REPUBLIKA HRVATSKA
Visoki trgovački sud Republike Hrvatske
Savska cesta 62, Zagreb
Poslovni broj: Pž-2521/2026-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E NJ E
Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, sudac Nevenka Baran, u pravnoj stvari tužitelja BENUSSI d.o.o. iz Fažane, Fažanska cesta 86, OIB 87971197112, kojeg zastupa punomoćnica Linda Kocijančić, odvjetnica u Zagrebu, Medvedgradska 43, protiv tuženika EURO JANKOVIĆ JJ d.o.o. iz Oprisavca, Ulica hrvatskih velikana 76, OIB 00852435750, kojeg zastupa punomoćnik Krešimir Kmet, odvjetnik u Slavonskom Brodu, Matije Gupca 42a, radi isplate iznosa od 3.139,49 EUR, odlučujući o tuženikovoj žalbi protiv rješenja Trgovačkog suda u Osijeku poslovni broj Povrv-265/2025-15 od 2. travnja 2026., 16. lipnja 2026.
r i j e š i o j e
Odbija se tuženikova žalba kao neosnovana i potvrđuje rješenje Trgovačkog suda u Osijeku poslovni broj Povrv-265/2025-15 od 2. travnja 2026.
Obrazloženje
1. Pobijanim rješenjem označenim u izreci ovog rješenja prvostupanjski je sud odredio prethodnu mjeru tako što je zabranio bankama kod kojih se vode računi ili se nalaze novčana sredstva tuženika da isplate tuženiku ili trećoj osobi po nalogu tuženika iznos od 3.139,49 EUR s pripadajućom zateznom kamatom koja teče od 20. ožujka 2024. do isplate prema stopi tih kamata pobliže navedenoj u izreci rješenja kao i troškove ovršnog postupka u iznosu od 250,00 EUR s pripadajućim kamatama koje teku od 18. srpnja 2025. do isplate prema stopi tih kamata pobliže navedenoj u izreci rješenja. Tako je prvostupanjski sud odlučio primjenom odredbe članka 501.a Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 57/11, 25/13, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 i 146/25), jer je ocijenio da su ispunjene pretpostavke za određivanjem prethodne mjere iz te zakonske odredbe.
2. Protiv tog rješenja žalbu je podnio tuženik pobijajući ga zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešne primjene materijalnog prava i pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja. Obrazlažući žalbene razloge žalitelj u žalbi u bitnom navodi da je počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. Zakona o parničnom postupku jer presuda ima nedostataka zbog kojih se ne može ispitati te nema razloga o odlučnim činjenicama iz kojih proizlazi zaključak suda. Tuženik je u prigovoru (odgovoru na tužbu) naveo da je najveći dio duga plaćen dok je manji dio kompenziran te je tuženik predložio da sud putem vještačenja utvrdi stanje dugovanja ukoliko isto postoji. Sud je u obrazloženju odluke naveo da je na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno, svih dokaza zajedno kao i na temelju rezultata cjelokupnog postupka utvrdio da tužitelj kao izvoditelj od tuženika kao naručitelja za radove na popravku tuženikova automobila reg. oznake [registarska oznaka] po računu 239/1002/1 od 4. ožujka 2024. osnovano potražuje iznos od 3.139,49 EUR. Račun nije sporan nego je sporno plaćanje dijela računa i kompenzacija na koju se tuženik pozvao u postupku pa je sud preuranjeno zaključio da je tužbeni zahtjev tužitelja osnovan. Time je pogrešno utvrđeno činjenično stanje i pogrešno primijenjeno materijalno pravo pa tuženik predlaže da Visoki trgovački sud Republike Hrvatske ukine pobijanu odluku te predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.
2.1. Odgovor na žalbu nije podnesen.
3. Tuženikova žalba nije osnovana.
3.1. Ispitavši pobijano rješenje na temelju odredbe članka 365. stavaka 1. i 2., te članka 381. Zakona o parničnom postupku u granicama razloga određenih u žalbi, te pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredbi parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točaka 2., 4., 8., 9., 13. i 14. Zakona o parničnom postupku i na pravilnu primjenu materijalnog prava, osim u odnosu na primjenu materijalnog prava u odluci o troškovima postupka, ovaj sud nalazi da je sud prvog stupnja donio pravilnu i zakonitu odluku.
4. Prema odredbi članka 501.a Zakona o parničnom postupku u postupku pred trgovačkim sudovima koji se vodi povodom pravnog lijeka protiv platnog naloga na temelju vjerodostojne isprave ili rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave, sud će najkasnije do zaključenja glavne rasprave na prijedlog tužitelja, neovisno o uvjetima za određivanje prethodne mjere, odrediti zabranu banci da tuženiku ili trećoj osobi po nalogu tuženika, isplati s njegova računa novčani iznos za koji je određena prethodna mjera, u pravilu iznos sporne tražbine, osim ako iz navoda u pravnom lijeku i spisu priloženih isprava proizlazi veća vjerojatnost da tuženik uspije u sporu.
