Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Gž R-392/2026-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Županijski sud u Zagrebu, sud drugog stupnja, po sucu pojedincu Niki Grospić Ivasović, u pravnoj stvari tužitelja PR, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupanog po punomoćniku Marku Božiću, odvjetniku u Varaždinu, protiv tuženika FINA gotovinski servisi d.o.o., OIB 27215039100, Zagreb, Radnička cesta 182, zastupanog po punomoćniku Ivanu Topiću, odvjetniku u Odvjetničkom društvu Eterović, Šarac i Topić j.t.d. iz Zagreba, radi utvrđenja nedopuštenom odluke o izvanrednom otkazu ugovora o radu, odlučujući o žalbi tužitelja protiv rješenja Općinskog suda u Varaždinu poslovni broj Pr-163/2025-7 od 26. siječnja 2026., dana 17. lipnja 2026.,

r i j e š i o  j e

Uvažava se kao osnovana žalba tužitelja ukida rješenje Općinskog suda u Varaždinu poslovni broj Pr-163/2025-7 od 26. siječnja 2026. te se predmet vraća sudu prvog stupnja na ponovni postupak.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskim rješenjem sud se je oglasio mjesno nenadležnim za postupanje u ovoj pravnoj stvari (stavak I. izreke) te je odlučio da će se po pravomoćnosti ovog rješenja predmet će se ustupiti na daljnje rješavanje stvarno i mjesno nadležnom Općinskom radnom sudu u Zagrebu.

2. Protiv rješenja žali se tužitelj iz svih žalbenih razloga propisanih odredbom čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07 – Odluka USRH, 84/08, 96/08 – Odluka USRH, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13 i 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23, u daljnjem tekstu: ZPP-a), predlažući njegovo ukidanje i vraćanje predmeta sudu prvog stupnja na ponovni postupak.

3. Žalba je osnovana.

4. Tužitelj je u ovom predmetu podnio tužbu radi utvrđenja nedopuštenosti Odluke o izvanrednom otkazu ugovora o radu, kojeg mu je tuženik uručio dana 18. rujna 2025. te radi utvrđenja da radni odnos nije prestao, uz nalaganje tuženiku vraćanja tužitelja na rad.

5. Tuženik je prije upuštanja u raspravljanje o glavnoj stvari prigovorio mjesnoj nenadležnosti suda pozivom na čl. 18. Ugovora o radu sklopljenog između parničnih stranaka, prema kojem će eventualne sporove nastale u vezi s tim Ugovorom, Poslodavac /tuženik/ i Radnik /tužitelj/, nastojat će riješit sporazumno, a ako u tome ne uspiju, da je nadležan stvarno nadležan sud u Zagrebu.

6. Pobijanim rješenjem prihvaćen je prigovor tuženika mjesne nenadležnosti (čl. 20. st. 1. ZPP-a) uz obrazloženje da je odredbom čl. 46. st. 1. ZPP-a propisano da ako zakonom nije određena isključiva mjesna nadležnost kojega drugoga suda, za suđenje je nadležan sud koji je opće mjesno nadležan za tuženika, a prema odredbi iz čl. 48. st. 1. ZPP-a za suđenje u sporovima protiv pravnih osoba je opće mjesno nadležan sud na čijem se području nalazi njihovo registrirano sjedište.

6.1. Nadalje da je i odredbom iz čl. 65. ZPP-a propisano da ako je u sporu iz radnog odnosa tužitelj radnik, za suđenje je nadležan, pored suda koji je opće mjesno nadležan za tuženika i sud na čijem se području rad obavlja ili se obavljao odnosno sud na čijem bi se području morao obavljati te sud na čijem je području zasnovan radni odnos. Konačno odredbom iz čl. 70. st. 2. ZPP-a je propisano da ako je zakonom određeno da su za suđenje u određenom sporu mjesno nadležna dva suda ili više sudova stranke se mogu sporazumjeti da im u prvom stupnju sudi jedan od tih sudova ili drugi stvarno nadležni sud pa kako je čl. 18. Ugovora o radu iskorištena ta mogućnost smatra istaknuti prigovor neosnovanim.

7. U odnosu na navode žalbe prema kojima je Ugovor o radu sastavljen isključivo od strane tuženika i da predstavlja njegov tipski ugovor; da tužitelj nije imao nikakvog utjecaja na sporazum o prorogaciji nadležnosti; da o istom nije mogao pregovarati; da je nepoštena ugovorna odredba koja ide u korist tuženiku kao poslodavcu sadržana u, po njemu, unaprijed formuliranom Ugovoru o radu, pri čemu tužitelj dodatno upire i na činjenicu da je radni odnos zasnovan u [adresa], gdje tužitelj obavlja posao i ima prebivalište te da bi putovanjem u Zagreb za potrebe vođenja ovog postupka isti bio izložen dodatnim troškovima, koji su za njega, imajući u vidu plaću koju prima (900,00 eura), vrlo visoki, čime bi bila uzrokovana značajna neravnoteža u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužitelja kao radnika, u kakvom slučaju bi navedena odredba bila ništetna, odluka suda prvog stupnja ne sadrži nikakve razloge, a radi se o odlučnim činjenicama od kojih zavisi osnovanost prigovora tuženika, slijedom čega je sud počinio bitnu povredu odredaba postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a, donijevši pobijano rješenje, na koju povredu odredaba postupka u žalbi upire tužitelj.

8. Radi navedenoga odlučeno je kao u izreci (čl. 380. toč. 3. ZPP-a).

U Zagrebu 17. lipnja 2026.

Sudac:

Nika Grospić Ivasović