Republika Hrvatska
Županijski sud u Zagrebu
Trg Nikole Šubića Zrinskog 5
Poslovni broj: Gž-1852/2023-6
R E P U B L I K A H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Tomislava Aralice kao predsjednika vijeća, Vlatke Fresl Tomašević kao suca izvjestitelja i člana vijeća i Ilijane Petyo kao člana vijeća, u pravnoj stvari 1 - tužitelja RO iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj]-tužitelja ŽO iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i 3 -tužitelja OO iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] svi zastupani po punomoćnici Marini Tojčić, odvjetnici u Zagrebu, protiv tuženika HEP - Operator distribucijskog sustava d.o.o Zagreb, Ulica grada Vukovara 37, Elektrolika Gospić, Gospić, Lipovska 31, OIB:46830600751, radi naknade štete, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Gospiću, poslovni broj Pn-18/2020-28 od 16. veljače 2023., u sjednici vijeća održanoj dana 16. lipnja 2026.,
r i j e š i o j e
I Ukida se presuda Općinskog suda u Gospiću, poslovni broj Pn-18/2020-28 od 16. veljače 2023. u točkama I, II, III i IV izreke te se u tom dijelu predmet vraća sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.
II Ostavlja se da se o troškovima žalbenog postupka odluči u konačnoj odluci.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskom presudom naloženo je tuženom da 1-tužitelju isplati iznos od 21.271,75 eura sa pripadajućim zateznim kamatama (točka I izreke) te 2-tužitelju iznos od 21.271,75 eura sa pripadajućim zateznim kamatama (točka II izreke) kao i 3 - tužitelju iznos od 21.271,75 eura sa pripadajućim zateznim kamatama (točka III izreke. Nadalje naloženo je tuženiku da tužiteljima namiri trošak postupka u iznosu od 10.584,61 eura sa pripadajućim zateznim kamatama od presuđenja do isplate (točka IV izreke) dok je u preostalom dijelu zahtjev tužitelja za naknadu troškova postupka odbijen kao neosnovan (točka V izreke).
2. Presudu u dosuđujućem dijelu pobija tuženik zbog svih razloga iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07 – Odluka USRH, 84/08, 96/08 – Odluka USRH, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 i 146/25 u daljnjem tekstu: ZPP-a). Predlaže pobijanu presudu u pobijanom dijelu preinačiti i odbiti tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti odnosno podredno u pobijanom dijelu istu ukinuti i predmet u tom dijelu vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.
3. Žalba tuženika je osnovana.
4. Predmet spora u ovoj pravnoj stvari je zahtjev tužitelja za naknadu štete s naslova izgubljene zarade nastale uslijed nemogućnosti iskorištavanja objekta tužitelja u ljetnoj sezoni 2018. davanjem istog u najam do koje nemogućnosti je došlo zbog nepostupanja tuženika i to zbog propuštanja ispunjenja njegove ugovorne obveze priključenja nekretnine tužitelja na distribucijsku mrežu u ugovorenom roku.
