Republika Hrvatska

Županijski sud u Rijeci

Žrtava fašizma 7

51000 Rijeka

Poslovni broj Gž R-118/2026-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Rijeci, po sucu tog suda Alenu Perhatu, u pravnoj stvari tužitelja Kliničkog bolničkog centra Split iz Splita, Spinčićeva 1, OIB: 51401063283, protiv tuženice ŠP iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćnici Martini Radić Šunjić, odvjetnici iz Splita, radi isplate, odlučujući o žalbi tuženice izjavljenoj protiv rješenja Općinskog suda u Splitu poslovni broj Pr-220/2025-7 od 05. ožujka 2026. godine, dana 17. lipnja 2026. godine,

r i j e š i o  j e

I Odbija se žalba tuženice kao neosnovana i potvrđuje rješenje Općinskog suda u Splitu poslovni broj Pr-220/2025-7 od 05. ožujka 2026. godine u dijelu izreke u kojem je odbijen zahtjev tuženice za naknadu troškova parničnog postupka u iznosu od 15,63 eura, kao i njezin zahtjev za isplatu zakonske zatezne kamate na taj iznos od 05. ožujka 2026. godine pa do isplate.

II Djelomičnim uvaženjem žalbe tuženice preinačuje se rješenje Općinskog suda u Splitu poslovni broj Pr-220/2025-7 od 05. ožujka 2026. godine u dijelu izreke u kojem je odbijen zahtjev tuženice za naknadu troškova parničnog postupka u iznosu od 78,12 eura, kao i njezin zahtjev za isplatu zakonske zatezne kamate na taj iznos od 05. ožujka 2026. godine do isplate i rješava:

Nalaže se tužitelju da u roku od 15 dana naknadi tuženici daljnje troškove parničnog postupka u iznosu od 78,12 eura, na račun punomoćnice tuženice odvjetnice Martine Radić Šunjić koji se kod OTP banke d. d. vodi pod brojem IBAN: [broj bankovnog računa], s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom koja na taj iznos teče od 05. ožujka 2026. godine do isplate, po stopi koja se za svako polugodište određuje uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine. III Nalaže se tužitelju da naknadi tuženici troškove žalbenog postupka u iznosu od 26,03 eura, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Rješenjem prvostupanjskog suda naloženo je tužitelju da u roku od 15 dana naknadi tuženici troškove parničnog postupka u iznosu od 62,50 eura, na račun punomoćnice tuženice odvjetnice Martine Radić Šunjić koji se kod OTP banke d. d. vodi pod brojem IBAN: [broj bankovnog računa], s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom koja teče od 05. ožujka 2026. godine do isplate, po stopi koja se za svako polugodište određuje uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, pri čemu iz obrazloženja te odluke proizlazi da je odbijen preostali dio zahtjeva tuženice za naknadu parničnih troškova, tj. za zatraženi iznos od 93,75 eura i zatraženu zakonsku zateznu kamatu na taj iznos od 05. ožujka 2026. godine do isplate.

2. Protiv tog rješenja, u dijelu u kojem je odbijen njezin zahtjev za naknadu parničnih troškova, pravovremenu žalbu podnosi tuženica, zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava, dakle iz žalbenih razloga propisanih odredbom članka 353. stavak 1. točka 1. i 3. Zakona o parničnom postupku («Narodne novine» br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11-pročišćeni tekst, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 i 146/25, u nastavku teksta: ZPP), te sadržajem žalbe predlaže da se rješenje u pobijanom dijelu preinači, a potražuje i naknadu troškova postupka po žalbi.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba tuženice je djelomično osnovana.

5. Sud prvog stupnja na temelju sadržaja priložene dokumentacije u bitnome utvrđuje da se tužitelj u podnesku od 02. veljače 2026. godine odrekao tužbenog zahtjeva, te da je dana 06. veljače 2026. godine donesena presuda na temelju odricanja koja je punomoćnici tuženice dostavljena dana 13. veljače 2026. godine, a da je tuženica u podnesku od 27. veljače 2026. godine zatražila naknadu troškova postupka.

6. S obzirom na navedeno, a pozivom na odredbe članaka 154. stavak 1. i 155. ZPP-a, te na odgovarajuće odredbe Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ br. 138/23, u nastavku teksta: Tarifa), dosuđuje tuženici na teret tužitelja trošak u iznosu od 50,00 eura za sastav odgovora na tužbu, te iznos od 12,50 eura na ime poreza na dodanu vrijednost, tj. sveukupno 62,50 eura, zajedno sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom na taj iznos tekućom od 05. ožujka 2026. godine kao dana donošenja te odluke do isplate, i to na žiro račun punomoćnice tuženice, u skladu s odredbama članaka 94. stavak 1. i 95. stavak 1. točka 3. ZPP -a.

