Republika Hrvatska

Županijski sud u Rijeci

Žrtava fašizma 7

51000 Rijeka

Poslovni broj: Gž-174/2026-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Rijeci, po sutkinji Ingrid Bučković, kao sucu pojedincu, u građansko pravnoj stvari tužitelja Zagrebački holding d.o.o., Zagreb, Ulica Grada Vukovara 41, Podružnica Zagrebparking, Zagreb, Šubićeva 40/III, OIB: 85584865987, zastupanog po punomoćnicima odvjetnicima iz Odvjetničkog društva Šunić, Lisec, Kancir d.o.o., Zagreb, protiv tuženice ŽV (ranije Ž) iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], radi isplate , odlučujući o žalbi tužitelja podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Puli-Pola, poslovni broj Povrv-140/2023- 15 od 20. prosinca 2024., 17. lipnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Prihvaća se žalba tužitelja kao osnovana te se preinačava presuda Općinskog suda u Puli-Pola, poslovni broj Povrv-140/2023-15 od 20. prosinca 2024. i sudi:

Održava se na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika Ivana Kukučke iz Pule, poslovni broj Ovrv - 20150/16 od 6. prosinca 2016. u dijelu kojim je naloženo tuženici ŽV (ranije Ž) da isplati tužitelju Zagrebački holding d.o.o. iznos od 26,54 eura (slovima: dvadesetšesteurapedesetčetiricenta) sa zateznim kamatama od 1. lipnja 2012. do isplate, i to po stopi od 12% godišnje od 1. lipnja 2012 do 31. srpnja 2015., od 01. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 31. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2024. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od petnaest dana,

dok se isti platni nalog ukida u dijelu troškova ovršnog postupka.

II. Nalaže se tuženici da naknadi tužitelju troškove postupka u iznosu od 143,78 eura sa zateznim kamatama od 17. lipnja 2026. do isplate, u roku od petnaest dana.

III. Nalaže se tuženici da naknadi tužitelju troškove žalbenog postupka u iznosu od 75,00 eura, u roku od petnaest dana, dok se u preostalom dijelu za iznos od 13,27 eura zahtjev tužitelja odbija.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom u točki I. izreke ukinut je platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika Ivana Kukučke iz [adresa], poslovni broj Ovrv-20150/16 od 6. prosinca 2016. te je odbijen tužbeni zahtjev u cijelosti. Točkom II. izreke odbijen je zahtjev tužitelja za naknadu troškova postupka.

2. Protiv navedene presude žalbu je podnio tužitelj iz žalbenih razloga propisanih čl. 353. st. 1. toč. 2. i 3. u vezi s čl. 467. st.1 . Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91., 91/92., 11/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14. , 70/19., 80/22., 114/22., 155/23., dalje: ZPP), s prijedlogom da se pobijana presuda preinači i prihvati tužbeni zahtjev, uz naknadu troškova postupka tužitelju.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba je osnovana.

5. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od 26,54 eura sa zateznim kamatama od 1. lipnja 2012. do isplate, s osnove neplaćene dnevne parkirne karte za vozilo registarske oznake [registarska oznaka] u vlasništvu tuženice, koje je bilo parkirano na javnom parkiralištu pod naplatom.

6. Donošenjem pobijane presude nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a na koju se žalbom poziva tužitelj, budući da suprotno žalbenim navodima presuda sadrži jasne i neproturječne razloge o odlučnim činjenicama, koji nisu u suprotnosti s ispravama i zapisnicima priloženim spisu, a niti nema drugih nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati.

6.1. Pazeći po službenoj dužnosti povodom podnesene žalbe na temelju čl. 365. st. 2. u vezi s čl. 467. st. 1. ZPP-a na postojanje ostalih bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 2., 4., 8. i 9. ZPP-a, nije utvrđeno da bi donošenjem pobijane presude bila počinjena neka od tih procesnih povreda.

