Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Gž-2112/2026-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca ovog suda Tomislava Aralice kao predsjednika vijeća, Vlatke Fresl Tomašević kao suca izvjestitelja i člana vijeća, te Ilijane Petyo kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Ponikve usluga d.o.o., Krk, Vršanska 14, OIB: 92143159456, zastupanog po punomoćnicima Miljenku Mrakoviću i Bojanu Miliću, odvjetnicima iz Zajedničkog odvjetničkog ureda u Rijeci, Medulićevoj 5, protiv tuženika LČ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Darku Belaiću, odvjetniku u Zagrebu, Bulićeva 6, radi isplate, te u pravnoj stvari tuženika-protutužitelja LČ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Darku Belaiću, odvjetniku u Zagrebu, Bulićeva 6, protiv tužitelja - protutuženika Ponikve usluga d.o.o., Krk, Vršanska 14, OIB: 92143159456, zastupanog po punomoćnicima Miljenku Mrakoviću i Bojanu Miliću, odvjetnicima iz Zajedničkog odvjetničkog ureda u Rijeci, Medulićevoj 5, radi utvrđenja, odlučujući o žalbi tuženika-protutužitelja protiv presude Općinskog suda u Novom Zagrebu, poslovni broj Povrv-600/2020-49 od 26. ožujka 2026., u sjednici vijeća održanoj 16. lipnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I Odbija se kao neosnovana žalba tuženika-protutužitelja i potvrđuje presuda Općinskog suda u Novom Zagrebu, poslovni broj Povrv-600/2020-49 od 26. ožujka 2026. u točkama I, III, IV i VI izreke.

II Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova odgovora na žalbu kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja održan je na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika Tomislava Matijevića iz Zagreba, poslovnog broja Ovrv - 5736/2015 od 30. prosinca 2015., u dijelu kojim je naloženo tuženiku -protutužitelju (u daljnjem tekstu tuženiku) da isplatiti tužitelju-protutuženiku (u daljnjem tekstu tužitelju) iznos od 136,92 eura sa pripadajućim zateznim kamatama pobliže navedenim u točki I prvostupanjske presude (točka I izreke) dok je isti ukinut u dijelu kojim je naloženo tuženiku isplatiti tužitelju nastale troškove ovršnog postupka u iznosu od 15,24 eura sa pripadajućim zateznim kamatama (točka II izreke). Nadalje odbijen je protutužbeni zahtjev na utvrđenje da ne postoji pravni odnos iz Ugovora o isporuci vodnih us luga između Ponikve voda d.o.o. i tuženika za objekt na adresi [adresa] te da ne postoji pravo tužitelja na naplatu fiksne naknade za vodoopskrbu u odnosu na vodni priključak broj 06489887 od tuženika niti obveza tuženika na plaćanje iste naknade što je tužitelj dužan priznati jer će u protivnom to priznanje zamijeniti prvostupanjska presuda kao i zahtjev za naknadu troškova. Nadalje odbijen je protutužbeni zahtjev na utvrđenje da je Ugovor o isporuci vodnih usluga sklopljen između Ponikve voda d.o.o. Krk kao isporučitelja usluge i tuženika kao korisnika usluge u pogledu priključka broj 06489887, za nekretninu na adresi [adresa], raskinut s danom 30. kolovozom 2010. tako da isti ne proizvodi pravne učinke i zahtjev za naknadu troškova postupka (točka III izreke). Prvostupanjskom presudom naloženo je tuženom naknaditi tužitelju parnični trošak u iznosu od 1.760,62 eura sa zateznim kamatama od presuđenja do isplate (točka IV izreke), dok je u preostalom dijelu zahtjev tužitelja za naknadu troškova postupka odbijen (točka V izreke) te tužitelju da tuženiku naknadi troškove postupka u iznosu od 250,00 eura sa pripadajućim zateznim kamatama (točka VII izreke) dok je za iznos od 3.987,44 eura zahtjev tuženika s naslova troškova postupka odbijen (točka VI izreke).

2. Prvostupanjskim rješenjem dopuštena je preinaka tužbe od 16. svibnja 2025.

3. Prvostupanjsko rješenje i presudu u točkama I, III, IV i VI izreke pobija tuženik zbog svih žalbenih razloga predviđenih čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07 – Odluka USRH, 84/08, 96/08 – Odluka USRH, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13 i 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 i 146/25 u daljnjem tekstu: ZPP) te predlaže presudu preinačiti u smislu žalbenih navoda.

