Republika Hrvatska

Županijski sud u Rijeci

Žrtava fašizma 7

Poslovni broj Gž-371/2024-5

51000 Rijeka

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Rijeci, u vijeću sastavljenom od Brankice Malnar, predsjednice vijeća, Tajane Polić, sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća i Alena Perhata, člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice GC, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa opunomoćenik Zvonimir Matić, odvjetnik u Zagrebu, Kamaufova 6, protiv tuženika:

Grad Zagreb, Zagreb, Trg Stjepana Radića 1, OIB: 61817894937, kojeg zastupa opunomoćenik Zoran Galić, odvjetnik u Zagrebu, Selska cesta 90/B-Hruševečka 3, uz sudjelovanje umješača na strani tuženika: Croatia osiguranje d.d., Zagreb, Vatroslava Jagića 33, OIB: 26187994862, radi naknade štete,, odlučujući o žalbi tuženika i umješača izjavljenim protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj Pn- 3225/2017 od 16. studenog 2023., u sjednici vijeća održanoj 17. lipnja 2026.

p r e s u d i o  j e

1.Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj Pn-3225/2017 od 16. studenog 2023. u točki I. izreke, osim u odnosu na tijek zatezne kamate na iznos od 597,25 eur za razdoblje od 15. studenog 2017. do 15. studenog 2023., te u točki III. izreke u cijelosti.

2. Djelomičnim uvaženjem žalbe tuženika preinačuje se presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj Pn-3225/2017 od 16. studenog 2023. u dijelu točke I. izreke na način da se zahtjev radi isplate zakonske zatezne kamate koja teče na iznos tuđe pomoći i njege od 597,25 eur u razdoblju od 15. studenog 2017. do 15. studenog 2023. odbija kao neosnovan.

3. Tuženiku se ne dosuđuju troškovi žalbenog postupka.

r i j e š i o  j e

1.Utvrđuje je se da je umješač na strani tuženika Croatia osiguranje d.d., Zagreb odustao od žalbe.

2. Umješaču se ne dosuđuju troškovi žalbenog postupka.

Obrazloženje

1.Pobijanom je presudom u pretežitom dijelu usvojen tužbeni zahtjev te je u točki I. izreke naloženo tuženiku da tužiteljici na ime neimovinske i imovinske štete isplati iznos od 7.299,75 eur/55.000,00 kn sa zateznom kamatom tekućom na taj iznos od 15. studenog 2017. do isplate, dok joj je u točki III. izreke dosuđen parnični trošak od 3.622,94 eur/27.297,02 kn. Tužbeni je zahtjev djelomično odbijen u točki II. izreke u odnosu na više zatraženi iznos za tuđu pomoć i njegu, u cijelosti po osnovi izgubljene zarade i u odnosu na tijek kamate na iznos dosuđen točkom I. izreke.

2. Protiv prvostupanjske presude žale se tuženik i umješač na strani tuženika pozivajući se na sve žalbene razloge propisane odredbom na čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19 i 80/22– dalje: ZPP) i predlažu uvažiti žalbu te odbiti tužbeni zahtjev, a podredno presudu ukinuti.

3. Tužiteljica nije odgovorila na žalbu.

4. Umješač na strani tuženika podneskom je od 2. lipnja 2025. odustao od izjavljene žalbe protiv presude, pa je u smislu odredbe čl. 349. st. 2. ZPP valjalo odlučiti kao u točki 1. izreke ovog rješenja. S obzirom na dispoziciju umješača isti ne ostvaruje pravo na naknadu troškova žalbenog postupka pa je o tom zahtjevu odlučeno prema odredbi čl. 166. ZPP.

5. Ostalo je za odlučiti o žalbi tuženika, a koja je žalba osnovana u manjem dijelu u odnosu na tijek zatezne kamate na troškove tuđe pomoći i njege za razdoblje prije presuđenja.

6. Tuženik u žalbi tvrdi kako je sud prvog stupnja ostvario apsolutno bitnu povredu iz odredbe čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP jer da presuda ne sadrži razloge o odlučnim činjenicama, te su u međusobnom proturječju i sa stanjem spisa predmeta. Protivno tome, ovaj sud smatra kako presuda sadrži jasne, neproturječne, opširne i provjerljive razloge o odlučnim činjenicama, pa ju je moguće ispitati. Nije ostvarena ni jedna druga povreda na koje ovaj sud prema odredbi čl. 365. st. 2. ZPP pazi po službenoj dužnosti.

