Republika Hrvatska

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske

Zagreb

Broj: Ppž-596/2024

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca ovog Suda: Nediljka Bobana predsjednika vijeća, te Karme Novak Hrgović i Tomislava Tomašića članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Marcele Soljačić Prester kao zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv okrivljenika JJ, zbog prekršaja iz članka 289. stavak 4. Zakona o sigurnosti prometa na cestama (Narodne novine broj: 67/2008, 48/2010, 74/2011, 80/2013, 158/2013, 92/2014, 64/2015, 108/2017, 70/2019, 42/2020, 85/2022, 114/2022), odlučujući o žalbi ovlaštenog tužitelja Policijske uprave bjelovarsko bilogorske, Policijske postaje Bjelovar, podnesenoj protiv presude Općinskog prekršajnog suda u Zagrebu, od dana 21. studenoga 2023. godine broj: 67 Pp-16138/2023-5, na sjednici vijeća održanoj dana 17. lipnja 2026. godine,

p r e s u d i o j e:

I Djelomičnim prihvaćanjem se žalbe ovlaštenog tužitelja Policijske uprave bjelovarsko bilogorske, Policijske postaje Bjelovar, kao osnovane, temeljem članka 58. Prekršajnog zakona (Narodne novine broj: 107/2007, 39/2013, 157/2013, 110/2015, 70/2017, 118/2018, 114/2022) prvostupanjska presuda se preinačuje u odluci o sankcijama i okrivljeniku JJ se za prekršaj iz članka 289. stavak 1. i stavak 4. Zakona o sigurnosti prometa na cestama (Narodne novine broj: 67/2008, 48/2010, 74/2011, 80/2013, 158/2013, 92/2014, 64/2015, 108/2017, 70/2019, 42/2020, 85/2022, 114/2022, 133/2023, 145/2024), činjenično i pravno opisan u izreci pobijane presude izriče:

temeljem članka 51. i 58 Prekršajnog zakona, zaštitna mjera zabrane upravljanja motornim vozilom B kategorije u trajanju od 1 (jedan) mjesec, koja će se izvršiti po izvršnosti ove presude.

II U ostalom dijelu odbija se žalba ovlaštenog tužitelja kao neosnovana i prvostupanjska presuda se u pobijanom, a ne preinačenom dijelu, potvrđuje.

Obrazloženje:

1. Pobijanom presudom okrivljenik JJ proglašen je krivim i kažnjen ublaženom novčanom kaznom iznosu od 530,89 EUR-a, zbog prekršaja iz članka 289. stavak 1. i stavak 4. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, koju je obvezan platiti u roku od 2 mjeseca od pravomoćnosti presude, te ako u navedenom roku plati dvije trećine izrečene novčane kazne, ista će se smatrati plaćenom u cijelosti. Okrivljenik je oslobođen obveze plaćanja troškova postupka.

2. Protiv navedene presude pravodobno je podnio žalbu ovlašteni tužitelj zbog odluke o prekršajno pravnim sankcijama, navodeći da je okrivljenik u povratu počinio prekršaj, te se nisu ostvarili uvjeti za izvanredno ublažavanje novčane kazne i istu je trebalo izreči u predloženom iznosu od 1.230,00 EUR-a kao i zaštitnu mjeru zabrane upravljanja motornim vozilom B kategorije u trajanju predloženom po tužitelju od 3 mjeseca.

Žalitelj predlaže prihvatiti žalbu, ukinuti pobijanu presudu i predmet vratiti na ponovno suđenje, odnosno preinačiti prvostupanjsku presudu u odluci o novčanoj kazni zaštitnoj mjeri zabrane upravljanja motornim vozilom B kategorije i izreći istu u visini i trajanju kako je predloženo optužnim prijedlogom.

3. Žalba je djelomično osnovana.

4. Vijeće Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske, na temelju članka 202. stavka 1. Prekršajnog zakona (Narodne novine, broj: 107/2007, 39/2013, 157/2013, 110/2015, 70/2017, 118/2018, 114/2022, dalje PZ), ispitivalo je pobijanu presudu iz osnova i razloga iz kojih se isti pobija žalbom, a po službenoj dužnosti ispitalo je jesu li presudom počinjene bitne povrede odredbi prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. točke 6., 7., 9. i 10. PZ-a, jesu li na štetu okrivljenika povrijeđene odredbe prekršajnog materijalnog prava i je li u postupku nastupila zastara prekršajnog progona. Pri tome nije utvrđeno da postoje povrede na koje ovaj Sud, sukladno gore navedenom zakonskom propisu, pazi po službenoj dužnosti.

5. Osnovani su žalbeni navodi ovlaštenog tužitelja o nužnosti izricanja okrivljeniku zaštitne mjere zabrane upravljanja motornim vozilom B kategorije. Vijeće ovog Suda također smatra opravdanim u konkretnom slučaju izricanje zaštitne mjere zabrane upravljanja motornim vozilom, obzirom da je okrivljenik zatečen da u prometu upravlja vozilom za vrijeme dok mu je na snazi bila ranije izrečena mjera za prometni prekršaj. Međutim, zbog proteka vremena ovog puta mjera je izrečena u trajanju od jednog mjeseca, a ne u predloženom trajanju po tužitelju u žalbi, od 3 mjeseca.

Zaštitna mjera u izrečenom trajanju dostatna je kako bi se otklonile okolnosti koje poticajno djeluju na počinjenje prekršaja u prometu i dodatno će, uz izrečenu novčanu kaznu, preventivno djelovati na buduće ponašanje okrivljenika, a ujedno će se postići i svrha generalne prevencije.

6. Međutim, u odnosu na izrečenu novčanu kaznu, ovaj Sud je stajališta da je ista primjerena počinjenom prekršaju, te okolnostima koje je kao olakšavajuće uzeo u obzir prvostupanjski sud, a pri čemu je ovaj Sud posebno imao u vidu i činjenicu da je u međuvremenu, do donošenja ove presude, nastupila rehabilitacija u odnosu na raniju kažnjavanost okrivljenika (članak 8. i članak 77. Prekršajnog zakona).

7. Iz navedenih razloga djelomično je prihvaćena žalba ovlaštenog tužitelja i presuđeno je kao u izreci, temeljem članka 203. stavak 1. PZ-a.

U Zagrebu 17. lipnja 2026.

Zapisničar:

Predsjednik vijeća:

Marcela Soljačić Prester, v.r.

Nediljko Boban, v.r.

Presuda se dostavlja Općinskom prekršajnom sudu u Zagrebu, u 3 otpravka: za spis, okrivljenika i ovlaštenog tužitelja.