Republika Hrvatska
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske
Zagreb
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sutkinja Ivanke Mašić kao predsjednice vijeća, te Anđe Ćorluka i Nade Horvatović kao članica vijeća, uz sudjelovanje sudskog savjetnika Ivice Ožbolta kao zapisničara, u prekršajnom postupku protiv okrivljenog IZ, zbog prekršaja iz članka 54. stavka 3. u vezi s odlučujući o žalbi okrivljenog IZ, podnesenoj protiv presude Općinskog prekršajnog suda u Splitu, broj: Pp-3331/2024-4 od 8. svibnja 2024., u sjednici vijeća održanoj 17. lipnja 2026.,
p r e s u d i o j e
I. Odbija se kao neosnovana žalba okrivljenog IZ i potvrđuje prvostupanjska presuda.
II. Na temelju članka 138. stavka 2. točke 3.c) Prekršajnog zakona („Narodne novine“ broj: 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17., 118/18. i 114/22.), okrivljeni IZ obvezan je naknaditi paušalni iznos troškova žalbenog postupka u iznosu od 30,00 eura (trideset eura) u roku od 15 dana od dana primitka ove presude.
Obrazloženje
1. Pobijanom presudom Općinskog prekršajnog suda u Splitu, broj: Pp-3331/2024-4 od 8. svibnja 2024., okrivljenik je proglašen krivim zbog prekršaja iz članka 54. stavka 3. u vezi s Zakona o suzbijanju zlouporabe droga, činjenično opisanog u izreci pobijane presude, za koji je okrivljeniku na temelju članka 64. stavka 5. i stavka 6. istog Zakona izrečena zaštitna mjera obveznog psihosocijalnog tretmana u ustanovama i drugim pravnim osobama iz članka 64. stavka 4. istog Zakona, u trajanju od jednog mjeseca do dvije godine, a ovisno o rezultatima tretmana. Okrivljenik je obvezan i naknaditi troškove prekršajnog postupka u iznosu 30,00 eura.
1.1. Istom presudom, na temelju članka 64. stavka 1. Zakona o suzbijanju zlouporabe droga i članka 76. a Prekršajnog zakona, od okrivljenika se oduzima droga konoplja sadržana u jednoj ručno spravljenoj cigareti tzv. jointu sveukupne mase 0,5 grama, koja će se uništiti po pravomoćnosti presude.
2. Protiv te presude okrivljeni IZ je pravodobno podnio žalbu zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, povrede odredaba materijalnog prekršajnog prava i odluke o prekršajnopravnoj sankciji. U žalbi u bitnom navodi da ne spori prekršaj koji je počinio, da je platio troškove postupka i svjestan je kažnjivosti takvog ponašanja. Ističe da je cigaretu za koju pretpostavlja da je sorte Cannabis sativa tj. da ima više od 0,2 % THC-a kupio, ali na tu okolnost nije provedeno vještačenje, iz kojeg razloga smatra da se činjenica kako se radi o drogi marihuani ne može utvrđivati priznanjem, već rezultatima testiranja inkriminirane biljne mase. Nadalje navodi kako je tek čitanjem obrazloženja presude shvatio kako je korištenje marihuane u zdravstvene svrhe legalno, a on boluje od teške kronične bolesti uz izraženu bolnost pa je s konzumacijom marihuane i započeo s ciljem smanjena bolova koje ordinirani lijekovi ne mogu otkloniti. Okrivljenik ukazuje na činjenicu da tijekom postupka nije upitan za svoje zdravstveno stanje iz kojeg razloga nije pojasnio svoje motive za konzumiranje marihuane. Zaključno iznosi da sve da je s namjerom i počinio predmetni prekršaj, s obzirom na minimalnu količinu droge i ličnost okrivljenika, u smislu odredbe članka 24. a Prekršajnog zakona radi se o beznačajnom prekršaju. Slijedom navedenog predlaže da se pobijana presuda preinači na način da se okrivljenika oslobodi od krivnje.
3. Žalba nije osnovana.
4. Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske je na temelju odredbe članka 202. stavka 1. Prekršajnog zakona ispitivao pobijanu presudu u onom dijelu u kojem se pobija žalbom i to iz osnova i razloga koje žalitelj navodi, a po službenoj dužnosti je ispitao jesu li počinjene bitne povrede odredaba prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. točaka 6., 7., 9. i 10. navedenog Zakona, jesu li na štetu okrivljenika povrijeđene odredbe prekršajnog materijalnog prava i je li u postupku nastupila zastara prekršajnog progona, te nisu utvrđene povrede na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti.
5. Okrivljenik je prilikom ispitivanja pred prvostupanjskim sudom dana 8. svibnja 2024. izjavio da razumije optužni prijedlog i smatra se krivim za prekršaj za koji ga se tereti te naveo da je navedene prigode posjedovao jednu ručno spravljenu cigaretu tzv. joint sa sadržajem droge marihuana sveukupne mase 0,5 grama. Istaknuo je kako nije ovisnik, već povremeni uzimatelj droge marihuana. Okrivljenik je potpisao potvrdu o privremenom oduzimanju predmeta broj: 1038418828 od 18. srpnja 2023. i nije imao primjedbi niti daljnjih dokaznih prijedloga pa je prvostupanjski sud pravilno na temelju okrivljenikova priznanja i sukladno dokazima u spisu nesporno utvrdio da je okrivljenik počinio prekršaj za koji ga se tereti optužnim prijedlogom ovlaštenog tužitelja i odlučio o prekršajnopravnoj sankciji i oduzimanju predmeta i valjano obrazložio svoju odluku.
6. Prekršajni zakon u članku 193. stavku 2. Prekršajnog zakona propisuje:
„U žalbi se mogu iznositi nove činjenice i novi dokazi samo ako te činjenice i dokazi nisu postojali u vrijeme prvostupanjskog postupka ili ako podnositelj žalbe za njih nije znao.“
6.1. Okrivljenik uz žalbu predanu neposredno prvostupanjskom sudu 23. svibnja 2024. dostavlja medicinsku dokumentaciju – povijest bolesti dnevne bolnice KBC Split od 4. prosinca 2023., kojom želi dokazati svoje tvrdnje kako je drogu marihuanu posjedovao u zdravstvene svrhe. S obzirom da je riječ o dokazu koji je svakako postojao u vrijeme prvostupanjskog postupka i podnositelj žalbe je za njega nesporno znao, isti se ne može predlagati tek u žalbi nakon završetka dokaznog postupka i žalbeni navodi o posjedovanju droge u zdravstvene svrhe se ne mogu s uspjehom isticati tek u žalbi. Kada bi žalbeni navodi okrivljenika u tom dijelu i bili osnovani, ističe se kako je u članku 18. Zakona o suzbijanju zlouporabe droga, taksativno navedeno tko i pod kojim uvjetima može posjedovati drogu, a okrivljenik ne spada niti u jednu navedenu skupinu.
7. Odlučnu činjenicu da je kritične prigode okrivljenik neovlašteno posjedovao drogu konoplju (Cannabis sativa L.) tzv. marihuanu, prvostupanjski je sud pravilno utvrdio na temelju okrivljenikovog priznanja i dokaza u spisu. Okrivljenik i u žalbi ističe kako u bitnom ne spori prekršaj koji je počinio i priznaje da je posjedovao drogu marihuanu koju povremeno konzumira zbog zdravstvenog stanja.
7.1. Slijedom iznesenog, po ocjeni ovog suda nema dvojbe u pogledu odlučnih činjenica i postojanja krivnje okrivljenika, nedvojbeno je iz rezultata ovako izvedenih dokaza utvrđeno da se predmetna droga u trenutku zaticanja od strane policijskih službenika, nalazila u posjedu okrivljenika, kao i da je tvar koju je posjedovao - konoplja (Cannabis sativa L.) tzv. marihuana, zbog čega je okrivljenik ostvario sva bitna obilježja prekršaja iz članka 54. stavka 3. u vezi sa stavkom 1. točka 1. Zakona o suzbijanju zlouporabe droga. Prvostupanjski je sud temeljitom analizom i ocjenom izvedenih dokaza i na njima utvrđenih činjenica, potpuno i pravilno utvrdio činjenično stanje i izveo valjane zaključke koje u cijelosti prihvaća i ovaj sud.