5. Među strankama tijekom postupka nije bilo sporno da su tužitelji bili suvlasnici predmetne nekretnine u trenutku ugovaranja priključenja sa tuženikom, da je ranijoj vlasnici predmetne nekretnine PO 2010. izdana prethodna suglasnost kojom su propisani tehnički uvjeti priključenja na elektroenergentsku mrežu i to transformatorsku stanicu TS 10(20) k V [adresa], izvod broj 6- [adresa], da je sa PO **.**.2016. sklopljen predugovor o priključenju, da je tuženik zaprimio i pravomoćnu građevinsku dozvolu od 7. travnja 2016. od tadašnje vlasnice objekta PO, a što je bio uvjet da bi se objekt priključio na elektroenergetsku mrežu, da je 25. kolovoza 2017. 1-tužitelj sa tuženikom sklopio ugovor o priključenju broj 401902-100025-00110208 temeljem prethodne elektroenergetske suglasnosti iz 2010. kojim se tuženik (čl. 5.) obvezao ostvariti tehničke uvjete na mreži i izgraditi priključak građevine kupca ovdje tužitelja u roku od 90 dana od sklapanja istog s time da se u rok od 90 dana ne računaju zastoji u aktivnostima na koje tuženik ne može utjecati (suglasnost tijela uprave, ishođenje dozvola, rješavanje imovinsko - pravnih odnosa, događaja na gradilištu, viša sila i sl.) o čemu je tuženik dužan pravodobno obavještavati kupca, da su tužitelji 5. veljače 2018. podnijeli zahtjev za izdavanje elektroenergetske suglasnosti kada su i ispunili do kraja svoje financijske obveze prema tuženiku, da su tužitelji svaki pojedinačno 12. veljače 2018. sklopili predugovore o fiksnom zakupu, zastupanju i pružanju usluga u domaćinstvu prema kojemu im se turistička agencija Ventus tours, Adris Maris d.o.o., Zagreb, obvezala svakom platiti fiksni iznos od po 21.600,00 EUR-a za sezonu 2018. koje su raskinuli 20. lipnja 2018. zbog ne priključenja na elektroenergetsku mrežu te da je tuženik 7. lipnja 2018. dao uvjetnu primjedbu na zapisnik za tehnički pregled jer građevina nije priključena na elektroenergetsku mrežu a ima samo prethodnu elektroenergetsku suglasnost i građevinski priključak.
6. Pošavši od utvrđenja da su se još tijekom 2015. pojavili problemi oko napajanja starom trafostanicom TS 10(20) k V [adresa], izvod broj 6 [adresa] koja je bila očito prekapacitirana pa se objekt tužitelja nije mogao priključiti na istu, da se ugovorom o priključenju 401902-100025-00110208 od 25. kolovoza 2017. tuženik obvezao ostvariti tehničke uvjete u mreži i izgraditi priključak građevine kupca u roku od 90 dana od sklapanja istog, da tuženik nije dokazao da bi prilikom sklapanja navedenog ugovora upozorio tužitelje o problemima oko predmetne trafostanice niti da ih je, sukladno ugovornoj obvezi, kasnije pravovremeno obavijestio da ne može ispuniti svoju ugovornu obvezu do ljetne sezone 2018. čime bi se spriječila šteta, da tuženik nije pokušao niti u skladu s čl. 3. naprijed navedenog ugovora sa tužiteljima sklopiti dodatak ugovoru i istim utvrditi novi rok izvedbe radova na priključenju ili utvrditi drugačije tehničko rješenje s novim rokom izvede radova odnosno raskinuti ugovor, da je tako učinio, što nije, tužiteljima bi dano na znanje da ne mogu računati na ispunjenje obveza tuženika u ugovorenom roku pa posljedično tome da neće moći koristiti objekt u svrhu iznajmljivanja u ljetnoj sezoni 2018. sud prvog stupnja utvrdio je, pozivom na odredbe čl. 342. st. 2. i čl. 346. st. 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/2005, 41/2008, 125/2011, 78/2015, 29/2018 u daljnjem tekstu ZOO), da je tuženik odgovoran za štetu koju su tužitelji pretrpjeli zbog nemogućnosti davanja u najam svoje nekretnine u ljetnoj sezoni 2018. jer ista nije bila priključena na distribucijsku mrežu.
7. Pošavši od daljnjeg utvrđenja utemeljenih na podacima iz nalaza i mišljenja vještaka koji je sud prvog stupnja u cijelosti prihvatio, da je očekivana dobit za nekretninu kao od tužitelja (devet stambenih jedinica u centu [adresa]) u predmetnom periodu iznosila 522.495,00 kn te kako tužitelji u konkretnom slučaju potražuju izgubljenu zaradu u manjem iznosu, sud je prihvatio tužbeni zahtjev tužitelja specificiran podneskom od 12. siječnja 2023. u cijelosti i dosudio svakom po 21.271,75 eura koje iznose su, po redovnom tijeku, mogli ostvariti da su bili u mogućnosti u spornom razdoblju istu dati u najam turistima.
