Republika Hrvatska

Općinski sud u Čakovcu

Čakovec, R. Boškovića 18

Poslovni broj: P Ob-6/2022-66

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Čakovcu, po sutkinji Ivani Starčević, u pravnoj stvari tužiteljice JK iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], zast. po pun. Romani Belovari, odvj. iz Čakovca, protiv tuženika UK iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], zast. po pun. Krešimiru Golubiću odvj. iz Čakovca, radi utvrđenja bračne stečevine, isplate ulaganja u tuđu nekretninu, nakon dovršene glavne rasprave održane dana 4. svibnja 2026., u prisutnosti tužiteljice osobno uz pun. Romanu Belovari odvj. iz Čakovca, te pun. tuženika Krešimira Golubića odvj. iz Čakovca, dana 17. lipnja 2026.

p r e s u d i o  je

I. Nalaže se tuženiku UK iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], isplatiti tužiteljici JK iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], iznos od 22.660,45 EUR na ime naknade za ulaganja u nekretninu upisanu u zemljišnu knjigu koja se vodi kod Općinskog suda u Čakovcu, Zemljišnoknjižni odjel Čakovec, u zkul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], k. č. br. [katastarska čestica]/A/6/1/1 kuća, dvor, vrt u površini od 183 čhv, na kojoj je tuženik OK upisan kao vlasnik u 1/1 dijela, sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od dana podnošenja tužbe, 13. siječnja 2022., pa do isplate,

po stopi od 5,49% godišnje u razdoblju od 01. siječnja 2022. do 30. lipnja 2022., po stopi od 5,31% godišnje u razdoblju od 01. srpnja 2022. do 31. prosinca 2022., po stopi od 5,50% godišnje u razdoblju od 01. siječnja 2023. pa do 30. lipnja 2023., po stopi od 7% godišnje u razdoblju od 01. srpnja 2023. do 31. prosinca 2023., po stopi od 7,50% godišnje u razdoblju od 01. siječnja 2024. do 30. lipnja 2024., po stopi od 7,50% godišnje u razdoblju od 01. srpnja 2024. do 31. prosinca 2024., po stopi od 6,15% godišnje u razdoblju od 01. siječnja 2025. do 30. lipnja 2025., po stopi od 5,15% godišnje u razdoblju od 01. srpnja 2025. do 31. prosinca 2025., po stopi od 5,15% godišnje u razdoblju od 01. siječnja 2026. pa do isplate, a u slučaju promjene stope po referentnoj stopi odnosno stopi koja se određuje uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.

II. Utvrđuje se da ne postoji potraživanje tuženika koje ističe radi prebijanja sa tražbinom tužitelja prema njemu u iznosu od najmanje 23.890,11 EUR s osnove naknade tržišne vrijednosti najma predmetne nekretnine.

III. Odbija se tužbeni zahtjev tužiteljice u preostalom dijelu, i to: u iznosu od 1.229,66 EUR sa zateznim kamatama od dana podnošenja tužbe, u dijelu zahtjeva za utvrđenjem bračne stečevine i diobom pokretnina: kuhinjsko pokućstvo (gornji i donji kuhinjski elementi s ugradbenim aparatima: napa, ploča za kuhanje, pećnica, perilica posuđa, visoki hladnjak, kuhinjski otok i kuhinjski šank s mramornom pločom), stakleni stol i četiri stolice, garnitura u dnevnoj sobi (trosjed, dvosjed i fotelja, klupski stol, komoda i televizor, peć), kompletna spavaća soba (krevet, ormar i komoda), te u dijelu zahtjeva za predajom u posjed motornog vozila BMW 3 330 D, reg. ozn. ČK603FR.

IV. Odbija se tužbeni zahtjev u dijelu kojim se nalaže se tuženiku UK iz [adresa], J [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], isplatiti tužiteljici JK iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], iznos od 1.229,66 EUR na ime naknade za ulaganja u nekretninu upisanu u zemljišnu knjigu koja se vodi kod Općinskog suda u Čakovcu, Zemljišnoknjižni odjel Čakovec, u zkul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], k. č. br. [katastarska čestica]/A/6/1/1 kuća, dvor, vrt u površini od 183 čhv, na kojoj je tuženik OK upisan kao vlasnik u 1/1 dijela, sa zakonskom zateznom kamatom.

