REPUBLIKA HRVATSKA

Županijski sud u Puli – Pola

Kranjčevićeva 8, 52100 Pula-Pola

Poslovni broj: Gž-170/2026-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Puli-Pola, po sucu Heleni Poropat kao sucu pojedincu u pravnoj stvari tužiteljice OZ iz [adresa], OIB; 12660559770, zastupana po odvjetnicima odvjetničkog društva Krznarić i Alitović j.t.d. iz Zagreba, protiv tuženika [trgovačko društvo], [adresa], OIB; [osobni identifikacijski broj], zastupan po odvjetnicima odvjetničkog društva Grgić i partneri, radi naknade štete, odlučujući o žalbama tužiteljice i tuženika protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj: Pn-2393/2019-39 od 11. studenog 2025., 16. lipnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Djelomičnim usvajanjem i djelomičnim odbijanjem žalbe tužiteljice te odbijanjem žalbe tuženika presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj: Pn- 2393/2019-39 od 11. studenog 2025. se:

- potvrđuje u točki I. i II. izreke;

- preinačuje u točki III. izreke na način da se sudi:

" Svaka stranka ima snositi svoj trošak parničnog postupka."

II. Odbijaju se zahtjevi tužiteljice i tuženika za naknadu troškova ovog žalbenog dijela postupka u cijelosti kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom u točki I. izreke naloženo je tuženiku da tužiteljici isplati iznos od 258,00 eura zajedno sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom specificiranom u toj točki izreke, u roku od 15 dana. U točki II. izreke odbijen je zahtjev tužiteljice u dijelu kojim ona potražuje da joj tuženik isplati iznos od 465,78 eura zajedno sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom. U točki III. naloženo je tužiteljici da tuženiku naknadi trošak parničnog postupka u iznosu od 198,93 eura zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 11. studenog 2025. godine pa do isplate.

2. Tu presudu pravovremenom i dopuštenom žalbom pobijaju obje parnične stranke i to tužiteljica protiv točke II. i III. izreke, a tuženik protiv točke I. i III. izreke.

2.1. Tužiteljica žalbu izjavljuje zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešne primjene materijalnog prava i pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja. Smatra da je iz provedenih dokaza bilo moguće utvrditi da je zadobila ozljedu vratne kralježnice. Osporava dosuđenu naknadu imovinske i neimovinske štete odnosno da joj je iznos te naknade prenisko dosuđen. Pobija odluku o troškovima postupka jer da je pogrešno sud prvog stupnja utvrdio uspjeh stranaka u sporu, prije svega iz razloga što nije cijenio da je u pogledu osnovanosti osnove tužbenog zahtjeva u cijelosti uspjela u sporu i da je snosila troškove vještačenja koji su bili nužni za vođenje postupka. Svoj uspjeh u sporu ocjenjuje sa 68%. Žalbeni je prijedlog da se presuda u pobijanom dijelu preinači na način da se njen tužbeni zahtjev usvoji u cijelosti te da joj se dosudi zatraženi parnični trošak. Podredno da se u pobijanom dijelu presuda ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje. Potražuje trošak za sastav žalbe i sudske pristojbe na žalbu.

2.2. Tuženik žalbu izjavljuje zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava. Smatra da je zahtjev tužiteljice u cijelosti neosnovan jer da je plaćenim iznosom u izvansudskom postupku u cijelosti namirio štetu tužiteljici iz predmetnog štetnog događaja. Pobija odluku o troškovima postupka jer da je sud pogrešno utvrdio uspjeh stranaka u sporu. Smatra da njegov uspjeh u sporu iznosi 65% a tužiteljičin 35%, da mu je neosnovano prema uspjehu priznat trošak isplaćenog predujma za vještačenje. Predlaže preinačenje presude na način da se tužiteljica odbije s tužbom i tužbenim zahtjevom u cijelosti te da mu se dosudi zatraženi parnični trošak uključujući i trošak ove žalbe u iznosu od 200,77 eura.

3. Sa žalbom je postupljeno sukladno odredbi čl. 359. st.1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/1991., 91/1992., 112/1999., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 84/2008., 57/2011., 25/2013., 70/2019., 80/2022., 114/2022., 155/2023. i 146/2025. - dalje: ZPP).

4. Stranke nisu dostavile odgovor na žalbu.

5. Žalba tužiteljice je djelomično osnovana ali samo u odnosu na odluku o parničnom trošku dok žalba tuženika nije osnovana.

6. Predmet spora je zahtjev tužiteljice za naknadu imovinske (tuđe pomoći i njege) i neimovinske štete zbog ozljede koju je zadobila kada ju je osiguranik tuženika vozilom udario u stražnji dio tijela dok se kao pješakinja kretala parkiralištem, a uslijed kojeg kontakta je pala na koljeno.

7. Nije sporno da se tužiteljica obratila tuženiku u izvansudskom postupku radi naknade imovinske i neimovinske štete te da joj je tuženik po tom osnovu on isplatio ukupan iznos od 332,00 eura.

