REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Revd-455/2026-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Vučemila predsjednika vijeća, mr. sc. Senije Ledić članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Marine Paulić članice vijeća, Darka Milkovića člana vijeća i Josipa Turkalja člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice TŠT, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], koju zastupa punomoćnica Jasna Matičević, odvjetnica u Zagrebu, protiv tuženika TŠ, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], kojeg zastupa punomoćnik Zoran Cvitković, odvjetnik u Zagrebu, radi utvrđenja ništetnosti ugovora o dosmrtnom uzdržavanju i brisanja upisanog prava vlasništva, odlučujući o prijedlogu tužiteljice za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Osijeku, poslovni broj Gž-950/2024-6 od 13. veljače 2025., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Rijeci, Stalne službe u Opatiji, poslovni broj P-1893/2021-54 od 15. travnja 2024., u sjednici održanoj 16. lipnja 2026.,

r i j e š i o  j e:

I. Prijedlog tužiteljice za dopuštenje revizije se odbija u odnosu na naznačena pravna pitanja.

II. Prijedloga tužiteljice za dopuštenje revizije se odbacuje u dijelu koji se odnosi na povredu temeljnih ljudskih prava zajamčenih Ustavom Republike Hrvatske i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda.

Obrazloženje

1. Tužiteljica je podnijela prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Osijeku, poslovni broj Gž-950/2024-6 od 13. veljače 2025. kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Rijeci, Stalne službe u Opatiji, poslovni broj P-1893/2021- 54 od 15. travnja 2024. Prijedlog je podnesen zbog pravnih pitanja za koja podnositeljica cijeni da su važna za odluku u sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, kao i za razvoj prava kroz sudsku praksu, i to zbog nepodudarnosti s praksom revizijskog suda pri čemu je ukazano na odluke broj Rev-837/2010 od 12. siječnja 2016., Rev-1317/1991 od 20. kolovoza 1991. i Rev-2773/2015 od 15. listopada 2019., kao i zbog neujednačene prakse županijskih sudova pri čemu je ukazano na presudu i rješenje Županijskog suda u Varaždinu, poslovni broj Gž-1262/2023-2 od 16. siječnja 2025. Pored toga, prijedlog je utemeljen i na tvrdnji o povredi temeljnih ljudskih prava na pravično suđenje u aspektu prava na obrazloženu sudsku odluku, kao i prava na mirno uživanje imovine.

2. Pitanja koja je tužiteljica naznačila u prijedlogu glase:

1) Je li sud kada u presudi nije naveo razloge o odlučnim činjenicama i obrazložio drugostupanjsku odluku u smislu odredbe članka 369. stavka 1. ZPP počinio apsolutno bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točka 11. ZPP;

2) Je li drugostupanjski sud ovlašten utvrditi žalbene navode neosnovanima, a bez da je iz obrazloženja presude jasno i nedvojbeno vidljivo da je prilikom donošenja odluke o žalbi pažljivo razmotrio i obrazloženo odgovorio na sve žalbene navode ;

3) Predstavlja li propust drugostupanjskog suda da se obrazloženo očituje o žalbenim navodima bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP;

4) Odnose li se odredbe Zakona o parničnom postupku o obveznom sadržaju pisano izrađene presude iz članka 338. ZPP i na drugostupanjske odluke;

5. Je li drugostupanjski sud ovlašten primjenjujući odredbu članka 368. stavka 1. ZPP potvrditi prvostupanjsku presudu u čijem je obrazloženju zanemaren znatni dio činjeničnog supstrata tužbe i znatni dio sadržaja provedenih dokaza;

6. Radi li se kod ugovora o dosmrtnom uzdržavanju o nedopuštenoj pobudi u smislu članka 273. ZOO ako je među strankama nesporno da osnovna namjera stranaka u vrijeme sklapanja tog ugovora nije bila ugovaranje uzdržavanja, niti je njihova volja bila usmjerena na primanje i davanje uzdržavanja;

7. Radi li se kod ugovora o dosmrtnom uzdržavanju o nedopuštenoj pobudi u smislu članka 273. stavka 2. ZOO ako je takav ugovor sklopljen sa svrhom isključenja nasljednice iz nasljeđivanja;

8. Je li ugovor o dosmrtnom uzdržavanju ništetan kada je sklopljen samo radi isključenja zakonske nasljednice iz nasljeđivanja;

9. Je li ugovor o dosmrtnom uzdržavanju pri čijem sklapanju ugovorna volja stranaka nije bila usmjerena na sklapanje takvog ugovora, uz volju stranaka usmjerenu na isključenje zakonske nasljednice iz nasljeđivanja, protivan moralu društva i kao takav ništetan?

