- 1 -              Rev 763/2020-2

 

 

 

 

 

Broj: Rev 763/2020-2

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Jadranka Juga predsjednika vijeća, Damira Kontreca člana vijeća i suca izvjestitelja, Slavka Pavkovića člana vijeća, Gordane Jalšovečki članice vijeća i Branka Medančića člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja M. M. iz V., OIB:..., kojeg zastupaju punomoćnici odvjetnici u Odvjetničkom društvu M. & p. u R., protiv I-tuženika Općina Viškovo, OIB:..., kojeg zastupaju punomoćnici odvjetnici u Odvjetničkom društvu K.1, K.2 i p. u R. i II-tuženika K. Č. d.o.o., R., OIB:..., kojeg zastupa punomoćnik V. K., dipl. iur., radi naknade štete, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Rijeci br. Gž-2295/15-6 od 12. rujna 2018., kojom je djelomično potvrđena i djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Rijeci br. P-42/10-71 od 18. ožujka 2015., u sjednici održanoj 16. siječnja 2024.,

 

 

p r e s u d i o   j e:

 

I. Odbija se kao neosnovana revizija tužitelja.

 

II. Odbija se kao neosnovan zahtjev I-tuženika za naknadu troškova odgovora na reviziju.

 

 

Obrazloženje

 

1. Presudom suda prvoga stupnja naloženo je I-tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 223.452,88 kuna, sa zakonskim zateznim kamatama kako je navedeno u izreci presude suda prvog stupnja (toč. I.), odbijen je preostali dio tužbenog zahtjeva tužitelja u odnosu na I-tuženika za iznos od 236.433,73 kuna (toč. II.), te je odbijen tužbeni zahtjev tužitelja u odnosu na II-tuženika u cijelosti (toč. III.). Ujedno je naloženo I-tuženiku naknaditi tužitelju parnični trošak u iznosu od 56.332,50 kuna (toč. IV.), te je naloženo tužitelju nadoknaditi II-tuženiku parnični trošak u iznosu od 680,00 kuna (toč. V.).

 

2. Presudom suda drugog stupnja prihvaćena je žalba I-tuženika i preinačena je presuda suda prvog stupnja u točki I. i IV. izreke na način da je odbijen tužbeni zahtjev tužitelja kojim je tražio da se I-tuženiku naloži isplatiti 223.452,88 kuna sa zakonskom zateznom kamatom, kao i troškove parničnog postupka u iznosu od 56.332,50 kuna, te je tužitelju naloženo nadoknaditi I-tuženiku troškove parničnog postupka u iznosu od 91.234,60 kuna, dok je I-tuženik odbijen s preostalim zahtjevom za naknadu troškova parničnog postupka.

 

3. Protiv presude suda drugoga stupnja tužitelj je pravodobno podnio reviziju zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže prihvatiti reviziju, pobijanu odluku preinačiti, podredno istu ukinuti i predmet vratiti na ponovni postupak.

 

4. U odgovoru na reviziju I-tuženik predlaže reviziju tužitelja odbaciti kao nedopuštenu, podredno istu odbiti kao neosnovanu, time da traži trošak sastava odgovora na reviziju.

 

5. Revizija tužitelja je neosnovana.

 

6. Prema odredbi čl. 392.a st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13 i 89/14 - dalje: ZPP) u povodu revizije iz čl. 382. st. 1. ZPP revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

 

7. Predmet spora je zahtjev tužitelja na isplatu 459.886,61 kuna zbog smanjene vrijednosti nekretnine kat. čest. 221/2 k.o. B., kao posljedice blizine odlagališta za otpad V.

 

8. U postupku pred nižestupanjskim sudovima je utvrđeno:

 

- da je tužitelj u zemljišnim knjigama od 17. prosinca 1968. uknjižen kao vlasnik nekretnine kat. čest. 221/2 k.o. B. (kuća, dvorište, livada – 1060 m2), koje vlasništvo je stekao upisom na temelju kupoprodajnog ugovora od 14. studenoga 1968.,

 

- da je tužitelju građevinskom dozvolom Odjela za upravno-pravne poslove Skupštine Općine Rijeka od 26. prosinca 1968. odobrena izgradnja stambeno obiteljske zgrade,

 

- da je rješenjem Općinskog sekretarijata za upravno-pravne poslove i inspekcijske poslove od 7. ožujka 1979. odobrena upotreba stambeno obiteljskog objekta na kat. čest. 221/2 k.o. B.,

