Republika Hrvatska

Županijski sud u Rijeci

Žrtava fašizma 7

Poslovni broj Gž-235/2024-3

51000 Rijeka

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Rijeci, u vijeću sastavljenom od Brankice Malnar, predsjednice vijeća, Tajane Polić, sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća i suca Alena Perhata, člana vijeća, u u pravnoj stvari tužitelja DL iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupaju punomoćnici EL, Nedjeljko Tutavac i Luka Šiljeg, odvjetnici u Pločama, Vukovarska 6, protiv tuženika Hrvatske vode, pravna osoba za upravljanje vodama, Zagreb, Ulica grada Vukovara 220, OIB: 28921383001, zastupane po punomoćnici OL, dipl. iur., radi naknade štete, odlučujući o žalbi tuženika izjavljenoj protiv presude Općinskog suda u Metkoviću, poslovni broj Pn-55/2020 od 28. prosinca 2023., u sjednici vijeća održanoj 17. lipnja 2026.

p r e s u d i o  j e

1.Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Metkoviću, poslovni broj Pn-55/2020 od 28. prosinca 2023. u točki I., te točki II. izreke, osim u dijelu kojim je naložena solidarna isplata parničnog troška.

2. Djelomičnim uvaženjem žalbe tuženika preinačuje se presuda Općinskog suda u Metkoviću, poslovni broj Pn-55/2020 od 28. prosinca 2023. u točki II. izreke u dijelu kojim je naložena solidarna isplata parničnog troška na način da se u tom dijelu tužbeni zahtjev odbija kao neosnovan.

Obrazloženje

1.Presudom suda prvog stupnja usvojen je tužbeni zahtjev radi isplate 9.498,41 eur/71.565,77 kn sa zateznom kamatom tekućom od presuđenja, te je tuženiku naloženo da tužitelju solidarno naknadi parnični trošak od 3.536,10 eur/26.642,75 kn sa zateznom kamatom.

2. Protiv prvostupanjske presude žalbu podnosi tuženik pozivajući se na sve žalbene razloge propisane odredbom na čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19 i 80/22– dalje: ZPP). Predlaže uvaženjem žalbe presudu preinačiti i tužbeni zahtjev odbiti, a podredno ukinuti.

3. Tužitelj nije odgovorio na žalbu.

4. Žalba je osnovana u manjem dijelu, u odnosu na nalog radi solidarne isplate troškova postupka.

5. Tuženik u žalbi tvrdi da je ostvarena apsolutno bitna povreda iz odredbe čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP jer da presuda ne sadrži razloge o odlučnim činjenicama a oni koji su izneseni da su proturječni sa stanjem spisa. Ovaj žalbeni razlog ne stoji jer presuda sadrži razloge o svim činjenicama koje su odlučne za presuđenje u okviru tvrdnji i prigovora stranaka, jasna je i razumljiva i nije u proturječju sa stanjem predmeta pa ju je moguće ispitati. Jednako tako, nije ostvarena ni bitna povreda iz čl. 354. st. 6. ZPP koju žalitelj obrazlaže tvrdnjom kako je onemogućen u raspravljanju zbog pasivnosti suda da na ročištu održanom 12. prosinca 2023. spriječi ponašanje punomoćnika tužitelja i vještaka Ivice Marevića koji da su oduzimali riječ punomoćniku tuženika, pri čemu je još sud prvog stupnja propustio unijeti u zapisnik neka od pitanja koje je postavljao vještaku. Uvidom u zapisnik s održanog ročišta proizlazi da su saslušavani vještaci, da su punomoćnici stranaka postavljali pitanja na koje su vještaci odgovarali, u zapisniku nije konstatirana ni jedna primjedba punomoćnika tuženika na tijek rasprave, te je zapisnik uredno potpisan. Iz navedenog ne proizlazi da bi punomoćniku tuženika zbog postupanja suda, suprotne stranke ili vještaka bila osporena procesna prava koja bi dovela do zaključka o nemogućnosti raspravljanja pred sudom. Kako nije ostvarena ni jedna druga apsolutno bitna povreda na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti u smislu odredbe čl. 365. st. 2. ZPP presudu je moguće ispitati.

6. Nisu ostvareni ni žalbeni razlozi pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava koje žalitelj obrazlaže tvrdnjom o pogrešnoj primjeni pravila o teretu dokazivanja iz čl. 219. st. 1. u svezi sa čl. 221. a ZPP što da je rezultiralo nepravilnim usvajanjem tužbenog zahtjeva.