8. Nadalje, po stavu ovog suda, u konkretnom slučaju nema mjesta primijeni članka 24. a Prekršajnog zakona, budući da se odredbom članka 54. stavka 3. u vezi s Zakona o suzbijanju zlouporabe droga, štiti javna sigurnost građana, a što se ne može podvesti pod beznačajni prekršaj niti je u konkretnom slučaju došlo do kumulativnog ispunjenja zakonskih pretpostavki za primjenu instituta beznačajnog prekršaja kako to pogrešno smatra žalitelj.
8.1. Za prosudbu je li neko djelo beznačajno od značaja su ne samo subjektivne već i objektivne okolnosti odnosno stupanj ugrožavanja ili povrede javnog poretka, društvene discipline i društvenih vrijednosti te potreba da počinitelj bude kažnjen. U konkretnom slučaju, okolnosti na koje ukazuje okrivljenik, a koje su po ocjeni ovog suda takve da ne daju osnovu za primjenom instituta beznačajnog djela, niti objektivne okolnosti u vidu raširenosti zlouporabe droga te izraženih zahtjeva generalno preventivnog djelovanja, ne daju osnovu za primjenu instituta beznačajnog djela. Stoga neovlašteno posjedovanje bilo koje vrste droge u bilo kojoj količini, pa i u ukupnoj od 0,5 grama zajedno s duhanom („joint“) kao što je u ovom predmetu slučaj, predstavlja jedan od najtežih oblika prekršaja iz područja zaštite javnog reda i mira i javne sigurnosti (za koji je propisana i zatvorska kazna) te se ne radi o društveno beznačajnom prekršaju, već o djelu koje negira društvene vrijednosti i predstavlja potencijalnu ugrozu zdravlja i života građana.
9.Razmotrivši odluku o izrečenoj zaštitnoj mjeri, ovaj sud smatra da je prvostupanjski sud pravilno odlučio kada je izrekao okrivljeniku zaštitnu mjeru obveznog psihosocijalnog tretmana. Naime, okolnosti da je prekršaj iz članka 54. stavka 3. u vezi s Zakona o suzbijanju zlouporabe droga počinjen prvi put i da se radi o povremenom uzimatelju droge, a što je i sam okrivljenik priznao, predstavljaju zakonske uvjete za mogućnost izricanja predmetne zaštitne mjere. Ispunjenjem navedenih uvjeta prvostupanjski sud je u konkretnom slučaju utvrdio potrebu za primjenom navedene zaštitne mjere, vodeći računa o svim okolnostima slučaja i osobnim svojstvima okrivljenika te zaključio da je izricanje predmetne zaštitne mjere u trajanju od jednog mjeseca do dvije godine, a ovisno o rezultatima tretmana, samostalno i bez izricanja predložene novčane kazne u konkretnom slučaju svrhovito, smatrajući da će se izrečenom zaštitnom mjerom ostvariti svrha prekršajnopravnih sankcija. Ovaj sud smatra da je prvostupanjski sud osnovano zaključio da će izricanjem predmetne zaštitne mjere u konkretnom slučaju biti ispunjene opća svrha prekršajnopravnih sankcija iz članka 6. Prekršajnog zakona i svrha kažnjavanja iz članka 32. Prekršajnog zakona pa žalba nije osnovana niti u tom dijelu.
10. Odluka o paušalnom iznosu troškova postupka temelji se na odredbi članka 138. stavak 2. točka 3.c Prekršajnog zakona, koja propisuje da troškovi prekršajnog postupka obuhvaćaju paušalni iznos troškova prekršajnog postupka Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske kada je donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena prekršajna odgovornost okrivljenika, ako je odlučivao o redovnom pravnom lijeku tužitelja i okrivljenika ili samo okrivljenika. Paušalna svota određena je u skladu s odredbom članka 138. stavak 3. Prekršajnog zakona, te okvirima propisanim Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka („Narodne novine“, broj: 18/13.), a s obzirom na složenost i trajanje postupka.
11. Imajući sve navedeno u vidu, odlučeno je temeljem članka 205. Prekršajnog zakona kao u izreci ove presude.
Zagreb, 17. lipnja 2026.
Zapisničar:
Predsjednica vijeća:
Ivica Ožbolt, v.r.
Ivanka Mašić, v.r.
Presuda se dostavlja Općinskom prekršajnom sudu u Splitu u 4 ovjerena prijepisa: za spis, okrivljenika i tužitelja.
