Republika Hrvatska

Županijski sud u Rijeci

Žrtava fašizma 7

51000 Rijeka

Poslovni broj Gž-801/2023-4

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Rijeci, u vijeću sastavljenom od sudaca Larise Gačanin, predsjednika vijeća, Ksenije Dimec, suca izvjestitelja i člana vijeća i Ive Smokvina Dadasović, člana vijeća, u pravnoj stvari t užitelja ČJ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], koga zastupa punomoćnica Martina Alagić, odvjetnica iz Vukovara, protiv tuženika Addiko bank d.d. Zagreb, OIB: 14036333877, Zagreb, Slavonska avenija 6, koga zastupa punomoćnik Hrvoje Matić, odvjetnik iz Zagreba, radi isplate, rješavajući žalbu tuženika izjavljenu protiv presude Općinskog suda u Vukovaru, posl.br. P-98/2023-7 od 6. lipnja 2023., u sjednici vijeća održanoj dana 17. lipnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Vukovaru, poslovni broj P-98/2023-7 od 6. lipnja 2023., u točkama I. i III. izreke.

Obrazloženje

1. Citiranom presudom u točki I. izreke naloženo je tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 7.137,04 eur / 53.774,03 kn sa zateznim kamatama i naknaditi mu parnični trošak u iznosu od 2.425,51 eur, točkom II. izreke odbijen je zahtjev tužitelja za naknadom parničnog troška u preostalom iznosu, dok je točkom III. izreke odbijen zahtjev tuženika za naknadom parničnog troška.

2. Protiv točke I. i III. izreke citirane presude žalbu je podnio tuženik iz svih zakonskih žalbenih razloga iz članka 353. stavka 1. Zakona o parničnom postupku (NN" 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08 i 123/08; u nastavku teksta: ZPP), predlažući da se presuda preinači odbijanjem tužbenog zahtjeva.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba nije osnovana.

5.Predmet spora je restitucijski zahtjev za povrat stečenog na temelju ništetn ih ugovornih odredbi o valutnoj klauzuli i promjenjivoj kamatnoj stopi u iznosu od 7.137,04 eur / 53.774,03 kn s pripadajućim zateznim kamatama.

6. Suprotno žalbenim navodima, prvostupanjski sud nije počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u vezi s čl. 8. i 338. ZPP-a, budući da je odlučne činjenice utvrdio na temelju savjesne i brižljive ocjene svih izvedenih dokaza, kako zasebno tako i u njihovoj ukupnosti, kao i na temelju rezultata cjelokupno provedenog dokaznog postupka. Također, obrazloženje pobijane presude sadrži sve elemente propisane čl. 338. ZPP-a. Donošenjem pobijane presude nije počinjena niti bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP -a, na koju se žalbom poziva tuženik, budući da je suprotno žalbenim navodima, prvostupanjski sud iznio jasne i neproturječne razloge o svim odlučnim činjenicama, koji razlozi nisu suprotnosti sa stanjem spisa, pa presuda nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati. Ujedno nije počinjena bitna povreda iz članka 354. stavka 2. točke 12. ZPP-a jer prvostupanjski sud nije prekoračio tužbeni zahtjev jer je tužitelju dosudio zatraženi iznos. Pravilno je prvostupanjski sud, protivno žalbenim navodima tuženika, utvrdio odlučne činjenice i primijenio materijalno pravo kada je pobijanom presudom prihvatio tužbeni zahtjev tužitelja.

7. U konkretnom slučaju nije sporno da je između tužitelja i pravnog prednika tuženika (Slavonska banka) stranaka sklopljen Ugovor o kreditu kojim je ugovorena valutna klauzula u švicarskim francima (CHF) s time da se tijekom trajanja Ugovora mijenjao tečaj CHF u odnosu na kunu. Sporna je ništetnost valutne klauzule i odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi, te posljedično tome pravo tužitelja na povrat preplaćenog iznosa.

