Republika Hrvatska

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske

Zagreb

Broj: Ppž-5758/2026

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca ovog Suda: Nediljka Bobana predsjednika vijeća, te Karmen Novak Hrgović i Tomislava Tomašića, članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Marcele Soljačić Prester kao zapisničara, u prekršajnom postupku protiv okrivljenika UV, zbog prekršaja iz članka 229. stavka 5. i dr. Zakona o sigurnosti prometa na cestama (Narodne novine broj: 67/2008, 48/2010, 74/2011, 80/2013, 158/2013, 92/2014, 64/2015, 108/2017, 70/2019, 42/2020, 85/2022, 114/2022), kojeg brani Ana Birmiša, odvjetnica u Dubrovniku, odlučujući o žalbi okrivljenika UV, podnesenoj protiv presude Općinskog suda Dubrovniku, od 4. svibnja 2026. godine, broj: Pp-540/2023, na sjednici vijeća održanoj dana 17. lipnja 2026. godine,

p r e s u d i o j e:

I U povodu žalbe okrivljenika UV, po službenoj dužnosti preinačuje se pobijana presuda, tako da se protiv okrivljenika UV (osobni podaci kao u prvostupanjskoj presudi), temeljem članka 13. stavak 2. Prekršajnog zakona (Narodne novine, broj: 107/2007, 39/2013, 157/2013 i 110/2015, 70/2017, 118/2018, 114/2022) i primjenom članka 181. točka 5. Prekršajnog zakona,

OPTUŽBA ODBIJA

u odnosu na prekršaje činjenično i pravno opisane pod točkama I. i III. izreke pobijane presude:

da bi dana 19. veljače 2023. upravljao osobnim automobilom marke BMW registarske oznake [registarska oznaka] krećući se iz smjera zapada,

I „te dolaskom do benzinske postaje Komolac, nije se zaustavio na prometni znak "Stop", čime je počinio prekršaj iz čl. 12. st. 8. Zakona o sigurnosti prometa na cestama,

II što zgode opisane pod toč. I., isti kod sebe nije imao vozačku dozvolu, čime je počinio prekršaj iz čl. 229. st. 5. Zakona o sigurnosti prometa na cestama,“

II Uslijed odluke pod točkom I. ove presude preinačuje se prvostupanjska presuda u odluci o novčanoj kazni te se okrivljeniku za prekršaje činjenično i pravno opisane pod točkom II., iz članka 32. stavak 4. i točkom IV. iz članka 282. stavak 9. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, zbrojem utvrđenih novčanih kazni, temeljem članka 39. stavak 1. točka 2. Prekršajnog zakona,

izriče jedinstvena novčana kazna u iznosu od 1.710,00 (tisućusedamstodeset) EUR-a, koju novčanu kaznu je okrivljenik dužan platiti u roku od 30 (trideset) dana od primitka ove presude, te ako u navedenom roku plati dvije trećine izrečene novčane kazne, ista će se smatrati plaćenom u cijelosti.

III Odbija se žalba okrivljenika UV kao neosnovana, te se u ne preinačenom dijelu prvostupanjska presuda potvrđuje.

VI. Temeljem članka 138. stavka 2. točke 3 c. Prekršajnog zakona (Narodne novine, broj: 107/2007, 39/2013, 157/2013, 110/2015, 70/2017, 118/2018, 114/2022) okrivljenik UV je obvezan naknaditi trošak žalbenog postupka u paušalnom iznosu od 50,00 (pedeset) EUR-a, u roku od 30 (trideset) dana od primitka ove presude.

Obrazloženje:

1. Pobijanom presudom okrivljenik UV proglašen je krivim i kažnjen ukupnom novčanom kaznom u iznosu od 1.800,00 EUR-a, zbog prekršaja iz članka 12. stavak 8., zbog prekršaja iz članka 32. stavak 4., zbog prekršaja iz članka 229. stavak 5. i zbog prekršaja iz članka 282. stavak 9. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, koju je dužan platiti u roku od 30 dana od pravomoćnosti presude, pa ako u navedenom roku plati dvije trećine izrečene novčane kazne ista će se smatrati plaćenom u cijelosti.

2. Okrivljeniku je također izrečena zaštitna mjera zabrane upravljanja motornim vozilom B kategorije u trajanju od jednog mjeseca, u koju se uračunava vrijeme u kojem mu je bila privremeno oduzeta vozačka dozvola temeljem naredbe o određivanju mjere opreza.

3. Prvostupanjskom presudom okrivljenik je obvezan na plaćanja troškova postupka u iznosu od 30,00 EUR-a, u roku od 15 dana po pravomoćnosti presude.

4. Protiv navedene presude pravodobno je podnio žalbu okrivljenik UV, zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja u odnosu na prekršaje iz članka 12. stavak 8. (ne zaustavljanje na znak „STOP“) i zbog prekršaja iz članka 32. stavak 4. (ne zaustavljanje na znak policije) Zakona o sigurnosti prometa na cestama i s tim u vezi i pogrešne primjene materijalnog prava. Žalitelj ističe da u odnosu na navedene prekršaje je saslušan samo jedan od policijskih službenika koji su izvršili kontrolu nad okrivljenikom, a obrana okrivljenika je u tom dijelu potpuno zanemarena. Također ističe da je obrazloženje presude paušalno i bez konkretizacije.

Žalitelj predlaže prihvatiti žalbu.

5. Vijeće Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske, na temelju članka 202. stavak 1. Prekršajnog zakona ispitivalo je pobijanu presudu iz osnova i razloga iz kojih se ista pobija žalbom, a po službenoj dužnosti ispitalo je jesu li presudom počinjene bitne povrede odredbi prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. točke 6., 7., 9. i 10. Prekršajnog zakona, jesu li na štetu okrivljenika povrijeđene odredbe prekršajnog materijalnog prava i je li u postupku nastupila zastara prekršajnog progona.

