Republika Hrvatska

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske

Zagreb

Broj: Ppž-10114/2025

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca, Anđe Ćorluke, kao predsjednice vijeća, te Ivanke Mašić i Nade Horvatović kao članica vijeća, uz sudjelovanje sudskog savjetnika Ivice Ožbolta kao zapisničara, u prekršajnom predmetu protiv okr. AL, zbog prekršaja iz članka 22. stavka 1. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji („Narodne novine“ broj: 70/17, 126/19, 84/21, 114/22 i 36/24), odlučujući o žalbi okr. AL, podnijete po braniteljima iz Odvjetničkog društva Ljubičić & Vrdoljak d.o.o., odvjetnicima iz Splita, protiv presude Općinskog prekršajnog suda u Splitu poslovni broj: Pp-2954/2024-21 od 14. srpnja 2025. , na sjednici vijeća održanoj dana 17. lipnja 2026.

p r e s u d i o j e:

I Odbija se kao neosnovana žalba okr. AL i prvostupanjska presuda se potvrđuje.

II Na temelju čl. 138.stavka 2.točke 3.c Prekršajnog zakona („Narodne novine“broj 107/07, 39/13, 110/15, 70/17, 118/18 i 114/22) okr. AL obavezna je naknaditi paušalni iznos troškova žalbenog postupka ovog suda u iznosu od 50,00 (pedeset) EUR-a u roku od 60 (šezdeset) dana od primitka ove presude.

Obrazloženje

1. Pobijanom prvostupanjskom presudom okr. AL proglašena je krivom za djela prekršaja iz članka 22. stavke 1. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji, te je kažnjena ukupnom novčanom kaznom u iznosu od 900,00 (devetsto) eura.

1. Okrivljenica je obvezana platiti troškove prekršajnog postupka u paušalnom iznosu od 70,00 (sedamdeset) eura.

1. Protiv te presude okr. AL je pravodobno podnijela žalbu po svom branitelju zbog bitne povrede postupka, povrede materijalnog prava, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i odluke o prekršajnopravnoj sankciji.

2. Žalba nije osnovana.

3. Rješavajući predmet u okviru navoda žalbe, te ispitujući prvostupanjsku presudu po službenoj dužnosti u smislu odredbe članka 202. stavka 1. Prekršajnog zakona po ocjeni ovog Suda u prvostupanjskom postupku nisu počinjene bitne povrede postupka niti povrede odredaba prekršajnog materijalnog prava na štetu žaliteljice na koje povrede ovaj Sud pazi po službenoj dužnosti.

4. Neosnovan je žalbeni navod žaliteljice kako joj je povrijeđeno pravo na obranu jer da je bila spriječena aktivno sudjelovati u raspravi, te je na taj način grubo povrijeđeno njezino pravo na obranu i kontradiktorni postupak. Pravo na obranu i pravo na ispitivanje nisu prekršeni jer je okrivljenica osobno pristupila na glavnu raspravu dana 15. travnja 2025. i iznijela svoju obranu. Na taj način je žaliteljica dolaskom na raspravu konkludentno (svojim ponašanjem) odustala od svog zahtjeva za saslušanjem u svom domu, a što je prethodno tražila. Dakle, sud joj nije uskratio mogućnost da se izjasni o optužbi, što je temelj prava na obranu, te joj je omogućio postavljanje pitanje svjedocima kao i suočenje sa oštećenicom.

5. U odnosu na pogrešno i nepotpuno utvrđeno činjenično stanje žalitelja.

2. Nasuprot navodima žalbe, prvostupanjski je sud, po ocjeni ovog drugostupanjskog suda, pravilno je cijenio obranu okrivljenice, iskaz saslušanih svjedoka CL, IL i KL kao i suočenje između okrivljenice i oštećenice. Sud je opravdano u cijelosti prihvatio iskaz ispitane oštećenice CL čiji iskaz je opravdano prihvaćen kao jasan i uvjerljiv te je jednako tako prilikom provođenja suočenja između okrivljenice i oštećenice, iskaz okrivljenice bio nevjerodostojan za razliku od iskaza oštećenice čiji iskaz ne ostavlja sumnju u njegovu vjerodostojnost. Nadalje, prvostupanjski sud je dao prihvatljive razloge zbog čega smatra da iskaz svjedokinje RL nije prihvaćen, cijeneći njezin iskaz neuvjerljivim i nelogičnim kao i nepodudarnim iskazu okrivljenice.

