REPUBLIKA HRVATSKA

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske

Zagreb

Broj: Ppž-4839/2026

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinje Kristine Gašparac Orlić, predsjednice vijeća, te suca Roberta Završkog i sutkinje Eufemije Nankovi, članova vijeća, uz sudjelovanje sudske savjetnice Kristine Sesar kao zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv okrivljene IG, zbog prekršaja iz članka 53. stavka 1. kažnjivog po stavku 4. Zakona o sigurnosti prometa na cestama („Narodne novine“ broj: 67/2008., 48/2010., 74/2011., 80/2013., 158/2013., 92/2014., 64/2015., 89/2015., 108/2017., 70/2019., 42/2020., 85/2022. i 114/2022. i 133/23.), odlučujući o prigovoru okrivljene podnesenom protiv prekršajnog naloga Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijske uprave splitsko-dalmatinske, Postaja prometne policije Split od 23. srpnja 2025., broj: 511-12-36-25-2, u sjednici vijeća održanoj 17. lipnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se prigovor okrivljene IG kao neosnovan te se prekršajni nalog potvrđuje.

II. Na temelju članka 138. stavka 2. točke 3.c) Prekršajnog zakona („Narodne novine“ broj: 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17., 118/18. i 114/22.) okrivljena IG obvezna je naknaditi paušalni iznos troškova žalbenog postupka u iznosu 30,00 eura (trideset eura) u roku 15 dana od dana primitka ove presude.

Obrazloženje

1. Pobijanim prekršajnim nalogom Ministarstva unutarnjih poslova, Policijske uprave splitsko-dalmatinske, Postaje prometne policije Split od 23. srpnja 2025., broj: 211- 07/25-3/11995, okrivljena IG proglašena je krivom da je, na način činjenično opisan u izreci, počinila prekršaj iz članka 53. stavka 1. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, kažnjiv po članku 53. stavku 4. istog Zakona, za koji joj je izrečena novčana kazna u iznosu od 710,00 eura koju je dužna platiti u roku osam dana od pravomoćnosti prekršajnog naloga, uz pogodnost plaćanja dvije trećine izrečene kazne. Uz kaznu, okrivljenica je na ime troškova prekršajnog postupka dužna naknaditi iznos od 66,36 eura.

1.1. Istim prekršajnim nalogom, na temelju članka 58. Prekršajnog zakona, okrivljenici je izrečena zaštitna mjera zabrane upravljanja motornim vozilom „B“ kategorije u trajanju od devet mjeseci.

2. Okrivljena IG je protiv navedenog prekršajnog naloga pravodobno podnijela prigovor zbog odluke o izrečenoj novčanoj kazni i zaštitnoj mjeri.

3. S obzirom da je prigovor podnesen iz osnove članka 237. stavka 1. točke 2. Prekršajnog zakona, Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, sukladno odredbi članka 238. stavka 11. Prekršajnog zakona, o prigovoru je odlučivao odgovarajućom primjenom odredaba Prekršajnog zakona o žalbenom postupku.

4. Prigovor nije osnovan.

5. Ispitujući pobijani prekršajni nalog u smislu odredbe članka 202. stavka 1. Prekršajnog zakona, uz ocjenu navoda iz prigovora, Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske je utvrdio da nisu povrijeđene odredbe prekršajnog materijalnog prava na štetu okrivljenika niti su počinjene bitne povrede postupka na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, kao i da nije nastupila zastara prekršajnog progona.

6. Okrivljena u prigovoru priznaje počinjenje prekršaja, te izražava kajanje zbog učinjenog. Ističe kako joj je vozačka dozvola neophodna za odlazak na posao. Isto tako prigovara na visinu izrečena kazne, koja je previsoka u odnosu na njezina primanja u iznosu od 1.500,00 eura i troškove koje ima kao majka dvoje malodobne djece. Iz navedenih razloga predlaže ublažavanje novčane kazne te ukidanje zaštitne mjere.

