Republika Hrvatska
Općinski sud u Rijeci
Prekršajni odjel
Rijeka, Užarska 3
Poslovni broj: Pp-470/2026-5
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Rijeci, Prekršajni odjel, po sucu Severinu Pergeru uz sudjelovanje Gordane Šegota kao zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv okrivljenog AI, zbog prekršaja iz članka 134. stavak 4. u svezi sa stavkom 1. istog članka Zakona o sigurnosti prometa na cestama („Narodne novine“ broj: 67/08, 48/10, 74/11, 80/13, 158/13, 92/14, 64/15, 108/17, 70/19, 42/20, 85/22, 114/22, 133/23 i 145/24; dalje u tekstu: ZSPC), odlučujući o prigovoru protiv obaveznog prekršajnog naloga Ministarstva unutarnjih poslova, Policijske uprave primorsko-goranske, II. policijske postaje Rijeka Klasa: 211-07/26-4/3355, Urbroj: 511-09-24-26-1 od 15. siječnja 2026., nakon provedene glavne rasprave, temeljem članka 183. Prekršajnog zakona („Narodne novine“ broj: 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17, 118/18 i 114/22; dalje u tekstu PZ), 17. lipnja 2026.
p r e s u d i o j e
okrivljeni AI; ime oca A; ime majke Đ; rođen **.**.1967. u [adresa]; državljanstvo Republike Hrvatske; OIB: [osobni identifikacijski broj]; s prebivalištem u [adresa]; sa stečenom srednjom stručnom spremom; elektrotehničar; zaposlen u Transbook d.o.o.; rastavljen; otac dvoje odrasle djece; s mjesečnim primanjima od oko 1.100,00 eura; prekršajno kažnjavan iz područja Općeg poreznog zakona; ne vodi se drugi prekršajni postupak; kazneno neosuđivan – prema vlastitoj izjavi; ne vodi se drugi kazneni postupak;
k r i v j e
što je,
I. dana 02. siječnja 2026. u 15:45 sati, u mjestu Rijeka, ulica Šetalište Andrije Kačića Miošića kućni broj 3, kao vozač vozila M1 marke dacia registarske oznake [registarska oznaka], upravljao navedenim vozilom, te se dolaskom do obilježenog pješačkog prijelaza, gdje se promet ne upravlja uređajem za davanje prometnih svjetala, nije zaustavio da bi propustio pješake koji su već stupili na pješački prijelaz;
dakle, na obilježenome pješačkom prijelazu na kojem se prometom ne upravlja uređajima za davanje prometnih svjetala ni znacima ovlaštene osobe, nije se pješačkom prijelazu približavao sigurnosnom brzinom tako da ne ugrožava pješake, odnosno tako da može zaustaviti svoje vozilo da bi propustio pješake koji su već stupili na pješački prijelaz;
čime je počinio djelo prekršaja iz članka 134. stavak 4. ZSPC;
pa se na temelju navedenih propisa uz primjenu članka 43. PZ-a okrivljenom AI
i z r i č e
MJERA UPOZORENJA – OPOMENA.
II. Okrivljeni je temeljem članka 139. stavak 3. PZ dužan naknaditi trošak prekršajnog postupka i to paušal u iznosu od 60,00 eura (šezdeset eura i nula centi) u roku od 30 (trideset) dana po dostavi ove presude, jer će se u protivnom isti naplatiti prisilno, ovrhom putem FINA-e.
Obrazloženje
1. Ministarstvo unutarnjih poslova, Policijska uprava primorsko-goranska, II. policijska postaja Rijeka dostavila je sudu predmet Klasa: 211-07/26-4/3355, Urbroj:
511-09-24-26-3 od 03. veljače 2026. povodom prigovora okrivljenika protiv prekršajnog naloga Klasa: 211-07/26-4/3355, Urbroj: 511-09-24-26-1 od 15. siječnja 2026., radi počinjenja djela prekršaja iz članka 134. stavak 4. ZSPC.
2. Postupajući po prigovoru, sud je 12. svibnja 2026. zakazao ročište na kojem je stavio izvan snage pobijani obavezni prekršajni nalog, te proveo žurni prekršajni postupak u smislu članka 244. stavak 1. i članka 221. stavak 1. točka 6. PZ-a, ispitao okrivljenika, a na ročištu 09. lipnja 2026., na koje uredno pozvani okrivljenik nije pristupio, sud je saslušao svjedoka ĐI, te izveo dokaz čitanjem isprava prisutnih u spisu: Izvješće o počinjenom prekršaju od 02. siječnja 2025.; te izvadak iz prekršajne evidencije za okrivljenika.
