REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd-1326/2026-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Vučemila predsjednika vijeća, Darka Milkovića člana vijeća i suca izvjestitelja, Marine Paulić članice vijeća, mr. sc. Senije Ledić članice vijeća i Đura Sesse člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja LR, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupanog po punomoćnici Jeleni Nujić, odvjetnici u Zagrebu, protiv tuženika Addiko Bank d.d., Zagreb, Slavonska avenija 6, OIB: 14036333877, kojeg zastupaju punomoćnici odvjetnici u Odvjetničkom društvu Šavorić & Partneri u Zagrebu, radi utvrđenja i isplate, odlučujući o prijedlogu za dopuštenje revizije tuženika protiv dijela presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž-2327/2025-2 od 4. studenoga 2025., kojom je potvrđena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-4356/2023-18 od 17. travnja 2025., u sjednici održanoj 16. lipnja 2026.,
r i j e š i o j e:
I. Odbija se prijedlog za dopuštenje revizije tuženika u dijelu koji se odnosi na postavljena pravna pitanja.
II. Odbacuje se prijedlog za dopuštenje revizije tuženika u dijelu koji se odnosi na povredu temeljnog ljudskog prava zajamčenog Ustavom Republike Hrvatske i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda.
Obrazloženje
1. Tuženik je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv dijela presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž-2327/2025-2 od 4. studenoga 2025., kojom je potvrđena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P - 4356/2023-18 od 17. travnja 2025.
2. Prijedlog je podnesen pozivom na čl. 385.a Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11-proč.tekst, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP) zbog pravnih pitanja koja predlagatelj smatra važnim za odluku u ovom sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njihovoj primjeni kao i zbog povrede temeljnog ljudskog prava na pravično suđenje iz Ustava Republike Hrvatske.
3. U prijedlogu za dopuštenje revizije tuženik je postavio sljedeća pravna pitanja:
A. Postupovnopravna pitanja:
"a. Je li sud vezan za utvrđenja iz parnice za zaštitu kolektivnih interesa u pojedinačnom postupku pokrenutom od strane potrošača radi povrata stečenog bez osnove?
b. Je li sud u postupku pokrenutim temeljem članka 138.a ZZP/09 beziznimno vezan za utvrđenja iz parnice za zaštitu kolektivnih interesa unatoč drukčijem činjeničnom stanju utvrđenom u pojedinačnom postupku?
c. Je li sud prilikom utvrđivanja ništetnosti odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi dužan provesti test nepoštenja, odnosno dati obrazloženje vezano za kontrolu nepoštenosti u smislu postojanja okolnosti za izuzeće od kontrole, sukladno odredbama čl. 81. st. 5. i čl. 84. ZZP/03?
B) Materijalnopravna pitanja:
(i) Može li se udruga potrošača smatrati vjerovnikom u skladu s odredbom čl. 241. ZOO odnosno da li se podnošenjem tužbe za zaštitu kolektivnih interesa i prava od strane udruge potrošača prekida tijeka zastare za tražbine individualnih potrošača?
(ii) Ima li tužitelj u slučaju ništetnosti odredbe ugovora o kreditu koja se odnosi na promjenjivu kamatnu stopu pravo na povrat preplate sa zateznim kamatama koje teku od dana uplate svakog pojedinog iznosa ili od dana podnošenja tužbe? (iii) Je li dopušteno sudu prigovor zastare ocijeniti primjenom pravnog pravila koje nije bilo na snazi u vrijeme nastupanja zastare?
(iv) U posebnim parnicama koje pokrenu potrošači protiv banke radi povrata stečenog bez osnove na temelju ništetnih ugovornih odredbi o jednostrano promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli u CHF, treba li prilikom izračuna iznosa stečenog bez osnove (restitucijski zahtjev) koji je banka stekla od potrošača zbog nepoštene ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli u CHF primijeniti početno ugovorenu kamatnu stopu iz ugovora o kreditu koji je bio denominiran u CHF, a koji je nakon utvrđenja nepoštenom ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli pretvoren u ugovor o kreditu u kunama, ili treba primijeniti kamatnu stopu koju su banke redovno naplaćivale za kredite u hrvatskim kunama?
(v) Je li sud pravilno primijenio odredbu čl. 323. i čl. 1111. ZOO time što iznos navodno preplaćenog dijela glavnice i kamata kredita iz točke III prvostupanjske presude nije umanjio za negativnu razliku koja proizlazi iz pojedinih rata kredita plaćenih u razdoblju otplate kada je ugovoreni tečaj tj. odnos između kune i CHF, bio niži od početnog tečaja na dan korištenja kredita kojeg je sud uzeo kao početni i nepromjenjivi tečaj, a isto pitanje se odnosi i na kamatnu stopu?
