te da se naloži 1. i 2. tuženicima uspostava prijašnjeg posjedovnog stanja na način da vrate prijašnju bravu na ulaznim vratima predmetnog dijela nekretnine (stana) ili postave novu bravu i tužitelju predaju ključ od nove brave ulaznih vrata predmetnog dijela nekretnine (stana), da uklone sve barijere i fizičke i druge prepreke koje se nalaze unutar stana iza ulaznih vratiju, da uklone poštanski sandučić sa ulaznih vratiju navedenog dijela predmetne nekretnine (stana) i poduzmu sve druge potrebne radnje radi uspostave prijašnjeg posjedovnog stanja te povezano s tim omoguće tužitelju suposjed predmetnog dijela nekretnine (stana), kao i da se zabrani 1. i 2. tuženicima takvo ili slično smetanje ubuduće; a također je tužitelj odbijen i sa zahtjevom za naknadu parničnog troška.

Točkom II. izreke naloženo je tužitelju da naknadi 1. i 2. tuženicima parnični trošak u iznosu od 364,98 eur.

2.Povodom žalbe tužitelja, ovosudnim rješenjem poslovni broj Gž 113/2022 od 18. travnja 2023., ukinuto je prvostupanjsko rješenje, te je predmet vraćen sudu prvog stupnja na ponovni postupak.

3.Prvostupanjskim rješenjem poslovni broj Psp 23/2023 od 13. veljače 2026., točkom I. izreke ponovno je odbijen tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti, kao i zahtjev za naknadu parničnog troška, te je točkom II. izreke naloženo tužitelju da naknadi 1. i 2. tuženicima parnični trošak u iznosu od 2.222,13 eur.

4.Citiranu prostupanjsku odluku, pobija tužitelj iz svih žalbenih razloga sadržanih u čl. 353. st.1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/1991, 91/1992, 112/1999, 88/2001, 117/2003, 88/2005, 2/2007, 84/2008, 123/2008, 57/2011, 148/2011, 25/2013, 89/2014, 70/2019, 80/2022, 114/2022, 155/2023, u daljnjem tekstu: ZPP-a).

5.Odgovor na žalbu nije podnesen.

6. Žalba tužitelja nije osnovana.

7.Ocjenjujući prvostupanjsko rješenje u granicama žalbenih razloga tužitelja, ovaj sud nije utvrdio da bi bila počinjena apsolutno bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 2.,4.,8.,9.,13. i 14. ZPP-a, a na koje bitne povrede odredaba parničnog postupka ovaj sud pazi po službenoj dužnosti u smislu odredbe čl. 365. st.2. ZPP-a.

8.Nisu osnovani navodi tužitelja kojima upire na ostvarenje žalbenog razloga pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, a time ni pogrešne primjene materijalnog prava.

9.Iz rezultata dokaznog postupka, proizlazi između ostalog:

-da je u spornom stanu živjela sada pok. majka tužitelja, ZM, koja je bila i vlasnica tog stana, da je u tom stanu s majkom živio i tužitelj, koji se 1981. preselio u nedovršeni kat te zgrade, da je i nadalje zadržao primjerak ključa od stana majke, te da je sa sada pok. majkom za njena života sklopio Ugovor o doživotnom uzdržavanju 6. lipnja 2003., predmet kojeg je bio upravo prijeporni stan; da je sada pok. majka tužitelja rješenjem poslovni broj R1 Ob 238/2916 od 31. ožujka 2017., djelomino lišena poslovne sposobnosti,

-da je sada pok. majka tužitelja boravila u Općoj bolnici u Puli, na odjelu neurologije, od 12. do 17. siječnja 2018.,

-da je tužitelj s Obiteljskim domom za starije i nemoćne osobe „Moja hiža“ 17. siječnja 2018. sklopio Ugovor o pružanju usluge smještaja, za svoju sada pok. majku ZM, gdje je i smještena te preminula u travnju 2018.,

-da su djelatnici PP Rovinj pozvani na intervenciju na adresu spornog stana 26. siječnja 2018. od strane ovdje tužitelja, kojom prilikom je pred djelatnicima te Policijske postaje sa svojim ključem pokušao otključati vrata predmetnog stana, ali bezuspješno, te 15. veljače 2018. od strane ovdje 1. i 2. tuženika, nakon što je tužitelj na vratima predmetnog stana pokušao promijenii bravu,

