Republika Hrvatska
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske
Zagreb
Broj: Ppž-11602/2025
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Kristine Gašparac Orlić, predsjednice vijeća te Eufemije Nanković i Roberta Završkog, članova vijeća, uz sudjelovanje sudske savjetnice Kristine Sesar, zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv okr. BŽ, zbog prekršaja iz čl. 43. st.2. i st.3. u svezi čl. 293. st.1. i čl.199. st. 2. i st.8. Zakona o sigurnosti prometa na cestama („Narodne novine“ broj: 67/08., 48/10., 74/11., 80/13., 158/13., 92/14., 64/15., 89/15., 108/17., 70/19., 42/20., 85/22., 114/22., i 145/24.), odlučujući o prigovoru okr. BŽ, podnesenom protiv prekršajnog naloga Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijske uprave varaždinske, Policijska postaja Novi Marof od 26. studeni 2025., Klasa: 211-07/25-3/19150, Ur.broj: 511-14-08-25-1, u sjednici vijeća održanoj 17.lipnja 2026.,
p r e s u d i o j e
I. Odbija se kao neosnovan prigovor okr. BŽ, te se potvrđuje pobijani prekršajni nalog.
II. Na temelju čl. 138. st.2. t. 3. c) Prekršajnog zakona („Narodne novine“ broj: 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17, 118/18 i 114/22, dalje: PZ), okr. BŽ, obvezan je naknaditi paušalni iznos troškova ovog drugostupanjskog prekršajnog postupka u iznosu 30,00 (trideset) eura, koji je dužan platiti u roku 15 (petnaest) dana od dana primitka ove presude.
Obrazloženje
1. Prekršajnim nalogom Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijske uprave varaždinske, Policijska postaja Novi Marof od 26. studeni 2025., Klasa: 211-07/25-3/19150, Ur.broj: 511-14-08-25-1, proglašen je krivim okr. BŽ zbog prekršaja iz čl. 43. st. 2. i st. 3. u svezi čl. 293. st. 1. činjenično opisanog pod t. 1 izreke pobijanog prekršajnog naloga za koji mu je utvrđena novčana kazna u iznosu 260,00 eura i čl. 199. st. 2. i st. 8. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, činjenično opisanog pod t. 2. izreke pobijanog prekršajnog naloga za koji mu je utvrđena novčana kazna u iznosu 1.320,00 eura, te mu je izrečena ukupna novčana kazna 1.580,00 eura.
1.1. Nadalje, okrivljeniku je izrečena zaštitna mjera zabrane upravljanja motornim vozilom B kategorije u trajanju 3 mjeseca.
1.2. Okrivljenik je obvezan i na naknadu troškova prekršajnog postupka u iznosu 119,45 eura.
2. Protiv navedenog prekršajnog naloga okrivljenik je podnio prigovor zbog visine novčane kazne i izrečene zaštitne mjere zabrane upravljanja motornim vozilom, predlažući da ga sud oslobodi novčane kazne ili ublaži istu i ukine ili umanji zabranu izrečene zabrane upravljanja motornim vozilom.
3. S obzirom da je prigovor podnesen iz osnove čl. 237.st.1. t. 2. PZ-a, Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, sukladno odredbi čl. 238. st. 11. PZ-a, o prigovoru je odlučivao o odgovarajućem primjenom odredaba PZ-a o žalbenom postupku.
4. Prigovor nije osnovan.
5. Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud, na temelju čl. 202. st.1.PZ-a, ispitivao je pobijani prekršajni nalog iz osnova i razloga iz kojih se on pobija prigovorom kao i po službenoj dužnosti. Pritom nije utvrđeno da postoje razlozi zbog kojih okrivljeni pobija prekršajni nalog.
6. Okrivljenik ističe kako mu je žao zbog počinjenih prekršaja i nije ih počinio namjerno, činjenično su točni navodi prekršajnog naloga te je zbog gužve na parkiralištu pogrešno procijenio i utvrdio mogućnost uključivanja na cesti, u ovom događaju čekao je suprugu koja je bila kod zubara pa je sa prijateljem iz domovinskog rata popio nekoliko pića u malom vremenskom razmaku. Nadalje ističe da je branitelj domovinskog rata, živi u kućanstvu sa suprugom, kćerkom koja se školuje a sin je nezaposlen, bolesnim starim ocem, prihodi su im njegova minimalna mirovina kao i mirovina oca koje nije dostatna za njegovo liječenje i plaće supruge koja je 1.000,00 eura. Isto tako u prigovoru okrivljeni ističe kako mu je vozačka dozvola nužno potrebna jer svaki s dan mora starog bolesnog oca voditi na pretrage i liječenje a jedini u obitelji posjeduje vozačku dozvolu.
