Republika Hrvatska

Županijski sud u Rijeci

Žrtava fašizma 7

51000 Rijeka

Poslovni broj Gž-750/2026-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Rijeci, u vijeću sastavljenom od sudaca Brankice Malnar, predsjednice vijeća, Alena Perhata člana vijeća i suca izvjestitelja i Tajane Polić, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja ZP iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Marku Markoviću , odvjetniku iz Zagreba, protiv tuženika 1. Savica Zagreb d. o. o. iz Zagreba, V. Ravnice 6, OIB: 21350569262 i 2. Grada Zagreba, Trg Stjepana Radića 1, OIB: 61817894937, zastupanog po odvjetnicima iz Odvjetničkog društva Kallay i partneri d. o. o. iz Zagreba, radi proglašenja ovrhe nedopuštenom, odlučujući o žalbi tuženika Grada Zagreba izjavljenoj protiv presude Općinskog suda u Kutin i poslovni broj P-258/2024- 34 od 30. ožujka 2026. godine, u sjednici vijeća održanoj dana 17. lipnja 2026. godine,

p r e s u d i o  j e

I Odbija se žalba tuženika Grada Zagreba kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Kutini poslovni broj P-258/2024-34 od 30. ožujka 2026. godine.

II Odbijaju se zahtjevi tužitelja i tuženika Grada Zagreba za naknadu troškova žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Presudom prvostupanjskog suda (točka I. izreke) proglašena je nedopuštenom ovrha određena rješenjem o ovrsi Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Ovr-1465/2019 od 09. svibnja 2019. godine, koja se vodi po prijedlogu 2. tuženika (kao ovrhovoditelja) protiv 1. tuženika (kao ovršenika), i to na predmetu ovrhe na nekretnini upisanoj u zemljišnoj knjizi Općinskog građanskog suda u Zagrebu kao k. č. br. [katastarska čestica], Zgrada mješovite uporabe [adresa] i dvorište, ukupne površine 3126 m[2] , i to 171. Suvlasnički dio: 18/10000 Etažno vlasništvo ([serijski broj]. smješteno u [serijski broj]) u [adresa], površine 13.10 m[2] , upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina] kod Zemljišnoknjižnog odjela Zagreb.

2. U točki II. izreke naloženo je tuženicima da solidarno naknade tužitelju troškove postupka u iznosu od 1.379,66 eura, uvećano za zatezne kamate od presuđenja do isplate, u roku od 15 dana.

3. Protiv te presude pravovremenu žalbu podnosi tuženik Grad Zagreb, iz svih žalbenih razloga propisanih odredbom članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku («Narodne novine» br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11-pročišćeni tekst, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 i 146/25, u nastavku teksta: ZPP), te predlaže da se pobijana presuda preinači, ili da se ta odluka ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje, a podnosi i zahtjev za naknadu troškova postupka po žalbi.

4. Tužitelj u odgovoru na žalbu osporava žalbene navode kao neosnovane i predlaže da se žalba odbije, te također potražuje naknadu troškova žalbenog postupka.

5. Žalba nije osnovana.

6. Sud prvog stupnja na temelju sadržaja priložene dokumentacije i iskaza tužitelja u bitnome utvrđuje da je predmet ovog postupka zahtjev tužitelja kao treće osobe radi proglašenja nedopuštenom ovrhe određene rješenjem o ovrsi Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Ovr-1465/2019 od 09. svibnja 2019. godine, koja se vodi po prijedlogu tuženika Grada Zagreba kao ovrhovoditelja (u nastavku teksta: drugotuženik) protiv tuženika Savica Zagreb d. o. o. kao ovršenika (u nastavku teksta: prvotuženik), sve pobliže naznačeno u točki I. izreke pobijane presude.

7. U vezi toga utvrđuje da je između tužitelja kao kupca i prvotuženika zaključen dana 27. veljače 2019. godine kupoprodajni ugovor (u nastavku teksta: Ugovor) kojim je tužitelj kupio od prvotuženika predmetnu nekretninu koja u naravi predstavlja parkirno mjesto oznake [serijski broj] [adresa] u [adresa], površine 13,10 m[2] , te da je taj Ugovor u cijelosti realiziran na način da je tužitelj isplatio prvotuženiku ugovorenu kupoprodajnu cijenu za predmetnu nekretninu, a da je prvotuženik predao tužitelju tu nekretninu u posjed, te je istome izdao tabularnu ispravu radi uknjižbe prava vlasništva naznačene nekretnine u zemljišnoj knjizi na njegovo ime, koja izjava je ovjerena kod javnog bilježnika Branka Jakića dana 11. ožujka 2019. godine.