6. Nakon provedenog dokaznog postupka sud je prvog stupnja utvrdio:

-iz iskaza tužiteljice i svjedoka NC kako je tužiteljica 19. prosinca 2016. oko 18,00 sati pala na parkirališnom mjestu [adresa] i to prilikom prijelaza s nogostupa na kolnik parkirališnog mjesta koji je bio zaleđen i nije bio posut, te unatoč tome što je nosila prikladnu zimsku obuću i kretala se s dužnom pažnjom , došlo je do poskliznuća na ledu, pada i povređivanja

-da je tužiteljica odmah zaprimljena na hitnu medicinsku pomoć gdje ja evidentiran prijelom lijevog gležanjskog zgloba, te je u medicinskoj dokumentaciji evidentirana njezina izjava o padu na zaleđenom kolniku

-da iz nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka Žarka Rašića, specijalista kirurga proizlazi kako se radi o karakterističnoj ozljedi koja nastaje padom na zaleđenoj površini

-da iz izvješća Hidrometeorološkog zavoda proizlazi kako su u razdoblju od 17. do 19. prosinca 2016. vladali oštri zimski uvjeti s niskim temperaturama zraka u rasponu od -4,4 do -0,9 stupnjeva celzijusa (-0,9 C kritičnog dana)

-da je s obzirom na niske temperature i stvaranje leda na kolniku tuženik koji upravlja nerazvrstanom cestom kao javnim dobrom u općoj uporabi propustio na pravilan način održavati cestu i stoga je tužiteljici odgovoran za nastalu štetu kojoj tužiteljica ni u najmanjoj mjeri nije doprinijela

7. Na temelju je takvog stanja stvari sud prvog stupnja u primjeni odredbe čl. 101. Zakona o cestama (Narodne novine, br. 84/11., 22/13., 54/13., 148/13. i 92/14., dalje: ZC), te odredbi Pravilnika o održavanju cesta (Narodne novine, br. 90/14.) i Odluke o nerazvrstanim cestama (Službeni glasnik Grada Zagreba, br. 18/13.) utvrdio kako je tuženik pasivno legitimiran jer je zadužen za upravljanje konkretnom nerazvrstanom cestom, što uključuje niz poslova održavanja, između ostalih uklanjanje snijega i leda. Osim što obveza tuženika proizlazi iz prednje citiranih podzakonskih propisa, ista da je propisana i odredbama čl. 3. i čl. 4. st. 5. Zakona o komunalnom gospodarstvu (Narodne novine, br. 36/95., 70/97., 128/99., 57/00., 129/00., 59/01., 82/04., 178/04., 38/09., 79/09., 153/09., 49/11., 84/11., 90/11., 144/12., 94/13., 153/13., 147/14. i 36/15., dalje: ZKG) iz koji proizlazi kako održavanje nerazvrstanih cesta predstavlja komunalnu djelatnost koju obavljaju jedinice lokalne samouprave. Naime odredbom je čl. 4. st. 5. istog ZKG propisano kako su jedinice lokalne samouprave dužne osigurati i organizirati kvalitetno i trajno obavljanje komunalnih djelatnosti, među ostalim i čišćenje istih površina i saniranje oštećenja na nerazvrstanim cestama, sve u cilju osiguranja sigurnog kretanja ljudi po javnoprometnim površinama.

8. Iz svih citirani odredbi sud ocjenjuje kako je Grad Zagreb dužan osigurati da komunalne i druge službe od općeg interesa djeluju tako da zaštite imovinu građana te spriječe nanošenje štete, odnosno dužni su poduzimati mjere kojima se osigurava provedba odredbi komunalnog reda, a ne oslobađaju se odgovornosti za štetu, koja nastane zbog neodržavanja navedene obveze. Stoga tuženika obvezuje na naknadu imovinske i neimovinske štete čiju visinu utvrđuje iz nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka, dok prigovor doprinosa tužiteljice odbija jer ne nalazi da bi bile ostvarene pretpostavke iz odredbe čl. 1092. ZOO

9. Činjenično stanje i primjena materijalnog prava žalbenim navodima nisu dovedeni u dvojbu.