8. Prvostupanjski sud, cijeneći sadržaj Ugovora o kreditu, utvrđuje da je riječ o potrošačkom ugovoru u smislu čl. 3. st. 1. alineja 1. Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ broj 79/07, 125/07, dalje: ZZP/07). Nadalje, imajući u vidu da je pravomoćnom presudom Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P -1401/2012 od 4. srpnja 2013., donesenom u sporu radi zaštite kolektivnih prava i interesa potrošača , utvrđena nepoštenost i ništetnost valutne klauzule u valuti CHF sadržane u ugovorima o kreditu i ništetnost odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi, koje je ugovore, između ostalih banaka, sklapao i tuženik s potrošačima u razdoblju od 1. siječnja 2004. do 31. prosinca 2008., pozivom na čl. 502.c ZPP-a i čl. 118. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" broj 41/14, 110/15, 14/19, dalje: ZZP/14), prema kojima je sud vezan tom presudom u pojedinačnim parnicama koje pokrenu potrošači radi restitucije preplaćenog iznosa, prvostupanjski sud zauzima stav da je sporna valutna klauzula ništetna, kao što je ništetna i odredba o promjenjivoj kamatnoj stopi, pa je prihvatio tužbeni zahtjev na restituciju iznosa plaćenog temeljem ništetnih ugovornih odredbi.

9. Žalbeni navodi tuženika kojima osporava stav prvostupanjskog suda o direktnom učinku pravomoćne presude Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj: P- 1401/2012 od 4. srpnja 2013. donesene sporu za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača sukladno čl. 502.c ZPP-a i čl. 118.ZZP/14, nisu osnovani. Naime, pravilan je stav prvostupanjskog suda da sukladno čl. 502.c ZPP-a pravomoćna presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/2012 od 4. srpnja 2013., donesena u sporu radi zaštite kolektivnih interesa i prava potrošača, ima direktan učinak u ovom sporu s obzirom da se ista odnosi i na tuženika, zbog čega je sud vezan za utvrđenja o ništetnosti valutne klauzule u CHF i odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi.

10. U odnosu na žalbeni navod tuženika da se pravomoćna presuda iz kolektivnog spora ne odnosi na kredite Slavonske banke d.d. koja nije bila tužena u tom sporu, niti su njezini krediti obuhvaćeni izrekama tih presuda, premda ne spori pravno sljedništvo između Slavonske banke d.d. i Addiko Bank d.d., niti spori činjenicu da je preuzeo sva prava i obveze svoje pravne prednice, valja odgovoriti da je pravno sljedništvo između Slavonske banke d.d. i Addiko Bank d.d. nesporno (Slavonska banka d.d. je pripojena pravnom predniku tuženika Hypo Alpe-Adria-Bank d.d. na kojeg su prešla sva prava i obveze ranijeg kreditora), te da su nakon navedenih statusnih promjena prvo Hypo Alpe-Adria-Bank d.d., a potom Addiko Bank d.d., nastavili naplaćivati anuitete po osnovi spornih (ništetnih) ugovornih odredaba, što znači da nije moguće zanemariti da je kredit otplaćivan nakon statusnih promjena i da imovinske koristi stečene na temelju ništetnih ugovornih odredaba ulaze u imovinu tužene Addiko Bank d.d., te da su potrošački ugovori koje je sklapala Slavonska banka d.d. time postali potrošački ugovori Hypo Alpe-Adria-Bank d.d. o kojima se raspravljalo i odlučivalo u kolektivnom sporu. Slavonska banka d.d. u vrijeme pokretanja kolektivnog spora i kasnijeg presuđenja više nije postojala kao pravni subjekt jer je pripojena tuženiku radi čega se učinak presuda u kolektivnom sporu proteže na tuženika neovisno o tome je li on ili pak Slavonska banka d.d. zaključila ugovor s tužiteljem. Bilo bi protivno svim načelima obveznog prava kada bi se s jedne strane učinak pripajanja Slavonske banke d.d. pravnom predniku tuženika Hypo Alpe -Adria- Bank d.d. svodio na to da je Hypo Alpe-Adria-Bank d.d. time postala nositelj prava i obveza ranijeg kreditora, a da se ujedno s druge strane negira da je taj isti potrošački ugovor postao potrošačkim ugovorom tuženika.

11. Nadalje, pozivanje tuženika na odredbu članka 5. Ugovora, koja nudi mogućnost tužitelju da promijeni valutnu klauzulu u odnosu na početnu valutnu klauzulu, je irelevantno. Naime, predmet spora je restitucija isplaćenog teme ljem ništetnih ugovornih odredbi (o valutnoj klauzuli i promjenj ivoj kamatnoj stopi), te je mogućnost koju nudi odredba članaka 5. Ugovora irelevantna, kao što je irelevantno što tužitelj nije prihvatio navedenu mogućnost. Odredba članka 5. Ugovora nema utjecaja na ništetnost odredbe o valutnoj klauzuli, odnosno ne može „sanirati“ ništetnost odredbe o valutnoj klauzuli.

