1              Poslovni broj: I Kž-402/2023-4

Poslovni broj: I Kž-402/2023-4

R E P U B L I K A H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Visoki kazneni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Željka Horvatovića, predsjednika vijeća te Sande Janković i Sanje Katušić-Jergović, članica vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice - specijalistice Buge Mrzljak Stenzel, zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv osuđenog V. K., zbog kaznenog djela iz članka 227. stavaka 1. i 4. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11., 144/12., 56/15. i 61/15. - dalje: KZ/11.), odlučujući o žalbi osuđenika podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Osijeku od 29. rujna 2023. broj Kv I-22/2023-5, u sjednici vijeća održanoj 16. siječnja 2024.,

r i j e š i o   j e

Odbija se žalba osuđenog V. K.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskim rješenjem Županijskog suda u Osijeku, na temelju odredbe članka 498. stavka 5. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine“, broj: 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. – odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19. i 80/22. - dalje ZKP/08.), odbijen je kao neosnovan zahtjev osuđenog V. K. za preinačenje bez obnove kaznenog postupka presude Županijskog suda u Osijeku od 10. prosinca 2019., poslovni broj: K-18/2019-44, preinačene u odluci o kazni presudom Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 14. travnja 2022., poslovni broj: I Kž-138/2020-6, izvršne 4. lipnja 2022.

2. Protiv tog rješenja žalbu je podnio osuđeni V. K. osobno, zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, povrede kaznenog zakona i odluke o kazni, s prijedlogom da se izrečena kazna zatvora od tri godine ublaži na najmanju moguću mjeru uz primjenu odredbi članka 48. KZ/11.

3. Spis je, na temelju članka 495. u vezi sa člankom 474. stavkom 1. ZKP/08., prije dostave sucu izvjestitelju, dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.

4. Žalba nije osnovana.

5. Ispitujući pobijano rješenje sukladno članku 493. stavku 4. ZKP/08., ovaj drugostupanjski sud nije našao da bi bile ostvarene povrede koje ispituje po službenoj dužnosti.

6. Naime, prema ocjeni ovog drugostupanjskog suda, pobijano rješenje je pravilno i na zakonu utemeljeno.

6.1. Protivno žalbenim tvrdnjama osuđenika, prvostupanjski sud je pravilno utvrdio i vrednovao sve okolnosti na kojima osuđenik temelji svoj zahtjev te je s pravom zaključio da te okolnosti nisu takve prirode da bi očito dovele do blaže osude u smislu odredbe članka 498. stavka 1. točke 4. ZKP/08.

6.2. Naime, osuđenik je osuđen zbog kaznenog djela izazivanja prometne nesreće u kojoj je smrtno stradao suvozač u njegovom vozilu, uslijed udara do kojeg je došlo tako što osuđenik zbog alkoholom umanjenih vozačkih sposobnosti i neprilagođene brzine nije pravovremeno uočio traktor s priključenim neosvijetljenim poluprikolicama bez ikakvih svjetlosnih uređaja za označavanje koji se kretao ispred njegovog automobila. Kazneno djelo pravno je kvalificirano prema članku 227. stavku 4. KZ/11., za koje je propisana kazna zatvora u trajanju od tri do petnaest godina, a osuđeniku je izrečena minimalna kazna u trajanju tri godine, uslijed izostanka otegotnih okolnosti i postojanja više olakotnih okolnosti (dotadašnje neosuđivanosti, činjenice da je otac troje malodobne djece i činjenice da je i sam bio ozlijeđen u nesreći).

6.3. Kraj takvih okolnosti, s pravom je prvostupanjski sud zaključio da činjenica rođenja četvrtog djeteta jest nova činjenica koja nije postojala u vrijeme izricanja presude, ali da nije takve kvalitete i značaja da bi opravdala izricanje blaže kazne, dok je izostanak osuđenika iz obitelji i time nemogućnost njegovog pridonošenja uzdržavanju svoje obitelji redovita posljedica osude na zatvorsku kaznu, pa niti ona nije takvog značaja da bi opravdala izricanje blaže kazne.

6.4. U žalbi osuđenik ističe da prvostupanjski sud nije cjelovito razmotrio njegov zahtjev, imajući na umu sve okolnosti počinjenja djela i izraženo kajanje, poljuljanu podršku obitelji, rođenje djeteta, teške imovinske prilike, a sve kako bi se spriječilo uništavanje njegove obitelji, a prije svega njegove malodobne djece. Međutim, taj prigovor je potpuno neosnovan, jer je prvostupanjski sud detaljno i brižljivo razmotrio sve razloge na kojima osuđenik temelji svoj zahtjev te zaključio da je optuženiku izrečena minimalna kazna te da novonastale okolnosti ne mogu dovesti do blaže kazne. Uz to, uputio je osuđenika na mogućnost podnošenja zahtjeva za prekid izdržavanja kazne, kako bi se u tom postupku razmotrilo mogu li izloženi razlozi, prije svega, uzdržavanje obitelji od porodiljine naknade, predstavljati razlog za prekid kazne. Naime, svi argumenti na kojima osuđenik temelji svoj zahtjev, mogu biti životno razumljivi iz kuta gledanja osuđenika i njegove obitelji, ali objektivno oni ni po stajalištu ovog drugostupanjskog suda nemaju takvu kvalitetu da bi mogli dovesti do izricanja blaže osude, jer ne predstavljaju postojanje naročito olakotnih okolnosti kakve ima u vidu odredba članka 48. KZ/11. o ublažavanju kazne.

7. Zbog toga je, na temelju članka 494. stavka 3. točke 2. ZKP/08. odlučeno kao u izreci rješenja.

U Zagrebu 16. siječnja 2024.