4. U odgovoru na žalbu tužitelj osporava osnovanost iste te predlaže da sud drugog stupnja žalbu tuženika odbije kao neosnovanu te potvrdi prvostupanjsko rješenje i presudu u pobijanom dijelu. Traži trošak sastava odgovora za žalbu.

5. Žalba tuženika nije osnovana.

6. Predmet spora je zahtjev za isplatu dospjelih, a neplaćenih računa za komunalne usluge vodoopskrbe i odvodnje i gospodarenja otpadom za nekretninu tuženika koja se nalazi na adresi [adresa] u razdoblju od 1. prosinca 2014. do 30. studenoga 2015. Predmet spora je i protutužbeni zahtjev tuženika na utvrđenje da ne postoji Ugovor o isporuci vodnih usluga sklopljen između Ponikve voda d.o.o. Krk kao isporučitelja usluge i tuženika kao korisnika usluge a vezano za predmetnu nekretninu odnosno za priključak broj 06489887 posljedično čemu ne postoji niti pravo tužitelja na naplatu fiksne naknade za vodoopskrbu odnosno da je isti raskinut.

7. Prvostupanjski sud rješenjem je, pozivom na odredbu čl. 190. ZPP, dopustio objektivnu preinaku tužbe iz podneska od 16. svibnja 2025. kojim je tužitelj uredio tužbeni zahtjev s obzirom da je tijekom postupka došlo do promjene službene valute u Republici Hrvatskoj u eure.

8. Na žalbene navode kojim tužitelj osporava pravilnost odluke o dopuštenju objektivne preinake valja reći da je tijekom postupka došlo do promjene službene valute iz kuna u eure posljedično čemu je tužitelj morao specificirati svoj zahtjev na način da ga postaviti u eurima, a što je učinio podneskom od 16. svibnja 2025., uslijed kojeg preračunavanja je došlo do povišenja tužbenog zahtjeva za 0,06 eura. S obzirom na navedeno pravilno je sud prvog stupnja utvrdio da je navedena preinaka svrsishodna za konačno rješenje odnosa među strankama odnosno da su u konkretnom slučaju ispunjeni uvjeti iz čl. 190. ZPP pa se opširni žalbeni navodi tuženika u tom pogledu ukazuju neosnovanima.

9. Pošavši od utvrđenja:

- da Ugovor o poslovnoj suradnji sklopljenim između Ponikve voda d.o.o., Ponikve eko otok Krk d.o.o. i tužitelja (u daljnjem tekstu ugovor o poslovnoj suradnji) predstavlja ugovor o nalogu u smislu čl. 763. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/2005, 41/2008, 125/2011, 78/2015, 29/2018 u daljnjem tekstu ZOO), na temelju kojeg su Ponikve voda d.o.o. i Ponikve eko otok Krk d.o.o. kao nalogodavci ovlastili tužitelja kao nalogoprimca na poduzimanje poslova vezanih za naplatu naknada za vodne i komunalne usluge za domaćinstva te da je temeljem istog bio ovlašten od korisnika usluga opskrbe vodom i odvoza komunalnog otpada u svoje ime i svoj račun tražiti naplatu naknade za izvršene usluge slijedom čega je prigovor promašene aktivne legitimacije ocijenjen kao neosnovan,

- da nije osnovan prigovor promašene legitimacije tuženika budući iz dopisa tuženika od 30. kolovoza 2010. proizlazi da je upravo tuženik bio evidentirani korisnik vodnih usluga u odnosu na predmetni objekt, dok tuženik nije u smislu čl. 219. st. 1. ZPP, tvrdio niti dokazivao da je postupio sukladno čl. 57. toč. 7. Općih i tehničkih uvjeta isporuke vodnih usluga ("Službene novine Primorsko-goranske županije" broj: 40/11, 23/14 i 19/16 u daljnjem tekstu: Opći i tehnički uvjeti) te isporučitelja usluge obavijestio o promjeni vlasništva predmetne nekretnine,

