REPUBLIKA HRVATSKA
TRGOVAČKI SUD U ZAGREBU
Zagreb, Trg Johna Fitzgeralda Kennedyja 11
Povrv-716/2025-28
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
I
R J E Š E N J E
Trgovački sud u Zagrebu po sucu pojedincu Tini Jakupak u pravnoj stvari tužitelja OKRET d.o.o., OIB: 78335608416, Kaštel Lukšić (Kaštela), Majurina 16, zastupano po punomoćniku Ivanu Močiću, odvjetniku u Splitu, protiv tuženika Feroimpex automobilska tehnika d.o.o., OIB: 67790968301, Zagreb, Ulica Kreše Golika 6, zastupano po punomoćniku Frani Gavraniću, odvjetniku u Odvjetničkom društvu Špehar i Gavranić d.o.o., Zagreb, Šenoina ulica 19, radi isplate, nakon održane glavne rasprave, zaključene 18. svibnja 2026. u prisutnosti punomoćnika tužitelja i punomoćnika tuženika te zakonskih zastupnika stranaka, s objavom 16. lipnja 2026.
p r e s u d i o j e
I Održava se na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave poslovnog broja Ovrv-50477/2023 (javnobilježnički predmet UPP/OS-Ovrv-192/2023) od 8. svibnja 2024. kojeg je donijela javna bilježnica Vanja Popov Kalac u dijelu kojim je naloženo tuženiku u roku od osam dana platiti tužitelju iznos od 2.837,88 EUR sa zateznim kamatama koje na taj iznos teku od 31. svibnja 2023. do isplate po stopi koja se u razdoblju do 29. prosinca 2023. određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za osam postotnih poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za osam postotnih poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.
II Ukida se platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika Vanje Popov Kalac poslovni broj Ovrv-50477/2023 (javnobilježnički predmet UPP/OS-Ovrv-192/2023) od 8. svibnja 2024. u dijelu kojim je naloženo tuženiku da u roku od 8 (osam) dana naknadi tužitelju nastale troškove ovršnog postupka u ukupnom iznosu od 273,75 eura.
III Nalaže se tuženiku u roku od petnaest dana naknaditi tužitelju troškove ovršnog i parničnog postupka u iznosu od 1.496,96 EUR i zatezne kamate koje teku od 16. lipnja 2026. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.
r i j e š i o j e
Temeljem rješenja o ovrsi javnog bilježnika Vanja Popov Kalac iz Zagreba poslovni broj: Ovrv 50477/2023 , javnobilježnički predmet: UPP/OS Ovrv 192/2023 od 8. svibnja 2024. godine radi osiguranja novčane tražbine tužitelja kao predlagatelja osiguranja u iznosu od 2.837,88 EUR zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim na taj iznos od 31. svibnja 2023. godine do konačne isplate sukladno članku čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima, koja se određuje do 29. prosinca 2023. godine po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljed nje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za osam postotnih poena, a od 30. prosinca 2023. godine do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za osam postotnih poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, a sve u roku od 8 dana, kao i radi osiguranja novčane tražbine tužitelja - predlagatelja osiguranja, s naslova troška ovršnog postupka, u iznosu od 273,75 EUR zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od dana 8. svibnja 2024. godine pa do isplate, i to po stopi propisanoj čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima, koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za osam postotnih poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, a sve u roku od 8 dana
određuje se prethodna mjera
1. Nalogom Financijskoj agenciji odnosno poslovnim bankama protivnika osiguranja da protivniku osiguranja FEROIMPEX AUTOMOBILSKA TEHNIKA d.o.o. Ulica Kreše Golika 6, Zagreb, OIB: 67790968301 uskrati isplatu s njegovih računa novčanog iznosa opisanog u točci I. izreke ovog rješenja za koji je određena ova prethodna mjera. Financijska agencija –FINA je dužna, po dostavi ovog rješenja istoj, dati nalog banci da izvrši nalog u visini potrebnoj za izvršenje ovog rješenja, nakon čega je banka dužna izvršiti nalog u visini raspoloživih novčanih sredstava po računima do iznosa određenog u nalogu Agencije i o tome obavijestiti Agenciju.
2. Nalog iz točke 1. ovog rješenja smatra se provedenim danom dostave prijepisa ovog rješenja Financijskoj agenciji.
3. Provedbom prethodne mjere predlagatelj osiguranja stječe založno pravo na predmetu osiguranja.
4. Iznos novčanih sredstava protivnika osiguranja, a za koji je određena zabrana isplate, ne smije se prenijeti s njegova računa dok zabrana traje, osim u svrhu namirenja osigurane tražbine.
