1                             Poslovni broj: I Kž-426/2023-8

 

 

 

 

 

 

 

 

Poslovni broj: I Kž-426/2023-8

 

 

 

U  I M E  R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

 

Visoki kazneni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Sanje Katušić-Jergović, predsjednice vijeća, te Željka Horvatovića i Marije Balenović, članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Marine Kapikul, zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženog R. V. zbog kaznenog djela iz članka 110. u svezi članka 34. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17., 118/18. i 126/19. – dalje: KZ/11.) i dr., odlučujući o žalbi optuženika podnesenoj protiv dijela presude Županijskog suda u Velikoj Gorici od 18. listopada 2023., broj K-14/2022, u sjednici vijeća održanoj 16. siječnja 2024.,

 

 

p r e s u d i o  j e

 

 

Odbija se žalba optuženog R. V. kao neosnovana i potvrđuje prvostupanjska presuda.

 

 

Obrazloženje

 

 

1. Uvodno označenom presudom Županijski sud u Velikoj Gorici optuženog R. V. je proglasio krivim zbog počinjenja kaznenog djela protiv života i tijela - ubojstvo u pokušaju u prekoračenju nužne obrane iz članka 110. u svezi 34. i članka 21. stavka 3. članka KZ/11., činjenično i pravno opisanog pod točkom 1) u izreci presude, te ga je na temelju navedenih propisa, uz primjenu članka 48. stavka 1. i 2. i članka 49. stavka 1. točke 2. KZ/11., osudio na kaznu zatvora u trajanju od dvije godine, a na temelju članka 57. KZ/11., izrekao mu je djelomičnu uvjetnu osudu na način da se od izrečene kazne ima izvršiti kazna zatvora u trajanju od šest mjeseci (neuvjetovani dio kazne), dok se preostali dio kazne zatvora u trajanju od jedne godine i šest mjeseci neće izvršiti ako u roku od tri godine ne počini novo kazneno djelo (uvjetovani dio kazne).

 

2. Na temelju članka 69. KZ/11., optuženiku je izrečena sigurnosna mjera obveznog liječenja od ovisnosti o alkoholu koja može trajati do prestanka izvršenja kazne zatvora ili proteka roka provjeravanja koji je određen primjenom uvjetne osude, odnosno do prestanka razloga zbog kojih je izrečena, a najdulje tri godine.

 

3. Na temelju članka 79. KZ/11., od optuženika je oduzet nož duljine oštrice 13 cm te je određeno da se taj predmet ima uništiti.

 

4. Naprotiv, na temelju članka 453. točka 1. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj: 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. – Odluka Ustavnog suda republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19. i 80/22., dalje u tekstu: ZKP/08.), optuženi R. V. je oslobođen u odnosu na kazneno djelo nedozvoljenog posjedovanja, izrade i nabavljanja oružja i eksplozivnih tvari iz članka 331. stavka 1. KZ/11, činjenično i pravno opisano kao pod točkom 2. u izreci pobijane presude.

 

5. Na temelju članka 148. stavka 6. ZKP/08., optuženik je u cijelosti oslobođen obveze naknade troškova kaznenog postupka iz članka 145. stavka 2. točke 1. do 6. ZKP/08., kao i troškova nagrade i nužnih izdataka za branitelja koji mu je određen po službenoj dužnosti.

 

6. Protiv ove presude, i to osuđujućeg dijela, žalbu je pravodobno podnio optuženi R. V. po branitelju M. S., odvjetniku u Z., zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, povrede kaznenog zakona i odluke o kazni te predlaže da se prvostupanjska presuda preinači na način da ga se oslobodi od optužbe, a podredno da mu se ublaži izrečena kazna zatvora.

 

7. Odgovor na žalbu nije podnesen.

 

8. Spis je, u skladu s odredbom članka 474. stavka 1. ZKP/08., bio dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.

 

9. O sjednici vijeća drugostupanjskog suda, na temelju članka 475. stavka 1. ZKP/08., su izvješteni optuženik i njegov branitelj M. S., koji su u žalbi to i zahtijevali, kao i državni odvjetnik. Sjednica vijeća, u skladu s odredbom članka 475. stavka 3. ZKP/08., je održana u odsutnosti optuženika, njegova branitelja odvjetnika M. S. i državnog odvjetnika, koji su o sjednici uredno izvješteni.

 

10. Žalba nije osnovana.