8. Suprotno žalbenim navodima sud prvog stupnja u dijelu kojim je utvrdio, da je tuženik time što objekt u vlasništvu tužitelje nije priključio na distribucijsku mrežu u ugovorenom roku povrijedio svoju ugovornu obvezu iz čl. 5. ugovora o priključenju broj 401902-100025-00110208 koji je sklopljen temeljem prethodne elektroenergetske suglasnosti iz 2010., a koji ugovor je tuženik sklopio 25. kolovoza 2017. sa 1-tužiteljem, sastavio je presudu u skladu s odredbama Zakona o parničnom postupku. Za svoju odluku u tom dijelu dao je jasne i razumljive razloge koji imaju podlogu u izvedenim dokazima te pobijana presuda u tom dijelu ima jasne i dostatne razloge o odlučnim činjenicama, koji nisu u proturječnosti s izrekom presude.
9. U tom dijelu sud prvog stupnja ispitao je sve okolnosti odlučne za donošenje pravilne i zakonite presude u ovom predmetu, te je na temelju izvedenih dokaza i njihove ocjene pravilno utvrdio činjenično stanje koje prihvaća i ovaj sud drugog stupnja. Tako je pravilno utvrdio da je tuženik već od 2015. imao saznanja da postoje problemi sa napajanjem trafostanice TS 10(20) k V [adresa], izvod broj 6 [adresa] zbog opterećenosti a što tuženik i sam potvrđuje u svojoj žalbi. Naime, tuženik u žalbi navodi da je povećanom izgradnjom apartmana i ostalih objekata u užem centru [adresa], gdje se nalazi i nekretnina tužitelja i predviđena trafostanica, niskonaponska mreža postala preopterećena zbog ubrzanog broja novih građevina za vrijeme dok su tužitelji gradili svoju građevinu. Nadalje da je tuženik već 2015./2016., odmah po detektiranju problema preopterećenosti, počeo rješavati taj problem izgradnjom nove trafostanice. Kako je dakle u vrijeme sklapanja ugovora o priključenju broj 401902 -100025- 00110208 sa 1-tužiteljem tuženik znao da zbog preopterećenosti predviđene trafostanice neće objekt tužitelja moći spojiti na predviđenu trafostanicu kao i da nova trafostanica nije izgrađena a ipak se istim obvezao da će objekt tužitelja priključiti na navedenu trafostanicu i da će priključenje izvršiti u ugovorenom roku od 90 dana, suprotno žalbenim navodima, ne može se osnovano pozivati na postojanje zastoja predviđenih čl. 5. ugovora na koje ne može utjecati (suglasnost tijela uprave, ishođenje dozvola, rješavanje imovinsko - pravnih odnosa, događaja na gradilištu, viša sila i sl.). Tuženik je, a da je postupao sukladno odredbi čl. 4. ZOO, naprijed navedene objektivne okolnosti mogao navesti u ugovoru te se obvezati objekt tužitelja priključiti na trafostanicu koja je bila u izgradnji, a ne ugovoriti priključenje na trafostanicu za koju je znao da je preopterećena zbog čega takvo priključenje nije moguće i to u roku od 90 dana. Na zastoj u smislu čl. 5 ugovora mogao bi se pozvati da se obvezao navedenim ugovorom priključiti objekt tužitelja na trafostanicu u izgradnji ukoliko bi nakon sklapanja ugovora došlo do nekog od opravdanog razloga na koji nije mogao utjecati (suglasnost tijela uprave, ishođenje dozvola, rješavanje imovinsko - pravnih odnosa, događaja na gradilištu, viša sila i sl.). a što u ovom konkretnom slučaju nije ostvareno.
10. Međutim u pravu je tuženik kada navodi da su u obrazloženju pobijane presude izostali valjani razlozi za utvrđenje suda prvog stupnja da su tužitelji dokazali kako su imali namjeru stjecanja izgubljene zarade davanjem u najam svog objekta u turističkoj sezoni 2018. te o visini tražene izgubljene zarade koju su tužitelji opravdano mogli očekivati po redovnom tijeku stvari.
