REPUBLIKA HRVATSKA
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske
Zagreb
Broj: Ppž-5818/2026
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinje Kristine Gašparac Orlić, predsjednice vijeća, te suca Roberta Završkog i sutkinje Eufemije Nanković, članova vijeća, uz sudjelovanje sudske savjetnice Kristine Sesar kao zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv okrivljenog ŠČ zbog prekršaja iz članka 53. stavka 3. Zakona o sigurnosti prometa na cestama („Narodne novine“ broj: 67/2008., 48/2010., 74/2011., 80/2013., 158/2013., 92/2014., 64/2015., 89/2015., 108/2017., 70/2019., 42/2020., 85/ 2022., 114/2022. i 133/2023.), odlučujući o prigovoru okrivljenika podnesenom protiv prekršajnog naloga Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijske uprave primorsko-goranske, Postaje prometne policije Rijeka od 22. ožujka 2026., broj: 211- 07/26-3/4134, u sjednici vijeća održanoj 17. lipnja 2026.,
p r e s u d i o j e
I. Prihvaćanjem prigovora okrivljenog ŠČ osnovanim, preinačuje se pobijani prekršajni nalog u odluci o kazni tako da je okrivljeni ŠČ, za prekršaj iz članka 53. stavak 1. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, kažnjiv po članku 53. stavku 3. tog Zakona, činjenično opisan u izreci prekršajnog naloga, novčanu kaznu u iznosu od 1.320,00 eura (tisuću tristo dvadeset eura) dužan platiti u 6 (šest) jednakih mjesečnih obroka, s time da prvi obrok dospijeva u roku od 15 dana od primitka ove presude, a svaki daljnji obrok 15. dana u svakom narednom mjesecu, a ako okrivljenik u navedenom roku plati dvije trećine te novčane kazne, smatrat će se da je novčana kazna plaćena u cijelosti.
II. Prihvaćanjem prigovora okrivljenog ŠČ osnovanim, preinačuje se pobijani prekršajni nalog u odluci o zaštitnoj mjeri, tako da se okrivljeniku zaštitna mjera zabrane upravljanja motornim vozilom „B“ kategorije ukida.
III. Na temelju članka 138. stavka 2. točke 3.c) Prekršajnog zakona („Narodne novine“ broj: 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17., 118/18. i 114/22.), okrivljeni ŠČ obvezan je naknaditi paušalni iznos troškova žalbenog postupka u iznosu 30 eura (trideset eura) u roku 15 dana od dana primitka ove presude.
Obrazloženje
1. Pobijanim prekršajnim nalogom Ministarstva unutarnjih poslova, Policijske uprave primorsko-goranske, Postaje prometne policije Rijeka od 22. ožujka 2026., broj: 211- 07/26-3/4134, okrivljeni ŠČ proglašen je krivim da je, na način činjenično opisan u izreci naloga, počinio prekršaj iz članka 53. stavka 1. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, kažnjivog po članku 53. stavku 3. tog Zakona, za koji mu je izrečena novčana kazna u iznosu 1.320,00 eura.
1.1. Istim prekršajnim nalogom, okrivljenik je obvezan na naknadu troškova prekršajnog postupka u iznosu 66,36 eura te mu je izrečena zaštitna mjera zabrane upravljanja motornim vozilom „B“ kategorije u trajanju od tri mjeseca.
2. Okrivljeni ŠČ je protiv navedenog prekršajnog naloga pravodobno podnio prigovor zbog izrečene mu novčane kazne i zaštitne mjere, slijedom čega je ovaj sud, temeljem članka 238. stavka 11. Prekršajnog zakona, o prigovoru odlučivao odgovarajućom primjenom odredaba Prekršajnog zakona o žalbenom postupku.
3. Prigovor je djelomično osnovan.
4. Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud, na temelju čl. 202. st. 1. PZ-a, ispitivao je pobijani prekršajni nalog iz osnova i razloga iz kojih se on pobija prigovorom, kao i po službenoj dužnosti.
5. Okrivljenik u prigovoru priznaje počinjenje prekršaja, izražava žaljenje zbog učinjenog te predlaže da mu se izrečena novčana kazna ublaži ili da mu se barem omogući obročna otplata iste. U odnosu na izrečenu zaštitnu mjeru okrivljenik moli da se zaštitna mjera ukine. Ističe kako je zaposlen na radnom mjestu na kojem mu je vozačka dozvola neophodna za rad. Nadalje, ističe loše materijalne prilike u kojima se nalazi budući da je dugo vrijeme bio nezaposlen zbog ovisnosti.