7. Predmet spora predstavlja zahtjev radi naknade imovinske štete nastale na kući i okućnici u vlasništvu tužitelja uslijed izvođenja građevinskih radova na uređenju obale i šetnice uz rijeku Neretvu tijekom 2019. i 2020. koje je radove naručio tuženik, dok su kao izvođači nastupale treće osobe.

8. Nakon provedenog dokaznog postupka sud je prvog stupnja utvrdio:

-da je tuženik nesporno naručitelj opsežnih građevinskih radova na obali rijeke [adresa] u [adresa] u čijoj se blizini nalazi kuća tužitelja (dijeli ih prometnica) a koji su se odvijali tijekom 2019. i 2020.

-da prije početka izvođenja radova tuženik nije proveo postupak osiguranja dokaza ili bilo koji drugi s ciljem utvrđenja stvarnog stanja na okolnim objektima

-da se supruga tužitelja dopisom od 20. svibnja 2020. obratila tuženiku tvrdeći da je šteta na njihovu objektu nastala uslijed vibracija izazvanih radovima zbog čega su nastale pukotine na objektu i dvorištu te ugrozile stabilitet objekta

-da je tuženik zaprimivši pritužbu supruge tužitelja angažirao stalnog sudskog vještaka DLA koje je obavila očevid u dva navrata, s time što je osnovom rezultata očevida iz siječnja 2016. utvrdila postojanje pukotina na betonskoj ploči dvorišta oko i ispred kuće, pukotine na spojevima starog i novog-dograđenog objekta, na stubištu, spojevima zidova, na zidovima oko ulaznih vrata u stan u prizemlju i napuknuće staklenih kocki na stubištu. Na drugom očevidu iz lipnja 2020. utvrdila je da do novih oštećenja nije došlo, te je ove navode ponovila kada je saslušana u svojstvu svjedoka pred sudom.

-da je svjedok DLA izjavila kako je o navedenom sačinila nalaz i mišljenje koje s nalazi na listu 18 spisa, te je njezin zadatak bio utvrditi zatečeno stanje odnosno postojanje oštećenja, a ne uzroke zbog kojih su nastala te je na upit od uzrocima otklonila odgovor na to pitanje

-da su tijekom postupka po prijedlogu tužitelja provedena dva vještačenja po stalnim sudskim vještacima građevinske struke ŽL i Ivici Mareviću na okolnosti postojanja uzročnoposljedične veze između oštećenja na objektu tužitelja i izvođenja radova koje je naručio tuženik, te na okolnost visine zahtjeva

-da su oba vještaka pregledala objekt tužitelja zbog čega su održana dva očevida o čemu su izradili pisane nalaze i mišljenja, te su po prijedlogu tuženika vještaci pozvani na usmenu glavnu raspravu radi odgovaranja na primjedbe

-da iz nalaza vještaka Marka Bračota proizlazi kako su nastala oštećenja i pukotine s velikom vjerojatnošću izazvana radom teške mehanizacije

-da iz nalaza sudskog vještaka Ivice Marevića proizlazi kako je šteta nastala uslijed velikih vibracija koje su uzrokovane radom bagera budući je bager radio na glinenom tlu uz rijeku Neretvu, a koje je glineno tlo sraslo s terenom na kojem se nalazi kuća tužitelja te je uslijed horizontalne sile koju proizvodi bager došlo do pucanja sraslog terena kuće tužitelja i njezinog potonuća odnosno pomicanja prema rijeci

-da su oba vještaka izjavila kako je kuća tužitelja uredno održavana, te se nastala oštećenja u kojima se njihovi nalazi podudaraju po vrstama oštećenja i visini iznosa potrebnog za sanaciju radi vršenja konstruktivnog injektiranja, smatraju konstruktivnim oštećenjima

-da je tuženik tvrdio da uzrokom štete nisu radovi na sanacije obale rijeke, već prolazak velikih kamiona šlepera (5-6 puta dnevno) po prometnici koja dijeli teren kuće tužitelja od obale na na kojoj su se izvodili radovi

-da su se oba vještaka izjašnjavala o ovom pitanju, pa je vještak Marko Bračot izjavio kako ne ne može sa sigurnošću odgovoriti je li šteta mogla nastati od šlepera koji prolaze prometnicom ili od teške mehanizacije koju je koristio izvođač radova. Vještak Ivica Marević kategorički je otklonio mogućnost da bi uzrokom štete mogli biti šleperi koji prometuju po obližnjoj cesti jer imaju pneumatike za razliku od bagera koji ima gusjenice i pri radu stvara velike vibracije.

