Republika Hrvatska

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske

Zagreb

Broj: Ppž-2616/2025

R E P U B L I K A H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca ovog suda Roberta Završkog, predsjednika vijeća te Kristine Gašparac Orlić i Eufemije Nanković, članica vijeća, uz sudjelovanje sudske savjetnice Emine Bašić, zapisničarke, u prekršajnom predmetu protiv okr. ĐŽ, zbog prekršaja iz čl. 17. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira (Narodne novine, broj 41/77, 55/89, 5/90, 30/90, 47/90 i 29/94), odlučujući o žalbi tužitelja Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijske uprave splitsko-dalmatinske, I. policijske postaje Split, podnesenoj protiv presude Općinskog prekršajnog suda u Splitu, broj: Pp-10577/2022 od 14. veljače 2025., u sjednici vijeća održanoj 17. lipnja 2026.,

r i j e š i o  j e

Prihvaća se žalba tužitelja Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijske uprave splitsko-dalmatinske, I. policijske postaje Split, ukida pobijana presuda i predmet dostavlja prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom okr. VŽ, na temelju odredbe čl. 182. t. 3. Prekršajnog zakona („Narodne novine“ broj: 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17, 118/18 i 114/22, dalje: PZ), oslobođena je optužbe zbog prekršaja iz čl. 17. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira, te je odlučeno da trošak prekršajnog postupka pada na teret proračunskih sredstava suda.

2. Protiv te presude tužitelj je pravodobno podnio žalbu zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja predlažući usvojiti žalbu, ukinuti presudu i vratiti predmet na ponovno suđenje.

3. Žalba je osnovana.

4. Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud, na temelju čl. 202. st. 1. PZ-a, ispitivao je pobijanu prvostupanjsku presudu iz osnova i razloga iz kojih se ona pobija žalbom i po službenoj dužnosti te je utvrdio da je u prvostupanjskom postupku činjenično stanje pogrešno i nepotpuno, na što žalbom opravdano ukazuje žalitelj.

5. Prvostupanjski je sud donio presudu kojom se okr. VŽ oslobađa optužbe za prekršaj iz čl. 17. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira jer nije dokazano da bi okrivljenica pokazala srednji prst djelatnicima komunalnog redarstva [adresa] HŽ i GŽ prilikom vršenja službe, nakon što su ju upozorili da ukloni reklamne panele koji su se nalazili izvan poslovnog prostora kojeg je ona vlasnica, a iz razloga što okrivljenica prekršaj poriče, ispitani svjedok ŠŽ nije vidio da bi okrivljenica to učinila, a svjedoci komunalni redari nisu suglasno iskazivali pa sud nije našao dokazanim predmetni prekršaj.

1. Međutim, prije svega se ističe da ovaj sud ne može prihvatiti ocjenu prvostupanjskog suda da se iskazi svjedoka HŽ i GŽ u tolikoj mjeri razlikuju da je istinitost njihovog iskaza dovedena u pitanje. Naime, iz detaljnih iskaza navedenih svjedoka je vidljivo da su jasno opisali svoje postupanje i reakciju okr. ĐŽ, pa su tako između ostaloga suglasno iskazali da se sve događalo na ulici Mihovilova širina 13 u Splitu kada je komunalni redar HŽ koji je bio zajedno s kolegicom GŽ prilikom kontrole javne površine, zamolio okr. VŽ da ukloni reklamu s nepropisnog mjesta, nakon čega je ona njemu pokazala srednji prst, odlazeći preko puta u kafić. Izravno je prema okrivljenici službeno postupao komunalni redar HŽ, dok je njegova kolegica GŽ bila „na drugoj strani, blizu“. Ta je svjedokinja opisala sudu i da, iako se ne sjeća kako je okrivljenica bila okrenuta, „cijelo je vrijeme držala srednji prst dok je išla prema kafiću, to je trajalo oko minutu“. Svjedok HŽ je iskazao da je, kada mu je okrivljenica rekla da će „ona to maknuti u 22:00 kada završi s poslom“ on „Ostao ispred nje, ona se okrenula i krenula niz ulicu, gledao ju je, ništa joj nije govorio, vidio je da ga je „pozdravila“ sa srednjim prstom. Bila je tu nazočna i GŽ“.

1. Dakle, iz ovakvih iskaza jasno proizlazi postojanje odlučne činjenice omalovažavanja i vrijeđanja službene osobe prilikom vršenja službe pokazivanjem srednjeg prsta ruke. Okolnost je li okrivljenica pokazivala srednji prst u trenutku kada je bila okrenuta licem prema HŽ ili kada mu je okrenula leđa, a na koje pitanje suda svjedokinja GŽ nije mogla odgovoriti jer se nije sjećala, nije bitna okolnost budući da je iz iskaza oba svjedoka jasno da je srednji prst pokazala, te ne umanjuje protupravni značaj tog postupanja okolnost je li pritom okrivljenica HŽ gledala u lice ili se tijelom od njega okrenula, a ruku ostavila iza sebe okrenutu prema komunalnom redaru, dakle, jasno pokazala pogrdno, uvredljivo ponašanje. I jedna i druga situacija ne mijenja činjenicu da je pokazani srednji prst bio usmjeren na komunalnog redara zbog obavljanja svog posla. Nadalje, okolnost je li okrivljenica „samo pozdravila“ HŽ srednjim prstom nakon čega je otišla u kafić preko puta ili je to stanje trajalo dok je okrivljenica odlazila prema kafiću kako je opisala GŽ, ne čini njihove iskaze bitno različitim kako to pogrešno zaključuje prvostupanjski sud.