7.1. Tuženik nije osporavao dinamiku nastanka štetnog događaja, odgovornost za štetu te pasivnu i aktivnu legitimaciju.

8. Sporno je da li je u tom štetnom događaju tužiteljica osim površinske ozlijede koljena zadobila i ozljedu vrata te da li tužiteljica ima pravo na naknadu imovinske i neimovinske štete u većem iznosu od onog kojeg joj je tužitelj isplatio u izvansudskom postupku.

9. Sud prvog stupnja je nakon pravilno provedenog dokaznog postupka, u kojem su izvedeni svi predloženi a potrebni dokazi, po ocjeni ovoga suda pravilno utvrdio da tužiteljica u predmetnom štetnom događaju, osim ozljede koljena, nije zadobila druge ozljede te da isplaćenim iznosom u izvansudskom postupku tuženik nije u cijelosti namirio štetu koju tužitelj trpi.

10. Prema medicinskoj dokumentaciji, iskazu tužiteljice i provedenim vještačenjima po vještacima specijaliste sudske medicine i specijalisti kirurgije (koji nalazi su dani u pisanom i usmenom obliku) pravilno je sud prvog stupnja utvrdio dinamiku nastanka prometne nezgode, koje ozljede je tužiteljica zadobila, trajanje i jačinu fizičkih bolova i straha koje je trpjela kao i potrebu tužiteljice za tuđom pomoći i njegom.

11. Pravilno je utvrđeno da tužiteljica nije dokazala da bi zadobila i ozljedu vrata jer neovisno što se kod njenog prvog pregleda u KBC Rijeka, obavljenog odmah po nezgodi, ona žalila na bolove u vratnoj i torakalnoj kralježnici, te povrede nisu medicinski registrirane. Osim toga prema nalazu i mišljenju vještaka, a nakon uvida u zdravstveni karton tužiteljice, utvrđeno je da ona ima degenerativne povrede vratne kralježnice koje nisu u vezi sa štetnim događajem i da ona nije bila na nikakvim terapijama zbog problema s vratnom kralježnicom uzrokovanog štetnim događajem i da se tek dva mjeseca nakon ozljeđivanja prvi puta decidirano opisuje bolno vratni sindrom na pregledu neurokirurga, dok je kod prvog pregleda vrat kliničkim pregledom bio uredan neovisno što se ona tada žalila na bolnost u području vrata.

12. Vještak sudske medicine u svojim se nalazima i mišljenjima očitovao o načinu nastanka nezgode i o tome da kod tužiteljice nije za očekivati da bi mogla zadobiti povredu vratne kralježnice jer da osim navedene povrede koljena, druge ozljede na tijelu nisu uočene, a koje bi ukazivale na mogućnost povrede vratne kralježnice. Osim toga tragovi na predmetnom vozilu (brisotina) ukazuju da se radilo o laganom kontaktu vozila s stražnjim dijelom tijela tužiteljice.

13. Ni iz nalaza i mišljenja vještaka i iskaza tužiteljice nije se sa sigurnošću ili većom vjerojatnosti moglo utvrditi da je ona zadobila, osim oguljotine lijevog koljena, neke druge povrede – vratne kralježnice.

14. Na temelju nalaza i mišljenja vještaka pravilno je utvrđeno da je tužiteljica zbog utvrđene povrede trpjela primarni strah jakog intenziteta jedan dan, srednjeg intenziteta dva dana, a manjeg tri dana te da je bol jakog intenziteta trajao jedan dan, srednjeg intenziteta dva dana i manjeg tri dana. Utvrđeno je da joj je tuđa pomoć i njega bila potrebna za vrijeme provedenog liječenja kod kuće i to pet dana po dva sata dnevno jer je za to vrijeme morala mirovati i nije mogla raditi uobičajene poslove. Radi se o pomoći koja je bila potrebna za održavanje osobne higijene, pribavljanja hrane i obavljanja drugih svakodnevnih potreba.

15. Navedena utvrđenja nisu dovedena u sumnju prigovorima stranaka i žalbenim navodima.

16. Imajući u vidu da je tužiteljica zadobila laku tjelesnu ozljedu, da joj zbog toga nije umanjena životna aktivnost, te imajući u vidu intenzitet i trajanje fizičkih bolova i straha, pravilno je sud prvog stupnja primjenom odredbe čl. 1100. st. 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/2005., 41/2008., 125/2011., 78/2015., 29/2018., 126/2021., 114/2022., 156/2022. i 155/2023., dalje: ZOO) utvrdio da joj za povredu prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje pripada pravo na novčanu naknadu u ukupnom iznosu od 550,00 eura.