V. Nalaže se tuženiku UK da tužiteljici JK naknadi trošak parničnog postupka u iznosu od 7.963,85 EUR sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od 17. lipnja 2026. kao dana presuđenja pa do isplate, po stopi od 5,15% godišnje, a u slučaju promjene stope po referentnoj stopi odnosno stopi koja se određuje uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.

Obrazloženje

1. Tužiteljica JK podnijela je dana 13. siječnja 2022. tužbu uz rješenje o odobrenoj sekundarnoj pravnoj pomoći Međimurske županije od 5. listopada 2021. (u visini 90% troškova), kojom je istaknula zahtjev za isplatom iznosa od 180.000,00 HRK na ime ulaganja u tuđu nekretninu, zahtjev za utvrđenjem i civilnom diobom pokretnina, te zahtjev za predajom u posjed motornog vozila BMW 3 330 D. Tužiteljica navodi da su parnične stranke, za trajanja bračne zajednice od 3. studenog 2001. do 13. rujna 2021., zajednički ulagale u nekretninu upisanu u zkul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], k. č. br. [katastarska čestica]/A/6/1/1 (kuća, dvor, vrt, 183 čhv), koja je posebna imovina tuženika. Navodi da su ulaganja izvedena od 2002. do 2003. godine te rekonstrukcijom krovišta 2010. godine i obuhvaćaju: novu stolariju izrađenu po mjeri sukladno konzervatorskim zahtjevima, centralno grijanje na plin, električne, plinske i vodovodne instalacije, parket, keramičke pločice, kupaonice, kuhinje po mjeri, te uređenje dvorišta. Financiranje je izvršeno sredstvima dobivenim na svadbi i kreditom koji je tuženik podigao kod Privredne banke Zagreb d.d. u iznosu od 30.000,00 EUR, otplaćivanim za trajanja braka. Podneskom od 22. svibnja 2025. tužiteljica je precizirala tužbeni zahtjev pod točkom I. na iznos od 22.660,45 EUR, prihvativši nalaz i mišljenje vještaka u cijelosti.

2. Tuženik je u odgovoru na tužbu od 24. veljače 2022. u cijelosti osporio tužbeni zahtjev. Naveo je da parnične stranke u 2002. ni u 2003. godini nisu bile vlasnici predmetne nekretnine pa nisu mogle vršiti zajednička ulaganja, da je tužbeni zahtjev paušalan i nespecificiran, te da su koristi koje je tužiteljica imala od stanovanja na nekretnini znatno veće od navodnog ulaganja. Istaknuo je procesni prigovor prijeboja, predlažući vještačenje tržišne vrijednosti najma nekretnine od 2003. nadalje. Prigovorio je i da su kuhinjski elementi ugrađeni u nekretninu te kao njezin sastavni dio ne mogu biti predmet diobe, da je zahtjev za predajom vozila BMW proturječan jer tužiteljica sama navodi da je vlasnik vozila. U podnesku od 27. siječnja 2025. obnovio je prigovor prijeboja i zatražio dopunsko vještačenje o tržišnoj visini najma. U podnesku od 2. lipnja 2025. osporio je nalaz vještaka uz paušalne prigovore, bez dostave kontraekspertize. U podnesku od 16. travnja 2026. pozvao se na navodnu odluku VSRH Rev-140/2024 od 21. svibnja 2025., tvrdeći da onaj tko stanuje na nekretnini ne može zahtijevati naknadu za ulaganje dok ne iseli.