5. Ova prethodna mjera trajat će najdulje do isteka roka od 15 dana nakon nastupanja uvjeta za ovrhu presude Trgovačkog suda u Zagrebu u ovom parničnom postupku.
6. Nalaže se tuženiku da tužitelju isplati novčanu tražbinu, s naslova troška ovog postupka osiguranja, uvećanu za pripadajuću zakonsku zateznu kamatu, koja teče od dana donošenja predmetnog rješenja do dana isplate, po stopi koja odgovara, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za osam postotnih poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od osam dana.
Obrazloženje
1. Tužitelj je podnio prijedlog za ovrhu dana 14. srpnja 2023. na temelju vjerodostojne isprave u vidu Izvatka iz poslovnih knjiga – Izvoda otvorenih stavki na dan 13.07.2023. godine (račun broj: 000064), protiv ovdje tuženika, a radi isplate iznosa od 2.837,88 EUR-a zajedno s pripadajućom zateznom kamatom te troškovima postupka. Javni bilježnik Vanja Popov Kalac iz Zagreba je dana 8. svibnja 2024. godine donijela rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave posl. br: Ovrv- 50477/2023 (javnobilježnički predmet: UPP/OS-Ovrv-192/2023), protiv kojeg je tuženik pravovremeno izjavio prigovor, povodom kojeg je rješenje o ovrsi stavljeno izvan snage rješenjem ovog suda broj Povr-716/2025-3 od 29. srpnja 2025.
2. U prigovoru protiv rješenja o ovrsi tuženik osporava potraživanje tužitelja i predmetnu vjerodostojnu ispravu.
3. U daljnjem tijeku postupka tužitelj je ostao kod prijedloga za ovrhu te dostavlja račun za predmetnu tražbinu - račun broj: 1895-P1-91 u iznosu od 2.837,88 EUR-a od 30.03.2023. iz kojeg je razvidan točan opis robe koja je tuženiku isporučena, odnosno na koju se tražbina odnosi, a predmetni račun je naveden i na Izvodu otvorenih stavki na dan 13.07.2023. Navodi kako je predmetni račun dostavljen je tuženiku putem sustava Moj e-račun dana 30. ožujka 2023. godine, o čemu dostavlja potvrda primitka. Da su proizvodi navedeni u računu tuženiku dostavljeni evidentno je iz otpremnica dobavljača tužitelja za direktnu isporuku Walter Tools d.o.o. te potvrde dostavne službe DHL da su pošiljke zaprimljene od strane ovdje tuženika, a dostavlja i tužiteljevo objašnjenje principa ovog načina isporuke. Tužitelj tvrdi da proizvodi na koje se odnosi predmetni račun u cijelosti su isporučeni tuženiku, a tuženik ničim nije dokazao da bi iste račune podmirio, a isto tako ničim nije dokazao da je stavio prigovor na predmetni zaprimljeni račun. Dokazi: uvid u račun tužitelja broj: 1895-P1-91, otpremnice Walter Tools d.o.o. s prijevodom, potvrde DHL-a s prijevodom i objašnjenje, te predlaže saslušanje zakonskih zastupnika tužitelja i tuženika. Tužitelj predlaže da sud po službenoj dužnosti zatraži od Ministarstva financija, Porezne uprave, ispostava Zagreb podatak o tome je li tuženik koristio pravo na odbitak pretporeza po utuženom računu te predlaže provođenje dokaza financijsko-knjigovodstvenim vještačenjem. Predlaže se da sud zatraži od tuženika knjige ulaznih računa za predmetno utuženo vrijeme, kao i konto karticu za tužitelja.
4. Tuženik je u nastavku postupka istaknuo prigovor (dvostruke) litispendencije u odnosu na predmetnu tražbinu tužitelja iz računa br. 1895-P1-91 od 29.05.2023.9. (narudžba br. 208/2023-TH-HA) jer se o istoj tražbini između istih stranaka već vodi parnični postupak pred ovim Sudom pod posl. br. Povrv-104/2024, a koji je tužitelju pokrenuo radi namirenja, među ostalim, i tražbine koja je predmet ovog postupka.
5. S obzirom na prigovor tuženika, sud je prije svega izvršio uvid u predmet ovog suda broj Povrv-104/2024 i utvrdio neosnovanim tuženikov prigovor listispendencije budući predmetni račun nije obuhvaćen prijedlogom za ovrhu u navedenom spisu.