 

- da iz nalaza i mišljenja sudskih vještaka proizlazi da se obiteljska kuća tužitelja djelomično nalazi na manjoj udaljenosti od 500 metara od odlagališta za otpad V., te da dio kuće nije sagrađen u skladu s projektnom dokumentacijom na temelju koje je izdana građevinska dozvola, već da je dio kuće bespravno dograđen, kao i da je smanjena vrijednost nekretnine tužitelja 223.452,88 kuna,

 

- da je odlagalište V. u funkciji te da se koristi od 1964., time da je sanacija odlagališta dopuštena 2004. (građevinska dozvola od 9. lipnja 2004.).

 

9. Na temelju navedenih utvrđenja prvostupanjski sud je djelomično prihvatio tužbeni zahtjev u odnosu na I-tuženika, isključivši u odnosu na istoga primjenu čl. 24. Zakona o otpadu ("Narodne novine" broj 178/04, 153/05, 111/06, 110/07, 60/08 i 87/09 - dalje: ZO) obzirom je I-tuženik 30. studenoga 2006. donio Odluku o mjerilima, postupku i načinu određivanja iznosa naknade vlasnicima nekretnina ("Službene novine" PGŽ br. 59/06), kojim je preuzeo obvezu isplate naknade za smanjenu vrijednost nekretnina svim vlasnicima zakonito izgrađene građevine prije 15. veljače 1968., međutim i prije početka sanacije odlagališta (21. srpnja 2004.), zaključujući da takva odluka obvezuje I-tuženika na temelju čl. 73. Zakona o lokalnoj i područnoj samoupravi.

 

10. Odlučujući povodom žalbe I-tuženika drugostupanjski sud je preinačio prvostupanjsku presudu ocjenjujući da je prvostupanjski sud pogrešnom primjenom materijalnog prava o tužbenom zahtjevu tužitelja odlučio na temelju Odluke I-tuženika od 30. studenoga 2006., umjesto na temelju Zakona o otpadu, budući da i podzakonski akti i pravilnici i odluke moraju biti u skladu sa zakonom. Naime, drugostupanjski sud ocjenjuje tužbeni zahtjev neosnovanim na temelju odredbe čl. 24. st. 1. ZO, obzirom je tužitelj vlasništvo predmetne nekretnine stekao nakon početka gradnje građevine namijenjene zbrinjavanju otpada.

 

11. Odluku drugostupanjskog suda ocjenjuje pravilnom i ovaj sud.

 

12. Suprotno navodima revizije tužitelja sud drugoga stupnja nije počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP, budući da pobijana presuda nema nedostataka uslijed kojih se ne bi mogla ispitati, razlozi pobijane presude su jasni i razumljivi, te ne postoji proturječnost između izreke i obrazloženja pobijane presude, odnosno isprava koje se nalaze u spisu. Također revizijski sud ocjenjuje da su u obrazloženju pobijane drugostupanjske presude navedeni razlozi o odlučnim činjenicama koji imaju podlogu u utvrđenom činjeničnom stanju.

 

13. Nije počinjena niti relativno bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. ZPP u svezi čl. 220. st. 2. ZPP time što je sud odbio provest izvođenje dokaza vještačenjem po vještaku ekološke struke.

 

14. Prema odredbi čl. 220. st. 2. ZPP sud odlučuje o tome koje će od predloženih dokaza izvesti radi utvrđivanja odlučnih činjenica.

 

15. Slijedom navedenog, a u situaciji kad je prvostupanjski sud zaključio da je predmet spora dovoljno raspravljen za donošenje odluke u ovom predmetu te da bi provođenje daljnjih dokaza dovelo do bespredmetnog odugovlačenja postupka, pravilno je prvostupanjski sud odbio dokazni prijedlog tužitelja za provođenjem predloženog vještačenja. Stoga prvostupanjski sud, jednako kao ni drugostupanjski sud, nije počinio niti bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u vezi čl. 220. st. 2. ZPP.

 

16. U odnosu na navode tužitelja iznesene u reviziji, kojima u okviru revizijskog razloga bitne povrede odredaba parničnog postupka, osporava pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja i daje vlastitu ocjenu provedenih dokaza treba istaknuti da revizijski sud takve, po svojoj prirodi činjenične, navode nije mogao uzeti u razmatranje. To stoga što prema odredbi čl. 385. st. 1. ZPP reviziju protiv drugostupanjske presude nije dopušteno podnijeti zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.

