Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Gž-5565/2024-3

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Zagrebu, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sudaca Vlatke Fresl Tomašević, predsjednice vijeća, Ilijane Petyo, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Tomislava Aralice, člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, OIB: 84397956623, Zagreb, Antuna Mihanovića 3, protiv tuženika Euroherc osiguranje d.d., OIB: 22694857747, Zagreb, Ulica grada Vukovara 282, zastupanog po odvjetnicima iz Odvjetničkog ureda Grgić i partneri iz Zagreba, radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj P-8933/2023-9 od 25. listopada 2024., na sjednici vijeća održanoj dana 16. lipnja 2026.

r i j e š i o  j e

I. Ukida se presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj P- 8933/2023-9 od 25. listopada 2024. i predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

II. O troškovima žalbenog postupka odlučit će se u konačnoj odluci.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom je naloženo tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 19.563,74 € sa zateznim kamatama koja na iznos od 16.273,44 € teče od 20. travnja 2023. do isplate, a na iznos od 3.290,30 € od dana podnošenja tužbe do isplate (toč. I. izreke). Pod toč. II. izreke odbijen je zahtjev tuženika za naknadu parničnog troška.

2. Protiv navedene presude žali se tuženik zbog žalbenih razloga iz odredbe čl. 353. st. 1. toč. 1. i 3. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj: 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07 - Odluka USRH, 84/08, 96/08 – Odluka USRH, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13 i 89/14 - Odluka USRH, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23, 146/25, dalje ZPP), s prijedlogom da se pobijana presuda preinači, podredno ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovni postupak. Traži trošak žalbe.

3. Na žalbu nije dat odgovor.

4. Žalba je osnovana.

5. Predmet spora jest zahtjev tužitelja za isplatu utuženog iznosa s naslova naknade štete nastale isplatom obiteljske mirovine obitelji umrlog osiguranika tužitelja.

6. Ispitujući pobijanu presudu i postupak koji joj je prethodio nije uočeno da bi bile počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz odredbe čl. 354. st. 2. ZPP na koje ovaj sud u smislu odredbe čl. 365. st. 2. ZPP pazi po službenoj dužnosti.

7. Tijekom prvostupanjskog postupka na temelju izvedenih dokaza utvrđeno je:

- da je osiguranik tužitelja HZ smrtno stradao u prometnoj nezgodi **.**.2007.,

- da je za prometnu nezgodu odgovoran osiguranik tuženika RZ oglašen krivim što je dana 14. rujna 2007. (dan štetnog događaja) upravljajući osobnim vozilom reg. oznake [registarska oznaka] prouzročio prometnu nezgodu u kojoj je vozač vozila reg. oznake [registarska oznaka] ČZ na licu mjesta smrtno stradao, dakle iz nehaja kršenjem propisa o sigurnosti prometa tako ugrozio promet da je izazvao nesreću kojom je prouzročena smrt jedne osobe čime je počinio kazneno djelo protiv opće sigurnosti ljudi i imovine i sigurnosti prometa izazivanjem prometne nesreće i osuđen na kaznu zatvora u trajanju od šest mjeseci,

- da je tužitelj rješenjima [broj]OB 03423411532 od 22. veljače 2008. i 15. ožujka 2008. priznao djetetu i supruzi pokojnog osiguranika pravo na obiteljsku mirovinu, i na temelju istog vršio isplate djeci osiguranika u razdoblju od 1. rujna 2020. do 31. ožujka 2023. u utuženom iznosu.

8. Prvostupanjski sud je prihvatio tužbeni zahtjev smatrajući da tužitelj sukladno odredbi čl. 161. st. 1. i 2. toč. 1. Zakona o mirovinskom osiguranju („Narodne novine“, broj: 157/13, 151/14, 33/15, 93/15, 120/16, 18/18, 62/18, dalje: ZMO/2013) ima pravo potraživati od tuženika naknadu štete za novčana davanja koja se isplaćuju na teret mirovinskog osiguranja sve dok traje isplata tih davanja i to u svoti novčanih davanja isplaćenih na osnovi priznatog prava na mirovinu u punom iznosu, te da je smisao čl. 27. st. 1. i 2. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu („Narodne novine“, broj: 151/05, 36/09, 76/13 i 152/14, dalje: ZOOP) da se Zavodima koji obavljaju poslove mirovinskog osiguranja nadoknadi stvarna šteta u okviru odgovornosti osiguratelja za svog osiguranika, a ne da se izbjegne plaćanje te štete.

