Republika Hrvatska

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske

Zagreb

Broj: Ppž-11404/2025

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Kristine Gašparac Orlić, predsjednice vijeća te Eufemije Nanković i Roberta Završkog, članova vijeća, uz sudjelovanje sudske savjetnice Kristine Sesar, zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv okr. BK, zbog prekršaja iz članka 199. stavak 2. i stavka 9. Zakona o sigurnosti prometa na cestama (Narodne novine, broj: 67/08, 48/10, 74/11, 80/13, 158/13, 92/14, 64/15, 89/15, 108/17, 70/19, 42/20, 85/22, 114/22, 145/24), odlučujući o prigovoru okr. BK, podnesenom protiv prekršajnog naloga Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijske uprave splitsko-dalmatinske, Policijske postaje Trogir od 11. listopada 2025., klasa: 211-07/25-1/19195, Ur.broj: 511-05-11-25-1, u sjednici vijeća održanoj 17. lipnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. U povodu prigovora okr. BK, a po službenoj dužnosti, preinačuje se pobijani prekršajni nalog u pravnoj oznaci na način da se postupanje okr. BK činjenično opisano u izreci pobijanog prekršajnog naloga pravno označava kao prekršaj iz čl. 199. st. 2. i 8. Zakona o sigurnosti prometa na cestama („Narodne novine“ broj: 67/08., 48/10., 74/11., 80/13., 158/13., 92/14., 64/15., 89/15., 108/17., 70/19., 42/20., 85/22., 114/22. i 145/24.),

II. Odbija se prigovor okr. BK kao neosnovan te se prekršajni nalog u pobijanom, a ne preinačenom dijelu, potvrđuje.

III. Na temelju čl.138. st. 2. t. 3. c) Prekršajnog zakona („Narodne novine“, broj: 107/07,39/13, 157/13, 110/15, 70/17, 118/18 i 114/22, dalje: PZ-a) okr. BK, obvezan je naknaditi paušalni iznos troškova ovog drugostupanjskog prekršajnog postupka u iznosu 30,00 (trideset) eura, koji je dužan platiti u roku 30 (trideset) dana od dana primitka ove presude.

Obrazloženje

1. Prekršajnim nalogom Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijske uprave splitsko-dalmatinske, Policijske postaje Trogir od 11. listopada 2025., klasa: 211-07/25-1/19195, Ur.broj: 511-05-11-25-1 proglašen je krivim okr. BK zbog prekršaja iz čl. 199. st 2. i 9. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, a za koje je kažnjen novčanom kaznom 1.320,00 eura.

1.1. Nadalje, okrivljeniku je izrečena zaštitna mjera zabrane upravljanja motornim vozilom A1 kategorije u trajanju 3 mjeseca.

1.2. Okrivljenik je obvezan i na naknadu troškova prekršajnog postupka u iznosu 66,36 eura.

2. Protiv navedenog prekršajnog naloga okrivljenik je podnio prigovor zbog visine izrečene novčane kazne i izrečene zaštitne mjere.

3. S obzirom da je prigovor podnesen iz osnove čl. 237.st.1. t. 2. PZ-a, Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, sukladno odredbi čl. 238. st. 11. PZ-a, o prigovoru je odlučivao o odgovarajućem primjenom odredaba PZ-a žalbenom postupku.

4. Prigovor nije osnovan.

5. Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud, na temelju čl. 202. st.1.PZ-a, ispitivao je pobijani prekršajni nalog iz osnova i razloga iz kojih se on pobija prigovorom kao i po službenoj dužnosti. Pritom nije utvrđeno da postoje razlozi zbog kojih okrivljeni pobija prekršajni nalog.

6. Okrivljenik ističe kako u cijelosti prihvaća svoju odgovornost za počinjeni prekršaj, radi se o njegovom prvom prekršaju do sada nije imao nikakve probleme u prometu, niti je bio kažnjavan a u trenutku počinjenja prekršaja vratio se s broda nakon 4 mjeseca plovidbe, tijekom kojih je značajno smršavio i bio je iscrpljen što je vjerojatno utjecalo na procjenu i toleranciju na alkohol. Nadalje ističe kako mu je motocikl jedino prijevozno sredstvo kojim svakodnevno odlazi na posao i obavlja osnovne životne potrebe pa bi mu oduzimanje vozačke dozvole uveliko otežalo svakodnevni život i egzistenciju, iskreno žali zbog počinjenja prekršaja i svjestan je pogreške, obećaje da se slična situacija više neće nikada ponoviti i moli sud da se uvaže navedene okolnosti, iskreno kajanje i dosadašnja neosuđivanost.

7. U konkretnom predmetu, ovaj sud je pazeći na pravilnu primjenu materijalnog prava po službenoj dužnosti, preinačio pobijani prekršajni nalog na način da je pravilno pravno označio postupanje okrivljenika činjenično opisano u izreci pobijanog prekršajnog naloga kao prekršaj iz čl. 199. st. 2. i 8. Zakona o sigurnosti prometa na cestama budući da je u činjeničnom opisu prekršajnog naloga navedeno da je okrivljenik upravljao vozilom pod utjecajem alkohola pri koncentraciji od 1,55 g/kg čime je ostvario zakonska obilježja iz navedene odredbe, a ne odredbe iz čl. 199. st. 2. i 9. istoga Zakona.