4.1. Iz navedene zakonske odredbe proizlazi da sud može odrediti mjeru osiguranja ako su kumulativno ispunjene slijedeće pretpostavke: a) ako se spor o osnovanosti tužbenog zahtjeva vodi povodom pravnog lijeka protiv platnog naloga na temelju vjerodostojne isprave ili rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave i b) ako je tužitelj do zaključenja glavne rasprave podnio prijedlog da se odredi zabrana banci da tuženiku ili trećoj osobi po nalogu tuženika, isplati s njegova računa novčani iznos sporne tražbine (osim ako iz navoda u prigovoru i spisu priloženih isprava proizlazi veća vjerojatnost da tuženik uspije u sporu). Ako su ispunjene te pretpostavke sud će najkasnije do zaključenja glavne rasprave odrediti predloženu mjeru osiguranja.
5. U ovom predmetu između stranaka nije sporno da je postupak pokrenut tužiteljevim prijedlogom za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave. Postupajući prema tom prijedlogu javni bilježnik Robert-Anton Čečatka iz Slavonskog Broda je 18. srpnja 2025. izdao rješenje o ovrsi poslovni broj Ovrv-7072/25, a radi naplate tužiteljeva potraživanja u iznosu od 3.139,49 EUR s pripadajućim zateznim kamatama koje teku od 20. ožujka 2024. do isplate prema stopi tih kamata pobliže navedenoj u izreci tog rješenja kao i troškove ovršnog postupka u iznosu od 250,00 EUR s pripadajućim kamatama (kao i s predvidivim troškovima ovršnog postupka u iznosu od 25,00 EUR s pripadajućim kamatama). Protiv tog rješenja tuženik je podnio pravni lijek (prigovor) uslijed čega se postupak nastavio voditi kao povodom prigovora protiv platnog naloga. Time je ispunjena prva zakonska pretpostavka za određivanjem prethodne mjere u smislu odredbe članka 501.a Zakona o parničnom postupku.
5.1. Nadalje, iz spisa proizlazi da je tužitelj u podnesku od 13. studenoga 2025. kojim se očitovao na tuženikov prigovor protiv rješenja o ovrsi (odgovor na tužbu) predložio sudu da sukladno odredbi članka 501.a Zakona o parničnom postupku odredi prethodnu mjeru (str. 35. -36. spisa). Time je ispunjena i druga zakonska pretpostavka za određivanjem prethodne mjere iz članka 501.a Zakona o parničnom postupku.
6. Osim toga, sud prvog stupnja je pravilno ocijenio da je u ovom parničnom predmetu veća vjerojatnost da tužitelj uspije u sporu. Naime, između stranaka nije sporno da su one bile u poslovnom odnosu proizašlom iz ugovora o djelu u smislu odredbe članka 590. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine” broj: 35/05, 41/18, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22 i 156/22) na temelju kojeg je tužitelj kao izvođač obavio usluge popravka i ugradnje dijelova u tuženikovo vozilo te je računom broj 239/1002/1 od 4. ožujka 2024. sa str. 41-42. spisa pozvao tuženika kao naručitelja na ispunjenje njegove novčane obveze plaćanja naknade za obavljeno djelo. Međutim, budući da je tuženik u prigovoru protiv rješenja o ovrsi (odgovoru na tužbu) na str. 19. spisa naveo da je najveći dio dugovanja plaćen dok je manji dio kompenziran, a radi utvrđivanja te činjenice (dakle, činjenice svog ispunjenja ugovorne obveze) tuženik je u podnesku od 15. prosinca 2025. na str. 54. spisa predložio provođenje knjigovodstvenog vještačenja, između stranaka je bilo sporno je li tuženik kao naručitelj ispunio svoju ugovornu obvezu.
6.1. Upravo zbog toga što je tuženik tvrdio da je ispunio svoju ugovornu obvezu (dijelom isplatom novčanog iznosa tužitelju dijelom kompenzacijom), a radi utvrđivanja te činjenice je predložio izvođenje dokaza knjigovodstvenim vještačenjem u smislu članka 219. stavka 1. Zakona o parničnom postupku, prvostupanjski je sud raspravnim rješenjem od 20. siječnja 2026. odredio izvođenje tog dokaza i sukladno odredbi članka 153. stavka 1. Zakona o parničnom postupku pozvao tuženika da na ime troškova tog vještačenja u roku od 8 dana uplati predujam u iznosu od 300,00 EUR, a uz upozorenje da će u protivnom odustati od izvođenja tog dokaza. Međutim, budući da tuženik u navedenom roku nije uplatio predujam za izvođenje tog dokaza, to je prvostupanjski sud sukladno članku 153. stavku 3. Zakona o parničnom postupku odustao od izvođenja tog dokaza te po svom uvjerenju ocijenio od kakve je važnosti to što tuženik nije u roku položio iznos potreban za podmirenje troškova vještačenja. Sukladno tako provedenom postupku, sud prvog stupnja je pravilno ocijenio da tuženik nije učinio vjerojatnim da je plaćanjem i kompenzacijom podmirio utuženo potraživanje te da bi stoga bila veća vjerojatnost da tuženik uspije u sporu. Naime, upravo zbog toga što je tuženik tijekom postupka iznio činjenicu da je on ispunio svoju ugovornu obvezu plaćanja tužitelju ugovorene naknade za obavljeno djelo, ali pri tome nije dokazao da je tu obvezu ispunio, to je veća vjerojatnost da tužitelj uspije u ovom sporu.
7. Slijedom navedenog, tuženikova žalba nije osnovana te ju je kao takvu valjalo odbiti i potvrditi pobijano prvostupanjsko rješenje primjenom odredbe članka 380. točke 2. Zakona o paničnom postupku.
Zagreb, 16. lipnja 2026.
Sudac
Nevenka Baran
