Republika Hrvatska
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske
Zagreb
Broj: Ppž-3369/2024
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki prekršajni Sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od Sudaca: Nediljka Bobana kao predsjednika vijeća, te Karmen Novak Hrgović i Tomislava Tomašića, kao članova vijeća, uz sudjelovanje Marcele Soljačić Prester u svojstvu više sudske savjetnice kao zapisničara, u prekršajnom postupku protiv okrivljenika RD, zbog prekršaja iz članka 229. stavak 7. Zakona o sigurnosti prometa na cestama (Narodne novine broj: 67/2008, 48/2010, 74/2011, 80/2013, 158/2013, 92/2014, 64/2015, 89/2015, 108/2017, 70/2019, 42/2020, 85/2022, 114/2022), odlučujući o žalbi ovlaštenog tužitelja, Policijske uprave zagrebačke, I Postaje prometne policije Zagreb, podnijetoj protiv presude Općinskog prekršajnog suda u Zagrebu, broj: 12 Pp-16735/2023, od 7. ožujka 2024. godine, na sjednici vijeća održanoj dana 17. lipnja 2026. godine,
p r e s u d i o j e:
Odbija se žalba ovlaštenog tužitelja Policijske uprave Policijske uprave zagrebačke, I Postaje prometne policije Zagreb, kao neosnovana i prvostupanjska presuda se potvrđuje.
Obrazloženje
1. Pobijanom presudom okrivljenik RD proglašen je krivim zbog prekršaja članka iz članka 229. stavak 7. Zakona o sigurnosti prometa na cestama i kažnjen ublaženom novčanom kaznom u iznosu od 60,00 EUR-a, koju je obvezan platiti u roku od 15 dana od pravomoćnosti presude, pa ako u tom roku plati dvije trećine izrečene novčane kazne ista će se smatrati plaćenom u cijelosti.
Okrivljenik je prvostupanjskom presudom obvezan na plaćanje troškova prekršajnog postupka u iznosu od 20,00 EUR-a, u istom roku kao i novčanu kaznu.
2. Protiv navedene presude pravodobno je podnio žalbu ovlašteni tužitelj zbog odluke o novčanoj kazni, jer da ublažena novčana kazna nije odgovarajuća sankcija za okrivljenika i za prekršaj koji je počinio, te da je istu trebalo izreći u iznosu od 660,00 EUR-a, kao što je izrečeno u prekršajnom nalogu, odnosno po prigovoru optužnom prijedlogu, kako bi se postigla svrha specijalne i generalne prevencije. Žalitelj obrazlaže da se radi o okrivljeniku koji je već prekršajno kažnjavan za prekršaje iz područja prometa.
Žalitelj predlaže prihvatiti žalbu i preinačiti pobijanu presudu.
3. Žalba ovlaštenog tužitelja nije osnovana.
4. Vijeće Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske, na temelju čl. 202. st. 1. Prekršajnog zakona (Narodne novine, broj: 107/2007, 39/2013, 157/2013, 110/2015, 70/2017, 118/2018, 114/2022) – dalje PZ, ispitivalo je pobijanu presudu iz osnova i razloga iz kojih se ista pobija žalbom ovlaštenog tužitelja, a po službenoj dužnosti ispitalo je jesu li presudom počinjene bitne povrede odredbi prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. PZ-a na koje ovaj Sud pazi po službenoj dužnosti i je li u postupku nastupila zastara prekršajnog progona. Pri tome nije utvrđeno da postoje povrede na koje ovaj Sud sukladno gore navedenom zakonskom propisu pazi po službenoj dužnosti.
5. Prvostupanjski je Sud prilikom odlučivanja o kažnjavanju vrednovao i uzeo u obzir sve okolnosti na strani okrivljenika od utjecaja na sankcije, te je svoju odluku u tom dijelu obrazložio razlozima koje prihvaća i ovaj Sud. Odmjerena novčana kazna primjerena je težini prekršaja i subjektivnim okolnostima na strani okrivljenika, pri čemu ovaj Sud ima u vidu da je u međuvremenu, do donošenja ove presude, nastupila rehabilitacija u odnosu na raniju kažnjavanost na koju se poziva žalitelj, te se okrivljenik ima smatrati prekršajno nekažnjavanom osobom (članak 8. i članak 77. Prekršajnog zakona).
6. Zbog naprijed izloženih razloga, trebalo je žalbu ovlaštenog tužitelja odbiti kao neosnovanu i presuditi kao u izreci ove presude.
U Zagrebu 17. lipnja 2026.
Zapisničar:
Predsjednik vijeća:
Marcela Soljačić Prester, v.r.
Nediljko Boban, v.r.
Presuda se dostavlja Općinskom prekršajnom sudu u Zagrebu, u 3 otpravka za: spis, okrivljenika i tužitelja.
