Republika Hrvatska
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske
Zagreb
Broj: Ppž-11469/2025
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Kristine Gašparac Orlić, predsjednice vijeća te Eufemije Nanković i Roberta Završkog, članova vijeća, uz sudjelovanje sudske savjetnice Kristine Sesar, zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv okr. JP, zbog prekršaja iz čl. 199. st. 2. i st. 7. Zakona o sigurnosti prometa na cestama („Narodne novine“ broj: 67/08., 48/10., 74/11., 80/13., 158/13., 92/14., 64/15., 89/15., 108/17., 70/19., 42/20., 85/22., 114/22., i 145/24.),odlučujući o prigovoru okr. JP podnesenom protiv prekršajnog naloga Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijske uprave splitsko-dalmatinske, Policijske postaje Sinj od 2. studenog 2025., klasa: 211-07/25-1/20471, ur.broj: 511-12-31-25-1, u sjednici vijeća održanoj 17. lipnja 2026.,
p r e s u d i o j e
I. Odbija se kao neosnovan prigovor okr. JP se potvrđuje pobijani prekršajni nalog.
II. Na temelju čl. 138. st. 2. t. 3. c) Prekršajnog zakona („Narodne novine“ broj: 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17, 118/18 i 114/22, dalje: PZ), okr. JP, obvezan je naknaditi paušalni iznos troškova ovog drugostupanjskog prekršajnog postupka od 30,00 (trideset) eura, koji je dužan platiti u roku 15 (petnaest) dana od dana primitka ove presude.
Obrazloženje
1. Prekršajnim nalogom Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijske uprave splitsko-dalmatinske, Policijske postaje Sinj od 2. studenog 2025., klasa: 211-07/25-1/20471, ur.broj: 511-12-31-25-1 proglašen je krivim okr. JP zbog prekršaja iz čl. 199. st. 2. i st. 7. činjenično opisanog u izreci pobijanog prekršajnog naloga za koji mu je utvrđena novčana kazna u iznosu 660,00 eura.
1.1. Nadalje, okrivljeniku je izrečena zaštitna mjera zabrane upravljanja motornim vozilom B kategorije u trajanju 2 mjeseca.
1.2. Okrivljenik je obvezan i na naknadu troškova prekršajnog postupka u iznosu 66,36 eura.
2. Protiv navedenog prekršajnog naloga okrivljenik je podnio prigovor zbog izrečene zaštitne mjere.
3. S obzirom da je prigovor podnesen iz osnove čl. 237.st.1. t. 2. PZ-a, Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, sukladno odredbi čl. 238. st. 11. PZ-a, o prigovoru je odlučivao o odgovarajućem primjenom odredaba PZ-a o žalbenom postupku.
4. Prigovor nije osnovan.
5. Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud, na temelju čl. 202. st.1. PZ-a, ispitivao je pobijani prekršajni nalog iz osnova i razloga iz kojih se on pobija prigovorom kao i po službenoj dužnosti. Pritom nije utvrđeno da postoje razlozi zbog kojih okrivljeni pobija prekršajni nalog.
6. Okrivljenik ističe kako prekršaj priznaje i spreman je platiti novčanu kaznu, ali vozačka dozvola mu je nužna zbog obavljanja posla jer je zaposlen na radnom mjestu koje zahtijeva svakodnevno korištenje osobnog vozila i gubitak vozačke bi mu onemogućio dolazak na posao i imao bi ozbiljne posljedice za njegovu egzistenciju. Nadalje navodi kako iskreno žali zbog počinjenja prekršaja do sada nije evidentiran kao ponavljač prometnih prekršaja obećaje da će u budućnosti postupati savjesno i odgovorno u prometu.
7. Odluka o primjeni zaštitne mjere zabrane okrivljeniku upravljanja motornim vozilom B kategorije je pravilno i zakonito donesena, a njeno trajanje primjereno je težini počinjenih prekršaja.
8. Naime, ispitujući pobijani prekršajni nalog u dijelu odluke o izrečenoj zaštitnoj mjeri, ovaj drugostupanjski sud je je našao da je prvostupanjsko tijelo osnovano i u skladu sa zakonom okrivljeniku izrekao zaštitnu mjeru zabrane upravljanja motornim vozilima „B“ kategorije dva mjeseca. Primjena ove zaštitne mjere u konkretnom slučaju nužna je zbog otklanjanja okolnosti koje poticajno djeluju na počinjenje prekršaja koji su predmet ovog postupka i dodatno će preventivno djelovati na buduće ponašanje okrivljenika, a u skladu je i sa načelom razmjernosti iz članka 51.a PZ-a. Imajući na umu prethodno navedeno, okolnost koja se ističe u prigovoru da mu je vozačka dozvola nužna za obavljanje posla gdje svakodnevno koristi osobni automobil, nije od utjecaja na osnovanost i pravilnost odluke prvostupanjskog tijela o primjeni zaštitne mjere, te je upravo navedeno trebalo biti poticaj okrivljeniku da se suzdrži od protupravnog postupanja u prometu. Duljina trajanja izrečene mjere dva mjeseca, u okviru zakonom propisanog raspona od jednog mjeseca do dvije godine po ocjeni ovog suda primjerena je težini počinjenog prekršaja i opasnosti budućeg ugrožavanja sigurnosti prometa te je u skladu sa načelom razmjernosti iz čl. 51a PZ- a.
9. Prema uvjerenju ovog suda izvršenjem navedene zaštitne mjere ostvariti će se svrha prekršajnog postupka pa tako i svrha specijalne i generalne prevencije.
10. Kako je čl.138. st. 2. t. 3. c) PZ-a propisano da troškovi prekršajnog postupka obuhvaćaju i paušalni iznos troškova prekršajnog postupka Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske kada je donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena prekršajna odgovornost okrivljenika, ako je odlučivao o žalbi okrivljenika, to je na temelju čl. 139. st. 3. PZ-a, obvezan okrivljenik na naknadu paušalnog iznosa troškova drugostupanjskog prekršajnog postupka, uzimajući u obzir složenost i duljinu postupka.
11. Zbog navedenoga na temelju čl. 238. st. 11. PZ-a u vezi čl. 205.PZ-a odlučeno je kao u izreci.
U Zagrebu 17. lipnja 2026.
Zapisničarka:
Predsjednica vijeća:
Kristina Sesar, v.r.
Kristina Gašparac Orlić, v.r.
Presuda se dostavlja Policijskoj upravi splitsko-dalmatinskoj, Policijskoj postaji Sinj u 4 otpravka: za spis, okrivljenika i tužitelja.