- da nije osnovan navod tuženika da nije dužan podmirivati utuženu tražbinu po osnovi fiksnog dijela cijene vodne usluge jer da je zahtjevom od 30. kolovoza 2010. postupio sukladno članka 35. Pravilnika od 26. siječnja 2004. (u daljnjem tekstu Pravilnika) i odjavio priključak koji se odnosi na predmetnu nekretninu budući predmetni prostor (apartman) tuženika predstavlja samostalnu uporabnu cjelinu u smislu čl. 67. st. 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine" broj: 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 90/10, 143/12 i 152/14) pa tuženik svojim dopisom od 30. kolovoza 2010. nije mogao izvršiti valjanu odjavu priključka za sporni prostor u smislu članka 35. stavak 1. Pravilnika, budući da bi navedeno bilo protivno članku 2. stavak 3. Pravilnika,

- da odjava brojila tuženika nije osnovana jer je odjava brojila propisana kao mogućnost u slučaju da potrošač prestane koristiti cijelu građevinu dok iz navoda tuženika istaknutih tijekom postupka proizlazi da je isti nastavio koristiti predmetnu građevinu, no želi vodne usluge u svih 6 zasebnih jedinica koristiti preko jednog vodomjera,

- da, s obzirom da odjava brojila tuženika nije bila osnovana te s obzirom da je isti i dalje ostao u obvezi biti priključen za svaku stambenu jedinicu u predmetnom objektu te plaćati predmetnu komunalnu uslugu sukladno važećim propisima, nije osnovana tvrdnja tuženika da bi u konkretnom slučaju pravni odnos između stranaka odnosno između isporučitelja i primatelja vodne usluge prestao pozvavši se pri tome na odredbe čl. 201., 211. i 212. Zakona o vodama ("Narodne novine" broj 153/09 u daljnjem tekstu ZV),

- da okolnost da je u odnosu na predmetni stan uklonjen vodomjer (uređaj za mjerenje potrošnje) sama po sebi ne upućuje na zaključak da je u odnosu na isti stan odjavljen cijeli vodovodni priključak, imajući u vidu da vodomjer predstavlja samo jedan od sastavnih elemenata vodovodnog priključka u smislu čl. 17. st. 1. Pravilnika,

- da se sukladno čl. 6. st. 1. Uredbe o najnižoj osnovnoj cijeni vodnih usluga i vrsti troškova koje cijena vodnih usluga pokriva ("Narodne novine" broj: 112/10 u daljnjem tekstu: Uredba), najniža osnovna cijena vodnih usluga sastoji se fiksnog i varijabilnog dijela, pri čemu fiksni dio sukladno članku 6. stavak 2. Uredbe, služi pokriću troškova koji ne ovise o količini isporučenih vodnih usluga, a nastaju kao posljedica priključenja nekretnine na komunalne vodne građevine i odnose se na troškove očitanja vodomjera, obrade očitanih podataka te izrade i dostave računa korisnicima vodnih usluga, umjeravanja i servisiranja vodomjera sukladno važećim propisima, tekućeg i investicijskog održavanja priključka nekretnine na komunalne vodne građev ine vodoopskrbe i/ili odvodnje, redovitog održavanja funkcionalne ispravnosti komunalnih vodnih građevina za isporuku vodnih usluga te ispitivanja i održavanja zdravstvene ispravnosti vode za piće,

- da je visina potraživanja po osnovi fiksne naknade za vodne usluge u mjesečnim iznosima od po 7,20 EUR (54,24 kune) obračunata sukladno čl. 3. st. 1. Odluke o cijeni vodnih usluga ("Službeni list Primorsko- goranske županije" broj: 48/11, 36/14, 23/15 i 3/17- dalje: Odluka) i čl. 10. Odluke,

- da tužitelj osnovano, sukladno odredbama Zakona o održivom gospodarenju otpadom ("Narodne novine" broj 94/13 i 73/17–dalje ZOGO), tereti tuženika na plaćanje troškova odvoza komunalnog otpada pri čemu je tuženik u razdoblju zaključno do donošenja Cjenika Ponikve eko otok Krk d.o.o. od 1. travnja 2018. u obvezi platiti odvoz otpada prema volumenu posude izraženu u litrama,

- da je prigovor zastare istaknut od strane tuženika uzimajući u obzir da je najstariji račun dospio 30. prosinca 2014. a prijedlog za ovrhu podnesen 30. prosinca 2015. nije osnovan budući nije protekao zastarni rok od jedne godine propisan čl. 232. st. 1. ZOO, sud prvog stupnja pozivom na odredbu čl. 451. st. 3. ZPP a u svezi s čl. 9. ZOO djelomično je održao na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi i to u dijelu kojim je tuženom naložena isplata neplaćenih računa izdanih na ime usluga vodoopskrbe i odvodnje i odvoza smeća za utuženo razdoblje u iznosu od 136,92 eura sa pripadajućim zateznim kamatama te odbio protutužbeni zahtjev tuženika u cijelosti.