6. Tuženik u daljnjem tijeku postupka navodi da je reklamirao isporučene proizvode temeljem utuženog računa budući su proizvodi sadržavali skrivene nedostatke. Navodi kako se radi o pločicama čija kvaliteta se testira i dokazuje korištenjem u proizvodnji. Tuženik navodi da je u posjedu neispravnih proizvoda te će ih prezentirati sudu radi utvrđenja nedostataka po sudskom vještaku. Tuženik je o uočenim nedostacima obavijestio tužitelja e-mailom od 4. svibnja 2023. Reklamirani proizvod odnosi se i na predmetni račun. Od dokaza dostavlja: e-mail reklamacije, podnesak tuženika u drugom postupku, otvorene stavke tuženika od 28.5.2024, predlaže strojarsko vještačenje i saslušanje zastupnika po zakonu tuženika. Predlaže odbaciti tužbu u cijelosti, podredno odbiti tužbeni zahtjev.
7. Tužitelj je ovom sudu podnio prijedlog za osiguranje novčane tražbine određivanjem prethodne mjere temeljem članka 501.a Zakona o parničnom postupku Tim prijedlogom, tužitelj je predložio određivanje prethodne mjere radi osiguranja njegove novčane tražbine prema tuženiku kao protivniku osiguranja, sadržane u platnom nalogu iz naprijed navedenog rješenja o ovrsi javnog bilježnika.
8. Kako vrijednost predmeta spora ne prelazi iznos od 6.630,00 eura, u konkretnom slučaju radi se o sporu male vrijednosti, sukladno članku 502. stavak 1. ZPP-a.
9. U dokaznom postupku sud je izvršio uvid u isprave dostavljene u spis, navedene u obrazloženju (t. 1., 3., 6.).
10. Nakon ocjene svakog izvedenog dokaza zasebno i u njihovoj ukupnosti te na temelju rezultata cjelokupno provedenog postupka, u skladu s člankom 8. ZPP-a, sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev osnovan.
11. Predmet spora je isplata po računu broj 1895-P1-91 od 30. ožujka 2023. za robu naznačenu u otpremnici br. 4208164247 i to umetak za glodanje, tokarski umetak, svako posebne oznake i naznačenoj količini.
12. Među strankama nije sporno da je tuženik naručio robu, da je tužitelj isporučio robu tuženiku, da je tuženik primio robu.
13. Među strankama je sporno da li je isporučena roba iz utuženog računa imala skrivene nedostatke.
14. Uvidom u račun, otpremnicu i narudžbenicu sud je utvrdio vrstu i količinu naručene i isporučene robe, što nije niti sporno među strankama.
15. Ministarstvo financija-Porezna uprava dopisom od 9. travnja 2026., zaprimljen na ovom sudu 20. travnja 2026., obavijestio je ovaj sud da je predmetni račun broj 1895-1-91 u iznosu od 2.837,88 EUR od 30. ožujka 2023. tuženik kao porezni obveznik evidentirao i koristio pravo na odbitak pretporeza po tom računu.
16. Stranke su saslušane na spornu činjenicu-skrivene nedostatke isporučene robe. Tako zastupnik po zakonu tužitelja navodi u svom iskazu da je odmah nakon raskida suradnje tuženik odjednom reklamirao svu robu naručenu i isporučenu u 2023., iako su stranke bile u dugogodišnjem poslovnom odnosu. Nije reklamirana roba za 2022. Navodi kako je djelatnik tužitelja više puta obilazio tužitelja i nitko od djelatnika tuženika nikada nije prigovarao kvaliteti isporučene robe do trenutka raskida suradnje kada se odjednom reklamirala sva roba isporučena 2023.
17. Iz iskaza zastupnika po zakonu tuženika proizlazi da nije bilo reklamacija tijekom dugogodišnje suradnje. Tijekom 2022.-2023. iz izvješća je utvrđeno pad realizacije proizvodnje, na što su djelatnici tuženika naveli da je problem u alatu. Reklamacija je rađena nekoliko mjeseci odnosno istom su obuhvaćene narudžbe koje su obuhvaćale nekoliko mjeseci unazad. Tako su djelatnici tuženika mjesecima navodno prijavljivali pucanje alata koje je tuženiku isporučivao tužitelj. Navodi da je reklamirao više proizvoda odjednom protekom nekoliko mjeseci, ali nikada nije dobio odgovor.