-da 1. i 2. tuženici žive u istoj obiteljskoj kući, odnosno u stanu u prizemlju površine 46 m2, a da je isti povezan s spornim stanom u kojem je živjela baka 1. tuženika, odnosno majka tužitelja,

-da iz iskaza tužitelja datog u postupku koji se vodio pod poslovnim brojem P 1563/17, po tužbi ovdje tužitelja i 1. i 2 tuženih u istim procesnim ulogama, te tvrtke Tally d.o.o., također kao tuženika, radi predaje u posjed predmetnog stana, iskazao između ostalog: „..Oni su iskoristili trenutak kada je ona išla u bolnicu, blokirali, su 9. siječnja 2018. je ona otišla u bolnicu u Pulu, i oni su tada jednostavno promijenili cilindar brave, kojom prilikom da je zvao policiju da dođu na uviđaj..“,

-da je iz raspoložive dokumentacije, razvidno da je u tijeku siječnja 2018., jedina intervencija policijskih djelatnika nadležne policijske postaje, na adresi prijepornog stana bila 26. siječnja 2018., kada tužitelj u prisustvu spomenutih djelatnika, više nije mogao sa svojim ključa otključati ulaznih vrata predmetnog stana,

-da je predmetnu tužbu tužitelj podnio 17. veljače 2018.,

-da nitko od svjedoka koji nisu ni u kakvoj vezi s parničnim strankama (DM, PM, CM, HM), nemaju nikakvih saznanja o tome kada je točno 1. tuženik promijenio bravu na ulaznim vratima predmetnog stana, da o tome neposrednih saznanja nema ni svjedoci FM (kćerka tužitelja), TM (zet tužitelja), te IMV (supruga tužitelja),

-da tužitelj tvrdi u iskazu da je neko vrijeme prije 26. siječnja 2018. uspio sa svojim ključem otključati vrata spornog stana, iako teško, no da je uspio, a da tek navedenog datuma to više nije uspio, da je 1. tuženik u iskazu naveo da je spomenutu bravu na ulaznim vratima stana promijenio u tijeku siječnja 2018., a 2. tuženica da je to bilo krajem prosinca 2017. odnosno početkom siječnja 2018.

10.U žalbenoj fazi postupka i nadalje je ponajprije sporno među strankama kada je tužitelj saznao za promjenu brave, te posljedično tome, da li je pokrenuo ovaj parnični postupak unutar prekluzivnog roka od 30 dana od dana saznanja za počinjeno smetanje i počinioca.

11.1.Sud prvog stupnja, odlučujući o tužbenom zahtjevu tužitelja, cijeneći prednje navedene činjenice, te istodobno detaljno analizirajući iskaze svih stranaka i saslušanih svjedoka, zaključuje da je tužitelj saznao da su tuženici promijenili cilindar bravu dana 9. siječnja 2018., dakle, saznao za čin smetanja i za počinitelje (ovdje tuženike) tog dana.

Nastavno tome drži dokazanim, da tužitelj proturječno, nepodudarno, neuvjerljivo, neistinito i nelogično tvrdi: da je saznao za čin smetanja i za počinitelje, tek dana 26. siječnja 2018., kao i to da je iste zgode zvao policiju na uviđaj i da su mu tada policijski službenici rekli, da ima dvije mogućnosti pozvati bravara ili razvaliti vrata po vatrogascima, jer da se to dogodilo zapravo dana 26. siječnja 2018.; a ne dana 9. siječnja 2018. kako je nedokazano i neuvjerljivo tvrdio pred ovim sudom. Osim toga, cijeneći da je u predmetu poslovni broj Ovr-416/2020 u kojem se pojavljuju iste stranke, uslijedila ovrha u predmetnoj zgradi, dana 30. travnja 2020. kada su ovdje tuženici, predali posjed, predmetnog stana: u [serijski broj].45,61 m2, na k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], ovdje tužitelju, koji je istoga dana, uveden u posjed. Slijedom toga, sud prvog stupnja smatra dokazanim: da su ovdje tuženici, predali posjed predmetnog stana: [serijski broj] pov.45,61 m2, na k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], ovdje tužitelju ranije navedenog datuma kada je i uveden u posjed. Slijedom toga drži dodatno dokazanim: da se predmetni stan nalazi u mirnom posjedu tužitelja od 30. travnja 2020.