12. U odnosu na žalbene navode tuženika kojima osporava dosuđeni iznos uz obrazloženje da je njime obuhvaćena i naknada za prijevremeni raskid ugovora čija ništetnost nije predmet spora, valja reći slijedeće. Nakon što je vještak izradio nalaz i mišljenje prema kojem iznos isplaćen temeljem ništetnih odredbi iznosi 52.496,42 kn, tuženik je prigovorio vještačenju na način da je izradio svoj izračun prema kojem je taj iznos 50.491,02 kn i naveo da „pretpostavlja da je u izračun vještak obračunao i iznos naknade za prijevremenu otplatu“, nakon čega se vještak očitovao na te primjedbe i dostavio novi izračun od 53.774,03 kn, te je na ročištu održanom dana 27. svibnja 2020. vještak ustrajao kod nalaza i mišljenja kojeg je izradio prema zadaći suda (iskazati razliku koja se odnosi na promjenjivu kamatnu stopu i u odnosu na valutnu klauzulu) i na temelju dostavljene dokumentacije. Stoga su neosnovani žalbeni navodi tuženika da je dosuđenim iznosom obuhvaćena i naknada za prijevremeni raskid Ugovora jer tuženik te navode nije dokazao, dapače on je samo „pretpostavio“ da je tim iznosom obuhvaćena i ta naknada koja nije predmet spora.

13. Nisu osnovani žalbeni navodi tuženika kojima osporava visinu dosuđene razlike ističući kako između stranaka nije ugovorena fiksna kamatna stopa, te da je izračun razlike pogrešno sačinjen prema početno ugovorenoj kamatnoj stopi za cijelo razdoblje koja da je na taj način pretvorena u fiksnu i da je time tužitelj profitirao jer da je kod kredita s fiksnom kamatnom stopom kamatna stopa značajno veća. Naime, kako je izostao zakoniti mehanizam promjenjive kamatne stope od početno ugovorene, na ugovorni odnos između tužitelja i tuženika primjenjuje se početno ugovorena kamatna stopa.

14. Protivno žalbenim navodima tuženika, dopuštanjem preinake tužbe nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 1. ZPP -a u vezi s člankom 190. ZPP-a. Prvostupanjski sud je pravilno dopustio preinaku tužbe nakon zaključenja prethodnog postupka koju je tužitelj učinio nakon provedenog financijskog vještačenja na način da je povisio tužbeni zahtjev za isplatu u skladu sa izračunom vještaka, a što nije mogao bez svoje krivnje ranije učiniti s obzirom da ne raspolaže stručnim znanjem za točno utvrđenje preplaćenog iznosa na temelju ništetnih ugovornih odredbi, a ujedno cijeneći da preinačenjem tužbe nije došlo do odugovlačenja postupka. Stoga je odluka prvostupanjskog suda kojom je dopustio preinaku tužbe razmjerna legitimnom cilju kojem članka 190. ZPP-a teži (poštovanje načela pravne sigurnosti, ali i ubrzanje postupka te osiguranje pravilnog djelovanja pravosudnog sustava), a što je sukladno stajalištu izraženom u Odluci Ustavnog suda Republike Hrvatske broj: U-III-4474/2019 od 29. ožujka 2022. te pravnom stajalištu VSRH broj Su IV-162/2021 od 26. studenog 2021. prema kojem je u predmetima po tužbama korisnika kredita u švicarskim francima dopuštena preinaka tužbe nakon provedenog dokaza financijskim vještačenjem. Osim toga, Zakonom o izmjenama i dopunama ZPP-a („Narodne novine“ broj: 70/19. - dalje: ZID ZPP/19) koje su stupile na snagu 1. rujna 2019. te se u relevantnom dijelu primjenjuje na sve postupke u tijeku prema članku 117. stavak 2. ZID ZPP/19, izmijenjen je članak 190. ZPP-a na način da je dodan novi stavak 2. prema kojem, iznimno od pravila iz stavka 1. (da tužitelj može preinačiti tužbu do zaključenja prethodnog postupka), tužitelj može preinačiti tužbu do zaključenja glavne rasprave ako je bez svoje krivnje nije mogao preinačiti do zaključenja prethodnog postupka.

