Republika Hrvatska
Općinski sud u Karlovcu
Trg hrvatskih branitelja 1
47000 Karlovac
Kzd-36/2021-34
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Karlovcu po sucu za mladež Snježani Markuš, kao sucu pojedincu, uz sudjelovanje zapisničarke Božene Trupković, u kaznenom predmetu protiv optuženog TF, zbog kaznenog djela iz članka 172. stavka 1. i 2. Kaznenog zakona, povodom optužnice Općinskog državnog odvjetništva u Karlovcu (dalje: ODO u Karlovcu) broj KOz-DO-17/2021-1 od 29. travnja 2021., izmijenjene na raspravi 17. lipnja 2026., nakon provedene rasprave dovršene 17. lipnja 2026. u prisutnosti zamjenice za mladež općinskog državnog odvjetnika u Karlovcu Antonije Šebalj, optuženika i braniteljice Nade Magdić, odvjetnice u Ogulinu, koja presuda je javno objavljena 18. lipnja 2026., izrekao i
p r e s u d i o j e
Optuženi TF, OIB: [osobni identifikacijski broj], sin BF i GF rođene T, rođen **.**.1986. u [adresa], s prebivalištem u [adresa], državljanin Republike Hrvatske, automehaničar, neoženjen, otac jednog djeteta, osuđivan
k r i v j e
što je:
I. u vremenskom periodu od 10. travnja 2018. do travnja 2021. u Ogulinu, iako je na temelju pravomoćne i ovršne nagodbe Općinskog suda u Karlovcu, Stalne službe u Ogulinu broj POb-248/17 od 10. travnja 2018. dužan za uzdržavanje djeteta UF rođenog **.**.2008. doprinositi iznos od 1.000,00 kuna mjesečno počevši od dana podnošenja tužbe 18. prosinca 2017. pa nadalje sve dok za to budu postojali zakonski uvjeti, time da je dospjele obroke dužan platiti odjednom, a u slučaju neplaćanja po dospjelosti dužan je platiti i zakonsku zateznu kamatu, svjestan ove svoje obveze, u navedenom razdoblju plaćao samo povremeno manje novčane iznose tako da je u navedenom periodu uplatio ukupno 1.848,46 eura, čime je dijete UF oštetio za iznos od 3.062,18 eura,
II.
dakle, nije uzdržavao osobu koju je po zakonu dužan uzdržavati i to na način, u visini i u rokovima određenim ovršnom ispravom, a obveza se odnosi na uzdržavanje djeteta,
čime je počinio kazneno djelo protiv braka, obitelji i djece – povredom dužnosti uzdržavanja, opisano u članku 172. stavku 1. i 2. Kaznenog zakona („Narodne novine“, broj 125/2011., 144/2012., 56/2015., 61/2015., 101/2017., 118/2018., 126/2019. - dalje: KZ/11.), a kažnjivo po članku 172. stavku 2. KZ/11., pa se na temelju članka 172. stavka 2. KZ/11., optuženi TF
III.
o s u đ u j e
na kaznu zatvora u trajanju od 8 (osam) mjeseci.
IV.Na temelju članka 56. KZ/11, optuženiku se
i z r i č e
UVJETNA OSUDA
na način da se izrečena kazna zatvora u trajanju od 8 (osam) mjeseci neće izvršiti ukoliko optuženik u roku od 2 (dvije) godine od pravomoćnosti presude ne počini novo kazneno djelo te ukoliko se bude pridržavao posebnih obveza izrečenih ovom presudom.
V.Na temelju članka 158. stavka 2. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08, 76/09, 80/11, 91/12– Odluka Ustavnog suda, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19, 130/20, 80/22, 36/24, 72/25 i 13/26 – dalje: ZKP/08.), prihvaća se imovinskopravni zahtjev oštećenog mlt. UF te se nalaže optuženom TF, OIB: [osobni identifikacijski broj], s prebivalištem u [adresa], da u roku od 1 (jedne) godine od pravomoćnosti presude, isplati iznos od 3.062,18 eura.
