Poslovni broj Gž-1571/2025-2
Republika Hrvatska
Županijski sud u Rijeci
Žrtava fašizma 7
51000 Rijeka
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E N J E
Županijski sud u Rijeci, po sutkinji Brankici Malnar, u pravnoj stvari tužitelja CJ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Marko Balić, odvjetnik u Zajedničkom odvjetničkom uredu Marko Balić i Nenad Banovac, protiv tuženika EJ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Ante Balić, odvjetnik iz Kaštel Kambelovca, zbog smetanja posjeda, rješavajući žalbu tuženika izjavljenu protiv rješenja Općinskog suda u Splitu-Stalna služba u Sinju, poslovni broj Psp-74/2023-25 od 26. lipnja 2025. 17. lipnja 2026.
r i j e š i o j e
1.Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i potvrđuje rješenje Općinskog suda u Splitu- Stalna služba u Sinju, poslovni broj Psp-74/2023-25 od 26. lipnja 2025. u točki I i IV izreke.
2. Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troškova žalbenog postupka kao neosnovan.
Obrazloženje
1. Rješenjem suda prvog stupnja, točkama I izreke, utvrđeno je da je tuženik neutvrđenog dana u razdoblju od 15. travnja 2023. do 19. travnja 2023., a što je tužitelj doznao 19. travnja 2023. odnosno 20. travnja 2023., samovlasno zasmetao tužitelja u posljednjem mirnom i faktičnom posjedu nekretnine označene kao kat. čest. br. [katastarska čestica], KO [katastarska općina], na način što je bez tužiteljeve suglasnosti i odobrenja na zapadni dio te nekretnine postavio traku/konop s drvenim kolcima, a koji je u nalazu vještaka Tomislava Čipčića od 12. prosinca 2024., koji čini sastavni dio ovog rješenja, prikazan slovima B-E (crvena crtkana linija) te verbalno zaprijetio i onemogućio tužitelja u korištenju točno određenog dijela te nekretnine označenog u tom nalazu slovima ABEFA, te da prestane tužitelja verbalno onemogućavati/uznemiravati u korištenju i zabranjuje mu se svako takvo ili slično smetanje ubuduće. Točkom II izreke odbijen je dio tužbenog zahtjeva za uspostavom ranijeg posjedovnog stanja, a točkom III izreke odbijen je prijedlog za određivanjem privremene mjere dok je točkom IV izreke naloženo tuženiku nadoknaditi tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu od 849,99 eur sa zateznim kamatama kao u tom dijelu izreke.
2. Protiv točke I i IV izreke rješenja žali se tuženik zbog svih žalbenih razloga iz članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 28/13., 89/14., 70/19, 80/22,155/23 i 146/25: dalje-ZPP).
3. U podnesenoj žalbi tvrdi da tužitelj nije isključivi posjednik kat. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] već da je suposjednik i ovdje tuženik. Nastavno tvrdi da je tužitelj prekludiran u zahtjevu za postavljanje drvenih kolaca jer da tu zaštitu nije zatražio u tužbi nego tek u podnesku od 10. ožujka 2025. U konkretnoj situaciji da se tužitelj uklanjanim kolaca poslužio dopuštenom samopomoći i da nije više u mogućnosti zahtijevati sudsku zaštitu smetanja posjeda. Nastavno tvrdi i da da on nije stavio traku i kolac na mjesto na koje utvrđuje sud prvog stupnja. Nalaz vještaka da je rađen po navodima tužitelja i na njemu da se ne može temeljiti osnovanost tužbenog zahtjeva. Međa da na terenu nije bila vidljiva i da sud prilikom očevida nije pronašao niti jednu međenu oznaku dok se zatečena stabla ne mogu smatrati međenom granicom jer nitko ne sadi stabla na međi.
4. Predlaže uvaženje žalbe.
5. Odgovor na žalbu nije dostavljen.
6. Žalba nije osnovana.