3. Nesporno je između stranaka: da su parnične stranke bivši bračni drugovi; da je brak sklopljen 3. studenog 2001. i razveden rješenjem Općinskog suda u Čakovcu, P Ob-79/2021-5 od 13. rujna 2021.; da je tuženik samovlasnik (1/1) nekretnine zkul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], k. č. br. [katastarska čestica]/A/6/1/1 (kuća, dvor, vrt, 183 čhv); da se nekretnina nalazi pod konzervatorskom zaštitom; da su na nekretnini izvršeni opsežni adaptacijski radovi za trajanja bračne zajednice; da je tužiteljica i dalje u posjedu predmetne nekretnine s punoljetnom kćeri stranaka; da tuženik nije tražio predaju nekretnine u posjed, niti njezino iseljenje, niti plaćanje najamnine; da je tuženik napustio nekretninu u travnju 2021.; te da su navedene okolnosti posjedovanja i nepostavljanja zahtjeva za suposjedom ili najamninom nesporno potvrđene iskazom stranaka na ročištu od 4. svibnja 2026.

4. Sporno je između stranaka: (a) jesu li parnične stranke zajednički ulagale u predmetnu nekretninu, sredstvima koja predstavljaju bračnu stečevinu; (b) je li osnovan prigovor prijeboja tuženika — treba li od vrijednosti ulaganja odbiti vrijednost tržišne najamnine za stanovanje tužiteljice; (c) čine li kuhinjski elementi ugrađeni u nekretninu njezin sastavni dio; te (d) je li osnovan zahtjev za predajom vozila BMW.

5.

U postupku se provedeni dokazi: uvidom u rješenje o razvodu braka P Ob- 79/2021-5 od 13. rujna 2021.; uvidom u zk. izvadak i posjedovni list za nekretninu zkul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina]; uvidom u fotografije nekretnine; uvidom u ugovor o kreditu s Privrednom bankom Zagreb d.d.; uvidom u izvadak iz obrtnog registra; uvidom u rješenja o sekundarnoj pravnoj pomoći od 5. listopada 2021. i od 16. kolovoza 2023.; uvidom u uplatnice i račune tužiteljice; saslušanjem svjedoka RK, ČK i DK (ročište 27. ožujka 2023.); saslušanjem tužiteljice JK i tuženika UK (ročište 24. studenog 2023.); uvidom u nalaz i mišljenje vještaka Ratka Matoteka, dipl. ing. građ. iz TD Institut IPV d.o.o. [adresa], od travnja 2025.; uvidom u dopunski nalaz istog vještaka od 31. prosinca 2025. o tržišnoj vrijednosti najamnine; uvidom u podneske stranaka o vještačenju; te uvidom u spis, listovi 1–234 (ročište 4. svibnja 2026.). Nakon savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, a i na temelju rezultata cjelokupnog postupka (čl. 8. Zakona o parničnom postupku, "Službeni list SFRJ" br. 4/1977., 36/1977., 36/1980., 6/1980., 69/1982., 43/1982., 58/1984., 74/1987., 57/1989., 20/1990., 27/1990., 35/1991., "Narodne novine" br. 53/1991., 91/1992., 112/1999., 129/2000., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 2/2007., 96/2008., 84/2008., 123/2008., 57/2011., 25/2013., 89/2014., 70/2019., 80/2022., 114/2022., 155/2023.; dalje u tekstu: ZPP), sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev osnovan u većem dijelu.

6. Sud je na ročištu od 4. svibnja 2026. odbio dokazni prijedlog tužiteljice za dopunom vještačenja radi ažuriranja cijene ulaganja, kao nebitan za donošenje odluke, jer vještački nalaz o ulaganjima iz travnja 2025. već pokriva sva sporna pitanja o visini ulaganja, budući da se po mišljenju suda cijene ulaganja, iako trebaju biti aktualizirane u vrijeme donošenja presude, nisu znatnije mijenjale od travnja 2025. Saslušanje tuženika na ročištu 4. svibnja 2026. nije provedeno jer tuženik nije pristupio, a punomoćnik tuženika je izjavio da ne inzistira na saslušanju tuženika. Daljnjih dokaznih prijedloga nije bilo.