VI.Na temelju članka 56. stavka 4. KZ/11., optuženiku se nalaže posebna obveza iz članka 62. stavka 1. točke 1. KZ/11. da popravi štetu počinjenu kaznenim djelom u roku od jedne godine te da u tom roku namiri dospjele iznose uzdržavanja za mlt. UF u iznosu od 3.062,18 eura te posebna obveza iz članka 62. stavka 2. točke 10. KZ/11. da ubuduće redovno ispunjava dužnost uzdržavanja za mlt. UF uz stručnu pomoć nadležnog tijela za probaciju.
VII.Na temelju članka 148. stavka 1. ZKP/08 ., optuženik je dužan naknaditi trošak kaznenog postupka iz članka 145. stavka 2. točke 1. ZKP/08. u iznosu od 700,00 eura i iz članka 145. stavka 2. točke 6. ZKP/08. u paušalnom iznosu od 100,00 eura, u roku od 15 dana od pravomoćnosti presude, pod prijetnjom ovrhe kao i naknaditi nužne izdatke oštećenika i nagradu i nužne izdatke njegova opunomoćenika, koji trošak će se odrediti posebnim rješenjem.
Obrazloženje
1.ODO u Karlovcu podiglo je optužnicu, koja je izmijenjena na raspravi 17. lipnja 2026., protiv optuženog TF da je počinio kazneno djelo protiv braka, obitelji i djece – povredom dužnosti uzdržavanja, opisano u članku 172. stavku 1. i 2. KZ/11., a kažnjivo po članku 172. stavku 2. KZ/11., činjenično i pravno opisano u izreci presude.
2.Kod očitovanja o osnovanosti izmijenjene optužnice optuženik je izjavio da se ne smatra krivim i da nije suglasan s imovinskopravnim zahtjevom.
3.U dokaznom postupku pročitani su sudska nagodba sastavljena kod Općinskog suda u Karlovcu, Stalne službe u Ogulinu broj POB -248/17 (list 2), očevidnik FINA-e o neizvršenim osnovama za plaćanje sa specifikacijom naplate (list 3 -14), uplatnice Hrvatske pošte (list 20-21), zapisnik o ispitivanju žrtve PF (list 32-35), iskaz svjedoka majke i zz ošt. PF (list 103-104), preslika uplatnice Hrvatske pošte (list 36), izvod prometa po računu od 11. listopada 2017 (list 43 -44), izvod prometa po računu od 27. travnja 2021. (list 55-66), podaci HZMO o zaposlenju optuženika (list 130-133), podaci iz očevidnika neizvršenih obaveza osnova za plaćanje po ovršnoj ispravi 654/17 Pob-284/2017 za optuženika (list 135-160) i nalaz i mišljenje financijskog vještaka (list 188-196).
4.Svjedok majka i zz mlt. UF, PF iskazala je da u izvanbračnoj zajednici s okrivljenikom ima dijete UF rođenog **.**.2008. U veljači 2009. izvanbračni suprug se odselio te mu je prvotno bilo određeno plaćanje uzdržavanja u iznosu od 500,00 kuna koji iznos nije plaćao pa je protiv njega bila podnesena kaznena prijava i vodio se kazneni postupak. Njoj je bilo određeno privremeno uzdržavanje u iznosu od 454,16 kuna u periodu od lipnja 2011. do lipnja 2014. Dana 10. travnja 2018. donesena je nova odluka kojom je naloženo da okrivljenik mora plaćati iznos od 1.000,00 kuna mjesečno s time da je dospjele obroke dužan platiti odjednom. Istaknula je da joj okrivljenik nikada nije platio zaostatke za vremenski period od 18. prosinca 2017. do 10. travnja 2018., a što se tiče uplata po presudi platio je u 2018., 500,00 kuna, 700,00 kuna, 700,00 kuna, 800,00 kuna a u 2019., 400,00 kuna, 700,00 kuna, 600,00 kuna, 400,00 kuna, 600,00 kuna i ponovno 600,00 kuna. U 2020. platio je 600,00 kuna i 800,00 kuna, a u 2021., 700,00 kuna i ponovno 700,00 kuna. Iskazala je da joj je okrivljenik na ruke dao iznos od 2.000,00 kuna u prisutnosti LF ali to je bilo davno, negdje 2011. i istaknula da joj okrivljenik nije u ljeti 2020. na ruke dao iznos od 600,00 ili 700,00 kuna i da isti na nikakav drugi način ne doprinosi uzdržavanju sina, ne kupuje mu odjeću, obuću knjige ili druge potrepštine. U spis je predala izvod po računu kako bi se moglo točno vidjeti kada joj je sjedala naknada putem ovrhe. Na raspravi 8. ožujka 2023. istaknula je da optuženik i nakon utuženog razdoblja neredovito plaća alimentaciju.