3. Tuženik nije odgovorio na prijedlog tužiteljice za dopuštenje revizije.

4. Postupajući u skladu s odredbama članka 385.a stavka 1. i članka 387. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 i 146/25 - dalje: ZPP), revizijski sud ocjenjuje da pravna pitanja naznačena u prijedlogu za dopuštenje revizije nisu važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, kao ni za razvoj prava kroz sudsku praksu u smislu odredbe članka 385.a stavka 1. ZPP i stoga ne opravdavaju dopuštenje revizije.

5. Naime, predmet je postupka utvrđenje da je ništetan i bez pravnog učinka Ugovor o dosmrtnom uzdržavanju sklopljen 19. siječnja 2012. između pokojne majke tužitelja ŽŠT i tuženika kojim je majka stranaka na tuženika u cijelosti prenijela vlasništvo nekretnine upisane u zemljišne knjige Općinskog suda u Rijeci, Zemljišnoknjižni odjel Opatija, k. o. [katastarska općina], zk. ul. [broj ZK uloška], GRČ., 446, stambena zgrada ukupne površine 1.310 m² i nekretnine upisane u zemljišne knjige Općinskog suda u Rijeci, Zemljišnoknjižni odjel Opatija, k. o. [katastarska općina], zk. ul. [broj ZK uloška], kč. br. [katastarska čestica] [adresa] neplodno, ukupne površine 264 m², a zahtjevom je zatraženo i izvršiti brisanje upisanog prava vlasništva tuženika na predmetnim nekretninama uz upis prava vlasništva kakav je bio prije upisa tuženika.

6. Tužbeni je zahtjev bio utemeljen na tvrdnji da je jedini cilj zaključenja predmetnog ugovora bilo tuženikovo stjecanje predmetnih nekretnina i umanjenje ostavinske mase u ostavinskom postupku iza njihove pokojne majke i na taj način isključenje tužiteljice iz nasljedstva predmetnih nekretnina, dok tužiteljica nije osporavala činjenice da je prednica stranaka u vrijeme zaključenja predmetnog Ugovora bila ubrojiva.

7. Tužbeni je zahtjev, međutim, odbijen zbog toga što je u postupku utvrđeno da je cilj zaključenja predmetnog Ugovora o dosmrtnom uzdržavanju bio uzdržavanje prednice stranaka, primateljice uzdržavanja ŽŠT jer je taj Ugovor bio zaključen u vrijeme kad je prednica stranaka bila u dobi od 91 godinu i šest mjeseci i jer je tuženik ispunjavao obveze preuzete Ugovorom. Štoviše, i sama tužiteljica u svom iskazu tvrdi da je tuženik osiguravao dnevno dvadeset i četiri satnu brigu o majci te da se majka nikada nije njoj žalila na tuženika. S druge strane, tužiteljica tvrdi da majku nije željela pitati ništa u vezi s pobijanim Ugovorom, kao ni o okolnostima njegova zaključenja, pa tako ni o pobudama za njegovo zaključenje.

7.1. Imajući na umu sve te činjenice, kao i činjenicu da je pokojna majka stranaka iste godine kada je s tuženikom zaključila predmetni Ugovor o dosmrtnom uzdržavanju, s tužiteljicom kao svojom kćerkom zaključila Ugovor o darovanju stana u strogom centru [adresa], površine 212,21 m², sudovi zaključuju da namjera prednice stranaka nije bila lišiti tužiteljicu prava na stjecanje vlasništva na predmetnoj nekretnini. Pritom je ocijenjeno nelogičnim da bi netko tko želi lišiti nasljeđivanja nekoga, pokušao tu osobu lišiti prava na nasljeđivanje samo na dijelu imovine, a ne na cjelokupnoj imovini. Stoga kada je Ugovor o dosmrtnom uzdržavanju zaključen u vrijeme vrlo visoke životne dobi pokojne majke stranaka i kada je taj ugovor tuženik kao njezin sin i suugovaratelj izvršio u cijelosti, pri čemu tužiteljica s majkom nije željela razgovarati o njezinim pobudama za zaključenje toga Ugovora, a kada je pritom ista prednica stranaka i tužiteljici u približno isto vrijeme darovala vrlo vrijednu nekretninu u središtu [adresa], tada su sudovi otklonili i razloge protivnosti moralu društva pri zaključenju predmetnog Ugovora.