7. Prvostupanjski sud je utvrdio:
-da je predmetnu nekretninu koja u naravi predstavlja oranicu tužitelj duži niz godina samostalno obrađivao tako da je na istoj sadio poljoprivredne kulture te da je tužitelj posljednji mirni samoposjednik te nekretnine,
-da ta nekretnina u zapadnom uzdužnom dijelom graniči sa istočnim uzdužnim dijelom nekretnine kat. čest. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina] u posjedu tuženika,
-da je tuženik na dijelu predmetnu nekretninu u posjedu tužitelja u razdoblju od 15. travnja 2023. do 19. travnja 2023. što je tuženik saznao 19. travnja 2023. i prijavio policiji 20. travnja 2023., postavio drvene kolčiće s trakom/konopom i zabranio mu korištenje između uzdužne linije kolčića sa trakom/konopom pa sve do istočne međe tuženikove nekretnine označene kao kat. čest. br. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina],
-da se u trenutku očevida na kat. čest. br. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina] nisu nalazili drveni kolčići sa trakom jer da su uklonjeni za vrijeme trajanja postupka,
-da navodom tuženika iz prijedloga izreke tužbenog zahtjeva dostavljene sudu 10. ožujka 2025. da je konop/traka bila pričvršćena na „drvene kolce”, nije promijenjen identitet tužbenog zahtjeva pa da se ne radi o preinaci tužbe ni prekluziji njezinog podnošenja,
-da je tužitelj saznao za postavljanje drvenog kolca s konopom 19. travnja 2023., te da od toga dana do podnošenja tužbe, 18. svibnja 2023. nije protekao prekluzivni rok od 30 dana iz čl. 21. st. 3. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“ broj 91/96, 68/98, 173/99, 22/00, 73/00, 129/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12 i 152/14: dalje-ZV),
-da je u smislu odredbe čl. 22. st. 1. ZV-a osnovan tužbeni zahtjev za utvrđenjem čina smetanja posjeda i zabrane takvog i sličnog smetanje ubuduće.
8. Ispitujući pobijano rješenje u granicama žalbenih razloga, utvrđeno je da tijekom prvostupanjskog postupka nisu počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točke 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP -a koji se primjenjuje u vezi s odredbom članka 381. i 438. ZPP-a, na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti. Nije počinjena ni povreda iz čl. 354. stavak 2. točka 1 . ZPP-a na koju se poziva tuženik jer je pobijano rješenje razumljivo i neproturječno i može se ispitati.
9. Pravilno je utvrdio sud prvog stupnja da navod iz tužbe o pričvršćenju konopa na drveni kolac, dostavljena sudu prvog stupnja 10. ožujka 2025., ne predstavlja preinaku tužbe, u smislu odredbe čl. 191. st. 3. ZPP-a jer je ta činjenična tvrdnja dopuna navoda iz tužbe kojom se ne mijenja istovjetnost tužbenog zahtjeva.
10. Nastavno treba kazati i da je pravilno utvrdio sud prvog stupnja da tužitelj nije prekludiran s podnošenjem predmetne tužbe , u smislu odredbe čl. 21. stavak 3. ZPP-a jer od saznanja za čin smetanja, koje je pravilno utvrđeno s danom 19. travnja 2023. do podnošenja tužbe 18. svibnja 2023., nije protekao rok od 30 dana dok nisu istinite žalbene tvrdnje da bi zaštitu posjeda tužitelj zahtijevao tek podneskom od 10. ožujka 2025. jer kako je naprijed navedeno sadržajem tog podneska tužitelj nije preinačio tužbu.
11. Protivno žalbenim tvrdnjama, sud prvog stupnja je pravilnom analizom svih provedenih dokaza utvrdio bitne činjenice i pravilno je primijenio materijalno pravo kada je usvojio tužbeni zahtjev u dijelu kojim je utvrđen čin smetanja i zabrana daljnjeg smetanja po osnovi odredbe čl. 21. stavak 1. ZV -a i to utvrđenje suda prvog stupnja bitnim žalbenim tvrdnjama nije dovedeno u pitanje.