8. Stoga utvrđuje da je tužitelj na opisani način postao predmnijevani vlasnik predmetne nekretnine, u skladu s odredbom članka 166. stavak 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima («Narodne novine» br. 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14, 81/15 i 94/17, u nastavku teksta: ZV).

9. Nadalje utvrđuje da je drugotuženik prije pokretanja navedenog ovršnog postupka (15. travnja 2019. godine) znao da je tužitelj temeljem Ugovora predmnijevani vlasnik navedene nekretnine, jer da je o tome doznao temeljem obavijesti iz e-mail poruke koju je dana 22. ožujka 2019. godine zaprimilo Gradsko stambeno komunalno gospodarstvo d. o. o. koje je u prosincu 1990. godine osnovano odlukom Gradske skupštine Grada Zagreba, a koje je početkom 2007. godine postalo podružnica unutar Zagrebačkog holdinga d. o. o., dok je od 2013. godine postalo zasebno društvo čiji osnivač je drugotuženik, koji je 2006. godine osnovao Zagrebački holding d. o. o.

9.1. Naime, prvostupanjski sud utvrđuje da je u gore navedenoj e -mail poruci Gradsko stambeno komunalno gospodarstvo d. o. o. obaviješteno da je u pogledu parkirnog mjesta [obrt] [serijski broj] adresi [adresa] u [adresa] došlo do promjene korisnika, tako što je umjesto prvotuženika korisnik postao tužitelj, pa da se s obzirom na navedeno ima smatrati da je o toj činjenici upoznat i drugotuženik, koji je o tome znao ili je mogao doznati od Gradskog stambeno komunalnog gospodarstva d. o. o., a da je Gradski ured za prostorno uređenje, izgradnju grada, graditeljstvo, komunalne poslove i promet Grada Zagreba dana 29. svibnja 2019. godine donio rješenje o razrezivanju komunalne naknade na ime tužitelja kao novog vlasnika i korisnika gore navedenog parkirnog mjesta.

10. S obzirom na navedeno, utvrđuje da je drugotuženik kao ovrhovoditelj pokretanjem ovrhe protiv prvotuženika u predmetu Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Ovr-1465/2019 dana 15. travnja 2019. godine postupio nesavjesno, pa odlučuje kao u točki I. izreke pobijane presude.

11. Odluku o parničnim troškovima (točka II. izreke) temelji na odredbi članka 154. ZPP-a.

12. Pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 365. stavak 2. ZPP-a, utvrđeno je da u provedenom postupku i prilikom donošenja pobijane presude nije počinjena neka od tih povreda.

13. Nije ostvarena niti bitna postupovna povreda iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a, na koju sadržajem žalbe ukazuje drugotuženik, jer pobijana odluka nema postupovnih nedostataka na koje upire žalba, te se u svemu može valjano ispitati.

14. Pravilno je sud prvog stupnja utvrdio da je tužitelj predmnijevani vlasnik predmetne nekretnine, te da je drugotuženik u vrijeme kada je dana 15. travnja 2019. pred Općinskim građanskim sudom u Zagrebu godine pokrenuo ovršni postupak protiv prvotuženika na toj nekretnini znao za takvo predmnijevano vlasništvo tužitelja, dakle da je isti u to vrijeme bio nesavjestan, pa je pravilnom primjenom odredbe članka 166. stavak 1. ZV-a, kao i u smislu odredbe članka 59. stavak 1. Ovršnog zakona («Narodne novine» br. 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17, 131/20, 114/22 i 6/24), odlučio kao u točki I. izreke pobijane presude.

15. Za svoja činjenična i pravna utvrđenja u navedenom pravcu sud prvog stupnja je naveo jasne i pravno utemeljene razloge, koje kao takve prihvaća i ovaj sud i na koje se radi izbjegavanja nepotrebnog ponavljanja upućuje drugotuženika, pa su slijedom toga neosnovani svi oni žalbeni navodi te stranke kojima ukazuje na pogrešno i/ili nepotpuno utvrđeno činjenično stanje, te na pogrešnu primjenu materijalnog prava.