8. Međutim okrivljeniku je za počinjeni prekršaj izrečena novčana kazna primjerena stupnju njegove krivnje, opasnosti djela i svrsi kažnjavanja iz čl. 32. PZ-a. Naime, okrivljeniku je prije svega utvrđena blaža vrsta kazne, novčana kazna i to u propisanom minimumu novčane kazne, za prekršaj iz čl. 199. st. 2. i 8. Zakona o sigurnosti prometa na cestama ( propisana novčana kazna 1.320,00 do 2650,00 eura ili kazna zatvora u trajanju do 60 dana) a imajući u vidu da su vrlo izraženi zahtjevi generalno preventivnog djelovanja te da nisu utvrđene naročito izražene olakotne okolnosti kao nužna pretpostavka za izricanje kazne ispod zakonom propisanog posebnog minimuma, u konkretnom slučaju nema osnove za primjenu instituta ublažavanja kazne jer se opća svrha prekršajnopravnih sankcija iz čl. 6. PZ- a i svrha kažnjavanja iz čl. 32. PZ-a ne bi mogla postići blažim kažnjavanjem kako to sugerira u prigovoru okrivljenik.

8.1. Jednako tako, navodi prigovora da do sada nije bio kažnjavan po stavu ovog suda, nisu naročito olakotne okolnosti koje bi opravdavale dodatno ublažavanje novčane kazne. Naime, niti priznanje ili svijest o počinjenom prekršaju, po ocjeni ovog suda, ne čine takve olakotne okolnosti koje bi opravdale izricanje ublažene novčane kazne za predmetni prekršaj, kao što to ističe okrivljenik u prigovoru.

8.2. Slijedom navedenog, nije bilo osnove za prihvaćanje okrivljenikovog prigovora u dijelu odluke o novčanoj kazni.

9. Nadalje, ispitujući pobijani prekršajni nalog u dijelu odluke o izrečenoj zaštitnoj mjeri, ovaj drugostupanjski sud je našao da je prvostupanjsko tijelo, osnovano i u skladu sa zakonom okrivljeniku izreklo zaštitnu mjeru zabrane upravljanja motornim vozilima „A1“ kategorije tri mjeseca. Primjena ove zaštitne mjere u konkretnom slučaju nužna je zbog otklanjanja okolnosti koje poticajno djeluju na počinjenje prekršaja koja su predmet ovog postupka i dodatno će preventivno djelovati na buduće ponašanje okrivljenika. Imajući na umu prethodno navedeno, okolnost koja se ističe u prigovoru o potrebi posjedovanja vozačke dozvole jer mu je motocikl jedino prijevozno sredstvo kojim svakodnevno odlazi na posao i obavlja životne potrebe, trebala je upravo biti poticaj okrivljeniku da ne krši prometne propise pa isto nije od utjecaja na osnovanost i pravilnost odluke prvostupanjskog tijela o primjeni zaštitne mjere, a posebno cijeneći da je okrivljenik počinio prekršaj koji je jedan od najtežih prekršaja iz područja sigurnosti prometa na cestama.

9.1. Stoga se izricanjem predmetne zaštitne mjere postiže njihova svrha, odnosno, otklanjaju se uvjeti koji omogućuju ili mogu poticajno djelovati na okrivljenikovo počinjenje novog prekršaja. I po ocjeni ovog suda, težina počinjenog prekršaja (upravljanje motociklom pod utjecajem alkohola pri koncentraciji od 1,55 g/kg), kao i očekivanih prekršaja te stupanj počiniteljeve opasnosti, proporcionalno je izrečenoj zaštitnoj mjeri, sukladno s načelom razmjernosti iz čl. 51.a PZ-a. Duljina trajanja izrečene mjere od tri mjeseca, u okviru zakonom propisanog raspona od jednog mjeseca do dvije godine, dakle, bliže kraćem mogućem trajanju zaštitne mjere, također je primjerena težini počinjenog prekršaja i opasnosti budućeg ugrožavanja sigurnosti prometa.

9.2. Slijedom navedenog, nije bilo osnove za prihvaćanje okrivljenikovog prigovora niti u ovom dijelu te je odlučeno kao u izreci ove presude.

10. U vrijeme trajanja izrečene zaštitne mjere, u skladu sa čl. 130. s. 9. PZ-a, uračunati će se vrijeme koje je okrivljeniku vozačka dozvola bila privremeno oduzeta naredbom o određivanju mjere opreza.

11. Kako je čl. 138. st.2. t.3. c) PZ-a propisano da troškovi prekršajnog postupka obuhvaćaju i paušalni iznos troškova prekršajnog postupka Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske kada je donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena prekršajna odgovornost okrivljenika, ako je odlučivao o žalbi okrivljenika, to je na temelju čl. 139. st.3. PZ-a, obvezan okrivljenik na naknadu paušalnog iznosa troškova drugostupanjskog prekršajnog postupka, uzimajući u obzir složenost i duljinu postupka.

12. Slijedom navedenog, na temelju čl. 238. st. 11. u vezi s čl. 207. (t. I. izreke) i čl. 205. (t. II. izreke) PZ-a, odlučeno je kao u izreci ove presude.

U Zagrebu 17. lipnja 2026.

Zapisničarka:

Predsjednica vijeća:

Kristina Sesar, v.r.

Kristina Gašparac Orlić, v.r.

Presuda se dostavlja Ministarstvu unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijskoj upravi splitsko-dalmatinskoj, Policijskoj postaji Trogir u 4 otpravka: za spis, okrivljenika i tužitelja.