12. Pravilno je utvrdio da je tužitelj posljednji mirni faktični posjed spornog dijela nekretnine i naveo je odlučne razloge za takvo utvrđenje. Sadržaj iskaza tužitelja koji u tom dijelu nije osporen iskazom tuženika uz stanje nekretnine opravdava utvrđenje suda prvog stupnja o posljednjem mirnom faktičnom posjedu tužitelja spornog dijela nekretnine koja graniči sa nekretninom u posjedu tuženika (sam tuženik govori o svojoj zemlji koja graniči sa zemljom tuženika). Pri tom treba kazati da zemljišnoknjižno stanje kao i stanje iz posjedovnog lista nisu odlučni jer se raspravljanje u parnicama za smetanje posjeda ograničava samo na raspravljanje i dokazivanje činjenica posljednjeg stanja faktičnog posjeda i nastalog smetanja (čl. 441. ZPP-a) a ne odlučuje se o pravu na posjed, odnosno suposjed ni o zakonitosti posjeda. Stoga nije odlučan tabularni upis u zemljišnim knjigama i posjedovnom listu na kojemu tuženik činjenično temelji svoj suposjed.
13. Pravilno je utvrdio prvostupanjski sud i da je tuženik počinio čin smetanja posjeda, postavljanje trake /konopa sa drvenim kolcima na uzdužnom dijelu predmetne nekretnine navedenom u nalazu vještaka jer je sam tuženik u stranačkom iskazu potvrdio čin smetanja tvrdnjom da da nije ušao u nekretnine tužitelja 15 m već da je ušao možda pola metra. Protivno tim navodima sud prvog stupnja je pravilno utvrdio na kojem dijelu nekretnine je počinjen čin smetanja i u kom opsegu prihvaćanjem iskaza tužitelja u bitnome potvrđenom stanjem lica mjesta. Žalbeni navodi o međnom dijelu nekretnina stranaka nisu odlučni jer se u predmetnoj parnici ne uređuje međa već se utvrđuje čin smetanja.
14. Nisu prihvatljive ni žalbene tvrdnje da bi tužitelj činom samopomoći zaštitio svoj posjed od smetanja jer sadržaj iskaza tužitelja opravdava tvrdnju da tužitelj nije uklonio traku/konop s drvenim kolcima koji se više nisu nalazili na nekretnini u vrijeme očevida koji je održan u prosincu 2024. pa je očito tu radnju učinio tuženik. Osim toga i da je tužitelj uklonio traku/konop s drvenim kolcima tijekom trajanja predmetnog postupka to ne bi dovelo u pitanje predmetno utvrđenje ni ukazivalo na dopuštenu samopomoć jer se čin smetanja prosuđuje prema stanju u vrijeme podnošenja tužbe, a o zaštiti posjeda dopuštenom samopomoći, u smislu odredbe čl. 27. ZV-a radilo bi se kada bi traka/konop bila uklonjena prije podnošenja tužbe.
15. Pravilno je prvostupanjski sud dosudio tužitelju opravdane troškove postupka, primjenom odredbe čl. 154. st. 5. ZPP-a i to utvrđenje suda prvog stupnja bitnim žalbenim tvrdnjama nije ni dovedeno u pitanje.
16. Slijedom navedenog svi žalbeni navodi su neosnovani te je primjenom odredbe članak 368. stavak 1. ZPP-a odlučeno kao u točki 1. izreke presude.
17. Odbijen je kao neosnovan zahtjev tuženika za naknadu troška žalbenog postupka jer tuženika nije uspio sa žalbom (članak 166. stavak 1. u vezi s člankom 154. stavak 1. ZPP-a) te je odlučeno kao u točki 2. izreke.
18. Nepobijani dio točke II i III izreke rješenja, ostaje neizmijenjen.
U Rijeci, 17. lipnja 2026.
Sutkinja
Brankica Malnar