REPUBLIKA HRVATSKA

ŽUPANIJSKI SUD U SLAVONSKOM BRODU

STALNA SLUŽBA U POŽEGI

Sv. Florijana 2, Požega

Poslovni broj: Kž-175/2024-7

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Slavonskom Brodu, Stalna služba u Požegi, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Mirjane Madunić, kao predsjednika vijeća, Damira Ronka kao izvjestitelja i Branke Ribičić kao člana vijeća, uz sudjelovanje Đurđice Bradić, kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv okrivljenika VC zbog kaznenog djela iz članka 278. stavak 1. Kaznenog zakona (NN 125/11 i 144/12 – dalje u tekstu: KZ/11), odlučujući o žalbi Općinskog državnog odvjetništva u Rijeci podnesene protiv presude Općinskog suda u Rijeci broj K-1115/2022-18 od 27. ožujka 2024., u sjednici vijeća održanoj 17. lipnja 2026.

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba Općinskog državnog odvjetništva u Rijeci, te se potvrđuje prvostupanjska presuda.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom Općinskog suda u Rijeci broj K-1115/2022-18 od 27. ožujka 2024. na temelju članka 453. točka 3. Zakona o kaznenom postupku (NN 152/08, 76/09, 80/11, 91/12, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19 i 80/22, dalje u tekstu: ZKP/08) okrivljenik VC oslobođen je od optužbe da bi počinio kazneno djelo krivotvorenja - krivotvorenjem isprave iz članka 278. stavak 1. KZ/11.

1.1. Na temelju članka 158. stavak 3. ZKP/08 oštećenik UC s postavljenim imovinsko pravnim zahtjevom upućen je u parnicu.

1.2. Temeljem članka 149. stavak 1. ZKP/08 određeno je da troškovi kaznenog postupka padaju na teret proračunskih sredstava.

2. Protiv navedene presude žalbu je podnijelo Općinsko državno odvjetništvo u Rijeci zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja iz članka 467. stavak 1. točka 3. u vezi s člankom 470. stavak 2. ZKP/08. Navodi kako je sud izveo pogrešan zaključak da je iskaz svjedoka UC nedosljedan i neuvjerljiv, jer je on decidirano naveo da sporni aneks ugovora nije potpisao što potvrđuje i provedeno vještačenje. Ističe kako su iskazi svjedokinje ČC i UC upotpunjeni dokumentacijom – e- mailovima te je iz istih vidljivo kako se oko uvjeta aneksa pregovaralo i da UC u konačnici nije potpisao sporni aneks. Svjedokinja ČC je navela kako je dobivenu dokumentaciju prosljeđivala dalje skenerom i da nikad nije osobno predavala dokumentaciju što nije u suglasju sa svjedokinjama koje su navele da su osobno na parkiralištu preuzele sporni aneks ugovora od ČC. Zbog toga je potrebno sučeliti svjedokinju V sa svjedokinjom EC kako bi se točno utvrdilo na koji način i da li je sporni dokument predan od strane knjigovođe ČC koja je u konkretnom slučaju odlučna činjenica o kojoj ovisi ocjena cjelokupno provedenih dokaza. Stoga predlaže uvažiti žalbu i ukinuti prvostupanjsku presudu te predmet uputiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

3. Žalba Općinskog državnog odvjetništva u Rijeci nije osnovana.

4. U pravu je Općinski sud u Rijeci kada navodi da je iskaz svjedoka UC nedosljedan i neuvjerljiv. Navedeni svjedok ispitan kod ODO u Rijeci tvrdi da aneks ugovora od 4. travnja 2014. nije sačinio, niti ga je potpisao kao zakupodavac, te tom prilikom nije navodio ništa o komunikaciji putem e-maila s okrivljenikom, iako je navedena e-mail komunikacija sa UC nesporna, jer je pročitana tijekom dokaznog postupka i nalazi se u sudskom spisu na listu 212 – 213 K, da bi tek ispitan na raspravi naveo kako je s okrivljenikom kontaktirao telefonski, e-mailom i SMS porukama u vezi sklapanja aneksa ugovora. Iz navedenog proizlazi kako je UC okrivljeniku slao tekst aneksa ugovora putem e-maila, dogovarali su izmjene prvotnog ugovora, pri čemu nije tražio od okrivljenika da napusti lokal nakon isteka ugovora o zakupu, jer su dogovarali daljnju suradnju. Imajući u vidu iskaz svjedoka UC da prilikom ispitivanja kod ODO u Rijeci nije ništa naveo o komunikaciji s okrivljenikom i slanju aneksa ugovora putem e-maila, a uvidom u e- mail korespondenciju između okrivljenika i svjedoka i to sa e- mailova [adresa elektroničke pošte] (list 212 – 213 K) proizlazi kako je komunikacija postojala, s pravom prvostupanjski sud iskaz svjedoka UC cijeni kao nedosljedan i neuvjerljiv.