7. Prvostupanjski sud na temelju izvedenih dokaza utvrđuje:

- da je tuženica 20. travnja 2012. parkirala svoje vozilo reg. oznaka [registarska oznaka] na parkirališnom mjestu javnog parkirališta Kneza Višeslava 12, Zagreb (I. zona),

- da navedenim javnim parkiralištem sukladno čl. 4. Odluke o organizaciji i načinu naplate parkiranja (Službeni glasnik Grada Zagreba br. 12/11., dalje: Odluka) upravlja tužitelj,

- da sukladno čl. 7. Pravilnika o korištenju javnih parkirališta (Službeni glasnik Grada Zagreba br. 9/11., 10/11., 12/11., dalje:Pravilnik) cijena dnevne parkirališne karte za I. zonu iznosi 200,00 kn (26,54 eura prema fiksnom tečaju 1 euro=7,53450 kuna).

8. Prvostupanjski sud otklanja prigovor zastare utvrdivši na temelju izvedenih dokaza da je utužena tražbina dospjela na naplatu 31. svibnja 2012. pa cijeneći da je prijedlog za ovrhu koji se smatra tužbom podnesen 30. studenog 2016., zaključuje da do dana podnošenja tužbe nije protekao zastarni rok od pet godina propisan čl. 225. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" br. 35/05., 41/08., 125/11., dalje: ZOO).

9. Nadalje, prvostupanjski sud pozivom na odluku Ustavnog suda broj U-II/355/2007 od 10. prosinca 2008. zauzima pravno shvaćanje da je dnevna parkirna karta po svojoj pravnoj prirodi ugovorna kazna zbog neispunjenja novčane tražbine neplaćanja satne karte za uslugu korištenja parkirnog mjesta. Stoga, pozivom na čl. 350. st. 3. ZOO-a kojim je propisano da ugovorna kazna ne može biti ugovorena za novčane obveze, zauzima pravno shvaćanje da je tužitelj nezakonito izdao tuženici dnevnu parkirnu kartu pa da je tužbeni zahtjev neosnovan. Stoga, pozivom na čl. 451. st. 3. ZPP-a odlučuje kao u točki I. izreke pobijane presude.

10. Odluku o troškovima postupka prvostupanjski sud temelji na čl. 154.st.1. ZPP -a pa cijeneći da je tužitelj izgubio parnicu u cijelosti odbija njegov zahtjev za naknadu troškova postupka.

11. Osnovao tužitelj žalbom osporava pravilnost primjene materijalnog prava.

12. Pogrešno je pravno shvaćanje prvostupanjskog suda da je dnevna parkirna karta izdana za korištenje javnog parkirališta bez plaćanja valjane satne karte po svojoj pravnoj prirodi ugovorna kazna iz čl. 350.st.1. ZOO-a, a kojom je propisano da vjerovnik i dužnik mogu ugovoriti da će dužnik platiti vjerovniku određeni novčani iznos ili pribaviti neku drugu materijalnu korist ako ne ispuni svoju obvezu ili ako zakasni s njezinim ispunjenjem ili ako je neuredno ispuni pa da tužitelju sukladno čl. 350.st.3. ZOO-a ne pripada pravo na isplatu utuženog iznosa.

13. Naime, sukladno čl. 3. i čl. 7. Odluke, parkiranjem vozila na javnom parkiralištu korisnik javnog parkirališta i organizator parkiranja sklapaju ugovor o korištenju jednog parkirališnog mjesta u trajanju od 24 sata, odnosno iznimno u trajanju kraćem ili dužem od 24 sata.

13.1. Odredom čl. 3.st.3. Odluke propisano je da se korisnikom smatra vlasnik vozila evidentiran u odgovarajućim evidencijama Ministarstva unutarnjih poslova prema registarskoj oznaci vozila.

13.2. Odredbom čl. 4. Odluke propisano je da poslove organizatora parkiranja obavlja Zagrebački holding d.o.o., Podružnica Zagrebparking, dakle tužitelj.