10. Sud prvog stupnja sastavio je presudu u skladu s odredbama Zakona o parničnom postupku. Za svoju odluku dao je jasne i razumljive razloge koji imaju podlogu u izvedenim dokazima. Pobijana presuda ima jasne i dostatne razloge o odlučnim činjenicama, koji nisu u proturječnosti s izrekom presude. Ne postoje niti drugi nedostaci zbog kojih pravilnost pobijane odluke ne bi bilo moguće ispitati pa se nije ostvario žalbeni razlog iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP, na koju povredu odredaba parničnog postupka ukazuje tuženik u svojoj žalbi.

11. Suprotno žalbenim navodima sud prvog stupnja dao je jasne i valjane razloge za svoju odluku o odbijanju dokaznih prijedloga tuženika o određivanju očevida i saslušanju svjedoka pravilno utvrdivši da među strankama nije niti bilo sporno da je vodomjer demontiran međutim da ta činjenica i nije bila odlučna za donošenje odluke u ovoj pravnoj stvari te da je sve odlučne okolnosti za pravilnu primjenu materijalnog prava u ovoj pravnoj stvari mogaa utvrditi na temelju isprava priloženih spisu.

12. Kako se u ovoj pravnoj stvari, vezano za zahtjev tužitelja, sukladno odredbi iz čl. 458. st. 1. ZPP-a radi o sporu male vrijednosti, to se presuda ili rješenje, kojim se završava spor na temelju odredbe iz čl. 467. st. 1. ZPP-a može pobijati samo zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 1., 2., 4., 5., 6., 8., 9., 10. i 11. ZPP-a te zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Stoga, ovaj sud nije cijenio žalbene navode tuženika kojim osporava utvrđenja suda o obvezi plaćanja predmetnih računa s naslova neplaćenih naknada za usluge vodoopskrbe i odvodnje i gospodarenja otpadom, plaćanja fiksnog dijela cijene vodne usluge odnosno visini istih, a koji navodi svojim sadržajem odgovaraju žalbenim razlozima relativno bitnih povreda odredaba parničnog postupka i pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.

13. U odnosu na odlučivanje o protutužbenom zahtjevu sud prvog stupnja ispitao je sve okolnosti koje su bitne za donošenje zakonite i pravilne odluke u tom dijelu te je na temelju izvedenih dokaza i njihove ocjene (članak 8. ZPP) valjano utvrdio činjenično stanje, koje prihvaća i ovaj sud drugog stupnja, time da u svojoj žalbi tuženik navodi neodlučne činjenice prema kojima bi činjenično stanje ostalo pogrešno ili nepotpuno utvrđeno, a svode se zapravo na ocjenu provedenih dokaza odnosno predmetne pravne situacije od strane žalitelja. Prema tome ne postoji niti žalbeni razlog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja (čl. 355. ZPP-a).

14. Tako je pravilno utvrdio da tuženik zahtjevom od 30. kolovoza 2010. nije mogao izvršiti valjanu odjavu svog vodnog priključka budući da takva odjava prema Pravilniku nije dopuštena u situaciji kada se i dalje koristi građevina koja predstavlja samostalnu uporabnu cjelinu, a koja u skladu sa čl. 2. st. 3. i čl. 20 . st. 2. Pravilnika, kao zasebna uporabna cjelina mora imati vlastiti priključak i biti priključena na sastav javne vodoopskrbe. Posljedično navedenom, suprotno opširnim žalbenim navodima tuženika, zaključak prvostupanjskog suda da tuženik nije mogao jednostrano, protivno prisilnim propisima, izvršiti odjavu priključka dok istodobno nastavlja koristiti predmetnu nekretninu te da je i dalje obveznik plaćanja naknade kao korisnik te komunalne usluge ukazuje se pravilnim. Isto tako pravilno je utvrdio da su pojmovi vodomjera i vodovodnog priključka različite stvari te da sama demontaža vodomjera ne predstavlja odjavu priključka već da se radi o uklanjanju jednog tehničkog elementa priključka koji kao takav ne dovodi, sukladno odredbi čl. 17. st. 1. Pravilnika, do prestanka pravnog odnosa između isporučitelja komunalne usluge i primatelja iste.