5.U obrani koju je iznosio na kraju dokaznog postupka, optuženik je iskazao da je u inkriminiranom periodu bio u teškoj financijskoj situaciji jer se firma u kojoj je do tada radio raspala te je 2018. bio prisiljen zaposliti se u Njemačkoj gdje ga je gazda neredovito plaćao i u iznosima koji nisu bili sukladni prethodnim dogovorima a imao je velike izdatke za stan, režije i drugo, te nije redovito plaćao alimentaciju za mlt. UF, ponekad bi dao neki manji iznos od 1.000,00 kuna a nekad veći, ovisno o tome kako je koji mjesec raspolagao novčanim sredstvima, neke iznose je dao majci oštećenika na ruke, međutim za to nema nikakav dokaz. Dodao je da se ne smatra krivim jer se ne slaže s visinom novčanog potraživanja koji mu se stavlja na teret iako je svjestan da nije ispoštovao zakonsku obvezu kako je to sudskom nagodbom utvrđeno, ali je neke iznose dao majci oštećenika na ruke što nije nigdje evidentirano i svjestan je da je bio naivan. Iskazao je da, iako je radio i zarađivao u Njemačkoj, to nije bilo dostatno ni za podmirenje njegovih osnovnih životnih potreba. Istaknuo je da majci svog djeteta nikad nije rekao da neće plaćati uzdržavanje i da je na ime alimentacije dao onoliko koliko je tog trenutka mogao i imao i da nije svjesno umanjivao dužne obroke te da sada nema gotovo nikakav kontakt sa sinom koji ima već 17 godina a dok je bio zaposlen u RH, ovrhom su mu skidali s plaće iznose za alimentaciju kao i da je u inkriminiranom periodu kupovao neke stvari svom dijetu npr. bicikl, tenisice, s time da njegova majka nekad i nije htjela primit te stvari i da u inkriminiranom periodu nije imao ozbiljnijih zdravstvenih poteškoća osim što je tada dobio gastritis kojeg i danas liječi odgovarajućim lijekovima.
6.Na temelju članka 421. stavka 2. i 4. ZKP/08. kao nevažni i odugovlačeći odbijeni su dokazni prijedlozi obrane da se u svojstvu svjedoka ispitaju ĐF, RF i BF na okolnost da je okrivljenik neke novčane iznose dao na ruke majci oštećenika, a to stoga što je provedenim financijskim vještačenjem utvrđeno koliko je optuženik uplatio na ime uzdržavanja oštećenika a o uplatama na ruke svjedočila je majka i zz oštećenika PF. Osim toga, i sam optuženik je iskazao da se navedeni svjedoci, zbog znatnog proteka vremena, ne bi više mogli sjetiti datuma kada je on davao novčane iznose na ruke majci i zz oštećenika, pa se izvođenjem navedenih dokaznih prijedloga ne bi mogla utvrditi niti jedna činjenica važna za presuđenje i izvođenjem istih bi se nepotrebno odugovlačio ovaj postupak koji je žurne prirode i traje već šest godina.
7.Spisu prileže uplatnice Hrvatske pošte iz kojih proizlazi da je optuženik u vremenskom periodu od 18. prosinca 2017. pa do travnja 2021. uplatio ukupno iznos od 8.800,00 kuna.