18. Prema odredbama Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" br. 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22., 145/23., 155/23. dalje: ZOO) ugovorom o kupoprodaji prodavatelj se obvezuje predati kupcu stvar u vlasništvo, a kupac se obvezuje platiti mu cijenu (čl. 376. st. 1.). Tijekom postupka sud je utvrdio da je tužitelj isporučio/predao robu kupcu koju je ovaj naručio, a da tuženik/kupac robu nije platio.
19. Prema istom zakonu o skrivenim nedostacima stvari kupac je dužan bez odgađanja obavijestiti prodavatelja. Ako kupac to nije učinio, izgubio je pravo naknadnog pozivanja na te nedostatke, a time i pravo na naknadu štete.
20. Temeljem svega navedenog ovaj sud utvrđuje da tuženik o eventualnom nedostatku stvari nije poštivao rok iz odredbe članka 404. stavak 1. ZOO budući da on sam (u svom stranačkom iskazu) navodi da je nedostatke uočio prilikom proizvodnje, a tužitelja je o tome obavijestio nakon što je mjesecima navodno skupljao sve nedostatke koje su njegovi djelatnici utvrdili iako je to morao učiniti bez odgađanja. Naime, sam zastupnik po zakonu tuženika u svom iskazu jasno navodi da je o eventualno skrivenim nedostacima isporučene robe obavijestio tužitelja nakon proteka roka predviđenog navedenom zakonskom odredbom. Tuženik je o eventualni nedostacima trebao obavijestiti tužitelja bez odgađanja budući se u konkretnom slučaju radi o trgovačkom ugovoru.
21. Dakle, iz provedenih dokaza ovaj sud nedvojbeno zaključuje da tuženik nije tužitelja na vrijeme obavijestio o eventualnim skrivenim nedostacima isporučene robe, pa je time izgubio pravo tražiti, zbog skrivenih nedostataka stvari, eventualnu štetu koja je zbog toga mogla nastati, pa već zbog ove činjenice, sve da je šteta i nastala zbog skrivenih nedostataka stvari, što tuženik nije dokazao tijekom postupka. Isto tako tijekom postupka utvrđeno je da tuženik nije potraživao štetu od tužitelja niti je stornirao račun. Tuženik je pravna osoba koja kao sudionik u obveznom odnosu treba u izvršenju obveze iz svoje djelatnosti postupati s povećanom pažnjom, prema pravilima struke i običaja (pažnja dobrog stručnjaka) u smislu odredbe čl. 10. st. 2. ZOO. To u konkretnom slučaju znači da je tuženik odmah nakon što je zaprimio tužiteljev račun trebao iste tužitelju bez odgađanja vratiti odnosno reklamirati.
22. Uz sve navedeno, Ministarstvo financija-Porezna uprava je potvrdilo postojanje zakonske presumpcije iz čl. 221.b ZPP: ako tužitelj dokaže da je tuženik za tražbinu koju je tužitelj utužio na temelju vjerodostojne isprave koristio pravo na odbitak pretporeza, smatrat će se da tražbina postoji, osim ako tuženik ne dokaže protivno. Slijedom navedenog, valjalo je i temeljem navedene odredbe prihvatiti tužbu i tužbeni zahtjev.
23. Naime, prema čl. 219. ZPP-a svaka stranka dužna je iznijeti činjenice i priložiti dokaze na kojima temelji svoj zahtjev ili kojim pobija navode i dokaze protivnika, pa ukoliko u tome ne uspije, njezin zahtjev za pružanje pravne zaštite valja odbiti. Pravila o teretu dokazivanja su u osnovi pravila materijalnog prava koja su mjerodavna za ocjenu osnovanosti istaknutog zahtjeva ili navoda. Prema čl. 221.a. ZPP-a ako sud na temelju izvedenih dokaza ne može sa sigurnošću utvrditi neku činjenicu, o postojanju činjenice zaključit će primjenom pravila o teretu dokazivanja. Dužnost je stranaka da u parnici iznesu činjenice na kojima zasnivaju svoje zahtjeve i da predlažu dokaze kojima se te činjenice mogu utvrditi. Predlaganjem efikasnih dokaza stranka ostvaruje povoljne izglede za svoj uspjeh u parnici. Kad sud ne uspije formirati određeno uvjerenje, nužno je primijeniti pravila o teretu dokazivanja. Ta pravila obavezuju sud da uzme za nedokazanu onu tvrdnju za čiju istinitost stranka, koja se na određenu činjenicu poziva u svoju korist, nije bila u stanju pružiti sudu dovoljno adekvatnih dokaznih sredstava: idem est non esse aut non probari (svejedno je: ne postojati ili ne biti dokazan).