 

17. Tužitelj u reviziji tvrdi da su nižestupanjski sudovi o tužbenom zahtjevu trebali odlučiti i primjenom odredbe čl. 110. st. 3. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine" broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09 i 153/09 - dalje: ZVDSP) i Zakona o obveznim odnosima čl. 1047. st. 3. ("Narodne novine" broj 35/05 i 41/08 - dalje: ZOO).

 

18. U tom pogledu, prije svega, valja naglasiti da za ocjenu pravne prirode spora nije od značenja kako je tužitelj tužbu pravno kvalificirao, jer sud nije vezan za pravnu osnovu tužbenog zahtjeva što ju je naveo tužitelj (čl. 186. st. 3. ZPP). Naprotiv, sud je dužan sam utvrditi pravnu kvalifikaciju spornog odnosa i pravna pravila na temelju kojih treba prosuditi osnovanost tužbenog zahtjeva, a kod toga je vezan za tužbeni zahtjev i u pravilu za navedene činjenice (činjeničnu osnovu tužbe) na kojima tužitelji zasnivaju svoj zahtjev. Stoga je irelevantno je li i kako tužitelj pravno ocijenio spor.

 

19. Tužitelj tijekom postupka tužbeni zahtjev temelji na postojanju umanjenja vrijednosti nekretnine i obveze tuženika na isplatu naknade zbog smanjenja vrijednosti nekretnine.

 

20. Stoga se ne može raditi o arbitrarnom postupanju nižestupanjskih sudova ako su oni na temelju činjenica koje je tužitelji iznio u postupku utvrdili pravnu osnovu tužbenog zahtjeva.

 

21. Zaključivši da je tužitelj vlasništvo predmetne nekretnine stekao nakon početka gradnje građevine namijenjene zbrinjavanju otpada, pravilno je drugostupanjski sud primijenio materijalno pravo iz čl. 24. st. 1. ZO kada je tužbeni zahtjev ocijenio neosnovanim.

 

22. Naime, sukladno čl. 24. st. 1. ZO vlasnik zakonito izgrađene stambene i stambeno poslovne građevine koja se nalazi na udaljenosti od 500 metara od građevine namijenjene zbrinjavanju otpada ima pravo na novčanu naknadu zbog umanjenja vrijednosti nekretnine, uz uvjet da je vlasništvo nad nekretninom stekao prije početka gradnje građevine namijenjene zbrinjavanju otpada.

 

23. Obzirom iz formulacije zakonske odredbe čl. 24. st. 1. ZO proizlazi da je riječ o prisilnom propisu, jer je prisilnost određena određivanjem "pod uvjetom", upućuje se na zaključak da zakonodavac hoće samo takvo postupanje adresata i nikakvo drugačije.

 

24. Odlukom Ustavnog suda Republike Hrvatske broj U-II 2944/2012 ukinut je dio čl. 4. st. 1. Pravilnika o mjerilima, postupku i načinu određivanja iznosa naknade vlasnicima nekretnine i jedinicama lokalne samouprave ("Narodne novine" broj 59/06 i 109/12) koji glasi „odnosno sanacije ili rekonstrukcije“ te je izraženo shvaćanje da prema čl. 24. st. 5. ZO nadležni ministar nije bio ovlašten svojom odlukom ustanovljavati krug ovlaštenika na novčanu naknadu zbog umanjenja vrijednosti nekretnine, nego samo mjerila i način određivanja iznosa naknade, te način uplate i isplate naknada.

 

25. Slijedom navedenog pravilna je primjena materijalnog prava od strane drugostupanjskog suda u okviru važećeg Zakona o otpadu, kao propisa kojim je određen krug ovlaštenika na novčanu naknadu zbog umanjenja vrijednosti nekretnine.

 

26. Obzirom iz navedenog proizlazi da ne postoje razlozi zbog kojih je revizija tužitelja izjavljena valjalo je istu odbiti kao neosnovanu na temelju odredbe čl. 393. ZPP.

 

27. Odluka o zahtjevu I-tuženika za naknadu troškova odgovora na reviziju donesena je primjenom odredbi čl. 155. ZPP, jer navedena radnja nije bila potrebna za vođenje parnice.

 

Zagreb, 16. siječnja 2024.