REPUBLIKA HRVATSKA
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske
Zagreb
Broj: Ppž-4918/2026
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinje Kristine Gašparac Orlić, predsjednice vijeća, te suca Roberta Završkog i sutkinje Eufemije Nanković, članova vijeća, uz sudjelovanje sudske savjetnice Kristine Sesar, zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv okrivljenog AB, zbog prekršaja iz članka 53. stavka 4. Zakona o sigurnosti prometa na cestama („Narodne novine“ broj: 67/08., 48/10., 74/11., 80/13., 158/13., 92/14., 64/15., 108/17., 70/19., 42/20., 85/22., 114/22., i 133/23.), odlučujući o prigovoru okrivljenika podnesenom protiv prekršajnog naloga Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijske uprave splitsko-dalmatinske, Postaja prometne policije Split od 11. lipnja 2024., klasa: 211-07/24-3/7175, urbroj: 511-12-36-24-2, u sjednici vijeća održanoj 17. lipnja 2026.,
p r e s u d i o j e
I. Djelomično se prihvaća prigovor okrivljenog AB te se preinačuje pobijani prekršajni nalog u odluci o zaštitnoj mjeri na način da se, na temelju članka 58. Prekršajnog zakona („Narodne novine“, broj 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17. , 118/18. i 114/22.), izriče zaštitna mjera zabrane upravljanja motornim vozilom „B“ kategorije u trajanju 1 (jedan) mjesec.
II. U ostalom se dijelu prigovor okrivljenog AB odbija kao neosnovan te se u pobijanom, a nepreinačenom dijelu prekršajni nalog potvrđuje.
III. Na temelju članka 138. stavka 2. točke 3.c) Prekršajnog zakona okrivljeni AB obvezan je naknaditi paušalni iznos troškova žalbenog postupka 30,00 eura (trideset eura) u roku 15 dana od dana primitka ove presude.
Obrazloženje
1. Pobijanim prekršajnim nalogom, proglašen je krivim okrivljeni AB da je, na način činjenično opisan u izreci, počinio prekršaj iz članka 53. stavka 1. kažnjiv po stavku 4. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, za koji mu je izrečena novčana kazna 550,00 eura koju je dužan platiti u roku osam dana od pravomoćnosti prekršajnog naloga, uz pogodnost plaćanja dvije trećine izrečene novčane kazne, obvezan je na naknadu troškova prekršajnog postupka u iznosu 66,36 eura te mu je izrečena zaštitna mjera zabrane upravljanja motornim vozilom B kategorije u trajanju 6 (šest) mjeseci.
2. Protiv navedenog prekršajnog naloga, okrivljeni AB, osobno, pravodobno je podnio prigovor zbog izrečene novčane kazne i zaštitne mjere. Predlaže da se, iz razloga navedenih u prigovoru, isti prihvati.
3. S obzirom da je prigovor podnesen iz osnove članka 237. stavka 1. t. 2. Prekršajnog zakona, Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, sukladno odredbi članka 238. stavka 11. Prekršajnog zakona, o prigovoru je odlučivao odgovarajućom primjenom odredaba Prekršajnog zakona o žalbenom postupku.
4. Prigovor je djelomično osnovan.
5. Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud, na temelju članka 202. stavka 1. Prekršajnog zakona, ispitivao je pobijani prekršajni nalog iz osnova i razloga iz kojih se on pobija prigovorom, kao i po službenoj dužnosti. Pritom nisu utvrđene povrede na koje ovaj sud, sukladno gore navedenoj zakonskoj odredbi, pazi po službenoj dužnosti.
6. Iz sadržaja prigovora proizlazi kako okrivljenik ne poriče počinjenje prekršaja, moli ublažavanje novčane kazne i ukidanje zaštitne mjere jer mu je novčana dozvola nužna za svakodnevni život i rad, budući da radi kao trener MMA i profesionalno je vezan za sport, mora putovati na treninge, a ima i dijete o kojem se mora svakodnevno brinuti, te su mu poslovne i obiteljske obveze vezane uz korištenje automobila.
7. Razmatrajući odluku prvostupanjskog tijela o izrečenoj novčanoj kazni, ovaj sud smatra da je navedena odluka pravilna i zakonita te da izrečena novčana kazna nije prestroga. Naime, za prekršaj iz članka 53. stavka 4. Zakona o sigurnosti prometa na cestama propisana je novčana kazna od 390,00 do 920,00 eura. U tome smislu izrečena novčana kazna 550,00 eura koja je po iznosu bliža zakonskom minimumu, unatoč činjenici da je okrivljeni vozio brzinom koja je bliža zakonskoj gornjoj granici (46 km/h većom od dopuštene u naseljenom mjestu), po mišljenju ovoga suda primjerena je stupnju krivnje okrivljenika, opasnosti djela i svrsi kažnjavanja iz članka 32. Prekršajnog zakona.