11. Po stavu ovog suda sama činjenica da su tužitelji sa turističkom agencijom Ventus tours Adris Maris d.o.o. sklopili predugovore o fiksnom zakupu, zastupanju i pružanju usluga u domaćinstvu za predmetnu nekretninu za sezonu 2018. sama po sebi ne znači da su tužitelj doista dokazali svoju namjeru o stjecanja zarade davanjem u zakup svog objekta u ljetnoj turističkoj sezoni 2018. odnosno da je postojala objektivna vjerojatnost da bi tužitelji, da je tuženik izvršio priključenje njihovog objekta na distribucijsku mrežu, zaista stekli dobitak davanjem u zakup istog u ljetnoj sezoni od 25. lipnja do 30. rujna 2018. Naime, da bi sud sa sigurnošću mogao utvrditi da su tužitelji dokazali navedeno trebao je utvrditi i za to svoje utvrđenje dati valjane razloge i da li su prije početka ljetne sezone 2018. tužitelji ishodili ili barem podnijeli zahtjeve za izdavanja potrebnih ili privremenih rješenja, dozvola ili suglasnosti vezanih za odobrenje za bavljenje pružanja usluga iznajmljivanja predmetnih apartmana (a koje su se obvezali ishoditi i navedenim predugovorima) kod nadležnih tijela. Isto tako sud nije utvrđivao pa onda nije na tu okolnost dao niti valjane razloge da li su apartmani tužitelja koji se nalaze u predmetnom objektu do 25. lipnja bili opremljeni u mje ri potrebnoj za davanjem istih u zakup turistima. Zbog navedenog za sada se ne može ispitati pravilnost utvrđenja prvostupanjskog suda da su tužitelji dokazali svoju namjeru o stjecanja zarade davanjem u zakup svog objekta u ljetnoj turističkoj sezoni 2018 .
12. Isto tako i u pogledu utvrđenja o visini eventualno izgubljene zarade sud prvog stupnja nije dao dostatne valjane razloge. U tom pogledu sud je utvrdivši da su tužitelji sa turističkom agencijom Ventus tours Adris Maris d.o.o. predugovorima ugovorili visinu naknade koju bi ostvarili da su bili u mogućnosti iste realizirati tužiteljima te ugovorene iznose i dosudio očito smatrajući da ti iznosi predstavljaju dobit. Međutim za sada, jer su u tom pogledu izostali bilo kakvi razlozi, se ne može ispitati da li bi doista ugovorena naknada predstavljala dobit tužitelja (dobitak koji su mogli osnovano očekivati) ili bi, a kako to osnovano ističe i žalitelj u svojoj žalbi, tužitelji od tih iznosa trebali podmiriti neke troškove (rashode) koji bi umanjili njihov dobitak npr. s naslova pristojbi koje terete privatne iznajmljivače, iznose poreza i prireza, iznose režijskih troškova koje terete predmetnu nekretninu i sl.
13. Slijedom navedenog i činjenično stanje za pravilnu primjenu materijalnog prava iz čl. 1089. st. 3. ZOO ostalo je nepotpuno odnosno netočno utvrđeno.
14. Zbog svega iznesenog, valjalo je temeljem čl. 369. st. 1. ZPP i čl. 370. ZPP žalbu tuženika prihvatiti i ukinuti prvostupanjsku presudu u pobijanom dijelu te predmet vratiti sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.
15. Kako je ukinuta odluka o glavnom zahtjevu valjalo je ukinuti i odluku o naknadi troškova postupka u cijelosti.
13. Odluka o trošku žalbenog postupka temelji se na odredbi čl. 166. st. 3. ZPP.
14. U ponovljenom postupku sud prvog stupnja otkloniti će postupovne povrede ukazane ovim rješenjem, raspravit će naprijed navedene odlučne okolnosti, o predmetu spora ponovno odlučiti te za svoju odluku dati valjane razloge uzimajući u obzir okolnosti koje su mu ovom odlukom ukazane te o svojim utvrđenjima dati jasne i valjane razloge.
U Zagrebu, 16. lipnja 2026.
Predsjednik vijeća:
Tomislav Aralica