9. Međutim, na što osnovano ukazuje tuženik u žalbi, u brojnim odlukama Vrhovnog suda RH izražen je stav da su za odluku u sporu koji pokreće HZMO protiv osiguravatelja štetnika radi povrata iznosa isplaćenih s osnova mirovine, mjerodavne su odredbe Zakona o obveznim osiguranjima u prometu koji je bio na snazi u vrijeme nastanka štete HZMO odnosno u vrijeme kad su izvršene isplate mirovine, te zbog pogrešnog pravnog pristupa prvostupanjskog suda prilikom odlučivanja o osnovanosti tužbenog zahtjeva, nije pravilno utvrđeno činjenično stanje jer visina štete nije obračunata temeljem odredbe čl. 27. st. 3. ZOOP.

10. Odredbom čl. 27. ZOOP propisano je:

„(1) Društvo za osiguranje obvezno je zavodima koji obavljaju poslove zdravstvenoga, mirovinskog ili invalidskog osiguranja nadoknaditi stvarnu štetu u okviru odgovornosti svoga osiguranika i u granicama obveza preuzetih ugovorom o osiguranju. (2) Stvarnom štetom u smislu stavka 1. ovoga članka smatraju se troškovi liječenja i drugi nužni troškovi učinjeni sukladno propisima o zdravstvenom osiguranju, kao i razmjerni iznos mirovine oštećene osobe, odnosno članova njezine obitelji. (3) Razmjerni iznos mirovine određuje se prema propisima o mirovinskom osiguranju u visini razlike između invalidske mirovine utvrđene rješenjem Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje i invalidske mirovine koja bi bila utvrđena u slučaju povrede na radu.

(4) Odredbe stavka 1., 2. i 3. ovoga članka odgovarajuće se primjenjuju na subrogacijske zahtjeve društava za osiguranje za naknadu stvarne štete isplaćene na temelju dobrovoljnog zdravstvenog, mirovinskog, rentnog ili sličnog osiguranja. (5) Obvezu iz stavka 1. ovoga članka prema zavodu koji obavlja poslove zdravstvenog osiguranja društvo za osiguranje dužno je izvršiti u skladu s odredbama zakona koji uređuje obvezno zdravstveno osiguranje.“

11. Iz citirane zakonske odredbe proizlazi da u slučaju kad se radi o izdacima učinjenim s osnova obiteljske mirovine, kao što je propisano u čl. 27. st. 2. i 3. ZOOP, obveza tuženika postoji ako postoji razlika između iznosa mirovine koji se isplaćuje obitelji osiguranika tužitelja na temelju rješenja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje i iznosa koji bi s tog osnova bili isplaćeni kad bi razlog priznavanja prava na obiteljsku mirovinu bila ozljeda na radu, a ne štetni događaj za koji je odgovoran osiguranik tuženika. U ovom predmetu, zbog pogrešne primjene materijalnog prava te odlučne činjenice nisu utvrđene.

12. Budući da je zbog pogrešnog pravnog shvaćanja prvostupanjskog suda došlo do pogrešne primjene materijalnog prava, uslijed čega je činjenično stanje ostalo nepotpuno utvrđeno i nema uvjeta za preinaku, na temelju odredbe čl. 370. ZPP ukinuta je prvostupanjska presuda i predmet vraćen prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

13. U ponovljenom postupku potrebno je utvrditi je li tužitelj pretrpio stvarnu štetu u smislu ranije navedenih materijalnih propisa, osobito čl. 27. st. 3. ZOOP, te nakon toga donijeti pravilnu i na zakonu utemeljenu odluku.

14. Odluka o troškovima žalbenog postupka ostavljena je za konačnu odluku, sukladno odredbi čl. 166. st. 3. ZPP.

U Zagrebu 16. lipnja 2026.

Predsjednica vijeća:

Vlatka Fresl Tomašević