-da su se u konačnici vještaci na održanom ročištu usuglasili o jednom od uzroka štete time što se vještak Marko Bračot priklonio nalazu vještaka Ivice Marevića izjavivši da u pogledu geomehanike nema stručnih znanja i prihvaća u tom dijelu nalaz drugog vještaka o slijeganju terena uslijed rada bagera, no i dalje smatra kako je štetu uzrokovala i teška mehanizacija kojom se koristio izvođač radova

-da su svjedoci ČL i UL potvrdili stranački iskaz tužitelja kako njegova kuća nije imala oštećenja sve dok se tijekom izvođenja radova uslijed rada bagera nije dogodio odron zemlje uz rijeku Neretvu kada je kuća tužitelja potonula i kada su zamijećena oštećenja

-da su svjedoci UL, tužitelj i vještak Marko Bračot izjavili kako kroz [adresa] ne prometuju veliki šleperi i da se radi o vrlo rijetkoj pojavi, za razliku od svjedoka KL koji je izjavio kako dnevno prolazi 5-6 šlepera u kojem dijelu sud prvog stupnja nije prihvatio njegov iskaz jer je suprotan ostalim provedenim dokazima

-da je sud prvog stupnja utvrdio kako je do štete došlo radom teške mehanizacije i bagera tijekom sanacije obale rijeke Neretve koju je investirao i naručio tuženik, te je otklonio tvrdnju tuženika da bi uzrokom štete mogli biti šleperi koji prometuju uz kuću tužitelja, tim više što se radi o rijetkoj pojavi

-da šteta na sanaciji objekta tužitelja prema nalazima vještaka iznosi 9.498,41 eur/71.565,77 kn

9. Imajući u vidu ovako utvrđeno činjenično stanje sud prvog stupnja usvaja tužbeni zahtjev u cijelosti jer je usklađen s nalazom vještaka te iako se ne poziva propise, evidentno primjenjuje odredbu čl. 1045. st. 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05., 41/08., 125/11., 78/15. i 29/18 dalje: ZOO - dalje: ZOO) i nalazi da je tuženik odgovoran za nastanak štete jer nije dokazao da bi ista nastala bez njegove krivnje.

10. Tuženik u žalbi iznosi svoju analizu dokaznog postupka uz citiranje nalaza i mišljenja sudskih vještaka Marka Bračota i Ivice Marevića, te iskaza svjedoka ML u dijelu u kojem tvrdi o prolasku 5-6 šlepera dnevno uz zaključak kako sud nije izveo „nepobitne dokaze“ na okolnost uzroka oštećenja na kući tužitelja i njihovu nastanku. Utoliko smatra da je sud prvog stupnja pogrešno primijenio pravilo o teretu dokazivanja kada je zahtjev usvojio, sve to tim više jer smatra kako tužitelj ničim nije pobio navode tuženika o nastanku oštećenja prolaskom šlepera 5 -6 puta dnevno uz nepobitnu činjenicu da su šleperi sa prikolicama opterećeni teškim teretima. K tome da tužitelj ničim nije dokazao da predmetna oštećenja nisu postojala prije nego li su se počeli izvoditi radovi. Zaključuje kako nije izveden ni jedan relevantan dokaz na okolnost utvrđenja o postojanju odgovornosti tuženika iz kojih razloga tužbeni zahtjev smatra neosnovanim.

11. Odredbom je čl. 8. ZPP propisano da koje će činjenice uzeti kao dokazane odlučuje sud prema svojem uvjerenju na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, a i na temelju rezultata dokaznog postupka. U ovom je sporu tužitelj predložio provođenje vještačenja po dva različita vještaka građevinske struke i provođenje očevida, vještaci su zajednički saslušavani na glavnoj raspravi, predložio je saslušanje svjedoka ML i UL i vlastito saslušanje u svojstvu stranke. Sudski vještaci suglasni su u mišljenju da je do oštećenja došlo uslijed izvođenja radova korištenjem teške mehanizacije i bagera, dok iz personalnih dokaza proizlazi da je tijekom radova došlo do odrona tla uz rijeku kojom prilikom su se javila konstruktivna oštećenja tužiteljevog objekta koja ranije nisu postojala. Na taj je način tužitelj dokazao tvrdnje iz tužbe o postojanju izvanugovorne odgovornosti tuženika za štetu koja je nastala tijekom radova koje su po tuženikovoj narudžbi izvođeni.