6. Razmatrajući odluku prvostupanjskog tijela o izrečenoj novčanoj kazni, ovaj sud smatra da je navedena odluka pravilna i zakonita te da izrečena novčana kazna nije prestroga. Naime, za predmetni je prekršaj zakonom propisana novčana kazna od 1.320,00 do 2.650,00 eura ili kazna zatvora u trajanju do 60 dana pa novčana kazna u iznosu od 1.320,00 eura izrečena okrivljeniku predstavlja najblažu zakonom propisanu vrstu i mjeru kazne za predmetni prekršaj. Ovaj sud je stajališta kako je navedena kazna primjerena stupnju krivnje okrivljenika, opasnosti djela i svrsi kažnjavanja iz članka 32. Prekršajnog zakona.
6.1. Cijeneći težinu počinjenog prekršaja, koja se ogleda i u tome što je sam zakonodavac predvidio da se za taj prekršaj, osim novčane, može izreći i kazna zatvora te imajući na umu da u konkretnom slučaju nisu utvrđene naročito olakotne okolnosti, ovaj sud smatra da nema osnove za primjenu instituta ublažavanja kazne i da se opća svrha prekršajnopravnih sankcija iz članka 6. Prekršajnog zakona te svrha kažnjavanja iz članka 32. Prekršajnog zakona ne bi mogle postići blažim kažnjavanjem.
6.2. Međutim, cijeneći navode prigovora, ovaj drugostupanjski sud smatra opravdanim u konkretnom slučaju dopustiti okrivljeniku da novčanu kaznu plati u šest jednakih mjesečnih obroka, što je, sukladno odredbi članka 33. stavka 11. Prekršajnog zakona, najdulji mogući rok obročne otplate novčane kazne, a što će okrivljeniku zasigurno olakšati plaćanje iste. Slijedom navedenog, sud je prekršajni nalog glede odluke o novčanoj kazni preinačio i odredio obročnu otplatu kazne na način i u roku navedenom u točki I. izreke ove presude, smatrajući da u predmetnom slučaju visina novčane kazne opravdava takvu odluku.
6.3. Stoga je prihvaćen prigovor okrivljenika u dijelu odluke o novčanoj kazni.
7. Ispitujući odluku o izrečenoj zaštitnoj mjeri zabrane upravljanja motornim vozilom „B“ kategorije u trajanju od tri mjeseca te imajući na umu da iz stanja spisa ne proizlazi da je okrivljenik do sada bio prekršajno osuđivan, uz uvažavanje navoda prigovora koji se odnose na potrebu korištenja vozila radi obavljanja poslova u okviru radnog mjesta vozač lakog dostavnog vozila, a koje navode je okrivljenik dokazno potkrijepio (priloživši ugovor o radu iz kojeg proizlazi da je zaposlen kao vozač lakog dostavnog vozila u trgovačkom društvu Mikulić d.o.o.), ocjena je ovog suda da u konkretnom slučaju nema okolnosti koje bi upućivale na postojanje opasnosti da bi okrivljenik upravljajući motornim vozilom ponovo počinio takav prekršaj.
7.1. Stoga navedene okolnosti počinjenog prekršaja i ličnosti okrivljenika ne upućuju na potrebu i nužnost izricanja zaštitne mjere zabrane upravljanja motornim vozilom „B“ kategorije, pa je pobijani prekršajni trebalo preinačiti na način da se navedena zaštitna mjera ukida, kako je to navedeno u izreci ove presude.
8. Odluka o paušalnom iznosu troškova žalbenog postupka temelji se na odredbi članka 138. stavka 2. točke 3.c) Prekršajnog zakona koja propisuje da troškovi prekršajnog postupka obuhvaćaju paušalni iznos troškova prekršajnog postupka Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske kada je donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena krivnja okrivljenika, ako je odlučivao o žalbi tužitelja i okrivljenika ili samo o žalbi okrivljenika. Paušalna je svota, u skladu s člankom 138. stavkom 3. Prekršajnog zakona, određena u okvirima propisanim Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka („Narodne novine“ broj 18/13.), a s obzirom na složenost i trajanje postupka, držeći da plaćanje troška postupka u visini 30,00 eura, dakle vrlo blizu donje granice iznosa troška postupka, neće ugroziti egzistenciju okrivljenika niti osoba koje je okrivljenik eventualno dužan uzdržavati.
9. Slijedom svega navedenog, na temelju članka 238. stavka 11. u vezi sa člankom 205. i člankom 207. Prekršajnog zakona, odlučeno je kao u izreci ove presude.
Zagreb, 17. lipnja 2026.
Zapisničarka:
Predsjednica vijeća:
Kristina Sesar, v.r.
Kristina Gašparac Orlić, v.r.
Presuda se dostavlja Ministarstvu unutarnjih poslova Republike Hrvatske,
Policijskoj upravi primorsko-goranskoj, Postaji prometne policije Rijeka u 2 otpravka: za spis i okrivljenika.