 

11. Nije u pravu optuženik kad u žalbi zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP/08., ističe da pobijana presuda ne sadrži razloge o odlučnim činjenicama. Navedenu povredu optuženik nalazi u tome što je prvostupanjski sud njegovo postupanje kritične zgode prema oštećenoj M. Š. okvalificirao kao prekoračenje nužne obrane, iako se, kako navodi u žalbi, radilo o nužnoj obrani, u odnosu na koje postupanje sud nije naveo razloge. Međutim, osporavajući navedena utvrđenja prvostupanjskog suda u pogledu kvalifikacije djela, optuženik zapravo izražava nezadovoljstvo utvrđenim činjeničnim stanjem te u žalbi polemizira s razlozima vezanim za pravilnost utvrđenja suda da se radilo o prekoračenju nužne obrane. Prema tome, nije riječ o bitnoj povredi odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 11. točke 11. ZKP/08., jer je prvostupanjski sud u točkama 10. do 12. u pobijanoj presudi, nakon savjesne ocjene izvedenih dokaza, naveo vrlo jasne i određene razloge zbog kojih je utvrdio da je optuženik postupio u prekoračenju nužne obrane te je obrazložio razloge zbog kojih nije prihvatio da bi se radilo o nužnoj obrani, dakle, pobijana presuda sadrži razloge o odlučnim činjenicama vezanim uz kvalifikaciju inkriminiranog kaznenog djela. Stoga, iznesenim prigovorima optuženik prvostupanjsku presudu zapravo pobija zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, koja žalbena osnova će biti ispitana i obrazložena u nastavku.

 

12. Iako je u uvodu žalbe optuženik naznačio da se žali zbog povrede kaznenog zakona, ovu žalbenu osnovu nije obrazložio niti je naveo u čemu se ta povreda iz članka 469. ZKP/08., sastoji, a s obzirom na to da ovaj drugostupanjski sud nije utvrdio da je na štetu optuženika povrijeđen kazneni zakon, na koju povredu pazi po službenoj dužnosti,  njegova žalba u tom dijelu također nije osnovana.

 

13. Nije u pravu optuženik ni kad u žalbi ističe da je prvostupanjski sud pogrešno utvrdio činjenično stanje, odnosno, kako je to već naprijed navedeno pod točkom 9., da je prvostupanjski sud pogrešno zaključio da je kritične zgode, u nakani da od sebe odbije istodobni napad oštećene M. Š., prekoračio nužnu obranu te pristajući da je usmrti, nožem duljine oštrice 13 cm istu ubo u predjelu prsa između dojki te joj zadao ranu promjera 3 cm, dubine 2 cm.

 

13.1. U odnosu na iznesenih utvrđenja, ovaj drugostupanjski sud kao argumentirana prihvaća razloge koje je s tim u vezi u pobijanoj presudi utvrdio prvostupanjski sud. Naime, iskazujući o napadu do kojega je došlo …. oko 22,10 sati u obiteljskoj kući optuženika u P. B. od strane oštećene M. Š. na njega, optuženik je u svojoj obrani iskazao da ga je tom prilikom oštećenica na trosjedu u dnevnom boravku opkoračila i sjela na njegove noge te ga jednom rukom držala za kosu, a drugom rukom za vrat, gušeći ga, u kojoj situaciji je uspio dohvatiti lovački nož koji se nalazio na polici ispod stolića u neposrednoj blizini, te je njime oštećenu nekoliko puta upiknuo po leđima, koji dio njezina tijela mu je u tom položaju bio dostupan, a kad se zbog zadobivenih ozljeda ista malo odmaknula, podigao je desnu ruku te joj je tim nožem zadao ubod u prsa.

 

13.2. S obzirom na naprijed opisano postupanje optuženika, prvostupanjski sud je ispravno zaključio da ubadanje oštećenice u prsa, u dijelu tijela gdje se nalaze vitalni ljudski organi (srce, pluća itd.), u konkretnoj slučaju nije bio nužan i jedino moguć način da se optuženik obrani od njezina napada, posebno imajući u vidu da ga je ista, u tom trenutku, držala rukom za kosu, pa stoga, iako je napad oštećenice još uvijek trajao, optuženik se nije nalazio u bezizlaznom položaju, pa je u toj situaciji napad oštećenice mogao odbiti na neki drugi, manje opasan način po njezin život i tijelo.

 

13.3. U odnosu na žalbenu tvrdnju optuženika da je prvostupanjski sud pogrešno zaključio da nije trebao koristiti nož za odbijanje napada na njega, treba navesti da takav zaključak u pobijanoj presudi sud nije naveo. Druga je stvar kako je optuženik, u cilju da od sebe odbije protupravan napad oštećenice, taj nož koristio odnosno mogao ga koristiti i je li bilo nužno da napad oštećene odbije na način kako je to prethodno opisano, što je sud pravilno razmatrao u okviru instituta nužne obrane i prekoračenja nužne obrane. Naime, i kad se postupa u nužnoj obrani, od napadnute osobe se traži, u slučaju kad može birati između više raznih, jednako djelotvornih načina obrane, da izabere onaj koji je za napadača najblaži. Stoga, i po stavu ovog drugostupanjskog suda, pravilno je prvostupanjski sud zaključio, imajući u vidu sredstvo kojim je optuženik raspolagao pri napadu od strane goloruke oštećene M. Š. na njega, kao i intenzitet tog napada, da nije bilo nužno da je nožem ubode u prsa, jer su postojale i druge, jednako učinkovite mogućnosti da se taj napad odbije, bilo na način da je oštećenici pokazao nož i njime joj zaprijetio, ili da je ubo u neki drugi, manje vitalni dio tijela, kao što je noga.