8.Spisu prileži izvod prometa po računu iz kojeg je vidljivo da je ovrhom izvršen prijenos sredstava u više navrata na račun PF, a radi se o ovrsi broj Ovr-654/17, dakle o razdoblju prije utuženog perioda.
9.Iz sudske nagodbe sastavljene kod Općinskog suda u Karlovcu, Stalne službe u Ogulinu broj POb-248/17-6 od 10. travnja 2018. kada je ista i pravomoćna razvidno je da je optuženik dužan za uzdržavanje mlt. UF mjesečno doprinositi iznos od 1.000,00 kuna počevši od dana podnošenja tužbe 18. prosinca 2017. pa nadalje dok za to budu postojali zakonski uvjeti i to najkasnije do svakog 15. -tog u mjesecu za obveze iz tekućeg mjeseca s time da je dospjele obroke dužan platiti odjednom na ruke majke i zz PF, u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe.
10.Provedeno je i knjigovodstveno-financijsko vještačenje kako bi se utvrdio točan iznos dugovanja za inkriminirani period te je utvrđeno da obveza optuženika u inkriminiranom razdoblju iznosi 4.910,64 eura, da je optuženik po osnovu uzdržavanja uplatama putem HP-a i obustavom Fine u inkriminiranom razdoblju uplatio ukupno 1.848,46 eura te nakon što se uplaćeni iznosi oduzmu od obveze uzdržavanja, dug optuženika po osnovu uzdržavanja u inkriminiranom razdoblju iznosi 3.062,18 eura.
11.Na temelju ovako provedenog dokaznog postupka , iako je optuženik u obrani porekao počinjenje kaznenog djela, sud je neosporno utvrdio da je isti počinio kazneno djelo koje mu se stavlja na teret izmijenjenom optužnicom.
12.Naime, optuženik je u obrani naveo da je u inkriminiranom periodu bio zaposlen, najprije u RH a kad se raspala firma u kojoj je radio, zaposlio se u Njemačkoj i svo to vrijeme zarađivao plaću. Optuženik je i sam priznao da nije redovito plaćao alimentaciju za mlt. sina već je plaćao alimentaciju po svom nahođenju, kada je to bio u mogućnosti i u visini za koju je smatrao da može platiti. Optuženik je također iskazao da u inkriminiranom periodu nije imao ozbiljnijih zdravstvenih problema pa sud smatra da ne postoji niti jedna okolnost koja bi ga ekskulpirala od zakonske obveze uzdržavanja djeteta. Dakle, u inkriminiranom periodu optuženik je bio zaposlen, redovito je primao plaću i kao radno sposobna osoba mlađe životne dobi bio je dužan uložiti dodatan napor u pronalasku novčanih sredstava kako bi mogao podmiriti svoje zakonske obveze uzdržavanja mlt. djeteta te je mogao i bio dužan doprinositi za uzdržavanje djeteta kako je to naloženo u navedenoj sudskoj nagodbi, ali to nije učinio.
13.Sud smatra obranu optuženika u kojoj poriče počinjenje kaznenog djela, lišenu svake osnove. Isti nastoji otkloniti kazneno pravnu odgovornost za počinjeno kazneno djelo navodeći tešku materijalnu situaciju u kojoj se i sam našao u danim životnim okolnostima ali to nisu okolnosti koje bi ga mogle osloboditi od odgovornosti te nije sporno da isti nije plaćao alimentaciju na način, u visini i rokovima određenim pravomoćnom i ovršnom sudskom nagodbom. Sud smatra potpuno dokazanim da je optuženik svjesno u navedenom razdoblju plaćao samo povremeno manje novčane iznose pravdajući se da nije imao dovoljno novčanih sredstava niti za vlastitu egzistenciju pa je tako u navedenom periodu uplatio ukupno 1.848,46 eura, čime je dijete UF oštetio za iznos od 3.062,18 eura, a što je u konačnici utvrđeno knjigovodstveno-financijskim vještačenjem kojeg je sud prihvatio stručnim i nepristranim. Osim toga optuženik je bio svjestan da mu je ovrhom na plaći skidan iznos alimentacije koji je bio dužan platiti a očigledno nije jer je došlo do prisilne naplate. Optuženik je dužan, pa i na uštrb svog uzdržavanja, plaćati uzdržavanje djeteta prihvaćajući svaki mogući način da ostvari dodatna financijska sredstva za tu namjenu, međutim on to nije učinio na koji način je i u objektivnom i u subjektivnom smislu ostvario sva bitna obilježja kaznenog djela povrede dužnosti uzdržavanja djeteta radi čega ga je sud proglasio krivim i osudio po zakonu.