13.3. Prema čl. 18. st.1. Odluke za korištenje javnih parkirališta korisnik javnog parkirališta mora imati valjanu parkirnu kartu, koju je sukladno čl. 24. st.1. Odluke dužan istaknuti na vozilu tako da organizator parkiranja može provjeriti njezinu valjanost, a ukoliko to ne učini sukladno st.2. istoga članka smatrat će se da nema valjanu parkirnu kartu, u kojem slučaju se sukladno st.3. istoga članka smatra da je s organizatorom parkiranja sklopio ugovor o korištenju jednog parkirališnog mjesta na javnom parkiralištu u trajanju od 24 sata (dnevna karta), a koju dnevnu kartu će sukladno st.4. istoga članka organizator parkiranja ostaviti s nalogom za plaćanje na vozilu, a korisnik ju je dužan platiti u roku od osam dana od dana sklapanja ugovora.

14. Sukladno prethodno navedenim odredbama, parkiranjem vozila na javnom parkiralištu između vlasnika vozila kao korisnika javnog parkirališta i organizatora parkiranja sklopljen je tzv. adhezijski ugovor u smislu odredbe čl.295. ZOO-a, a opći uvjeti sadržani u Odluci čine sastavni dio tog ugovora koje korisnik parkirališta prihvaća parkiranjem na javnoj parkirališnoj površini (čl. 3. st.1. Odluke). Dakle, riječ je o obvezno pravnom odnosu pa izdavanje dnevne karte u skladu sa čl. 24. Odluke kao sastavnog dijela ugovora nema značaj ugovorne kazne iz čl. 350.st.1. ZOO -a kako to pogrešno smatra prvostupanjski sud. Takvo pravno shvaćanje u skladu je i sa odlukom Ustavnog suda Republike Hrvatske broj U-III/4570/2014 od 13. lipnja 2018. koja je donesena u istovjetnoj činjeničnoj i pravnoj situaciji, a prema kojoj odluke Ustavnog suda iz 2008. (između ostalog i odluka broj U-II-355/2007 na koju se poziva prvostupanjski sud) više ne mogu biti mjerodavne budući da je isplata utuženog iznosa određena na ime neplaćenih dnevnih parkirnih karata, a ne na ime ugovorne kazne.

15. Stoga, u konkretnom slučaju, pri utvrđenju da je vozilo u vlasništvu tuženice registarske oznake [registarska oznaka] bilo parkirano 20. travnja 2012. na parkirališnom mjestu javnog parkirališta Kneza Višeslava 12, Zagreb (I. zona), to je sukladno čl. 3., čl. 4. i čl. 7. Odluke između tuženice kao korisnika javnog parkirališta i tužitelja kao organizatora parkiranja sklopljen ugovor o korištenju jednog parkirališnog mjesta, slijedom čega je tuženica sukladno čl. 18.st.1. i čl. 24. Odluke bila u obvezi istaknuti na vozilu valjanu parkirališnu kartu, što nesporno nije učinila budući da takvu tvrdnju tužitelja tijekom postupka nije osporila, niti je u tom pravcu iznosila činjenice i dokaze.

16. S obzirom da na vozilu tuženice nije bilo istaknute valjane parkirališne karte, sukladno čl. 24. st.3. Odluke smatra se da je tuženica sklopila s tužiteljem ugovor o korištenju jednog parkirališnog mjesta u trajanju od 24 sata pa je tužitelj sukladno čl. 24. st.4. Odluke osnovano izdao tuženici dnevnu kartu i pozvao je na plaćanje iste i to sukladno čl. 7. Pravilnika u iznosu od tadašnjih 200,00 kuna (26,54 eura prema fiksnom tečaju 1 euro=7,53450 kuna) s obzirom na korištenje parkirališta u I. zoni, a koju tuženica nesporno nije platila.