 

13.4. Zbog svega naprijed iznesenog, suprotno žalbenim navodima optuženika, savjesnom ocjenom svakog pojedinog dokaza i u njihovoj međusobnoj vezi prvostupanjski je sud pravilno i potpuno utvrdio sve relevantne činjenice te je ispravno zaključio da se u njegovom ponašanju ostvaruju objektivni i subjektivni elementi kaznenog djela iz članka 110. u svezi članka 34. i članka 21. stavka 3. KZ/11., za koje ga je proglasio krivim.

 

14. Nije u pravu optuženi R. V. kad u žalbi ističe da mu je prvostupanjski sud izrekao previsoku kaznu, s obzirom da nije kazneno ni prekršajno kažnjavan te da se radi o invalidu koji se kreće isključivo pomoću dvije štake te ima … godina.

 

14.1. Pri izboru vrste i mjere kazne prvostupanjski sud je kao olakotno optuženiku cijenio raniju neosuđivanost, prekršajnu nekažnjavanost, životnu dob (… godina), narušeno zdravstveno stanje te izostanak težih posljedica na tijelu oštećenice, dok otegotnih okolnosti nije bilo.

 

14.2. Suprotno žalbenim tvrdnjama optuženika, prvostupanjski je sud ispravno svim naprijed navedenim olakotnim okolnostima, koje je cijenio kao osobito olakotne, dao adekvatan značaj prilikom odmjeravanja kazne, što se pravilno odrazilo u činjenici da je optuženika za inkriminirano kazneno djelo, primjenom ublažavanja zakonom propisane kazne, na temelju članka 34. stavak 2., članka 21. stavak 3., i članka 48. stavak 1. i 2. i članka 49. stavak 1. točka 2. KZ/11. imajući u vidu da je djelo ostalo u pokušaju te se optuženi, osim toga, može blaže kazniti i kada prekorači granice nužne obrane, osudio na kaznu zatvora u trajanju od dvije godine, a primjenom članka 57. KZ/11., izrekao mu je djelomičnu uvjetnu osudu na način da se od izrečene kazne zatvora ima izvršiti kazna zatvora u trajanju od šest mjeseci, a preostali dio kazne u trajanju od jedne godine i šest mjeseci se neće izvršiti ako optuženik u roku od tri godine od pravomoćnosti presude ne počini novo kazneno djelo. Ovo je ujedno i najblaža kazna koja se za predmetno djelo uopće može izreći.

 

14.3. Slijedom naprijed iznesenog, nije u pravu optuženik kad u žalbi ističe da je naprijed navedena kazna prestrogo izrečena. Po ocjeni Visokog kaznenog suda Republike Hrvatske, izrečena kazna je primjerena svim okolnostima koje utječu da kazna po vrsti i mjeri bude lakša ili teža, a posebno ličnosti optuženika, težini počinjenog kaznenog djela i okolnostima djela, te će se njome postići sve one, u članku 41. KZ/11., predviđene svrhe generalne i specijalne prevencije, s tim da je tom kaznom u dovoljnoj mjeri izražena društvena osuda takvog kriminalnog postupanja optuženika, ali i pravednost u kažnjavanju.

 

15. U smislu članka 478. ZKP/08., ispitana je prvostupanjska presuda i u odnosu na sigurnosnu mjeru obveznog liječenja od alkohola koju je prvostupanjski sud, na temelju članka 69. KZ/11., izrekao optuženiku, kao i u odnosu na odluku o oduzimanju predmeta uporabljenog za počinjenje djela (nož), koju je sud donio na temelju članka 79. KZ/11., te je utvrđeno da su te odluke pravilne i u skladu s naprijed navedenim zakonskim odredbama.

 

16. Zbog svega iznesenog, a s obzirom na to da prilikom ispitivanja žalbi nije utvrđeno postojanje povreda odredbi kaznenog postupka iz članka 476. stavka 1. točke 1. ZKP/08., te u skladu s člankom 476. stavak 1. točka 2. ZKP/08. da je na štetu optuženika povrijeđen kazneni zakon, na koje povrede ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, na temelju članka 482. ZKP/08., odlučeno je kao u izreci. 

 

U Zagrebu 16. siječnja 2024.