4.1. Iz pročitane e-mail korespondencije proizlazi kako je okrivljeni 4. travnja 2014. u 15,27 sati poslao e-mail UC s kojim predlaže produljenje aneksa do 1. siječnja 2015. ili produženje za godinu dana s trajanjem do 1. travnja 2015., te mu UC **.**.2014. u 04,35 sati odgovara kako je napravio promijene koje je predložio, iz čega proizlazi kako se UC suglasio s aneksom ugovora odnosno da ugovor o zakupu vrijedi do 1. travnja 2015.

4.2. Nesporno je da sporni ugovor nije potpisao UC te da se isti u kritično vrijeme nalazio u Švicarskoj, međutim iz iskaza ČC proizlazi kako bi koristila pečat [trgovačko društvo] kada bi joj UC rekao "ČC, lupite pečat". Iz navedenog proizlazi kako su i druge osobe imale pečat [trgovačko društvo] Selce, ali se ne može tvrditi u stupnju izvjesnosti da bi upravo okrivljeni VC EC neovlašteno potpisao UC i ovjerio aneks ugovora spornim pečatom. Da UC nije potpisao sporni aneks ugovora proizlazi iz nalaza i mišljenja Centra za forenzična ispitivanja, istraživanja i vještačenja Ivan Vučetić od 6. svibnja 2016. (list 185 -193 K) kada je provedeno grafološko vještačenje aneksa ugovora od 4. travnja 2014. (list 7 K), međutim u konkretnom slučaju ne može se u stupnju izvjesnosti tvrditi niti da bi okrivljenik neovlašteno potpisao UC i ovjerio sporni aneks ugovora pečatom [trgovačko društvo] Selce, jer ne postoji zatvoreni krug indicija da bi okrivljenik bio počinitelj inkriminiranog mu kaznenog djela, posebno kada se ima u vidu da je sporni aneks ugovora preuzela ZC dok je bila u društvu s okrivljenikovom sestrom od ČC i to na parkingu na izlazu prema Novom Vinodolskom, te nije niti znala da se okrivljenikova sestra i ČC međusobno poznaju jer su išle zajedno u školu. Iz iskaza svjedoka ZC proizlazi kako je upravo ČC donijela kuvertu, otvorila i pokazala da se u kuverti nalazi ugovor koji je potpisan i ovjeren pečatom, nakon čega je ZC tu kuvertu predala okrivljeniku.

4.3. Takvim utvrđenjem činjenica pravilno je prvostupanjski sud oslobodio okrivljenika od optužbe da nije nedvojbeno dokazano kako bi okrivljenik u inkriminirano vrijeme bio svjestan da UC nikada nije sačinio aneks ugovora, odnosno isti potpisao.

5. Neosnovano ODO u Rijeci ističe kako je nejasno zbog čega su se pregovori nastavili u lipnju 2014. između okrivljenika i svjedoka UC, jer ovaj drugostupanjski sud utvrđuje kako su oni nastavili komunikaciju u odnosu na uvjete budućeg ugovora u svezi novčanih iznosa, datuma i roka plaćanja. Neosnovano tužitelj ističe i da je okrivljenik predočio sporni aneks tek po podizanju tužbe na sudu, jer iz iskaza LC proizlazi kako mu je u travnju 2014. pokazan aneks ugovora na kojem je bio pečat [trgovačko društvo], a tužba radi smetanja posjeda Općinskom sudu u Crikvenici podnijeta je tek kasnije i to 14. srpnja 2014.

5.1. Iako je svjedok ČC u svom iskazu danom na raspravi kod Općinskog suda u Rijeci 12. prosinca 2019. više od proteka pet godina navela kako nije osobno nikome predavala dokumentaciju, ali da joj je UC znao poslati potpisani dokument na koji bi ona stavila pečat i proslijedila dalje, ovaj sud nalazi kako je takav iskaz u suprotnosti sa iskazom svjedoka ZC i EC koje su suglasno iskazale kako su na parkingu kod izlaza prema Novom Vinodolskom od ČC zaprimile sporni aneks ugovora u kuverti na kojem su se nalazili pečat i potpis.

6. Kako je vijeće našlo da žalbeni razlozi Općinskog državnog odvjetništva u Rijeci nisu osnovani, a ispitujući pobijanu presudu po službenoj dužnosti u smislu članka 476. stavak 1. ZKP/08 vijeće nije našlo da postoji povreda odredaba kaznenog postupka na koju drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, te da nema povrede kaznenog zakona na štetu okrivljenika stoga je na temelju članka 482. ZKP/08, žalbu Općinskog državnog odvjetništva u Rijeci vijeće odbilo kao neosnovanu i potvrdilo prvostupanjsku presudu.

U Požegi 17. lipnja 2026.

Predsjednik vijeća

Mirjana Madunić