24. Stoga, kako tuženik nije dokazao svoje navode, ovaj sud donio odluku primjenom pravila o teretu dokazivanja.
25. U odnosu na dokazni prijedlog tuženika za provođenje strojarskog vještačenja ovaj sud navodi kako slijedi: u konkretnom predmetu radi se o sporu male vrijednosti (čl. 502. ZPP) u kojem je sud primijenio (u odnosu na taj dokazni prijedlog) odredbu članka 464.a ZPP-a kojim je propisano da u sporovima male vrijednosti sud može, ako ocijeni da bi utvrđivanje činjenica važnih za rješenje spora moglo biti povezano s nerazmjernim teškoćama i troškovima, o postojanju tih činjenica zaključiti po slobodnoj ocjeni uzimajući u obzir isprave koje su stranke priložile te njihove iskaze ako je sud izveo dokaz saslušanjem stranaka. Slijedom iznijetog, sud je zaključio po slobodnoj ocijeni uzimajući u obzir sve isprave i iskaze stranaka budući bi vještačenje izazavlo dodatne troškove, možda i veće od samog utuženog računa.
26. Člankom 29. stavkom 1. ZOO-a propisano je da dužnik koji zakasni s ispunjenjem novčane obveze duguje, pored glavnice, i zatezne kamate. Nadalje, člankom 183. ZOO-a, propisano da dužnik dolazi u zakašnjenje kada svoju obvezu ne ispuni u roku određenom za njezino ispunjenje. Dakle, zatezna kamata teče od dana nakon dana dospijeća pojedine obveze pa do isplate.
27. Radi svega navedenog, a na temelju članka 451. stavka 3. ZPP-a, sud je održao na snazi platni nalog iz predmetnog rješenja o ovrsi i to u dijelu kojim je naloženo tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 2.837,88 EUR zajedno sa zateznim kamatama koje teku od dospijeća svakog pojedinog iznosa pa do isplate, po stopi koja je propisana člankom 29. stavkom 2. ZOO-a za odnose iz trgovačkih ugovora. Slijedom navedenoga, odlučeno je kao pod točkom I. izreke ove presude.
28. O troškovima ovršnog postupka trebalo je odlučiti ovom presudom, i to zajedno s troškovima parničnog postupka (tako i Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zaključku sa sastanka Vrhovnog suda Republike Hrvatske s predsjednicima građanskih odjela županijskih sudova održanog 2. lipnja 2017. u Zagrebu, Broj: Su- IV-204/2017.), pa je platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika ukinut u dijelu kojim je odlučeno o nastalim troškovima ovršnog postupka. Stoga je odlučeno kao pod točkom II. izreke ove presude.
29. Nadalje, prijedlogom za osiguranje novčane tražbine određivanjem prethodne mjere temeljem članka 501.a ZPP-a, iznesenom u podnesku od 26. kolovoza 2025. tužitelj je predložio određivanje prethodne mjere radi osiguranja njegove novčane tražbine prema tuženiku kao protivniku osiguranja, sadržane u platnom nalogu iz predmetnog rješenja o ovrsi javnog bilježnika.
30. Naime, člankom 501.a ZPP-a, propisano je da će u postupku pred trgovačkim sudovima koji se vodi povodom prigovora protiv platnog naloga na temelju vjerodostojne isprave ili rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave, sud najkasnije do zaključenja glavne rasprave na prijedlog tužitelja, neovisno o uvjetima za određivanje prethodne mjere, odrediti zabranu banci da tuženiku ili trećoj osobi, po nalogu tuženika, isplati s njegova računa novčani iznos za koji je određena prethodna mjera, u pravilu iznos sporne tražbine, osim ako iz navoda u prigovoru i spisu priloženih isprava proizlazi veća vjerojatnost da tuženik uspije u sporu.
31. U predmetnom postupku ne samo da postoji veća vjerojatnost da će tužitelj uspjeti u sporu, već je isti u cijelosti i uspio u sporu, slijedom čega je trebalo odrediti prethodnu mjeru sukladno članku 501.a ZPP-a u vezi s člankom 335. stavkom 1. točkom 3. Ovršnog zakona ("Narodne novine" broj 112/2012., 25/2013., 93/2014., 55/2016., 73/2017., 131/2020., 114/2022. i 6/2024., dalje: OZ).