7. Nasuprot tome, prvostupanjski sud odbija zahtjev tuženice za naknadu troškova sastava podneska od 22. travnja 2025. godine, jer utvrđuje da taj podnesak nije vezan za ovaj predmet, već da se radi o očitovanjima ovdje tuženice kao tužiteljice na podneske ovdje tužitelja kao tuženika u predmetu tog suda poslovni broj Pr-1649/2023.

8. Osim toga, utvrđuje da tuženici ne pripada pravo niti na zatraženi trošak sastava podneska od 27. veljače 2026. godine, jer da je ona u tom podnesku samo popisala trošak postupka, a da takav popis nije bio nužan, budući je tuženica mogla popisati troškove i u samom podnesku.

9. Pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 365. stavak 2. ZPP-a, utvrđeno je da donošenjem pobijanog rješenja nije ostvarena neka od tih povreda, niti tuženica makar indirektno (sadržajem žalbe) ukazuje na postojanje neke druge bitne postupovne povrede.

10. Međutim, u pravu je žaliteljica kada ukazuje na žalbeni razlog pogrešne primjene materijalnog prava.

11. Naime, pogrešno je sud prvog stupnja utvrdio da podnesak tuženice od 22. travnja 2025. godine nije vezan za ovaj predmet, već da se samo radi o očitovanjima ovdje tuženice kao tužiteljice na podneske ovdje tužitelja kao tuženika u predmetu tog suda poslovni broj Pr-1649/2023, jer suprotno proizlazi iz sadržaja tog podneska, pa je tuženici za sastav tog podneska po punomoćnici-odvjetnici trebalo u skladu s Tbr. 8. toč. 1. Tarife dosuditi trošak u iznosu od 50,00 eura , a pozivom na Tbr. 46. Tarife i trošak na ime poreza na dodanu vrijednost od 25% u iznosu od 12,50 eura.

12. Isto tako, tuženici protivno suprotnom utvrđenju prvostupanjskog suda pripada i pravo na naknadu troškova sastava podneska od 27. veljače 2026. godine , u kojem je ista nakon što je u ovom predmetu dana 06. veljače 2026. godine donesena presuda na temelju odricanja kojom je u cijelosti odbijen tužbeni zahtjev (list 12 i 13 spisa), a postupajući u skladu s odredbom članka 164. stavak 8. ZPP -a, zatražila naknadu parničnih troškova, jer bez podnošenja tog podneska ista ne bi mogla ostvariti pravo na naknadu parničnih troškova, pa je i taj trošak bio u smislu odredbe članka 155. stavak 1. ZPP-a potreban za vođenje parnice.

12.1. Stoga je tuženici za sastav potonjeg podneska trebalo dosuditi trošak u iznosu od 12,50 eura, u skladu s Tbr. 8. toč. 4. Tarife, kao i trošak u visini od 3,12 eura po osnovi poreza na dodanu vrijednost od 25% (Tbr. 46. Tarife).

13. Nastavno gornjem, tuženici je na naznačeni trošak od ukupno 78,12 eura trebalo dosuditi i zatezne kamate od donošenja pobijanog rješenja do isplate (članak 151. stavak 3. ZPP-a), dok je u preostalom dijelu (za iznos od 15,63 eura i zatražene zatezne kamate na taj iznos) osnovano odbijen njezin zahtjev za naknadu troškova parničnog postupka.

14. Stoga je žalbu tuženice valjalo odbiti kao neosnovanu i potvrditi pobijanu odluku u dijelu naznačenom u točki I izreke ovog rješenja, u skladu s odredbom članka 380. točka 2. ZPP-a, a djelomičnim uvaženjem njezine žalbe i primjenom odredbe članka 380. točka 3. ZPP-a odlučiti kao u točki II izreke rješenja.

15. Budući je tuženica djelomično uspjela u žalbenom postupku, i to u omjeru od 83,32% (78,12 eura : 93,75 eura x 100), pripada joj u skladu s odredbom članka 154. stavak 2. ZPP-a razmjeran trošak tog postupka, i to iznos od 20,83 eura za sastav žalbe protiv rješenja (Tbr. 10. toč. 4. Tarife) i iznos od 5,20 eura na ime poreza na dodanu vrijednost od 25% (Tbr. 46. Tarife), tj. sveukupno 26,03 eura, pa je odlučeno kao u točki III izreke rješenja.

U Rijeci, 17. lipnja 2026. godine.

S U D A C :

Alen Perhat