17. Pravilno je sud prema slobodnoj ocjeni (čl. 223. ZPP-a) cijenu jednog sata za tuđu pomoć i njegu, koja je tužiteljici bila potrebna pet dana po dva sata dnevno, dosudio u iznosu od 4,00 eura, obzirom joj je ona pružena od osoba koje nisu kvalificirane za pružanje te pomoći i njege. Stoga joj je za tu štetu osnovano dosuđen iznos od 40,00 eura.

18. Znači sud prvog stupnja je pravilno utvrdio da tužiteljici po osnovu imovinske i neimovinske štete pripada pravo na naknadu u ukupnom iznosu od 590,00 eura, da je tuženik u izvansudskom postupku isplatio tužiteljici iznos od 332,00 eura, slijedom čega je tuženik u obvezi tužiteljici još isplatiti i dodatno iznos od 250,00 eura na ime naknade predmetne štete, a o čemu je odlučeno u točki I. pobijane presude.

19. Nije sporno da je tužiteljica u tužbi istaknula tužbeni zahtjev kojim je potraživala iznos od 5.500,00 kuna/729,78 eura, da je na posljednjem ročištu za glavnu raspravu preinačila taj svoj zahtjev na način da je tražila na ime cjelokupne štete iznos od 368,00 eura (700,00 eura umanjen za nesporno plaćeni iznos od 332,00 eura) te da se toj preinaci tuženik protivio. Stoga je sud prvog stupnja odlučio o tužbenom zahtjevu tužiteljice kojim je ona potraživala 729,78 eura na način da je dio tog zahtjeva, za iznos od 258,00 eura usvojio, a za iznos od 465,78 eura odbio.

20. Obje stranke su pobijale odluku o troškovima postupka smatrajući da je sud prvog stupnja pogrešno ocijenio njihov uspjeh u sporu.

21. Ovaj sud ocjenjuje da je tužiteljičina žalba u tom dijelu djelomično osnovana, a tuženikova neosnovana.

22. Tužiteljica, da bi ostvarila pravo na naknadu štete iz predmetnog štetnog događaja u potpunosti, bila je primorana pokrenuti ovaj postupka, pa i dokazati da joj to pravo pripada. Zbog toga je bilo potrebno provoditi medicinsko vještačenje na okolnosti povrede prava osobnosti.

23. Tužiteljica je tvrdila da joj pripada pravo na naknadu štete i zbog povrede vratne kralježnice, ali kako je utvrđeno da ne postoji uzročno posljedična veza između predmetnog štetnog događaja i te povrede to ona u tom dijelu nije uspjela u sporu.

24. Tuženik je tijekom postupka na ime predujma za sudsko medicinsko vještačenje uplatio iznos od 249,08 eura. Tim vještačenjima se utvrdila dinamika nastanka prometne nezgode kao i ozljede koje je tužiteljica zbog te nezgode mogla zadobiti, a koje nije. Tako je utvrđeno da je ona zadobila oguljotinu lijevog koljena dok nije zadobila povredu vratne kralježnice.

25. Tužiteljica je na ime troškova medicinskog vještačenja uplatila sveukupno 283,18 eura.

26. Sva provedena vještačenja bila su potrebna radi utvrđivanja spornih pitanja i nijedno od tih vještačenja nije bilo u korist samo jedne stranke. Stoga po ocjeni ovoga suda svaka od njih imala bi pravo na polovicu od onog što je platila na ime tog troška.

27. Kod utvrđivanja troškova postupka u konkretnom slučaju treba imati u vidu da su se radnje u postupku provodile radi dokazivanja prava tužiteljice na naknadu štete, koja šteta joj je djelomično dosuđena i radi dokazivanja da joj ne pripada pravo na naknadu štete zbog ozljede vratne kralježnice.

28. Kad se sagleda da je uspjeh stranaka u postupku jednak u odnosu na osnovanost osnove tužbenog zahtjeva, da je tužiteljica snosila veći dio troškova vještačenja, koji dokaz je bio potreban za vođenje ovog postupka te da prema uspjehu tuženika u odnosu na visinu tužbenog zahtjeva istome pripada trošak koji neznatno premašuje onaj koji bi pripao tužiteljici po osnovi troškova vještačenja, to je ocjena ovog suda da bi primjenom odredbe čl. 154. st.4. ZPP-a svaka stranka trebala snositi svoj parnični trošak.

29. Slijedom iznijetog o žalbama tužiteljice i tuženika odlučeno je kao u izreci (čl.368. st.1. i 380. st.2. i 3. ZPP-a).

30. Obzirom žalitelji nisu uspjeli sa svojim pravnim lijekom odnosno tužiteljica je djelomično uspjela ali samo u dijelu kojim je pobijala odluku o troškovima postupku a u svezi kojih joj nisu nastali posebni troškovi, to je o zahtjevima stranaka za naknadu troškova ovog žalbenog postupka odlučeno kao u točki II. izreke ove presude (čl. 166. st.1. u vezi s čl. 154. st.1. ZPP-a).

U Puli 16. lipnja 2026.

Sutkinja:

Helena Poropat