14.Primarna obveza svakog roditelja je uzdržavanje djeteta i roditelj mora naći način skrbiti se o djetetu. Naime i roditelj s kojim dijete živi mora skrbiti o osnovnim životnim potrebama svog djeteta i ne može ih zanemariti bez obzira da li ima dovoljna primanja ili ne. Kako je teret dokazivanja da postoje opravdani razlozi zbog kojih počinitelj nije bio u mogućnosti plaćati uzdržavanje na samom optuženiku, isti svojim iskazom nije uspio dokazati da su postojali opravdani razlozi zbog kojih bi ga sud oslobodio optužbe.
15.Iz iskaza svjedoka zakonske zastupnice i majke djeteta koji sud smatra uvjerljivim, jasnim i istinitim budući da je u suglasnosti s materijalnim dokazima u spisu, sud je utvrdio da optuženik nije imao namjeru plaćati uzdržavanje djetetu onako kako je to sudskom nagodbom naloženo već je prioritet stavio na svoje životne potrebe.
16.Analizirajući izvedene dokaze i dovodeći ih u vezu s obranom optuženika, sud je nedvojbeno utvrdio da je isti počinio kazneno djelo kako je to navedeno u izreci presude. Naime, iz rezultata provedenog dokaznog postupka nedvojbeno proizlazi da optuženik kroz cijelo inkriminirano razdoblje nije doprinosio za uzdržavanje svog mlt. djeteta iako je bio radno sposoban te ostvarivao mjesečnu plaću. Budući da je obveza uzdržavanja djeteta prioritetna zakonska obveza roditelja koji ne živ i s djetetom, time što optuženik nije plaćao kako joj je to naloženo za uzdržavanje djeteta, pokazao je krajnje negativan stav prema svojoj zakonskoj obvezi uzdržavanja iako je bio svjestan te svoje obveze i kao radno sposobna osoba koja je zaposlena, mogao je doprinositi za uzdržavanje oštećenika. S obzirom da to nije činio, optuženik je s izravnom namjerom i ubrojiv ostvario zakonska obilježja terećenog kaznenog djela iz članka 172. stavka 1. i 2. KZ/11.
17.Prilikom odabira vrste i visine kaznene sankcije sud se vodio propisanom svrhom kažnjavanja iz članka 41. KZ/11. i to da se njome izražava društvena osuda zbog počinjenog kaznenog djela, da jača povjerenje građana u pravni poredak utemeljen na vladavini prava, da utječe na počinitelja i sve druge da ne čine kaznena djela kroz jačanje svijesti o pogibeljnosti činjenja kaznenog djela i o pravednosti kažnjavanja te omogućiti počinitelju ponovno uključivanje u društvo. Također se vodio i odredbom članka 47. KZ/11. kojom je propisano da će sud pri izboru vrste i mjere kazne, polazeći od stupnja krivnje i svrhe kažnjavanja, ocijeniti sve okolnosti koje utječu da kazna po vrsti i mjeri bude lakša ili teža (olakotne i otegotne okolnosti), a osobito jačinu ugrožavanja ili povrede zaštićenog dobra, pobude iz kojih je kazneno djelo počinjeno, stupanj povrede počiniteljevih dužnosti, način počinjenja i skrivljene učinke kaznenog djela, prijašnji počiniteljev život, njegove osobne i imovinske prilike te njegovo ponašanje nakon počinjenog kaznenog djela, odnos prema žrtvi i trud da naknadi štetu.