7. Svjedok RK — otac tužiteljice, izjavio je da je kuća zahtijevala potpunu adaptaciju, da su izvođeni radovi na krovištu, centralnom grijanju, instalacijama, stolariji, parketu i kupaonici, da su stranke uselile u potpuno uređenu i namještenu kuću 2003. godine, da je tuženik za adaptaciju uzeo kredit i da su oboje za trajanja braka bili zaposleni. Naveo je da mu financije stranaka nisu bile poznate.

8. Svjedokinja ČK — majka tužiteljice, izjavila je da nema saznanja o financiranju radova ni o stjecanju automobila BMW. Potvrdila je fizičku adaptaciju i zajedničku nabavke namještaja (kuhinja, spavaća soba, dječja soba, dnevni boravak).

9. Svjedokinja DK — majka tuženika, navela je da su radovi financirani kompenzacijama putem Petrić d.o.o. i da je ona osobno financirala rekonstrukciju krovišta i prvi sloj fasade. Potvrdila je da su stranke naručile kuhinju po mjeri i nabavile kuhinjske aparate, spavaću sobu i ostali namještaj.

10. Tužiteljica JK je konzistentno iskazivala da su adaptacijski radovi financirani iz zajedničkih sredstava: kredita, novca sa svadbe i zajednički zarađenih plaća. Ključan je njezin navod da je "kredit otplaćen negdje pred 10 godina" — što znači za trajanja braka — te da je kredit otplaćivan tuženikovom plaćom, a ona je iz vlastite zarade podmirivala troškove obitelji.

11. Tuženik OK je potvrdio da su radovi stvarno izvođeni. Ključan je njegov iskaz da "je nešto malo od toga kredita utrošeno na radove, a ostalo je utrošeno na život", čime se kompenzacijska teza u potpunosti ne može prihvatiti kao iscrpno objašnjenje financiranja.

12. Tvrdnja tuženika o kompenzacijama putem Petrić d.o.o. ostala je bez dokumentarne potvrde, nadalje iskrena izjava oca tužiteljice o granicama vlastitog znanja povećava njegovu vjerodostojnost u pogledu onoga što jest potvrdio, iz iskaza majke tužiteljice proizlazi da je tužiteljica pomagala u radu tuženikove radionice — što je relevantno za sliku zajedničkog doprinosa bračnoj zajednici, a iz iskaza same tužiteljice da je doprinosila vlastitim radom zajedničkim troškovima dok suprug otplaćuje kredit. Uzeti zajedno, personalni dokazi potvrđuju: (a) fizičku realnost i opseg adaptacijskih radova — to ne osporava nitko; (b) da je kredit od 30.000 EUR bio podignut i otplaćivan za trajanja braka iz bračnih sredstava; (c) da su namještaj i kuhinjska oprema nabavljeni zajednički, bez potvrde da su ih roditelji tuženika darovali; (d) da tvrdnja o kompenzacijama nema dokumentarnu osnovu. Teret dokazivanja visine ulaganja ležao je na tužiteljici — taj teret je ispunjen u mjeri dostatnoj za prihvat tužbenog zahtjeva, uzimajući u obzir vještakov nalaz proveden na licu mjesta i potvrdu fizičke realnosti radova od svih saslušanih osoba.

13. Pravno značenje kompenzacijskih ulaganja — dacija in solutum

Tuženik je kao primarnu obrambenu tezu isticao da su radovi na kući financirani kompenzacijama putem Petrić d.o.o. — mehanizmom po kojemu klijenti obrta umjesto novčane isplate izvode radove na kući. Ova obrana nije dokazana u postupku, kako je izloženo. Međutim, sud ocjenjuje da ta teza — čak i da je dokazana — ne bi pravno isključivala pravo tužiteljice na naknadu.