16. Na navode drugotuženika da tužitelj dana 15. travnja 2019. godine nije bio upisan kao vlasnik predmetne nekretnine u zemljišnim knjigama, već da je kao njezin vlasnik bio uknjižen prvotuženik, te u tom smislu pozivanje na načelo povjerenja u zemljišne knjige propisano odredbom članka 8. stavak 2. i 3. Zakona o zemljišnim knjigama (“Narodne novine” br. 63/19, 128/22, 155/23 i 127/24, u nastavku teksta: ZZK), valja odgovoriti da to načelo, u skladu s odredbom članka 8. stavak 3. ZZK i odredbom članka 122. stavak 1. ZV-a, ne štiti onog stjecatelja nekretnine koji je znao ili je s obzirom na okolnosti imao dovoljno razloga posumnjati da ono što je upisano u zemljišne knjige nije potpuno ili da je različito od izvanknjižnog stanja, a u konkretnom slučaju drugotuženik je, kako pravilno utvrđuje sud prvog stupnja, u trenutku podnošenja prijedloga za ovrhu u naznačenom ovršnom predmetu Općinskog građanskog suda u Zagrebu znao ili je morao znati da se izvanknjižno stanje u odnosu na predmetnu nekretninu razlikuje od onoga kako je evidentirano u zemljišnim knjigama, odnosno da je tužitelj predmnijevani vlasnik te nekretnine, zbog čega su neodlučne tvrdnje drugotuženika da je tužitelj sklapanjem Ugovora stekao tek pravnu osnovu (titulus) za stjecanje prava vlasništva, a ne i pravo vlasništva, koje se u skladu s odredbom članka 120. stavak 1. ZV-a stječe tek uknjižbom u zemljišnu knjigu.

17. U vezi toga neosnovano drugotuženik u prilog žalbenim navodima ukazuje na stranački iskaz tužitelja sa ročišta od 17. veljače 2026. godine, jer iz njegovog iskaza ne proizlazi da je u vrijeme zaključenja Ugovora imao saznanja o dugu prvotuženika prema drugotuženiku, već da je jedino bio upoznat s dugovanjem prvotuženika prema poreznim tijelima, pa takvo njegovo saznanje ni u čemu ne ukazuje na nesavjesnost tužitelja u odnosu na drugotuženika, niti iz iskaza tužitelja proizlazi da bi isti svjesno odgodio podnošenje prijedloga za uknjižbu prava vlasništva na predmetnoj nekretnini u odnosu na prvotuženika na temelju Ugovora.

18. Pri tome okolnost da tužitelj nije upisao pravo vlasništva na predmetnoj nekretnini temeljem Ugovora, niti bi u tom pogledu zatražio neki drugi upis iz kojeg bi bilo vidljivo njegovo pravo iz tog pravnog posla (zabilježbu i/ili predbilježbu), a kraj činjenice da je drugotuženik neovisno o tome u trenutku pokretanja navedenog ovršnog postupka znao za tužiteljevo predmnijevano vlasništvo predmetne nekretnine, nije od utjecaja na osnovanost zahtjeva tužitelja radi proglašenja naznačene ovrhe nedopuštenom.

19. Neosnovane su i tvrdnje drugotuženika kojima osporava da bi spomenuta e- mail poruka za koju je sud prvog stupnja pravilno utvrdio da ju je dana 22. ožujka 2019. godine zaprimilo Gradsko stambeno komunalno gospodarstvo d. o. o. predstavljala dokaz da je žalitelj bio upoznat s predmnijevanim vlasništvom tužitelja na predmetnoj nekretnini, pri čemu uz ono što je u tom pogledu pravilno utvrdio prvostupanjski sud valja samo usput dodati da iz sadržaja priložene dokumentacije ne proizlazi da bi Gradsko stambeno komunalno gospodarstvo d. o. o. nakon što je zaprimilo navedeni e-mail imalo bilo kakvih dvojbi o tome da li je njegov pošiljatelj ovlašten postupati u ime prvotuženika, već je očito nastavilo postupati u skladu s podacima iz te e-mail poruke, pri čemu na to da je isto odmah po zaprimanju istog e-maila pokrenulo postupak utvrđivanja komunalne obveze ukazuje činjenica da je Gradski ured za prostorno uređenje, izgradnju grada, graditeljstvo, komunalne poslove i promet Grada Zagreba dana 29. svibnja 2019. godine donio rješenje o razrezivanju komunalne naknade na ime tužitelja kao novog vlasnika i korisnika gore navedenog parkirnog mjesta.

20. Pravilna i zakonita je i odluka o parničnim troškovima, jer se temelji na pravilnoj primjeni odredbe članka 154. stavak 1. ZPP-a, te na pravilnoj primjeni odredbe članka 151. stavak 3. ZPP-a (u odnosu na dosuđene zatezne kamate na dosuđene troškove postupka).

21. Stoga je žalbu drugotuženika valjalo odbiti kao neosnovanu i potvrditi pobijanu presudu, u skladu s odredbom članka 368. stavak 1. ZPP-a.

22. Budući da drugotuženik nije uspio u žalbenom postupku, to je primjenom odredbe članka 154. stavak 1. ZPP-a odbijen njegov zahtjev za naknadu troškova tog postupka, a na jednaki način odlučeno je i o zahtjevu tužitelja za naknadu troškova postupka po žalbi, jer zatraženi trošak nije bio potreban za vođenje parnice (članak 155. stavak 1. ZPP-a).

U Rijeci, 17. lipnja 2026. godine.

PREDSJEDNICA VIJEĆA:

Brankica Malnar