(vi) Je li odredba Ugovora o kreditu kojom se za slučaj prijevremene ili konačne otplate kredita ugovara naknada koju korisnik kredita plaća banci sukladno Odluci o naknadama za usluge kao općim uvjetima ugovora, u postotku od neotplaćene glavnice kredita u trenutku otplate kredita protivna, odnosno je li sukladna čl. 1024. st. 3. i čl. 345. st. 3. Zakona o obveznim odnosima?
(vii) Ima li banka – davatelj kredita (načelno) pravo na naknadu stvarne štete propisane čl. 1024. st. 3. Zakona o obveznim odnosima u slučaju kad se o zakonom propisanoj obvezi korisnika kredita da naknadi štetu davatelju kredita nije posebno pregovaralo prije sklapanja ugovora o kreditu ili ako ugovor o kreditu u odredbi o naknadi za slučaj prijevremene konačne ili djelomične otplate kredita ne sadrži izričitu pravnu formulaciju iz čl. 1024. ZOO?".
4. Odgovor na prijedlog za dopuštenje revizije nije podnesen.
5. Prijedlog djelomično nije osnovan, a djelomično nije dopušten.
6. Postupajući sukladno odredbi čl. 387. i čl. 385.a st. 1. ZPP vijeće revizijskog suda je ocijenilo da postavljena pitanja nisu pravna pitanja u smislu odredbe čl. 385. st. 1. ZPP.
7. Postupajući sukladno odredbama čl. 385.a Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP) revizijski sud je ocijenio da su pravna shvaćanja drugostupanjskog suda u pobijanoj presudi u pogledu postavljenih pravnih pitanja, suglasna s pravnim shvaćanjem koje je revizijski sud zauzeo na sjednici Građanskog odjela održanoj 31. siječnja 2022., kao i sa shvaćanjima koja su u skladu sa stabilnom, već ustaljenom i dosljednom sudskom praksom revizijskog suda izraženom u revizijskim odlukama: Revt - 249/2014 od 9. travnja 2015., Rev-2245/2017-2 od 20. ožujka 2018., Rev-1172/2018 od 19. ožujka 2019., Rev-308/22-2 od 19. travnja 2022., Rev-549/2023 od 18. prosinca 2023., te u odlukama Rev-112/18-2 od 9. ožujka 2022., Rev-43/22 od 14. lipnja 2022., Rev-179/2021-2 od 13. rujna 2022., Rev-909/2022-2 od 11. listopada 2022., Rev-24/2021-2 od 21. veljače 2023., Rev-1407/2021-2 od 6. lipnja 2023., Rev- 887/2022-2 od 17. siječnja 2024., a ovaj je sud već zaključio da se ne radi o važnim pravnim pitanjima odlučujući u povodu prijedloga za dopuštenje revizije u kojima su postavljena istovrsna pitanja (Revd-4412/2023-2 od 24. siječnja 2024., Revd- 4182/2022 od 9. studenog 2022., Revd-1102/2024 od 16. travnja 2024., Revd- 3231/2025-2 od 26. kolovoza 2025. i Revd-1577/2025-2 od 3. lipnja 2025. i drugima).
8. Stoga, pitanja iz prijedloga tuženika nisu važna za odluku u konkretnom predmetu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu, jer s obzirom na to kako su formulirana i situaciju u ovome predmetu, Vrhovni sud Republike Hrvatske u odnosu na osporenu presudu nema razloga ujednačavati primjenu prava i preispitivati sudsku praksu, niti bi u odnosu na odluke suda Europske unije na koje se poziva predlagatelj trebalo preispitati sudsku praksu.
9. Slijedom navedenog nisu ispunjene pretpostavke za intervenciju revizijskog suda u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP pa je ovaj sud na temelju odredbe čl. 389.b st. 1. ZPP riješio kao pod točkom I. izreke ovog rješenja.
10. Prema ocjeni vijeća predlagatelj navodima iznesenim u prijedlogu za dopuštenje revizije nije učinio vjerojatnim da mu je tijekom prvostupanjskog i drugostupanjskog postupka zbog osobito teških povreda odredaba parničnog postupka ili pogrešne primjene materijalnog prava povrijeđeno temeljno ljudsko pravo zajamčeno Ustavom Republike Hrvatske i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda u smislu čl. 385.a st. 2. ZPP, radi čega je na temelju odredbe čl. 389.a st. 1. i 4. ZPP odlučeno kao pod točkom II. izreke ovog rješenja.
Zagreb, 16. lipnja 2026.
Predsjednik vijeća:
Ivan Vučemil