Opisani mehanizam predstavlja daciju in solutum (naturalnu namiru) u smislu čl. 167. Zakona o obveznim odnosima: ispunjenje obveze davanjem nečega drugog umjesto onoga što je dugovano. Argumentacijski niz je sljedeći:

(a) Tražbina naplate od klijenta nastala je obavljenim radom obrta za trajanja bračne zajednice — dakle, radi se o imovini stečenoj radom, tj. o bračnoj stečevini u smislu čl. 36. st. 1. Obiteljskog zakona (NN br. 103/2015, 98/2019, 47/2020, 49/2023; dalje: ObZ). Pravna priroda imovine kao bračne stečevine ne mijenja se time je li prihod naplaćen u novcu ili u naturi — bračnostečevinsku tražbinu čini sam rad obavljen za trajanja braka.

(b) Kada je klijent umjesto novca ispunio tu tražbinu izvođenjem radova na kući, tražbina bračne stečevine ugašena je vrednovanjem ekvivalentnim izvedenoj vrijednosti radova — pri čemu je vrijednost tih radova neposredno ušla u posebnu imovinu vlasnika kuće. U smislu čl. 167. ZOO-a, obveza prestaje kad se naknadi nešto drugo umjesto onoga što je dugovano, što znači da je vrijednost izvedenih radova ekonomski ekvivalentna vrijednosti otplaćene bračnostečevinske tražbine.

(c) Slijedom navedenog: vrijednost radova = vrijednost namirene bračnostečevinske tražbine = ulaganje iz bračne stečevine u posebnu imovinu. Dakle, kompenzacijska ulaganja — kad bi bila i dokazana — bila bi pravno u potpunosti jednakovrijedna izravnim novčanim ulaganjima iz bračne stečevine i ne bi isključivala pravo tužiteljice na naknadu po čl. 1111. ZOO-a.

(d) Jedina razlika između dokazane kompenzacijske teze i ostalih oblika ulaganja leži u dokaznom teretu glede iznosa: pravo na naknadu postoji samo za onaj dio koji je stvarno uložen u posebnu imovinu, a ne za ukupnu vrijednost kompenzacijskih radova ako bi dio otišao na druge svrhe. Budući da kompenzacijska teza nije dokazana u ovom postupku, to pitanje ostaje bez praktičnog učinka, u smislu visine takvog ulaganja, a utvrđivanje opsega ulaganja temeljilo se na vještačkom nalazu.

14. Pravni okvir — ulaganje bračne stečevine u posebnu imovinu bračnog druga Odredbom čl. 36. st. 1. ObZ-a propisano je da je bračna stečevina imovina koju su bračni drugovi stekli radom za vrijeme trajanja bračne zajednice ili potječe iz te imovine. Sukladno čl. 36. st. 3. ObZ-a, bračni drugovi su u jednakim dijelovima suvlasnici bračne stečevine ako nisu drukčije ugovorili.

Predmetna nekretnina posebna je imovina tuženika sukladno čl. 39. st. 2. ObZ- a — stečena darovanjem od strane tuženikove sestre (prema iskazu svjedokinje DK, darovanje je nastupilo negdje 2005. ili 2006.), dakle na pravnom temelju različitom od rada za trajanja bračne zajednice. Čl. 38. ObZ-a upućuje na primjenu stvarnopravnih i obveznopravnih propisa na imovinske odnose bračnih drugova.

Ulaganje bračne stečevine u posebnu imovinu jednog bračnog druga ne dovodi do promjene vlasništva na nekretnini. Međutim, sukladno čl. 1111. Zakona o obveznim odnosima (NN br. 35/2005, 41/2008, 125/2011, 78/2015, 29/2018, 126/2021, 114/2022, 156/2022, 145/2023, 155/2023; dalje: ZOO) — kad dio imovine neke osobe na bilo koji način prijeđe u imovinu druge osobe, a taj prijelaz nema osnove u pravnom poslu, stjecatelj je dužan naknaditi vrijednost postignute koristi — ulaganje bračnih sredstava u posebnu imovinu drugog bračnog druga stvara obveznopravnu tražbinu ulažućeg bračnog druga prema vlasniku nekretnine.