8. Sadržaj prijedloga tužiteljice za dopuštenje revizije, kao i priloga tom prijedlogu, ne ukazuju da je riječ o pitanjima koja imaju potrebno obilježje važnosti u smislu odredbe članka 385.a stavka 1. ZPP, tim više što su procesnopravna pitanja preuopćena. Tužiteljica, naime, naznačenim pitanjima, kako procesnopravnim, tako i materijalnopravnim, ustraje u tvrdnji o nedopuštenosti pobude za zaključenje Ugovora i njegovoj nemoralnosti, dok su sudovi razboritim, ozbiljnim, logičnim, uvjerljivim i dostatnim razlozima opravdali zaključak o tome da nedopuštena pobuda uopće, pa tako ni bitno, nije utjecala na odluku prednice stranaka da sklopi predmetni Ugovor o dosmrtnom uzdržavanju s tuženikom, kao ni da je tuženik kao suugovaratelj za to znao ili morao znati. Razlozima koji imaju ista obilježja sudovi su opravdali i zaključak o tome da predmetni ugovor nije protivan moralu društva.

8.1. U takvim se okolnostima naznačena pitanja ne naslanjaju na činjenični supstrat na kojem je utemeljena pobijana presuda, pa utoliko o odgovorima na ta pitanja ne ovisi odluka u sporu niti se ona mogu smatrati važnima u smislu odredbe članka 385.a stavka 1. ZPP.

9. Stoga je prijedlog tužiteljice valjalo, na temelju odredbe članka 389.b stavaka 1. i 2. ZPP, odbiti u odnosu na naznačena pravna pitanja i riješiti kao u točki I. izreke.

10. Nadalje, prema ocjeni najvišeg suda, predlagateljica navodima iznesenim u prijedlogu za dopuštenje revizije nije učinila vjerojatnim ni da joj je tijekom prvostupanjskog i drugostupanjskog postupka povrijeđeno temeljno ljudsko pravo na pravično suđenje u aspektima prava na pristup sudu i prava na obrazloženu odluku.

10.1. Pravo na pravično suđenje zajamčeno je odredbom članka 6. stavka 1. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda ("Narodne novine - Međunarodni ugovori", broj 18/97, 6/99, 14/02, 13/03, 9/05, 1/06, 2/10, 13/17 - dalje: Konvencija) i člankom 29. stavkom 1. Ustava Republike Hrvatske ("Narodne novine" broj 56/90, 135/97, 8/98, 113/00, 124/00, 2/01, 41/01, 55/01, 76/10, 85/10 i 5/14 - dalje: Ustav RH). Riječ je o skupu postupovnih jamstava kojima se osigurava pravičan postupak i koje je nužno poštovati tijekom cijelog postupka i u svim okolnostima. To pravo podrazumijeva da u sudskoj odluci moraju biti navedeni dostatni i relevantni razlozi koji objašnjavaju činjenične zaključke sudova, kao i razlozi, izneseni na pravno logičan i konzistentan način, o tome koje su točno činjenice utvrđene u postupku te koje je pravo dovelo baš do takve odluke.

10.2. Mjerilom dostatnosti sudske odluke ocjenjuje se je li sud u pisanom obrazloženju svoje odluke naveo sve razloge kojima se vodio pri njezinu donošenju s obzirom na sadržaj zahtjeva i razloge koji opravdavaju donošenje baš takve odluke koju je o zahtjevu donio. Što se, pak, tiče relevantnosti, razlozi navedeni u pisanom obrazloženju u pravilu se smatraju relevantnima ako jasno upućuju na to da sudovi u konkretnom slučaju nisu obavljali svoje procjene na nerazuman način, da nisu učinili neku drugu očitu pogrešku u prosudbi, pogrešno procijenili postojanje nekog važnog čimbenika ili pak propustili razmotriti sve relevantne čimbenike odnosno uzeti u obzir sve činjenične i pravne elemente koji su objektivno mjerodavni za donošenje odluke, da nisu odbili provesti dokaze koji bi mogli dovesti do drukčije odluke i da pri tome nisu zanemarili dokaze koje su stranke prezentirale sudu i slično. Drugim riječima, razlozi navedeni u pisanom obrazloženju moraju obuhvatiti sve važne aspekte svakoga pojedinog slučaja koji mogu utjecati na konačnu odluku u sporu.