11.2.Nadalje, uvažava sadržaj čl. 8. i 219. ZPP-a, čl. 10., 20., 21., 22., 24. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (“Narodne novine “ broj 91/1996 i dr., dalje: ZV-a).

Shodno tome, te također cijeneći iskaze svjedoka predloženih po tuženiku (NM, PM, CM, FM, TM, IMV i HM), sud prvog stupnja iste prihvaća, ističući da međutim isti nemaju osobna, niti neposredna saznanja, o datumu ili mjesecu, kada su tuženici promijenili bravu vrata stana.

U odnosu na iskaz tužitelja, sud isti nije prihvatio vezano za datum odlaska njegove sada pok. majke u bolnicu, kao i datume kada je prije 26. siječnja 2018. navodno pokušavao ući u predmetni stan, te i uspio ući u isti negdje 16. siječnja 2018., odnosno glede dana saznanja za promjenu cilindra brave na ulaznim vratima stana. Slijedom toga, prvostupanjski sud nije prihvatio kao utemeljene tvrdnje tužitelja da bi u zakonskom roku od 30 dana od dana saznanja za čin smetanja - promjenu cilindra brave na ulaznim vratima stana, kao i počinitelja, podnio predmetnu tužbu. Protivno tome, sud je stajališta da je tužitelj za čin smetanja i počinitelja saznao 9. siječnja 2018.

11.3.Pored toga, sud prvog stupnja cijeneći iskaze samih stranaka, kao i ranije spomenutih svjedoka, utvrđuje da je majka tužitelja od listopada godine 2017., živjela na katu kod sina IM, da je prije Božića 2017. otišla kod kćeri VM otkud je otišla u pulsku bolnicu 12. siječnja 2018. u pratnji kćeri, da su 1. i 2. tuženici zamijenili staru neispravnu bravu vrata za novu, krajem mjeseca prosinca, negdje oko Božića godine 2017. i 1. siječnja 2018.

Sukladno svemu navedenom, prvostupanjski sud odbija tužbeni zahtjev tužitelja, te odlučuje kao u točki I. izreke rješenja, dok odluku o trošku temelji na čl. 154. st.1. ZPP-a.

12.1.Međutim, imajući u vidu do sada navedeno, ponajprije valja istaknuti da nije ovome sudu prihvatjivo stajalište prvostupanjskog suda, na kojem ustraje i dalje, a odnosi se na datum saznanja za činjenicu promjene brave na ulaznim vratima predmetnog stana - 9. siječnja 2018., što ima za posljedicu ocjenu suda da je obzirom na datum podnošenja tužbe, istekao prekluzivni rok od 30 dana u smislu l. 21. ZV-a, za pokretanje parnice radi smetanja posjeda.

12.2.Ovo iz razloga, jer sud prvog stupnja, iako cijeni sve provedene dokaze, posebno se osvrće i apostrofira u obrazloženju svoje odluke, na dio iskaza tužitelja dat u predmetu koji se vodio pod poslovnim broj P 1563/2017, između istih stranaka, a koji glasi:„..Oni su iskoristili trenutak kada je ona išla u bolnicu, blokirali, su 9. siječnja 2018. je ona otišla u bolnicu u Pulu, i oni su tada jednostavno promijenili cilindar brave, kojom prilikom da je zvao policiju da dođu na uviđaj..“, a koji je prvostupanjski sud protumačio na način da je time tužitelj ustvrdio da je 1. tuženik cilindar brave promijenio upravo 9. siječnja 2018.

Taj dio ikaza tužitelja, kao što je razvidno i iz obrazloženja pobijanog rješenja, sud prvog stupnja protumačio je da je tužitelj za činjenicu promjene brave saznao 9. siječnja 2018.