VSRH je u rješenju Rev-1617/2016-2 od 15. lipnja 2021. jasno zauzeo stajalište da bračni drug koji je ulagao u posebnu imovinu svog bračnog druga i time je povećao, ima pravo na naknadu za svoja ulaganja na temelju stjecanja bez osnove. VSRH je u rješenju Rev-965/2024-2 od 9. srpnja 2025. dodatno razradio: budući da su bračni drugovi suvlasnici bračne stečevine u jednakim dijelovima (½ : ½), rate kredita plaćene za trajanja braka plaćene su imovinom oboje — svakoga u ½ dijela. Tužiteljica je time iz svog dijela bračne stečevine participirala u ulaganjima u tuženikovu nekretninu, pa ima pravo tražiti naknadu za iznos koji odgovara njezinoj ½ ukupno uloženih sredstava.

Pravo na naknadu ½ ulaganja bračne stečevine ne ovisi o tome stanuje li bračni drug koji nije vlasnik i dalje u nekretnini — to su dva pravno odvojena instituta. Tražbina za naknadu ulaganja nastaje samom činjenicom prijelaza vrijednosti iz bračne stečevine u posebnu imovinu (stjecanje bez osnove), dok je stanovanje pitanje posjedovnih i stvarnopravnih odnosa. Tuženikov navod, pozivom na navodnu odluku Rev-140/2024 od 21. svibnja 2025., ne odnosi se na ovaj slučaj jer se u toj presudi radi o ulaganjima (nužnim i korisnim troškovoima) u tuđu stvar koju pošteni posjednik koristi bez predaje vlasniku, pa potraživanje za naknadu nastaje tek kod zahtjeva za predaju stvari ili predaje stvari vlasniku, a takvog zahtjeva od strane vlasnika ovdje nema niti je tužiteljica izašla iz nekretnine odnosno predala stvar tuženiku.

15. Vještačenje i visina naknade

Nalaz i mišljenje vještaka Ratka Matoteka, dipl. ing. građ. REV, iz TD Institut IPV d.o.o. [adresa], od travnja 2025., utvrđuje da je ukupna vrijednost izvedenih ulaganja 45.320,90 EUR, sukladno očevidu provedenom na licu mjesta na dan 15. siječnja 2025. primjenom troškovno-amortizacijske metode. Vještak je neposrednim očevidom verificirao svaku stavku, uz linearni otpis prema procijenjenom vijeku trajanja. Prigovori tuženika iz podneska od 2. lipnja 2025. su paušalni — ne donose kontraekspertizu, ne predlažu alternativne vrijednosti i ne pokazuju metodološku pogrešku. Sud je dužan slobodnom ocjenom (čl. 8. ZPP-a) procijeniti dokaznu snagu vještačenja, a nalaz koji je izrađen u skladu s propisima, na temelju neposrednog očevida i koji nije ozbiljno osporen nema razumnog osnova odbaciti.

Tužiteljica je tužbeni zahtjev precizirala na iznos od 22.660,45 EUR — točno ½ od ukupno utvrđenih ulaganja (45.320,90 EUR / 2 = 22.660,45 EUR) — prihvativši nalaz vještaka u cijelosti. Dakle za iznos od 1.229,66 EUR je povukla tužbu, na što međutim tuženik nije pristao. Stoga je sud o tom dijelu tužbenog zahtjev odlučio kao pod toč. I. i IV. izreke.

16. Tuženik je istaknuo procesni prigovor prijeboja, tvrdeći da stanovanje tužiteljice u nekretnini konzumira njezinu tražbinu za ulaganja. Dopunskim nalazom vještaka od 31. prosinca 2025. utvrđena je tržišna vrijednost najamnine za nekretninu za razdoblje od razvoda braka (13. rujna 2021.) do kraja 2025. u iznosu od 45.900,00 EUR.