3. Dakle, prvostupanjski sud je sukladno odredbi članka 88. stavka 2. Prekršajnog zakona slobodno cijenio dokaze, pri čemu nije bio ograničen i vezan nikakvim dokaznim pravilima, a za svoju odluku je dao razloge, koji su, po mišljenu ovog suda, opravdani, logični i pravno utemeljeni, a navodi žalbi nisu doveli u sumnju činjenično stanje niti pravilnost provedenog prekršajnog postupka.

4. Dakle, razloge prvostupanjske odluke u cijelosti prihvaća i ovaj sud, pa kako žaliteljica nije navela nikakve nove, niti uvjerljive razloge kojima bi potkrijepila svoje osporavanje odgovornosti za prekršaj koji joj se pobijanom presudom stavlja na teret, nije dovedena u sumnju pravilnost i zakonitost odluke prvostupanjskog suda.

1. Razmotrivši odluku o izrečenoj kazni, ovaj Sud smatra da je prvostupanjski sud okrivljenici za počinjene prekršaje izrekao odgovarajuću kaznu, pravilno utvrdivši okolnosti koje, u smislu općeg pravila o izboru vrste i mjere kazne iz članka 36. Prekršajnog zakona, utječu na vrstu u mjeru kazne, te je okrivljenici izrekao kazne za svaki pojedinačni prekršaj primjerene stupnju njezine krivnje, opasnosti djela i svrsi kažnjavanja iz čl. 32. Prekršajnog zakona. Pri tome treba istaknuti da je za prekršaj iz čl. 22. st. 1. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji propisana novčana kazna od najmanje 300,00 eura, odnosno kao teža kazna zatvora u trajanju do devedeset dana. Iz svega navedenog evidentno je da je prvostupanjski sud izričući blažu kaznu-novčanu kaznu u iznosu predviđenom za to djelo prekršaja, uzeo u obzir sve okolnosti koje utječu na visinu kazne.

1. Imajući u vidu prirodu i težinu počinjenog prekršaja, kao i sve vidove zakonske svrhe kažnjavanja, izrečene novčane kazne nisu previsoka, kao niti ukupna novčana kazna, te je zadovoljavajuće obrazložena, držeći de se kako opća svrha kažnjavanja iz čl. 6. Prekršajnog zakona, tako i svrha kažnjavanja iz čl. 32. istog Zakona, ne bi mogla postići nižom novčanom kaznom.

2. Neosnovan je žalbeni navod žaliteljice kako se u konkretnom radi o više istovrsnih radnji koje čine jedinstvenu cjelinu, te da se isto može smatrati produljenim prekršajem. U konkretnom se ne radi o produljenom prekršajnom djelu jer je žaliteljica počinila više pojedinačnih, izoliranih i ekcesnih činova nasilja, a između istih ne postoji uža vremenska povezanost, s obzirom između pojedinih činova nasilja proteklo je od više od mjesec dana pa do više mjeseci (4. lipanj 2023., 13. siječnja 2024. i 22. veljače 2024.) Stoga je prvostupanjski sud pravilno zaključio kako se u konkretnom ne radi o produljenom djelu prekršaja.

3. Odluka o paušalnom iznosu troškova prekršajnog postupka ovog suda temelji se na odredbi čl.138.stavke 2.točke 3. c Prekršajnog zakona. Kako je rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka („N.N. broj 18/13)propisan opći okvir paušalne svote u ,to je visina paušalnog iznosa troškova postupka iz čl. 138.stavke 2. točke 3.c Prekršajnog zakona određena u iznosu od 50,00 eura,što je po stanovištu ovog suda primjereno s obzirom na trajanje i složenost postupka te imovno stanje okrivljenice.

4. Iz navedenih razloga valjalo je presuditi kao u izreci.

U Zagrebu 17. lipnja 2026.

Zapisničar:

Predsjednica vijeća:

Ivica Ožbolt, v.r.

ŽL, v.r.

Presuda se dostavlja Općinskom prekršajnom sudu u Splitu u 5 otpravaka: za spis, okrivljenicu, branitelja i tužitelja.