15.1.U odnosu na prigovor zastare kojeg tuženik ponavlja u žalbi, treba reći da je pravilno prvostupanjski sud primijenio materijalno pravo kada je taj prigovor odbio kao neosnovan. Naime, prema pravnom shvaćanju Građanskog odjela VSRH zauzetom na sjednici 30. siječnja 2020. i Objedinjenom pravnom shvaćanju o početku tijeka zastare u slučaju restitucijskih zahtjeva kao posljedice utvrđenja ništetnosti ugovornih odredbi u CHF zauzetom na sjednici Građanskog odjela VSRH od 31. siječnja 2022., zastarni rok u slučaju restitucijskog zahtjeva prema kojem su ugovorne strane dužne vratiti jedna drugoj sve ono što su primile na temelju ništetnog ugovora, a u situaciji kada je ništetnost ugovora ustanovljena već u postupku kolektivne zaštite potrošača, kao u ovom predmetu, počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ništetnost u tom postupku, neovisno od (naknadnog) utvrđenja ništetnosti sadržajno istovjetnih ugovornih odredbi kredita u CHF, odnosno kredita u kunama s valutnom klauzulom u CHF u svakom pojedinom slučaju povodom individualnih parnica potrošača u kojoj se oni pozivaju na pravne učinke presude donesene u postupku kolektivne zaštite. Zauzeto shvaćanje sudovi su dužni primijeniti na sve sporove u kojima je riječ o zahtjevima za povrat primljenog na temelju ništetnog ugovora tj. u slučaju zahtjeva iz članka 323. stavak 1. ZOO-a, odnosno članka 104. stavak 1. Zakon o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 53/91., 73/91., 3/94., 111/93., 197/95., 71/96., 91/96., 112/99. i 88/01.).

15.2.U konkretnom slučaju, sukladno navedenom pravnom shvaćanju, tražbina tužitelja nije u zastari s obzirom da od pravomoćnosti presude donesene povodom kolektivne tužbe 13. lipnja 2014. (u odnosu na promjenjivu kamatnu stopu), odnosno 14. lipnja 2018. (u odnosu na valutnu klauzulu) pa do podnošenja tužbe u ovome predmetu 6. lipnja 2019., nije protekao petogodišnji zastarni rok iz članka 225. ZOO -a za zastaru novčane tražbine tužitelja. Pri tome je irelevantno kada je tužitelj postavio tužbeni zahtjev, već je relevantno kada je podnesena (stupnjevita) tužba.

16. Tuženik žalbenim navodima neosnovano osporava dosuđeni tijek zateznih kamata smatrajući da iste teku tek od dana pravomoćnosti presude donesene u kolektivnom sporu, odnosno od dana podnošenja tužbe s obzirom da se tuženik ima smatrati savjesnim stjecateljem. To iz razloga jer je u konkretnom slučaju utvrđena ništetnost ugovorne odredbe zbog povrede načela savjesnosti i poštenja od strane tuženika već u predugovornoj fazi sklapanja ugovora, a što podrazumijeva nesavjesnost tuženika, pa pravilnom primjenom materijalnog prava iz čl. 1115. ZOO-a tužitelju pripadaju zatezne kamate od dana kada je tuženik stekao svaki pojedini preplaćeni mjesečni iznosa do isplate. Stoga je prvostupanjski sud pravilno primijenio materijalno pravo kada je tužitelju dosudio zatezne kamate od plaćanja svakog pojedinog mjesečnog anuiteta do isplate.

17. Prvostupanjski sud je pravilno primijenio odredbu članka 155. stavka 1. ZPP-a odlučujući o parničnom trošku tužitelja i pri tome je pravilno primijenio Tarifu koja je bila na snazi u trenutku odlučivanja o parničnom trošku.

18. Stoga je odlučeno kao u izreci, sukladno odredbi čl. 368. stavka 1. ZPP-a.

19. Prvostupanjska presuda, kao nepobijana, ostaje neizmijenjena u točki II. izreke.

U Rijeci, 17. lipnja 2026.

Predsjednik vijeća

Larisa Gačanin