18.Budući da je sud neosporno utvrdio da je optuženik počinio kazneno djelo koje mu se stavlja na teret, prilikom odabira vrste i visine kaznene sankcije, na strani optuženika cijenio je kao olakotnu okolnost nezavidne materijalne prilike u kojima je i sam bio a otegotnim ponašanje nakon počinjenja samog kaznenog djela jer nije uložio minimalan napor ni trud da naknadi štetu koju je svojim nečinjenjem prouzročio kao i činjenicu da je već osuđivan, pa je imajući u vidu težinu kaznenog djela i prouzročene posljedice, optuženika osudio na kaznu zatvora u trajanju od osam mjeseci i na temelju članka 56. KZ/11. izrekao mu uvjetnu osudu na način da se izrečena kazna zatvora u trajanju od osam mjeseci neće izvršiti ukoliko optuženik u roku od dvije godine od pravomoćnosti presude ne počini novo kazneno djelo. Upravo ovakva kazna u cijelosti ostvaruje svrhu kažnjavanja predviđenu zakonom, istom će se utjecati na optuženika da više ne čini kaznena djela i da shvati da je činjenje kaznenih djela pogibeljno a kažnjavanje počinitelja pravedno.
19.Istovremeno je sud, vodeći računa o interesima i pravima oštećenog djeteta prihvatio, na temelju članka 158. stavka 1. ZKP/08. imovinskopravni zahtjev oštećenika jer je nedvojbeno utvrđeno da je optuženik počinio kazneno djelo koje mu se stavlja na teret te pri tom prouzročio štetu u iznosu od 3.062,18 eura. Stoga je sud optuženiku izrekao i posebnu obvezu iz članka 62. stavka 1. točke 1. KZ/11 . da popravi štetu počinjenu kaznenim djelom u roku od jedne godine te posebnu obvezu iz članka 62. stavka 2. točke 10. KZ/11. redovno ispunjavanje obveze uzdržavanja.
20.Odabir sankcije sadrži dostatnu količinu i moralne osude za zlo koje je optuženik počinjenjem ovog kaznenog djela nanio oštećeniku i društvu u cjelini, a sve ovo imajući u vidu težinu kaznenog djela, prouzročenu posljedicu te nastalu štetu, čime je u cijelosti ostvarena svrha kažnjavanja predviđena Kaznenim zakonom.
21.S obzirom da je optuženik proglašen krivim sud ga je obvezao na plaćanje troškova kaznenog postupka iz članka 145. stavka 2. točke 1. i 6. ZKP/08. koji se sastoji od paušalnog iznosa od 100,00 eura koji je primjeren duljini i složenosti postupka te imovinskim prilikama optuženika i troška knjigovodstveno-financijskog vještačenja u iznosu od 700,00 eura, koji trošak je dužan platiti u roku od 15 dana od pravomoćnosti presude, pod prijetnjom ovrhe, a dužan je naknaditi i nužne izdatke oštećenika te nagradu i nužne izdatke njegovog opunomoćenika koji trošak će biti određen posebnim rješenjem.
22.Slijedom navedenog, odlučeno je kao u izreci presude.
U Karlovcu 17. lipnja 2026.
Sudac za mladež
Snježana Markuš
Uputa o pravnom lijeku:
Protiv ove presude stranke mogu podnijeti žalbu u roku od petnaest dana od dana primitka pisanog otpravka presude. Žalba se podnosi ovom sudu u dovoljnom broju istovjetnih primjeraka za sud i protivnu stranku, neposredno ili preporučeno putem pošte, a o žalbi odlučuje Županijski sud, kao sud drugog stupnja.
Dostaviti:
1.ODO u Karlovcu na broj KOz-DO-17/2021-1
2.Optuženi TF, [adresa]
3.Braniteljica opt., Nada Magdić, odvjetnica u Ogulinu
4.Majka i zz. oštećenika, PF, [adresa]
5.Opunomoćenik ošt., Mario Maravić, odvjetnik u Ogulinu
6.Spis