10. Tuženik u žalbi tvrdi kako je sud prvog stupnja pogrešno odlučio o istaknutom prigovoru promašene pasivne legitimacije budući se prenošenjem obavljanja komunalnih djelatnosti na trgovačka društva oslobađa od odgovornosti za štete trećim osobama, pa uz žalbu dostavlja sudsku praksu. Prije svega, iz podataka u spisu predmeta proizlazi kako tuženik nije izjavio prigovor promašene pasivne legitimacije niti izrijekom, niti na posredan način iznošenjem činjenica iz kojih bi se mogao izvući takav zaključak, čak nije ni imenovao pravnu osobu na koju je prenio komunalnu djelatnost održavanja nerazvrstanih cesta. Utoliko se radi o nedopuštenom žalbenom razlogu iz odredbe čl. 352. st. 2. ZPP jer su tvrdnje o nedostatku legitimacije po prvi puta iznesene u žalbi.

11. Zatim tvrdi kako je sud neosnovano odbio dokazni prijedlog radi pribave podataka od tuženikovih nadležnih službi o osobi komunalnog redara kojeg je namjeravao predložiti za svjedoka na okolnost održavanja predmetne lokacije, te je na taj način povrijeđeno načelo jednakosti oružja pa činjenično stanje o nepravovremenom uklanjanju leda s kolnika ne može biti rezultat pravilno provedenog dokaznog postupka i njegove analize. Tvrdi da sud prvog stupnja nije za svoju odluku ponudio obrazložene i logične razloge. Ni ovi se žalbeni navodi ne prihvaćaju jer je iz razloga pobijane presude razvidno kako je sud prvog stupnja dao uvjerljive i logične razloge kada je odbio ovaj dokazni prijedlog. Sud je zaključio kako je na tuženiku teret dokaza o poduzimanju svih razumnih i predvidljivih mjera radi uklanjanja leda s kolnika, a do podataka o imenu osobe komunalnog redara za kojeg tvrdi da radi u okviru njegovih službi tuženik može doći bez poteškoća. I ovaj se sud slaže sa zaključcima suda prvog stupnja jer u ovom slučaju nije bilo ni jednog opravdanog razloga, niti ih je tuženik iznio, zbog kojih bi se sud imao angažirati i slati službene dopise službi tuženika radi pribave podataka o osobi koje bi tuženik predložio radi saslušanja u svojstvu svjedoka i koja po njegovim vlastitim tvrdnjama radi pod njegovom upravom. Prema odredbi čl. 7. st. 1. ZPP svaka je stranka dužna iznijeti činjenice i predložiti dokaze za svoje tvrdnje, pa u situaciji kada tuženik bez imalo poteškoća može doći do potrebnih podataka, angažman suda u tom pravcu prije bi se mogao tumačiti kao povreda jednakosti oružja u odnosu na tužiteljicu, nego u odnosu na tuženika. Stoga je odbijanje ovog dokaznog prijedloga od strane suda prvog stupnja ispravna odluka koja je imala u vidu vlastite dispozicije tuženika i nije dovela do nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja o opstojnosti odgovornosti tuženika za štetu kako se u žalbi bez osnove tvrdi.

12. Jednako tako, tuženik analizira iskaz tužiteljice i smatra da iz istog proizlazi kako je sama uzrokovala nezgodu jer se nepažljivo kretala iako je vidjela led na kolniku, odnosno da je u najmanju ruku doprinijela istoj u smislu odredbe čl. 1067. u svezi s odredbom čl. 1084. ZOO. Prije svega iz okolnosti konkretnog slučaja pravilno je utvrđeno kako su ostvarene pretpostavke za tuženikovu odgovornost iz čl. 1084. ZOO jer nije pravovremeno uklonio led s kolnika, niti je za to ponudio ozbiljne tvrdnje i dokaze. Nadalje, doprinos oštećenika se ne procjenjuje po pravilima objektivne odgovornosti kako to tuženik smatra kada se poziva na odredbu čl. 1067. ZOO, već po pravilima subjektivne odgovornosti u okviru koje se utvrđuje krivnja kako je sud prvog stupnja pravilno ocijenio kada je primijenio odredbe čl. 1045. st. 1. u svezi sa čl. 1092. ZOO. Pri tome nije pogrešno interpretirao iskaz tužiteljice jer iz iskaza ne proizlazi da bi tužiteljica opazila led i svjesno ili namjerno zakoračila na isti. Stoga ni ovi navodi nisu osnovani i sud je pravog stupnja pravilno utvrdio da nema doprinosa tužiteljice u nastanku štete.