7. Razmatrajući odluku prvostupanjskog tijela o izrečenoj novčanoj kazni, ovaj sud smatra da je navedena odluka pravilna i zakonita te da izrečena novčana kazna nije prestroga. Naime, za predmetni je prekršaj zakonom propisana novčana kazna od 390,00 do 920,00 eura, iz čega je razvidno je da novčana kazna u iznosu od 710,00 eura okrivljenoj izrečena u skladu s prekoračenjem brzine (37 km/h veća od dopuštene). Navedena kazna po mišljenju je ovog suda primjerena stupnju krivnje okrivljene, opasnosti djela i svrsi kažnjavanja iz članka 32. Prekršajnog zakona.

7.1. Uz navedeno, okrivljena nije dokazala vlastite navode vezane za materijalne prilike (dostavom potvrde o visini primanja i dr.), a što je bila dužna učiniti sukladno članku 237. stavku 2. Prekršajnog zakona, slijedom čega ovaj sud u konkretnom slučaju ne nalazi postojanje naročito izraženih olakotnih okolnosti koje bi opravdale primjenu instituta ublažavanja kazne.

7.2. Stoga je ovaj sud, cijeneći jačinu ugrožavanja zaštićenog dobra i stupanj pogibeljnosti, kao i to da su vrlo izraženi zahtjevi generalno preventivnog djelovanja, otklonio mogućnost primjene instituta ublažavanja kazne jer se opća svrha prekršajnopravnih sankcija iz članka 6. Prekršajnog zakona te svrha kažnjavanja iz članka 32. Prekršajnog zakona ne bi mogle postići blažim kažnjavanjem.

8. Ispitujući odluku o izrečenoj zaštitnoj mjeri, ovaj drugostupanjski sud smatra da je inkriminirano ponašanje okrivljenice teži oblik kršenja prometnih propisa te da takvo ugrožavanje ostalih sudionika u prometu upućuje na opasnost od budućeg ugrožavanja sigurnosti prometa, zbog čega je prvostupanjsko tijelo osnovano i u skladu sa zakonom okrivljenici izreklo zaštitnu mjeru zabrane upravljanja motornim vozilom „B“ kategorije. Primjena ove zaštitne mjere u konkretnom slučaju nužna je zbog otklanjanja okolnosti koje poticajno djeluju na počinjenje prekršaja koji je predmet ovog postupka i dodatno će preventivno djelovati na buduće ponašanje okrivljenice.

8.1. Duljina trajanja izrečene mjere od devet mjeseci, u okviru zakonom propisanog raspona od jednog mjeseca do dvije godine, primjerena je težini počinjenog prekršaja i opasnosti od ponavljanja prekršaja, budući da je razvidno kako okrivljena već kažnjavana za isti prekršaj, i to pravomoćnim odlukama klasa 211-07/24-4/22037 koja je postala pravomoćna 26. travnja 2024. i klasa: 2112-07/23-4/58558 koja je postala pravomoćna 26.4.2024., što ukazuje na upornost okrivljenice na činjenje prekršaja, te je isto u skladu s člankom 53. stavkom 8. Zakona o sigurnosti prometa na cestama.

9. Odluka o paušalnom iznosu troškova žalbenog postupka temelji se na odredbi članka 138. stavka 2. točke 3.c) Prekršajnog zakona koja propisuje da troškovi prekršajnog postupka obuhvaćaju paušalni iznos troškova prekršajnog postupka Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske kada je donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena krivnja okrivljenika, ako je odlučivao o žalbi tužitelja i okrivljenika ili samo o žalbi okrivljenika. Paušalna je svota, u skladu s člankom 138. stavkom 3. Prekršajnog zakona, određena u okvirima propisanim Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka („Narodne novine“ broj 18/13.), a s obzirom na složenost i trajanje postupka, držeći da plaćanje troška postupka u visini 30,00 eura, dakle vrlo blizu donje granice iznosa troška postupka, neće ugroziti egzistenciju okrivljenice niti osoba koje je okrivljenica eventualno dužna uzdržavati.

10. Slijedom svega navedenog, temeljem članka 205. Prekršajnog zakona, odlučeno je kao u izreci ove presude.

Zagreb, 17. lipnja 2026.

Zapisničarka:

Predsjednica vijeća:

Kristina Sesar, v.r.

Kristina Gašparac Orlić, v.r.

Presuda se dostavlja Ministarstvu unutarnjih poslova Republike Hrvatske,

Policijskoj upravi splitsko-dalmatinskoj, Postaji prometne policije Split, u 2 otpravka: za spis i okrivljenicu.