6. Pri tome je u povodu žalbe okrivljenika, po službenoj dužnosti, utvrđeno da je dana 19. veljače 2026. godine za prekršaje koji su počinjeni 19. veljače 2023. godine, iz članka 12. stavak 8. i prekršaj iz članka 229. stavak 5. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, koji ulaze u kategoriju obaveznog prekršajnog naloga po kriteriju propisane novčane kazne (članak 239. stavak 1. točka 2. Prekršajnog zakona), protekom 3 godine, nastupila do dana donošenja prvostupanjske presude 4. svibnja 2026., zastara prekršajnog progona, o čemu je trebao odlučiti već i prvostupanjski sud, iz kojeg razloga je ovaj Sud preinačio pobijanu presudu u tom dijelu i po službenoj dužnosti odbio optužbu.

Slijedom iznijetog preinačena je odluku o ukupnoj novčanoj kazni, kao što stoji u točki II. ova presude.

7. Žalba okrivljenika nije osnovana.

8. Neosnovano žalitelj u preostalom dijelu ističe prigovor pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja. Prvostupanjski je sud ocjenom obrane okrivljenika, ocjenom provedenog personalnog dokaza saslušanjem svjedoka, policijskog službenika RV koji je proveo kontrolu nad okrivljenikom, te je vjerodostojno i sukladno materijalnim dokazima u spisu predmeta svjedočio o događaju, kao i drugih provedenih materijalnih dokaza koji prileže optužnom prijedlogu, prije svega uvidom u zapisnik o ispitivanju na prisutnost alkohola, opojnih droga ili lijekova u organizmu (strana 5. spisa predmeta), iz kojeg proizlazi da je isti odbio ponuđeno testiranje na prisutnost alkohola i droga u organizmu koji mu je bio ponuđen u tijeku kontrole, u potpunosti utvrdio činjenično stanje i po ocjeni ovog Suda, imao dovoljno dokaza da su se u ponašanju okrivljenika stekli elementi prekršaja za koje ga se tereti optužnim prijedlogom i u nepreinačenom dijelu pobijane presude.

9. Stoga su neosnovani navodi žalbe istaknuti u tom smjeru, a na dostatno utvrđeno činjenično stanje pravilno je primijenjeno i materijalno pravo i odmjerene sankcije, te je prvostupanjski sud svoju odluku obrazložio razlozima koje u cijelosti prihvaća i ovaj Sud.

10. Nadalje, kako iz sadržaja žalbe proizlazi da se okrivljenik nije žalio zbog odluke o prekršajno pravnim sankcijama, Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud, ispitao je pobijanu prvostupanjsku presudu i po toj osnovi, budući da, sukladno odredbi članka 202. stavka 5. Prekršajnog zakona, žalba podnesena u korist okrivljenika zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja ili zbog povrede materijalnog prekršajnog prava, u sebi sadrži i žalbu zbog odluke o prekršajno pravnoj sankciji.

11. Razmotrivši dakle odluku o sankcijama u nepreinačenom dijelu, ovaj Sud smatra da je prvostupanjski sud pravilno utvrdio sve okolnosti koje, u smislu općeg pravila o izboru vrste i mjere kazne iz članka 36. Prekršajnog zakona, utječu da kazna bude lakša ili teža za počinitelja te je okrivljeniku, za počinjene prekršaje utvrdio mjeru kazne primjerenu stupnju njegove krivnje, opasnosti djela i svrsi kažnjavanja iz članka 32. Prekršajnog zakona.

Prema uvjerenju ovog Suda ukupnom sada izrečenom novčanom kaznom ostvariti će se svrha prekršajnog postupka i svrha specijalne i generalne prevencije.

12. Razmatrajući odluku o izrečenoj zaštitnoj mjeri, ovaj Sud je našao da nije prestroga odluka prvostupanjskog suda o izricanju zaštitne mjere zabrane okrivljeniku da upravlja motornim vozilom B kategorije u trajanju od jednog mjeseca, te je svoju odluku u tom dijelu obrazložio valjanim razlozima i po mišljenju ovog Suda primjena iste je u konkretnom slučaju nužna zbog otklanjanja okolnosti koje poticajno djeluju na počinjenje predmetnog prekršaja i dodatno će preventivno djelovati na buduće ponašanje okrivljenika.

13. S obzirom da je ovaj Sud, odlučujući o žalbi okrivljenika, donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena prekršajna odgovornost okrivljenika, sukladno odredbi članka 138. stavka 2. točke 3.c Prekršajnog zakona, okrivljenik je obvezan na naknadu paušalne svote troškova žalbenog postupka. Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka (Narodne novine broj: 18/2013) propisan je opći okvir paušalne svote troškova prekršajnog postupka u rasponu od 13,27 EUR-a do 663,61 EUR-a, a visina paušalnog iznosa troškova žalbenog postupka određena u iznosu od 50,00 EUR-a, po mišljenju ovog Suda, primjerena je složenosti i trajanju postupka i imovnom stanju okrivljenika.

14. Zbog naprijed izloženih razloga, trebalo je žalbu okrivljenika u nepreinačenom dijelu odbiti kao neosnovanu i presuditi kao u izreci ove presude.

U Zagrebu 17. lipnja 2026.

Zapisničar:

Predsjednik vijeća:

Marcela Soljačić Prester v.r.

Nediljko Boban v.r.

Presuda se dostavlja Općinskom sudu u Dubrovniku, u 4 otpravka: za spis, okrivljenika, braniteljicu i ovlaštenog tužitelja.