15. Na tako utvrđeno činjenično stanje pravilno je sud prvog stupnja primijenio materijalno pravo kada je utvrdio da u konkretnom slučaju nije došlo do prestanka pravnog odnosa između stranaka odnosno između isporučitelja i primatelja predmetne komunalne usluge prestao odnosno do prestanka (nepostojanja) obveze plaćanja istih u utuženom razdoblju i za to svoje utvrđenje dao valjane razloge (u točkama 30. do 41. obrazloženja) koje u cijelosti prihvaća i ovaj sud drugog stupnja.

16. Opširni navodi žalitelja, koje je isti isticao i tijekom prvostupanjskog postupka a koje je obrazloženo i jasno sud prvog stupnja otklonio a na koje upire i dalje u svojoj žalbi neodlučni su jer predstavljaju samo drugačije i to pogrešno, viđenje primjene navedenih zakonski odredbi.

17. Na žalbene navode valja reći da je pravilno sud prvog stupnja odbio prigovor promašene aktivne legitimacije tužitelja za vođenje ovog postupka budući iz ugovora o poslovnoj suradnji upravo proizlazi da su Ponikve voda d.o.o. i Ponikve Eko otok Krk d.o.o. dali ovlaštenje tužitelju da u svoje ime i za svoj račun naplaćuje tražbinu tih trgovačkih društava s obzirom da je ugovoreno da se potraživanja uplaćuju na račun tužitelja a ne na račune trgovačkih društva koje isporučuju predmetne usluge. Pozivanje u tom smislu tuženika na druge sudske odluke koje ne vežu sud u ovoj pravnoj stvari neodlučno je. To tim više što se prvostupanjski sud u obrazloženju svoje odluke pozvao na stav Vrhovnog suda Republike Hrvatske izražen u odlukama Rev - 629/2021 i Rev-1121/2021 po kojem je tužitelj, temeljem ugovora o poslovnoj suradnji, aktivno legitimiran i ovlašten pokretati parnice radi naplate predmetne komunalne usluge.

18. I odluka o troškovima postupka sadržana u točkama IV i VI izreke pravilna je kako u osnovi (čl. 154. st. 1. ZPP), tako i u visini troškova koji su odmjereni (čl. 155. ZPP) i odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine", broj: 142/12, 103/14 ,118/14, 107/15, 57/22 i 126/22 dalje: Tarifa). Suprotno žalbenim navodima pravilno je sud primjenom tbr 9/1 Tarife tužitelju dosudio trošak zastupanja na ročištima održanim 6. prosinca 2016. i 9. ožujka 2017. na kojima se raspravljalo o glavnoj stvari kao i tbr 8/1 Tarife dosudio tužitelju trošak sastava podneska od 18. travnja 2017. kojim je odgovorio na protutužbu tuženika, a koji prilaže listu 123 do 126 spisa.

19. Slijedom navedenog i jer nije uočeno da bi presudom u pobijanom dijelu niti rješenjem kojim je dopuštena preinaka tužbe, niti postupkom koji su prethodili donošenju istih bile počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti (čl. 365. st. 2. ZPP), temeljem čl. 368. st. 1. ZPP i čl. 380. toč. 2. ZPP valjalo je žalbu tuženika odbiti kao neosnovanu i potvrditi presudu suda prvog stupnja u pobijanom dijelu kao i prvostupanjsko rješenje.

20. Odbijen je zahtjev tužitelja za naknadu troška odgovora na žalbu kao neosnovan, jer ova postupovna radnja nije bila potrebna za vođenje parnice (čl. 166. st. 1. u vezi čl. 155. st. 1. ZPP).

U Zagrebu, 16. lipnja 2026.

Predsjednik vijeća:

Tomislav Aralica