Republika Hrvatska
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske
Zagreb
Broj: Ppž-1994/2025
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E N J E
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca ovog suda Roberta Završkog, predsjednika vijeća te Kristine Gašparac Orlić i Eufemije Nanković, članica vijeća, uz sudjelovanje sudske savjetnice Kristine Sesar, zapisničarke, u prekršajnom predmetu protiv okr. DD, zbog prekršaja iz čl. 13. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira (Narodne novine, broj 41/77, 55/89, 5/90, 47/90 i 29/94), odlučujući o žalbi tužitelja Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijske uprave primorsko-goranske, II. policijske postaje Rijeka, podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Rijeci, broj: Pp-5174/2022-2 od 8. siječnja 2025., u sjednici vijeća održanoj 17. lipnja 2026.,
r i j e š i o j e
Prihvaća se žalba tužitelja Ministarstva unutarnjih poslova, Policijske uprave primorsko-goranske, II. policijske postaje Rijeka, ukida prvostupanjska presuda i predmet dostavlja prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.
Obrazloženje
1. Pobijanom presudom okr. DD na temelju čl. 161. st. 6. i čl. 182. t. 1. Prekršajnog zakona („Narodne novine“ broj: 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17, 118/18 i 114/22, dalje: PZ), oslobođen je od optužbe zbog prekršaja iz čl. 13. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira, te je odlučeno da trošak prekršajnog postupka pada na teret proračunskih sredstava suda.
2. Protiv te presude tužitelj je pravodobno podnio žalbu pobijajući presudu iz svih žalbenih osnova, predlažući usvojiti žalbu, preinačiti presudu i donijeti osuđujuću presudu.
3. Žalba je osnovana.
4. Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud, na temelju čl. 202. st. 1. PZ-a, ispitivao je pobijanu prvostupanjsku presudu iz osnova i razloga iz kojih se ona pobija žalbom i po službenoj dužnosti te nisu utvrđene povrede na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, dok je utvrdio da je u prvostupanjskom postupku činjenično stanje pogrešno utvrđeno, na što žalbom opravdano ukazuje tužitelj.
5. Naime, prvostupanjski je sud donio presudu kojom se okr. DD oslobađa optužbe da je u ugostiteljskom objektu „Puerta“ došlo do narušavanja javnog reda i mira na način da je vlasnik DD reproducirao glasnu glazbu koja je uznemiravala okolne susjede u noćnom odmoru, čime bi počinio prekršaj iz čl. 13. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira. U obrazloženju pobijane presude prvostupanjski sud navodi da pri ocjeni navedenog prekršaj treba uzeti u obzir odredbu čl. 1. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira koja određuje generalni zaštitni objekt, te da okrivljenik nije niti mogao počiniti predmetni prekršaj već je kao vlasnik i time odgovorna osoba, mogao počiniti jedino prekršaj iz čl. 19. st. 4. Zakona o zaštiti od buke u vezi s čl. 6. st. 3. tog zakona, citirajući te članke, nakon čega je u fazi ispitivanja optužnog prijedloga donio oslobađajuću presudu, ali se pozivajući, osim na odredbu čl. 161. st. 6. PZ-a, i na odredbu čl. 182. t. 1. PZ-a.
5.1. Međutim, pogrešno je prvostupanjski sud ocijenio da zbog toga što je okr. DD vlasnik predmetnog ugostiteljskog objekta, ne može niti biti odgovoran za počinjenje prekršaja remećenja javnog reda i mira preglasnim puštanjem glazbe. Naime, za ostvarenje bića prekršaja iz čl. 13. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira, nije odlučna činjenica u kojoj je funkciji osoba koja pušta preglasnu glazbu, već je odlučna činjenica tko je puštanjem preglasne glazbe remetio javni red i mir. S obzirom da tužitelj disponira optužbom, on odlučuje protiv koga će se podnijeti optužni prijedlog za određeni prekršaj nakon izvidnih radnji na temelju kojih je u ovom slučaju utvrdio da postoji osnovana sumnja da je upravo DD puštao tako glasnu glazbu da je uznemiravala okolne susjede u noćnom odmoru. Stoga je prvostupanjski sud imao sve bitne elemente u činjeničnom opisu optužnog prijedloga da je mogao započeti dokazni postupak, umjesto pogrešnog zaključka da opisano djelo u optužbi nije prekršaj iz čl. 13. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira. Ovdje je potrebno napomenuti da kada prvostupanjski sud u fazi ispitivanja optužnog prijedloga utvrdi da opisano djelo nije prekršaj (što je u ovom slučaju pogrešno utvrdio), tada donosi presudu samo na temelju čl. 161. st. 6. PZ-a, a ne i na temelju čl. 182. t. 1. PZ-a, kako je to pogrešno navedeno u pobijanoj presudi.
5.2. Nadalje, što se tiče dijela obrazloženja pobijane presude u kojoj prvostupanjski sud citira odredbe čl. 19. st. 4. Zakona o zaštiti od buke u vezi s čl. 6. st. 3. tog zakona, očito smatrajući važnim i nedostatak naznake dopuštene razine buke (iako ništa o tome nije naveo), potrebno je istaknuti da za opstojnost prekršaja remećenja javnog reda i mira preglasnim puštanjem glazbe, nije odlučna dopuštena razina buke u ugostiteljskim objektima prema važećim mjernim uređajima, već je odlučna činjenica da li se određenom bukom remeti javni red i mir do te mjere da prelazi granicu uobičajeno prihvatljive glasnoće. Pritom jačini buke (glazbe) može doprinijeti i vrijeme puštanja preglasne glazbe, odnosno doba dana ili noći kada je očekivani veći stupanj mira radi noćnog odmora građana (u konkretnom slučaju 1,30 sati).
5.3. Stoga činjenični opis optužnog prijedloga sadrži sav bitan sadržaj zbog čega je prvostupanjski sud imao uvjete za započinjanje prekršajnog postupka, a pitanje postoje li dokazi na kojima se temelji tvrdnja tužitelja da je okrivljenik počinila predmetni prekršaj, je činjenično pitanje koje je prvostupanjski sud dužan utvrđivati u prekršajnom postupku.
6. Slijedom navedenog je trebalo prihvatiti žalbu tužitelja, ukinuti presudu i predmet dostaviti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje, koji će, cijeneći razloge ovog drugostupanjskog rješenja provesti prekršajni postupak u kojem će izvesti sve potrebne druge dokaze, te pravilnom i kritičnom analizom svih provedenih dokaza, donijeti novu, zakonitu odluku koju će u svemu valjano obrazložiti.
7. Iz navedenih razloga, na temelju čl. 206. st. 1. PZ-a, odlučeno je kao u izreci.
U Zagrebu 17. lipnja 2026.
Zapisničarka:
Predsjednik vijeća:
Kristina Sesar, v.r.
Robert Završki, v.r.
Presuda se dostavlja Općinskom sudu u Rijeci, u 3 otpravka: za spis, okrivljenika i tužitelja.