17. Stoga je pravilnom primjenom materijalnog prava iz čl. 9. ZOO-a kojom je propisano da je sudionik u obveznom odnosu dužan ispuniti svoju obvezu i odgovoran je za njezino ispunjenje, tuženica u obvezi ispuniti svoju ugovornu obvezu plaćanja tužitelju utužene dnevne karte, slijedom čega je valjalo prihvatiti tužbeni zahtjev kao osnovan.

18. Tužitelju na temelju čl. 29.st.1. u vezi s čl. 183. st.1. ZOO -a i čl. 24. st.4. Odluke, na dosuđeni iznos glavnice pripada pravo na zatezne kamate od slijedećeg dana od dana utvrđenog dospijeća utužene tražbine 31. svibnja 2012. do isplate, dakle od 1. lipnja 2012. pa do isplate, po stopi propisanoj čl. 29.st.2. ZOO-a.

19. Pri tome, valja reći da je pravilno pravno shvaćanje prvostupanjskog suda o neosnovanosti prigovora zastare. Naime, u konkretnom slučaju utužena tražbina dospjela je 31. svibnja 2012., a prijedlog za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave kojim je pokrenut ovaj postupak podnesen je 30. studenog 2016., čime je sukladno čl. 241. ZOO-a prekinuta zastara pa kako do podnošenja tog prijedloga nije protekao zastarni rok od pet godina iz čl. 225. ZOO-a prigovor zastare nije osnovan.

20. Iz navedenih razloga, valjalo je primjenom čl. 373. ZPP-a prihvatiti žalbu tužitelja kao osnovanu i preinačiti prvostupanjsku presudu, kao u točki I. izreke.

21. S obzirom na ishod žalbenog postupka, primjenom čl. 166.st.2. ZPP-a odlučeno je o troškovima cijelog postupka. Presudom kojom se odlučuje o osnovanosti platnog naloga, platni nalog iz rješenja o ovrsi ne održava se na snazi u odnosu na trošak postupka koji se odnosi na donošenje rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave. O tom trošku odlučuje se presudom kojom se odlučuje o osnovanosti prigovora protiv platnog naloga zajedno s ostalim troškovima nastalim u tom dijelu parničnog postupka. To stoga jer se ne radi o dva zasebna postupka, ovršnom i parničnom, već je ovršni postupak po ispunjenju zakonskih pretpostavki prerastao u parnični postupak.

21.1. Stoga, budući da je tužitelj u cijelosti uspio u parnici primjenom čl. 154.st.1. i čl. 155. ZPP-a te Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" br. 138/23., dalje: Tarifa) pripada mu zatražena naknada troškova postupka pred javnim bilježnikom u iznosu od 18,78 eura (141,50 kuna prema fiksnom tečaju 1 euro=7,53450 kuna) i jednokratna nagrada za zastupanje u parničnom postupku u iznosu od 100,00 eura (Tbr.7.t.9. i Tbr.54. Tarife) sa PDV-om u iznosu od 25,00 eura (Tbr.46.Tarife) odnosno u ukupnom iznosu od 143,78 eura, sa zateznim kamatama sukladno čl. 151. st.3. ZPP-a od dana donošenja ove drugostupanjske odluke do isplate, a koje shvaćanje je u skladu sa pravnim shvaćanjem VSRH izraženim u odluci broj Rev-956/2025 od 30. rujna 2025..

22. Osnovan je zahtjev tužitelja za naknadu troškova žalbenog postupka s obzirom da je tužitelj uspio u tom postupku u cijelosti, slijedom čega mu pozivom na čl. 154.st.1., čl. 155. ZPP-a i Tarifu pripada pravo na naknadu troška za sastav žalbe u iznosu od 60,00 eura ( Tbr. 10.t.3. i Tbr. 54.) sa PDV-om u iznosu od 15,00 eura (Tbr.46.), dakle u ukupnom iznosu od 75,00 eura, dok prema stanju spisa predmeta sudska pristojba za žalbu nije plaćena pa tužitelju taj trošak nije nastao, slijedom čega je odlučeno kao u točki II. izreke.

U Rijeci 17. lipnja 2026.

Sutkinja

Ingrid Bučković