17. Sud je utvrdio da ne postoji potraživanje tuženika istaknuto radi prebijanja. Naime, tužiteljica je poštena posjednica s pravom zadržanja. Tužiteljica je ušla u posjed nekretnine sklapanjem braka i koristila je po dopuštenju tuženika, dakle kao poštena posjednica u smislu čl. 18. st. 3. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (NN br. 91/1996 i dalje; dalje: ZVDSP). Prema čl. 164. st. 2. ZVDSP-a, zahtijeva li vlasnik da posjednik preda stvar, pošteni posjednik može tražiti naknadu za nužne i korisne troškove koje je imao, te stvar zadržati dok mu oni ne budu naknađeni. Tuženik od tužiteljice nikada nije zahtijevao predaju nekretnine u posjed — što je nesporna činjenica, potvrđena iskazima stranaka na ročištu od 4. svibnja 2026. S obzirom da je pretpostavka za nastanak prava vlasnika na naknadu za korištenje (čl. 165. ZVDSP) upravo nepoštenje posjednika, a poštenje prestaje tek od trenutka kada posjednik sazna da mu pravo na posjed ne pripada, tužiteljica je i dalje poštena posjednica s nenaplaćenom tražbinom za ulaganja.

Sukladno jasnom pravnom shvaćanju VSRH iz Rev-966/2025-2 od 7. listopada 2025.: „Vjerovnik (bivši bračni drug dužnika) i ovlaštenik prava zadržanja (retencije) nekretnine koju posjeduje ima pravo nenaplatno posjedovati dužnikovu nekretninu u koju je za vrijeme trajanja bračne zajednice uložio sredstva i koja tražbina mu je utvrđena pravomoćnom sudskom odlukom, sve dok mu tražbina ne bude ispunjena." Isti stav izražen je i u Rev-722/2021-2 od 3. svibnja 2022.

Posebno se naglašava da punoljetnost kćeri stranaka ne ukida obranu poštenog posjednika. Osnova tužiteljičinog poštenog posjeda ne počiva na zaštiti maloljetnog djeteta, već na njezinoj vlastitoj posjedovnoj poziciji kao bivšeg bračnog druga koji je ulagao u nekretninu i koji vjeruje da mu pravo stanovanja pripada. Tužiteljica ostaje poštena posjednica sve dok tuženik ne postavi zahtjev za predajom u posjed, što do dana donošenja ove presude nije učinio.

Vlasnik nema pravo na najamninu od poštenog posjednika. Prema čl. 164. st. 1. ZVDSP-a, pošteni posjednik nije dužan dati naknadu za to što je stvar upotrebljavao i od nje imao koristi primjerene onom pravu na posjed za koje je vjerovao da mu pripada. Stanovanje u kući upravo je upotreba primjerena pravu na posjed kuće. VSRH je u presudi Rev-283/2024-2 od 28. siječnja 2025. izrijekom zauzeo stajalište: „Vlasnik stvari sukladno čl. 164. st. 1. ZVDSP nema pravo na naknadu za upotrebu stvari ako je pošteni posjednik od nje imao koristi koje su primjerene onom pravu na posjed za koje je vjerovao da mu pripada." Stanovanje tužiteljice u kući u kojoj je ulagala zajednička sredstva primjereno je pravu na posjed i ne daje vlasniku pravo na naknadu. Prigovor radi prebijanja tužiteljičine tražbine s vrijednošću najamnine koja se temelji na dopunskom vještačenju stoga je materijalnopravno neutemeljen, o čemu je odlučeno kao pod toč. II.

18. Što se tiče daljnjih tužbenih zahtjeva, valja reći da su kuhinjski elementi izrađeni po mjeri i fiksno ugrađeni u nekretninu postali njezin sastavni dio sukladno čl. 9. st. 3. ZVDSP-a — te kao takvi ne mogu biti samostalni predmet diobe. Njihova vrijednost obuhvaćena je vještačkim nalazom o ulaganjima te naknađena u okviru dosuđene tražbine pod točkom I. izreke. Tužiteljica je istovremeno navela da je vozilo BMW 3 330 D bračna stečevina i da je ona vlasnik vozila. Vlasnik vozila nema pravnog interesa za zahtjevom za predajom u posjed vlastitog vozila. Proturječnost između navedenih tvrdnji čini zahtjev nedopuštenim te se odbija. Stoga je odbijen tužbeni zahtjev u tom dijelu, kao u točki III. izreke.