12.3.Međutim, protivno ovakvom shvaćanju suda prvog stupnja, ovaj sud drži da je iz tog dijela iskaza tužitelja proizlazi da je njegova sada pok. majka navedenog datuma odvezena u bolnicu u Pulu, a nakon toga da su 1. i 2. tuženici promijenili cilindar brave, kada je zvao i policiju na uviđaj.

U prilog pravilnosti prethodno navedenog tumačenja ovog dijela iskaza tužitelja, napose u kontekstu činjenice da se radi o raspravnom zapisniku odnosno iskazu datom u drugom postupku, a ne pred sudom prvog stupnja u ovoj parnici, ukazuje nesporna činjenica da je jedina službena bilježka PP Rovinj, povodom intervencije tužitelja datirana s 26. siječnjem 2018., upravo iz razloga jer je to bilo prvi puta da više nije mogao otključati vrata predmetnog stana sa svojim ključem.

12.4.Pored toga, ovdje valja uvažiti i nespornu činjenicu izuzetno teško i dugotrajno poremećenih odnosa između tužitelja s jedne strane, te 1. i 2. tuženika s druge strane, čemu svjedoči i veliki broj različitih postupaka koje su međusobno vodili (kaznenih, građanskih, prekršajnih i sl.), što znači da nije ni logično ni životno da bi tužitelj onog momenta kad je shvatio da je promijenjen cilindar brave na ulaznim vratima, uopće pokušao s 1. tuženikom na mirni način riješiti pitanje dobivanja primjerka ključa nove brave.

Ujedno valja dodati i to da u konačnici ni 1. i 2. tuženici, nisu u svojim iskazima niti ustvrdili točan datum kada je 1. tuženik promijenio cilindar brave ulaznih vrata stana, niti u tom pravcu postoji bilo kakva dokumentacija koja bi potprijepila tvrdnju da je tužitelj prije 26. siječnja 2018. imao saznanja o promjeni brave cilindra na ulaznim vratima stana.

13.1.No, neovisno o razlozima zbog kojih ovaj sud smatra da je tužba tužitelja ipak pravovremena, pravilno je sud prvog stupnja postupio kada je odbio njegov tužbeni zahtjev kao neosnovan.

13.2.Naime, iz činjeničnog historijata tužbe, proizlazi između ostalog da je tužitelj do trenutka promjene cilindra brave na ulaznim vratima spornog stana, bio suposjednik istog sa 1. i 2. tuženicima, a što su isti osporili u odgovoru na tužbu. Međutim, iako iz rezultata provedenog dokaznog postupka, točnije iskaza tužitelja, te svjedoka IMV, FM i ĆM, proizlazi pored ostalog da je tužitelj doista imao ključeve stana svoje sada pok. majke, isto tako proizlazi da je u tom stanu živjela samo njegova sada pok. majka, da je on od uređenja tog kata, živio u stanu na katu kuće, da su primjerke ključeva tog stana imali također 1. i 2. tuženici, da nije razvidno da bi tužitelj bilo što od svojih stvari držao u tom stanu, niti je istim faktično raspolagao za života njegove sada pok. majke.

13.3.Nastavno tome, prema prosudbi ovog suda, nameće se zaključak da tužitelj iako je imao primjerak ključa vrata stana u prizemlju, da se ne može smatrati suposjednikom istog, budući da u odnosu na taj stan nije vršio posjedovne čini, odnosno nije bio faktični suposjednik istog u smislu čl. 10. ZV-a.

Iz tog razloga, u konačnici drži ovaj sud da tužitelj ipak nema pravo na posjedovnu zaštitu u smislu čl. 21. ZV-a, sukladno čemu se i odluka prvostupanjskog suda ipak ukazuje pravilnom.

14.Obzirom na prednje, pravilnom drži ovaj sud i odluku o parničnom trošku.

15.Zbog svega do sada izloženog, valjalo je odbiti žalbu tužitelja, te potvrditi pobijano rješenje, primjenom čl. 380. t.2. ZPP-a.

16.Tužitelju nisu dosuđeni troškovi žalbenog postupka jer isti nije uspio u žalbenom postupku, pa je stoga primjenom čl. 166. st. 1. ZPP-a odlučeno kao u točki II. izreke ovog rješenja.

U Rijeci, 17. lipnja 2026.

Sutkinja

Svjetlana Pražić