3. U svom prigovoru od 15. siječnja 2026. okrivljenik je naveo da je 02. siječnja 2026. kao taksi vozač obavljao uredno naručenu vožnju na relaciji Martina Kontuša – Šetalište Andrije Kačića Miošića gdje se zaustavio isključivo radi iskrcaja putnice; da je u trenutku skretanja i zaustavljanja kretao se brzinom manjom od 5 km/h, uz maksimalan oprez, te na obilježenom pješačkom prijelazu nije bilo pješaka, niti su pješaci stupili na kolnik, zbog čega da nije postojala nikakva obveza zaustavljanja u smislu članka 134. ZSPC-a; da tvrdnje policijskog službenika odbacuje kao neosnovane; da se policijsko vozilo s dva policijska službenika nalazilo parkirano oko 20 metara dalje i da on nije bio zaustavljen policijskim znakom ili naredbom, već se zaustavio radi iskrcaja putnice; da mu potom policijski službenik prilazi i traži dokumente, koje mu je predao nakon naplate vožnje; da pravila komunikacije policijskih službenika s građanima nisu bila poštovana; te da nakon što je osporio navod o pješacima i naveo da isti nisu postojali, da mu je policijski službenik izgovorio riječi u prijetećem tonu „vidjet ćeš ti sad“, udaljio se i naknadno mu napisao obavezni prekršajni nalog.
3.1. U svom iskazu na ročištu okrivljenik je izjavio da u cijelosti ostaje kod navoda iz svog prigovora; da je bio pri kraju naručene vožnje koja je imala odredište u ulici A.K.Miošića kraj kbr. 3; da je stao neposredno nakon pješačkog prijelaza s desne strane, gdje je u krajnjoj desnoj traci obilježeno mjesto za zaustavljanje vozila javnog gradskog prijevoza; da su policijski službenici bili naslonjeni na službeno vozilo oko 50 metara dalje, jedan je bio u svijetloplavoj odori koji je držao palicu STOP, a drugi je bio u tamnoplavoj odori, te držao neku fasciklu; da se on zaustavio radi iskrcaja putnice, te naplaćivao vožnju i izdavao račun, kada mu je na prozor vozača netko pokucao; da je to bio policijski službenik u svijetloplavoj odori koji ga je tražio dokumente vozila; da nakon što je završio s putnicom, da je predao dokumente vozila kojih je bilo više jer se radilo o taksi vozilu; da ga je policijski službenik upitao da li zna zašto ga je zaustavio, na što je odmah odgovorio da nema dojam da ga on zaustavio, već da je bio zaustavljen, a on je prišao naknadno; da to da mu je policijski službenik odgovorio: „Šta tako ćemo“ i vratio mu dokumente vozila, a zatražio osobne dokumente; da mu je i to uručio, a tada je otišao do svog vozila i nije ga bilo 15 minuta; da po proteku tog vremena, isti se vratio do njegova vozila noseći mu obavijest o počinjenom prekršaju koju je odbio potpisati, jer se nije slagao s utvrđenjima službenika; da naglašava da predmetni nije imao značku niti kapu, tj. bio je nepropisno odjeven, a budući je bio u rezervnom sastavu, da zna kakva su pravila odijevanja i ponašanja, na što da mu je ukazao da predmetno nije u redu; da se radilo o pješačkom prijelazu neposredno prije mjesta gdje je zaustavio vozilo, točno na uglu skretanja u ulicu A.K. Miošića, te da na tom pješačkom prijelazu, kao ni oko njega, u tom trenutku nije bilo pješaka koje bi valjalo propustiti; da se kretao malom brzinom, te da je bilo pješaka, ne bi mu bio nikakav problem stati i propustiti ih.
4. Svjedok LI je u svoj iskazu na sudu 09. lipnja 2026. izjavio da se sjeća događaja koji je u pitanju; da je zajedno s kolegom vršio nadzor prometa u ulici A.K.Miošića u Rijeci, te je vozila zaustavljao upotrebom STOP palice; da je u daljini u jednom trenutku primijetio jedno vozilo koje je skrenulo u spomenutu ulicu, a da prethodno nije propustio dvije starije osobe koje su namjeravale prijeći pješački prijelaz; da su se iste nalazile s lijeve strane gledano iz njegova položaja, tj. namjeravale su prijeći pješački prijelaz od mosta preko Rječine prema Strossmayerovoj ulici; da kada je zaustavio vozača, pitao ga da li zna što je napravio, na što je isti odgovorio da ne zna, a kada mu je objasnio, rekao je da nije bilo nikakvih pješaka; da vozač nije stajao radi ukrcaja ili iskrcaja putnika, da je u vozilu već imao putnika, a da taj putnik nije izlazio tom prigodom; da mu je potom ispisao obavijest o počinjenom prekršaju koju je odbio potpisati; da se vozilo isključilo iz prometa osnovom njegovog zaustavljanja, a ne prije toga. Nakon što mu je pročitan iskaz okrivljenika svjedok je iskazao da se predmetno nije dogodilo kako je okrivljenik naveo u svom iskazu i da i dalje ostaje pri onome što je neposredno prije iskazao, tj. da su dvije starije osobe namjeravale prijeći pješački prijelaz, a da ih okrivljenik nije propustio.