13. Stoga je odluka o tuženikovoj odgovornosti u svemu pravilna, kao što je pravilna u pogledu visine štete dosuđene točkom I. izreke pobijane presude.

14. Sud je prvog osnovom okolnosti utvrđenih iz nalaza i mišljenja vještaka medicinske struke, te njegovih pisanih i usmenih dopuna, pravilno primijenio odredbu čl. 1100. st. 1. i 2. ZOO kada je dosudio iznos pravične novčane naknade od 6.702,50 eur/50.500,00 kn. Pri tome je imao u vidu karakter povrede, trajanje i jačinu pretrpljenih fizičkih boli i straha, duševne boli zbog smanjenja životnih aktivnosti od 10 % i duševne boli zbog naruženosti u lakom stupnju uočljivu trećim osobama, dugotrajnost liječenja, zahvate, brojne liječničke preglede i kontrole, fizikalne terapije, dugotrajnost rehabilitacije i privremenu nesposobnost za rad, dob tužiteljice (rođena 1980. g.) te zanimanje (pomoćna kuharica). Tuženik u žalbi ne iznosi konkretnih prigovora protiv ove odluke, jedino tvrdi kako vještak nije imao uvida u zdravstveni karton tužiteljice zbog čega se ne može razlučiti je li 10% umanjenja životne aktivnost i posljedica pada na ledu. Ni ovi navodi nisu utemeljeni jer u spisu prileži zdravstveni karton tužiteljice (na CD-u) kojeg je vještak pregledao i u dopunskom nalazu izjavio kako nije našao ranijih srodnih povreda.

15. Kako je sud prvog stupnja pravičnu novčanu naknadu pravilno dosudio s kamatama od dana podnošenja tužbe prema odredbi čl. 1103. ZOO u ovom je dijelu žalbu tuženika valjalo odbiti prema odredbi čl. 368. st. 1. ZPP i pobijanu presudu potvrditi. Nadalje, pravilno je sud uzimajući u obzir cijenu sata nestručne pomoći od 25,00 kn i duljinu potrebe za tuđom pomoći i njegom u istoj točki izreke dosudio iznos od 597,25 eur/4.500,00 kn. Međutim, nije pravilno primijenio materijalno pravo iz odredbe čl. 1086. ZOO kada je na ovu imovinsku štetu dosudio kamatu od dana podnošenja tužbe. Radi se o nerepariranoj imovinskoj šteti čija je visina utvrđena danom donošenja prvostupanjske odluke kada i dospijeva prema čl. 1086. ZOO, pa je u ovom dijelu žalbi tuženika valjalo udovoljiti i odbiti zahtjev po osnovi kamate za cjelokupno razdoblje koje je prethodilo presuđenju. Stoga je odlučeno kao u točki 2. izreke ove presude sukladno odredbi čl. 373. toč. 3. ZPP.

16. Pravilna je i odluka o troškovima prvostupanjskog postupka koju je sud utemeljio na odredbama čl. 154. st. 5. i čl. 155. ZPP, a niti tuženik u žalbi toj odluci iznosi prigovora da bi ovaj sud u smislu odredbe čl. 365. st. 2. trebao intervenirati. Odluka o djelomičnom usvajanju žalbe u odnosu na dio razdoblja tijeka kamate na tuđu pomoć i njegu ne dovodi do drugačijeg zaključka o uspjehu stranaka u sporu je je tužiteljica odbijena s nerazmjerno malim dijelom zahtjeva zbog kojeg nisu nastali posebni troškovi. Iz istih tih razloga tuženik ne ostvaruje pravo na naknadu žalbenog troška prema čl. 166. ZPP. Slijedom navedenog odluka je o trošku potvrđena sukladno čl. 380. toč. 2. ZPP.

U Rijeci, 17. lipnja 2026.

Predsjednica vijeća

Brankica Malnar