7.1. Nadalje, iako se u obrazloženju prekršajnog naloga navodi ranija osuđivanost okrivljenika kao razlog izricanja novčane kazne iznad posebno propisanog minimuma, a u međuvremenu je nastupila rehabilitacija pa se okrivljeni smatra neosuđivanom osobom, ovaj sud smatra da je izrečena novčana kazna primjerena težini počinjenog prekršaja. Uz navedeno, okrivljenik u prigovoru, nije iznio i dokumentirao razloge koje bi ovaj sud mogao razmotriti kao eventualno naročito izražene olakotne okolnosti koje bi opravdale primjenu instituta ublažavanja kazne u smislu članka 37. stavka 3. točke 1. Prekršajnog zakona.
7.2. Stoga je ovaj sud, cijeneći jačinu ugrožavanja zaštićenog dobra i stupanj pogibeljnosti, kao i to da su vrlo izraženi zahtjevi generalno preventivnog djelovanja, otklonio mogućnost primjene instituta ublažavanja kazne jer se opća svrha prekršajnopravnih sankcija iz članka 6. Prekršajnog zakona te svrha kažnjavanja iz članka 32. Prekršajnog zakona ne bi mogle postići blažim kažnjavanjem.
7.3. Slijedom iznesenog, prigovor nije osnovan u dijelu u kojem se pobija prekršajni nalog zbog visine novčane kazne.
8. Razmatrajući pobijani prekršaj ni nalog u pogledu odluke o zaštitnoj mjeri, ovaj sud je utvrdio da je okrivljeniku izrečena zaštitna mjera u predugom trajanju. Po ocjeni ovog suda, a budući da je u odnosu na raniju osuđivanost okrivljeniku nastupila rehabilitacija pa se okrivljenik smatra neosuđivanom osobom, te imajući na umu članak 51.a Prekršajnog zakona, kojim je propisano da izricanje zaštitne mjere mora biti u skladu s težinom počinjenog prekršaja, i prekršaja koji se mogu očekivati, kao i sa stupnjem počiniteljeve opasnosti, zaštitna mjera po prvostupanjskom tijelu je izrečena u predugom trajanju te će se svrha zaštitne mjere ostvariti i njezinom primjenom u kraćem trajanju.
8.1. Stoga je ovaj sud, uvažavajući sve navedeno, izrekao zaštitnu mjeru zabrane upravljanja motornim vozilom B kategorije u trajanju jedan mjesec, smatrajući da će se i u naznačenoj duljini trajanja ove zaštitne mjere postići svrha zaštitnih mjera iz članka 51. Prekršajnog zakona i da će dostatno preventivno djelovati na buduće ponašanje okrivljenika.
8.2. Slijedom toga je prihvaćen prijedlog okrivljenika u dijelu pobijanja zaštitne mjere.
9. Paušalni iznos troškova žalbenog postupka temelji se na odredbi članka 138. st. 2. t. 3.c) Prekršajnog zakona, koja propisuje da troškovi prekršajnog postupka obuhvaćaju paušalni iznos troškova prekršajnog postupka Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske kada je donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena prekršajna odgovornost okrivljenika, ako je odlučivao o redovnom pravnom lijeku tužitelja i okrivljenika ili samo okrivljenika. Paušalna je svota, u skladu s čl. 138. st. 3. Prekršajnog zakona određena u okvirima propisanim Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka („Narodne novine“, broj 18/13.) u rasponu od 13.27 do 663.61 eura, a s obzirom na složenost i trajanje postupka, te imovno stanje okrivljenika. Naime, iz podataka u spisu ne proizlazi da bi okrivljenik bio lošeg imovnog stanja ili nesposoban za rad pa ovaj sud smatra da plaćanjem troška žalbenog postupka u iznosu 30,00 eura, dakle doista vrlo blizu minimalno mogućeg iznosa paušalne svote, neće biti dovedeno u pitanje njegovo uzdržavanje.
10. Slijedom navedenog, na temelju članka 238. stavka 11. u vezi sa člankom 207. i člankom 205. Prekršajnog zakona, odlučeno je kao u izreci ove presude.
Zagreb, 17. lipnja 2026.
Zapisničarka:
Predsjednica vijeća:
Kristina Sesar, v.r.
Kristina Gašparac Orlić, v.r.
Presuda se dostavlja Ministarstvu unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijskoj upravi splitsko- dalmatinskoj, Postaji promete policije Split u 2 otpravka: za spis i okrivljenika.