5. Sukladno članku 134. stavak 1. ZSPC ako se na obilježenome pješačkom prijelazu prometom ne upravlja uređajima za davanje prometnih svjetala ni znacima ovlaštene osobe, vozač je dužan pješačkom prijelazu približavati se sigurnosnom brzinom tako da ne ugrožava pješake, odnosno tako da može zaustaviti svoje vozilo da bi propustio pješake koji su već stupili na pješački prijelaz.
5.1. Sukladno stavku 2. istog članka ako su pješaci djeca, stare i iznemogle osobe, slijepe osobe ili druge osobe s invaliditetom, vozač je dužan zaustaviti vozilo i propustiti ih i kad tek stupaju na pješački prijelaz iz stavka 1. ovoga članka.
5.2. Sukladno stavku 4. istog članka novčanom kaznom u iznosu od 60,00 eura kaznit će se za prekršaj vozač ako postupi suprotno odredbama stavka 1. i 2. ovoga članka.
6. Sukladno takvim utvrđenjima, savjesno cijeneći svaki dokaz pojedinačno i u svezi s ostalim dokazima, sud je nedvojbeno utvrdio da je okrivljenik kritične zgode počinio djela prekršaja koja mu se stavljaju na teret, tj. da se, kao vozač, obilježenome pješačkom prijelazu na kojem se prometom ne upravlja uređajima za davanje prometnih svjetala ni znacima ovlaštene osobe, nije približavao sigurnosnom brzinom tako da ne ugrožava pješake, odnosno tako da može zaustaviti svoje vozilo da bi propustio pješake koji su već stupili na kolnik.
6.1. Naime, sud cijeni da je prekršaj koji se okrivljenom stavlja na teret utvrđen neposrednim opažanjem službene osobe u okviru obavljanja svoje službe, a koji je na ročištu pred sudom uvjerljivo, koncizno i objektivno iskazivao o svojim zapažanjima u trenutku počinjenja prekršaja, dok je iskaz okrivljenika cijenio kao logičan pokušaj izbjegavanja odgovornosti i umanjenja posljedica nakon počinjenog djela. Navode o nepropisnoj odjeći policijskog službenika i zaustavljanju odnosno prilasku zaustavljenom vozilu sud je cijenio neodlučnim glede počinjenog prekršajnog djela, jer iste ne utječu na svojstvo i postupanje službene osobe glede obavljanja svoje službe niti na bilo koji način umanjuju značaj prekršaja.
7. Prilikom odmjeravanja vrste i visine kazne okrivljeniku za počinjeni prekršaj sud je cijenio sve okolnosti iz članka 36. PZ-a. Otegotne okolnosti sud nije našao, a kao olakotne okolnosti sud je cijenio da okrivljenik u prethodne tri godine nije pravomoćno prekršajno kažnjavan zbog prekršaja iz područja prometa, te da uslijed počinjenog prekršaja nisu nastupile daljnje posljedice u vidu materijalne štete ili prometne nesreće. K tome, sud je cijenio da se prema postupanju okrivljenog, njegovoj krivnji i prouzročenoj posljedici radi o očito lakom obliku tog prekršaja, a s obzirom na sve okolnosti koje se tiču okrivljenog sud smatra da su se stekli uvjeti za postignuće svrhe mjere upozorenja bez kažnjavanja. Naime, sud smatra da će se i izricanjem takve mjere postići svrha kažnjavanja, vjerujući da će tako odmjerena kazna preventivno djelovati na okrivljenog da shvati nedopuštenost svog ponašanja i ugrožavanja drugih sudionika u prometu koje takvim ponašanjem čini, da ubuduće još više pažnje posvećuje upravljanju vozilom u prometu, da poštuje pravila prometa i pravni poredak, te da ne čini više prekršaja.
8. Kako je okrivljeni proglašen krivim, sud ga je obvezao na plaćanje paušalnih troškova prekršajnog postupka u iznosu koji je odmjeren obzirom na složenost i trajanje postupka u iznosu od 60,00 eura u kojem su održana dva ročišta.
9. Slijedom navedenoga, odlučeno je kao u izreci ove presude.
Rijeka, 17. lipnja 2026.
Zapisničarka:
Sudac:
Gordana Šegota
Severin Perger
POUKA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ove presude nije došušte žalba (članak 244. stavak 1. PZ-a).
DNA:
- ovl. tužitelj;
- okrivljeni