2. Naime, nije pravilan zaključak prvostupanjskog suda da se iskazi navedenih ispitanih svjedoka ne podudaraju budući da je vidljivo da se upravo u odlučnim činjenicama gotovo u potpunosti podudaraju (javno mjesto, pokazivanje srednjeg prsta komunalnom redaru dok je obavljao službu). Potrebno je istaknuti i da okolnost što iskazi svjedoka nisu potpuno identični o svim trenucima događaja, ukazuje upravo na iskrenost u iskazivanju budući da je životno da će jedan isti događaj od strane više sudionika biti prepričan na različit način, s naglaskom na one detalje koje ta osoba prema svojim osobnim svojstvima percipira. Ono što je pritom bitno jest svjedočenje o onim činjenicama koje su odlučne za opstojnost bića prekršaja. Osim toga, opisivanje predmetnog događaja na način kako su ga opisali komunalni redari, po ocjeni ovog suda upravo potvrđuje da su doista doživjeli drsko ponašanje od strane okrivljenice, te da nisu prije iskazivanja pred sudom usklađivali svoje iskaze kako bi pogodovali tužitelju.

2. U odnosu na obrazloženje da, osim što po mišljenju prvostupanjskog suda nije dokazano da bi okrivljenica počinila predmetni prekršaj zbog nepodudarnih iskaza komunalnih redara, nije dokazano niti da bi omalovažavala i vrijeđala i GŽ jer iz iskaza komunalnih redara proizlazi da je samo HŽ pokazala srednji prst, treba navesti da je u tom slučaju, prvostupanjski sud imao mogućnost ispustiti iz optužbe one činjenice koje nisu nedvojbeno utvrđene i tako smanjenom opsegu inkriminacije prilagoditi odluku o prekršajnopravnoj sankciji.

6. Nadalje, ocjena suda kojom prihvaća iskaz ispitanog svjedoka ŠŽ koji je naveo da nije u niti jednom trenutku vidio da bi okrivljenica pokazala redarima srednji prst, također se ne može prihvatiti kao ispravna. Ovo iz razloga što je taj svjedok iskazao da je radio kao konobar u kafiću Hortus u Mihovilovoj širini 13 u Splitu, u samoj blizini objekta kojeg je vlasnica okrivljenica i ispred kojeg se događaj zbio, a gdje okrivljenica „svaki dan dolazi na kavu“ te mu je u kritično vrijeme rukom gestikulirala da joj napravi kavu i „spusti na stol gdje ona inače sjedi“ što je on otišao u kafić i napraviti, prethodno je vidio komunalne redare okrenute njemu leđima i okrivljenicu okrenutu leđima njima, dakle, u takvoj situaciji kada isti obavlja posao konobara u kafiću, ne može se očekivati da je, baveći se tom uslužnom djelatnosti, doista vidio cjelokupni događaj. Osim toga, iz njegovog iskaza je vidljivo da poznaje okrivljenicu od ranije, zbog čega je prvostupanjski sud trebao njegov iskaz pažljivije i kritičnije cijeniti, na što žalbom pravilno ukazuje tužitelj, naglašavajući da navedeni komunalni redari nisu imali niti jedan realan razlog neosnovano teretiti okrivljenicu.

3. Ako je prvostupanjski sud doista smatrao da su odlučne činjenice ostale neutvrđene ili su kontradiktorne, trebao ih je na valjani način otkloniti (međusobnim suočenjem iskaza svjedoka i okrivljenika), u svakom slučaju prije donošenja oslobađajuće presude. Ovo iz razloga što je prvostupanjski je sud, a u smislu odredbe čl. 88. st. 1. PZ-a, bio dužan s jednakom pažnjom utvrditi činjenice koje okrivljeniku idu u korist, ali i one koje mu idu na štetu. Posljedica ovakvih postupovnih nepravilnosti je propuštanje okolnosnog utvrđivanja činjeničnog stanja koje je dovelo do preuranjenog oslobađanja okrivljenice od optužbe za prekršaj koji joj se stavlja na teret.

7. Stoga ovaj sud smatra da činjenično stanje nije u potpunosti i pravilno utvrđeno pa je trebalo prihvatiti žalbu tužitelja, ukinuti presudu i predmet dostaviti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje, koji će, cijeneći razloge ovog drugostupanjskog rješenja provesti novi postupak u kojem će provesti sve dokaze čije provođenje se ukaže potrebnim, nakon čega će pravilnom ocjenom svih u postupku izvedenih dokaza i svih pravno relevantnih činjenica, donijeti novu, na zakonu osnovanu i valjano obrazloženu odluku.

8. Iz navedenih razloga, na temelju čl. 206. st. 1. PZ-a, odlučeno je kao u izreci.

U Zagrebu 17. lipnja 2026

Zapisničarka:

Predsjednik vijeća:

Emina Bašić, v.r.

Robert Završki, v.r.

Presuda se dostavlja Općinskom prekršajnom sudu u Splitu, u 4 otpravka: za spis, okrivljenicu, branitelja i tužitelja.