10.3. Kada, naime, jedna osoba kao vlasnica vrlo vrijednih nekretnina, od kojih je moguće da je jedna vrjednija od druge, u vrijeme vrlo visoke životne dobi (91 godina života) kada je prirodno i očekivano da treba pomoć i skrb druge osobe, odluči jednom svom djetetu dati u vlasništvo nekretninu očekujući od tog djeteta da će joj pružiti potrebnu skrb i on to prihvati i u cijelosti ispuni tu obvezu, a u isto vrijeme drugom svom djetetu daruje drugu također vrijednu nekretninu, dakle besplatno raspolaže u kor ist tog djeteta, tada zaključak o nepostojanju nedopuštene pobude i izostanku nemoralnosti ne ukazuje na nerazboritost u zaključivanju da prednica stranaka nije zaključila predmetni Ugovor samo zbog toga da bi isključila tužiteljicu od nasljeđivanja nekretnine u k. o. [katastarska općina], već iz drugih valjanih razloga.

10.4. Stoga, prema ocjeni revizijskog suda, razlozi koje su dali nižestupanjski sudovi za odbijanje zahtjeva tužiteljice, zadovoljavaju kriterije relevantnosti i dostatnosti jer je iz pobijane presude vidljivo, i to na pravno logičan i konzistentan način, koje su točno činjenice utvrđene u postupku i koje je pravo dovelo baš do takvih odluka. Ti razlozi upućuju na to da sudovi u konkretnom slučaju nisu dali svoje ocjene na nerazuman način, da nisu učinili neku drugu očitu pogrešku u prosudbi, pogrešno proci jenili postojanje nekog važnog čimbenika ili pak propustili razmotriti sve relevantne čimbenike odnosno propustili uzeti u obzir sve činjenične i pravne elemente koji su objektivno mjerodavni za donošenje odluke, a pri tome nisu zanemarili dokaze koje su sudu prezentirale stranke.

10.5. Kako su razlozi navedeni u obrazloženju pobijane odluke obuhvatili sve važne aspekte konkretnog slučaja koji su bili od utjecaja na konačnu odluku, to predlagateljica nije učinila vjerojatnim da joj je u postupku povrijeđeno pravo na pravično suđenje kako u aspektu prava na pristup sudu, tako ni u aspektu prava na obrazloženu sudsku odluku.

11. Što se tiče tvrdnji o povredi temeljnoga ljudskog prava na mirno uživanje imovine zajamčenog člankom 1. Protokola broj 1. uz Konvenciju i člankom 48. Ustava RH, revizijski sud ocjenjuje da drugostupanjska odluka ne predstavlja miješanje u ovo pravo predlagateljice jer se predmetni postupak odnosi na jedan od tipičnih građanskopravnih sporova između privatnih osoba pri čemu drugostupanjska odluka na koju se odnosi prijedlog nije očigledno nezakonita, arbitrarna niti očito nerazumna. Valjano raspolaganje vlastitom imovinom neke osobe u visokoj životnoj dobi, a koje raspolaganje nije u skladu s potencijalnim očekivanjima bliskih srodnika u pogledu stjecanja prava na nekretninama te osobe, ne upućuje na vjerojatnost povrede prava na mirno uživanje imovine tog srodnika.

12. Slijedom svega naprijed navedenoga, prijedlog tužiteljice je valjalo odbaciti u odnosu na tvrdnje o povredi temeljnih ljudskih prava po osnovi odredbe članka 389.a stavaka 3. i 4. ZPP i riješiti kao u točki II. izreke.

Zagreb, 16. lipnja 2026.

Predsjednik vijeća

Ivan Vučemil