19. Naknada za ulaganje u tuđu nekretninu obveznopravna je tražbina po osnovi stjecanja bez osnove (čl. 1111. ZOO). Sukladno čl. 1115. ZOO-a, kamate se plaćaju od dana podnošenja zahtjeva ako stjecatelj nije bio nepošten, a tužba je podnesena 13. siječnja 2022. Slijedom navedenog, zakonska zatezna kamata teče od dana podnošenja tužbe sukladno čl. 29. st. 2. ZOO-a, po stopama utvrđenim u izreci presude.

20. Odluku o troškovima postupka sud je donio primjenom čl. 154. st. 5. (Sud može odlučiti da jedna stranka nadoknadi sve troškove koje su protivna stranka i njezin umješač imali ako protivna stranka nije uspjela samo u razmjerno neznatnom dijelu svog zahtjeva, a zbog tog dijela nisu nastali posebni troškovi) i čl. 155. st. 1. Zakona o parničnom postupku. Tužiteljica je u pretežnom dijelu uspjela u ovoj parnici — prihvaćen je njezin primarni i vrijednosno najznačajniji zahtjev za isplatom 22.660,45 EUR, koji čini svrhu i sadržaj cijelog postupka, dok se može reči da ukupno nije uspjela sa 5,15% vrijednosti svog osnovnog tužbenog zahtjeva. Odbijeni zahtjevi (dioba pokretnina, vozilo BMW) ne nose zasebnu novčanu vrijednost te se imaju smatrati beznačajnim dijelomičnim neuspjehom sukladno čl. 154. st. 5. ZPP-a. Tuženik je dužan naknaditi tužiteljici troškove koji su bili potrebni za svrhovito vođenje postupka.

Odluka o naknadi troškova temelji se na odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (NN br. 138/2023; dalje: Tarifa). Vrijednost predmeta spora iznosi 23.890,11 EUR, pa sukladno Tbr. 7. t. 1. Tarife odvjetniku pripada nagrada od 250 bodova po radnji; vrijednost jednog boda je 2,00 EUR (Tbr. 54. Tarife), dakle 250 × 2,00 = 500,00 EUR po radnji. Na sve radnje obračunava se PDV od 25% (Tbr. 46. Tarife), te tako uz PDV svaka radnja iznosi 6.25,00 EUR. Za ročište za objavu presude pripada 50% nagrade, ali ne više od 50 bodova (50 × 2,00 = 100,00 EUR + 25% PDV = 125,00 EUR — Tbr. 9. t. 3. Tarife).

Tužiteljici je priznat trošak sastava tužbe od 8.11.2021., sastava podnesak od 8.6.2022., trošak zastupanja na ročištima 15.6.2022., 16.1.2022., 27.3.2023., 24.11.2023., 15.1.2025., 30.10.2025., 4.5.2026., za sastav podneska od 22.5.2025., 15.6.2025., 19.3.2026., za svaku od radnji u iznosu od 625,00 eura, te za zastupanje na ročištu za objavu presude u iznosu od 125,00 eura, te na kraju predujam za vještačenje u iznosu od 338,85 eura odnosno ukupno 7.963,85 eura, o čemu je odlučeno kao pod toč. V. izreke.

U Čakovcu 17. lipnja 2026. godine.

Sutkinja

Ivana Starčević

Pouka o pravnom lijeku: Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od dana dostave pisanog otpravka presude, putem ovog suda, nadležnom Županijskom sudu sukladno Zakonu o područjima i sjedištima sudova (''Narodne novine'' br. 67/18. i 21/22.). Žalba se podnosi u pisanom obliku, u dovoljnom broju primjeraka za sud i protivnu stranku, a moguće ju je predati i putem informacijskog sustava elektroničke komunikacije sa sudovima, što je obvezno za obvezne sudionike elektroničke komunikacije iz čl. 106.a st. 5. ZPP-a, a fakultativno za ostale sudionike koji su ispunili uvjete za pristup tom sustavu.

O tome obavijest:

I. Tužitelj po punomoćniku

II. Tuženik po punomoćniku