7. Razmatrajući odluku o izrečenoj novčanoj kazni utvrđeno je da je navedena odluka pravilna i zakonita i da novčana kazna nije prestroga. Naime, za prekršaj iz čl.199. st.2. i st .8. Zakona o sigurnosti prometa na cestama propisana je novčana kazna u iznosu od 1.320,00 do 2.650,00 eura ili kazna zatvora u trajanju do 60 dana, a okrivljeniku prije svega je izrečena blaža vrsta kazne novčana kazna i to u minimalno zakonom propisanom iznosu. Isto tako za prekršaj čl. 43. st. 2. i st. 3. u svezi čl. 293.st.1. Zakona o sigurnosti prometa na cestama propisana je novčana novčana kazna u iznosi 260,00 eura, te je jasno da je okrivljeniku izrečena novčana kazna u točno zakonom propisanom iznosu a imajući u vidu da su vrlo izraženi zahtjevi generalno preventivnog djelovanja te da nisu utvrđene naročito izražene olakotne okolnosti kao nužna pretpostavka za izricanja kazne ispod zakonom propisanog posebnog minimuma, u konkretnom slučaju nema osnove za primjenu instituta ublažavanja kazne te da se opća svrha prekršajnopravnih sankcija iz čl. 6. PZ-a i svrha kažnjavanja iz čl. 32. PZ-a ne bi mogla postići blažim kažnjavanjem kako se to sugerira u prigovoru okrivljenik.
7.1. Jednako tako, navodi prigovora (da ima malu mirovinu kao i njegov otac i da supruga ima malu plaću te su u kućanstvu kćer koja se školuje i sin koji je nezaposlen ) po stavu ovog suda, svaka za sebe i u svojoj ukupnosti, nisu naročito olakotne okolnosti koje bi opravdavale dodatno ublažavanje novčane kazne. Nadalje, niti priznanje ili svijest o počinjenom prekršaju, po ocjeni ovog suda, ne čine takve olakotne okolnosti koje bi opravdale izricanje ublažene novčane kazne za predmetni prekršaj, kao što to ističe okrivljenik u prigovoru.
7.2. Slijedom navedenog, nije bilo osnove za prihvaćanje okrivljenikovog prigovora u dijelu odluke o novčanoj kazni.
8. Nadalje, ispitujući pobijani prekršajni nalog u dijelu odluke o izrečenoj zaštitnoj mjeri, ovaj drugostupanjski sud je našao da je prvostupanjsko tijelo, osnovano i u skladu sa zakonom okrivljeniku izreklo zaštitnu mjeru zabrane upravljanja motornim vozilima „B“ kategorije tri mjeseca. Primjena ove zaštitne mjere u konkretnom slučaju nužna je zbog otklanjanja okolnosti koje poticajno djeluju na počinjenje prekršaja koja su predmet ovog postupka i dodatno će preventivno djelovati na buduće ponašanje okrivljenika. Imajući na umu prethodno navedeno, okolnost koja se ističe u prigovoru o potrebi posjedovanja vozačke dozvole zbog svakodnevne vožnje starog oca na pretrage i liječenje a jedini u obitelji posjeduje vozačku dozvolu, trebala je upravo biti poticaj okrivljeniku da ne krši prometne propise pa isto nije od utjecaja na osnovanost i pravilnost odluke prvostupanjskog tijela o primjeni zaštitne mjere, a posebno cijeneći da je okrivljenik počinio prekršaj koji je jedan od najtežih prekršaja iz područja sigurnosti prometa na cestama .
8.1. Stoga se izricanjem predmetne zaštitne mjere postiže njihova svrha, odnosno, otklanjaju se uvjeti koji omogućuju ili mogu poticajno djelovati na okrivljenikovo počinjenje novog prekršaja. I po ocjeni ovog suda, težina počinjenog prekršaja (upravljanje vozilom pod utjecajem alkohola pri koncentraciji od 1,86 g/kg te uzrokovanje prometne nezgode prilikom uključivanja na državnu cestu što je imalo za posljedicu nastanak materijalne štete), kao i očekivanih prekršaja te stupanj počiniteljeve opasnosti, proporcionalno je izrečenoj zaštitnoj mjeri, sukladno s načelom razmjernosti iz čl. 51.a PZ-a. Duljina trajanja izrečene mjere od tri mjeseca, u okviru zakonom propisanog raspona od jednog mjeseca do dvije godine, dakle, bliže kraćem mogućem trajanju zaštitne mjere, također je primjerena težini počinjenog prekršaja i opasnosti budućeg ugrožavanja sigurnosti prometa.
8.2. Slijedom navedenog, nije bilo osnove za prihvaćanje okrivljenikovog prigovora niti u ovom dijelu te je odlučeno kao u izreci ove presude.
9. U vrijeme trajanja izrečene zaštitne mjere, u skladu sa čl. 130. st. 9. PZ-a, uračunati će se vrijeme koje je okrivljeniku vozačka dozvola bila privremeno oduzeta naredbom o određivanju mjere opreza.
10. Kako je čl. 138. st. 2. t. 3. c) PZ-a propisano da troškovi prekršajnog postupka obuhvaćaju i paušalni iznos troškova prekršajnog postupka Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske kada je donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena prekršajna odgovornost okrivljenika, ako je odlučivao o žalbi okrivljenika, to je na temelju čl. 139. st. 3. PZ-a, obvezan okrivljenik na naknadu paušalnog iznosa troškova drugostupanjskog prekršajnog postupka, uzimajući u obzir složenost i duljinu postupka.
11. Zbog navedenoga na temelju čl. 238.st.11.PZ-a u vezi čl. 205.PZ-a odlučeno je kao u izreci.
U Zagrebu 17. lipnja 2026.
Zapisničarka:
Predsjednica vijeća:
Kristina Sesar, v.r.
Kristina Gašparac Orlić, v.r.
Presuda se dostavlja Ministarstvu unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijskoj upravi varaždinska, policijskoj postaji Novi Marof u 4 otpravka: za spis, okrivljenika i tužitelja.
