Republika Hrvatska
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske
Zagreb
Broj: Ppž-5006/2026
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E N J E
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Kristine Gašparac Orlić, predsjednice vijeća te Eufemije Nanković i Roberta Završkog, članova vijeća, uz sudjelovanje sudske savjetnice Kristine Sesar, zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv okr. SFČ, zbog prekršaja iz čl. 13. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira („Narodne novine“, broj, 47/1990, 55/1991, 29/1994, 114/2022, i 47/2023) odlučujući o žalbi tužitelja Ministarstva unutarnjih poslova, Policijske uprave šibensko-kninske, Policijske postaje Vodice, podnesenoj protiv presude Općinskog prekršajnog suda u Splitu, broj:. Pp-1425/2023-12 od 13. travnja 2026., u sjednici vijeća održanoj 17. lipnja 2026.,
r i j e š i o j e
Prihvaća se žalba tužitelja Ministarstva unutarnjih poslova, Policijske uprave šibensko-kninske, Policijske postaje Vodice, ukida pobijana presuda i predmet dostavlja prvostupanjskom sudu na suđenje.
Obrazloženje
1. Pobijanom presudom okr. SFČ, je temeljem odredbe čl. 182. t. 3. Prekršajnog zakona („Narodne novine“ broj: 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17, 118/18 i 114/22, dalje: PZ), oslobođena optužbe zbog prekršaja iz čl. 13. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira, te je odlučeno da trošak prekršajnog postupka pada na teret proračunskih sredstava suda.
2. Protiv te presude tužitelj je pravodobno podnio žalbu zbog bitne povrede odredbi prekršajnog postupka i pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, iako sadržajno pobijaju presudu zbog nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.
3. Žalba je osnovana.
4. Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud, na temelju čl. 202. st. 1. PZ-a, ispitivao je pobijanu prvostupanjsku presudu iz osnova i razloga iz kojih se ona pobija žalbom i po službenoj dužnosti te nisu utvrđene povrede na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, dok je utvrđeno da je u prvostupanjskom postupku činjenično stanje nepotpuno utvrđeno, na što žalbom opravdano ukazuje žalitelj.
5. Tužitelj u žalbi navodi kako je iz obrazloženja presude vidljivo da je sud protiv oboje okrivljenih u ovom predmetu već izdao prekršajne naloge, od kojih je jedan plaćen dok je drugi na ime okrivljenice stavljen izvan snage po zaprimljenom prigovoru okrivljenice, te je na glavnoj raspravi 5. veljače 2025. sud ispitao okrivljenicu i po mišljenju tužitelja potpuno neopravdano uzeo njezin iskaz kao jedino mjerodavan, te je priklonio vjeru njenom negiranju učina prekršaja, a kao opravdanje ovakve presude sud iznosi da nije dovoljno utvrđeno da je u ponašanju okrivljenice bilo zakonskih obilježja iz čl. 13. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira. Po mišljenju tužitelja, sud je donio neopravdano, neargumentirano i preuranjeno oslobađajuću presudu a da je propustio ispitati drugu stranu u postupku i uredujuće policijske službenike.
6. U pravu je tužitelj kada tvrdi da je činjenično stanje nepotpuno utvrđeno. Naime, prvostupanjski je sud donio presudu kojom se okrivljenica oslobađa od optužbe za djelo koje joj je stavljeno na teret zbog nedostatka dokaza odnosno iz razloga što je u postupku okrivljenica negirala počin prekršaja, a SF je po mišljenju prvostupanjskog suda priznao svoju krivnju jer je platio novčanu kaznu i troškove postupka po izdanom prekršajnom nalogu, pritom uzimajući u obzir da nije pristupio sudu da se eventualno izjasni o ponašanju okrivljenice pa sud smatra da isti nije imao interesa da se pojavi na sudu i tereti okrivljenicu.
1. Međutim, prije svega treba istaknuti da je svjedok SF sudu dostavio podnesak kojim ispričava nedolazak na glavnu raspravu 4. veljače 2025. godine uz molbu za odgodu glavne rasprave te zamolbu da se zbog svog težeg zdravstvenog stanja sasluša u Zagrebu.
2. Ovaj sud ne može prihvatiti razloge nedostatka dokaza, odnosno, navedena obrazloženja citiranog prvostupanjskog suda, iz razloga što je sud imao na raspolaganju mogućnost provođenja dokaza saslušanjem svjedoka ŠF radi pravilnog i potpunog utvrđenja činjeničnog stanja. Naime, prvostupanjski je sud trebao ustrajati u izvođenju dokaza ispitivanjem svjedoka SF umjesto odustajanja od izvođenja tog dokaza a da pritom nije uopće dao obrazloženje zašto je odustao od provođenja citiranog dokaza. Obrazloženje prvostupanjskog suda da SF nije imao interesa da se pojavi pred sudom i tereti okrivljenicu je pogrešno i nikako ne proizlazi iz tih navoda. Prvostupanjski sud je za ispitivanje navedenog svjedoka trebao iskoristiti sve mogućnosti koje predviđa prekršajni postupak (uključujući zamolbeno saslušanje svjedoka eventualno i dovođenje svjedoka), sve u cilju potpunog i pravilnog utvrđivanja relevantnih činjenica.
3. Potrebno je navesti da je prvenstvena zadaća prvostupanjskog suda provesti sve dokaze čije se provođenje ukaže potrebnim radi potpuno i pravilno utvrđenog činjeničnog stanja, a potom analitički i jednakovrijedno cijeniti svaki provedeni dokaz, kako one dokaze koji idu u korist okrivljeniku, tako i one na njegovu štetu, u smislu odredbe čl. 88. st. 1. PZ-a.
7. Zbog ovakvih postupovnih nepravilnosti, izostalo je okolnosno i potpuno utvrđivanje činjeničnog stanja koje je preuranjeno dovelo do oslobađajuće presude.
8. Slijedom navedenog, trebalo je prihvatiti žalbu tužitelja, ukinuti presudu i predmet dostaviti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje, koji će, cijeneći razloge ovog drugostupanjskog rješenja provesti novi postupak u kojem će ispitati, svjedoka SF, otkloniti možebitne kontradiktornosti u iskazima, potom provesti i druge dokaze čije provođenje se ukaže potrebnim, nakon čega će pravilnom ocjenom svih u postupku izvedenih dokaza i svih pravno relevantnih činjenica, donijeti novu, na zakonu osnovanu i valjano obrazloženu odluku.
9. Iz navedenih razloga, na temelju čl. 206. st. 1. PZ-a, odlučeno je kao u izreci.
U Zagrebu 17.lipnja 2026.
Zapisničarka:
Predsjednica vijeća:
Kristina Sesar, v.r.
Kristina Gašparac Orlić, v.r.
Rješenje se dostavlja Općinskom prekršajnom sudu Splitu, u 4 otpravka: za spis, okrivljenike, branitelja i tužitelja.