32. Stoga je odlučeno kao u izreci ovog rješenja. Odluka pod točkama 1., 2., 3. i 4. izreke ovog rješenja donesena je sukladno člancima 335. i 337. OZ-a.
33. Nadalje, odluka o troškovima postupka temelji se na članku 154. stavku 2., članku 155. i članku 164. ZPP-a. Naime, s obzirom na to da je tužitelj u cijelosti uspio u ovom postupku to je tuženik dužan naknaditi tužitelju troškove postupka koji su bili potrebni za njegovo vođenje.
34. Tužitelju je priznat trošak ovršnog postupka u dijelu nastalih troškova ovršnog postupka u ukupnom iznosu od 273,75 eura. Navedeni iznos se sastoji od troška sastava prijedloga za ovrhu u iznosu od 100,00 bodova što pomnoženo s vrijednošću boda od 2,00 EUR (Tarifa o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika "Narodne novine" broj 138/2023 dalje: Tarifa) iznosi 200,00 EUR, a uvećano za PDV od 25% sve sukladno postavljenom zahtjevu i Tbr. 11. toč. 1. Ovaj iznos uvećan je za trošak javnobilježničke nagrade u iznosu od 25,00 eura, sukladno članku 5. i 9. Pravilnika o naknadi i nagradi javnih bilježnika u ovršnom postupku ("Narodne novine" broj 9/2021., 18/2022., 154/2022.; dalje: Pravilnik). U konkretnom slučaju radi se o nastalim troškovima koji su bili potrebni za vođenje ovog postupka i na čiju naknadu, tužitelj ima pravo u smislu članka 14. stavka 4. OZ-a. Tužitelj je zahtjev postavio u ukupnom iznosu od 273,75 EUR pa je toliko istome i priznato.
35. Nadalje, a s obzirom na odredbe Tarife i postavljeni zahtjev za naknadu troškova, tužitelju su, kao potrebni za svrhovito vođenje parnice, priznati troškovi po osnovi odvjetničkog zastupanja, i to: za sastav podneska od 26.08.2025., 25.03.2026. svako po 100 bodova (Tbr. 8/1 Tarife); za zastupanje na ročištu održanom 18.03.2026. i 18.05.2026. svako po 100 bodova (Tbr. 9/1 Tarife); odnosno ukupno 400 bodova, što pomnoženo s vrijednošću boda od 2,00 eura (Tbr. 54 Tarife) iznosi 800,00 eura, uvećan je za PDV po stopi od 25%, te je tužitelju s ove osnove obračunat iznos od 1000,00 EUR. Na to su tužitelju priznati troškovi ovršnog postupka u iznosu od 273,75 EUR, trošak sudske pristojbe na presudu u iznosu od 74,83 EUR koliko je zatraženo; trošak sudske pristojbe na prijedlog i rješenje za osiguranje u iznosu od 148,38 EUR. Slijedom iznijetog tužitelju je priznat trošak u ukupnom iznosu od 1.496,96 EUR te je odlučeno kao u točki III presude, s kamatom od presuđenja do isplate (kako je zatraženo u podnesku od 26.8.2025.). Tužitelju nisu priznati troškovi predujma FINA u iznosu od 132,72 EUR još nisu nastali (budući trošak); putni trošak zz tužitelja u iznosu od 390,00 EUR nije priznat budući je isti stranka ovog postupka tj. zastupnik po zakonu.
U Zagrebu, 16. lipnja 2026.
Sudac
Tina Jakupak
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove presude i rješenja dopuštena je žalba Visokom trgovačkom sudu Republike Hrvatske u roku od 15 dana od dana kada se smatra da je dostava presude/rješenja obavljena (za stranku koja je bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje), odnosno u roku od 15 dana po primitku presude (za stranku koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje), koja se podnosi putem ovog suda u dva primjerka za sud i u jednom primjerku za svaku protivnu stranku. Presuda se u sporovima male vrijednosti može pobijati samo zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. ZPP-a, osim zbog povreda iz članka 354. stavka 2. točke 3. ZPP-a. U postupku u sporovima male vrijednosti žalba protiv presude ili rješenja ne odgađa ovrhu, osim ako sud koji donosi presudu ili rješenje, iznimno po službenoj dužnosti, obrazloženim rješenjem, odredi drugačije (članak 467.a ZPP-a).
DNA:
1. tužitelju po pun – sp na presudu, sp na prijedlog i rj za prethodnu mjeru
2. tuženiku po pun
3. FINA ZAGREB
4. kal pravomoćnosti – 30 dana