12. Tuženik je predložio izvođenje dokaza uvidom u isprave (dio građevinskog dnevnika, dopisi stranaka), međutim ove okolnosti koje se odnose na pasivnu legitimaciju ionako nisu bile sporne. Predložio je uvid u nalaz i mišljenje sudskog vještaka DLA koju je angažirao prije pokretanja ove parnice radi utvrđenja nastalih oštećenja i predložio je izvođenje dokaza njezinim saslušanjem u svojstvu svjedoka. Iz tih dokaza proizlazi da su na kući tužitelja u siječnju 2020. utvrđena oštećenja, te ne proizlazi uzrok nastanka istih, pa tako ni da bi šteta nastala zbog prolaska šlepera. Drugih dokaza tuženik nije predlagao, te za razliku od žalitelja koji parcijalno tumači rezultate dokazivanja pozivajući se na dio iskaza svjedoka CL i dio nalaza vještaka Bračota, sud je prvog stupnja izveo sveobuhvatnu analizu dokaznog postupka i to na zakonit način jer je dao razloge zbog kojih ne prihvaća dio iskaza svjedoka kojem žalitelj neopravdano daje ključnu važnost, dok je s druge strane vještak Marko Bračot ustrajao u nalazu da je do štete došlo zbog korištenja teške mehanizacije. Ove dvije okolnosti na koje se referira žalba ni u najmanjoj mjeri ne dovode u sumnju pravilnost utvrđenja suda prvog stupnja, dok je tvrdnja iz žalbe o obvezi tužitelja da pobija navode tuženika o prolasku šlepera promašena.

13. Prema odredbi čl. 7. st. 1. ZPP svaka je stranka dužna iznijeti činjenice na kojima temelji svoj zahtjev i predložiti dokaze kojima se utvrđuju te činjenice. Tužitelj je postupio na izloženi način i dokazao odgovornost tuženika, pri čemu sud prvog stupnja nije imao potrebu primijeniti odredbu čl. 221.a ZPP jer izvedeni dokazi ne pružaju osnovu za primjenu pravila o teretu dokazivanja (nemogućnost utvrđivanja određene činjenice sa sigurnošću). Izvedeni dokazi pružaju osnovu za zaključak kako je izvan dvojbe tuženikovo postupanje uzrokovalo nastanak štete.

14. Tuženik ako je smatrao da su uzročnikom štete šleperi u vlasništvu trećih osoba, na tu je tvrdnju trebao predložiti dokaze. Nije ih predložio a one koje je predložio ne ukazuju na takav zaključak. Na tuženiku je bilo da u smislu odredbe čl. 7. st. 1. ZPP dokazuje svoje navode, a nije zadatak tužitelja da predlaže dokaze kojima će osporiti nedokazane navode suprotne stranke. Time tuženik nije dokazao da šteta potječe izvan uzroka koji se mogu pripisati u njegovu krivnju.

15. Kako je sud prvog stupnja pravilno utvrdio činjenično stanje koje u cijelosti prihvaća ovo žalbeno vijeće pa se zbog suvišnosti ponavljanja žalitelj upućuje na razloge prvostupanjske odluke te pravilno primijenio materijalno pravo iz odredbe čl. 1045. st. 1. ZOO kada je usvojio tužbeni zahtjev zajedno sa zateznom kamatom koja teče od dana presuđenja, žalbu je tuženika valjalo odbiti kao neosnovanu i pobijanu presudu potvrditi u točki I. izreke prema odredbi čl. 368. st. 1. ZPP.

16. Zakonita je i odluka o troškovima postupka jer je utemeljena na odredbama čl. 154. st. 1. i 155. ZPP i odredbama Odvjetničke tarife, dok tuženik u žalbi ne iznosi prigovora toj odluci koji bi zahtijevali intervenciju suda iz odredbe čl. 365. st. 2. ZPP. Utoliko je i odluka o troškovima postupka sadržana u točki I. izreke prema odredbi čl. 380. toč. 2. ZPP odbićem žalbe potvrđena, osim u dijelu solidariteta koji se presudom određuje kada postoji obveza više stranaka koja je solidarna, što ovdje nije slučaj. Stoga je u ovom dijelu žalba tuženika prihvaćena i tužbeni je zahtjev za taj dio odbijen sukladno odredbi čl .380. toč. 3. ZPP, međutim kako se radi o neznatnom dijelu to nije moglo biti od utjecaja na pravilnost odluke suda o visini troškova prvostupanjskog postupka.

U Rijeci, 17. lipnja 2026.

Predsjednica vijeća

Brankica Malnar