Republika Hrvatska

Općinski sud u Sisku

Sisak, Trg Ljudevita Posavskog 5

Poslovni broj: K-4/2021-25

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Sisku po sucu Andrijani Žugaj Jambrek kao sucu pojedincu, uz sudjelovanje Tatjane Štulić, kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv okrivljenika VG, zbog kaznenog djela iz članka 139. stavak 3. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj: 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17., 118/18, 126/19, 84/21 dalje: KZ/11), povodom optužnice Općinskog državnog odvjetništva u Sisku broj: KO-DO- 1726/2020 od 18. prosinca 2020., nakon provedene javne rasprave zaključene 11. lipnja 2026., u prisutnosti državnoodvjetničke savjetnice Općinskog državnog odvjetništva u Sisku, UG, okrivljenika VG i braniteljice okrivljenika Matee Begić, odvjetnice iz [adresa], na ročištu za objavu presude u odsutnosti stranka 16. lipnja 2026., objavio i

p r e s u d i o  j e

I. Temeljem odredbe članka 544. stavak 1. Zakona o kaznenom postupku – (NN 152/08, 76/09, 80/11, 91/12 - odluka Ustavnog suda, 121/11, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19, 130/20., 80/22., 36/24.,72/25 i 13/26 - dalje u tekstu ZKP) stavlja se izvan snage kazneni nalog Općinskog suda u Sisku pod poslovnim brojem K-4/2021 od 15. veljače 2021.

II. Okrivljeni VG, OIB [osobni identifikacijski broj], sin VG i FG, rođene V, rođen **.**.1961. u [adresa], s prebivalištem u [adresa] Dubici, Željka Volarevića 7, državljanin Republike Hrvatske, vlasnik kuće na adresi prebivališta, vlasnik traktora, marke Store 402, godina proizvodnje 1982., poljoprivrednik, završena osnovna škola, nezaposlen, njegovatelj supruge, po toj osnovi prima naknadu u iznosu od 750,00 eura, drugih primanja nema, oženjen, otac četvero punoljetne djece, s vojnim činom desetnika, odlikovanog Spomenicom Domovinskog rata, medaljom Oluja i Bljesak, ne vodi se drugi kazneni postupak.

k r i v  j e

što je:

dana 01. listopada 2020. oko 09,00 sati u Hrvatskoj Kostajnici, Josipa Marića 2, u Centru za socijalnu skrb Hrvatska Kostajnica, s ciljem da ustraši liječnicu DG, prilikom razgovora s djelatnicama Centra za socijalnu skrb Hrvatska Kostajnica, OG i JG, nezadovoljan uvjetima ostvarivanja prava u sustavu socijalne skrbi te smatrajući da ga je imenovana liječnica zakinula za određena prava jer je dala negativno mišljenje povodom njegovog zahtjeva da mu se odobri status njegovatelja njegove supruge MG, rekao da će on riješiti DG pa su ga imenovane upozorile da nema potrebe za ružnim riječima, rekao je da on svaku prijetnju izvršava i da će on nju riješiti u šumi, a koje riječi su policijski službenici prenijeli dr. DG,

dakle, drugome ozbiljno prijetio da će ga usmrtiti, a djelo je počinjeno prema odgovornoj osobi u vezi s njezinim radom,

čime je počinio kazneno djelo protiv osobne slobode – prijetnjom –opisano po članku 139. stavak 2. i 3. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj: 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/2018 i 126/19; dalje u tekstu: KZ/11), kažnjivo po članku 139. stavak 3. KZ/11.

III. Okrivljeni VG se za kazneno djelo iz članka 139. stavak 2. i 3. KZ/11, na temelju članka 139. stavak 3. KZ/11

O S U Đ U J E

NA KAZNU ZATVORA U TRAJANJU OD 6 (šest) MJESECI

IV. Na temelju članka 56. KZ/11 okrivljeniku AG se

i z r i č e

UVJETNA OSUDA

tako da se kazna zatvora na koju je osuđen neće izvršiti ukoliko okrivljenik u roku od 2 (dvije) godine od pravomoćnosti presude ne počini novo kazneno djelo.

V. Na temelju članka 148. stavka 1. ZKP/08 u svezi članka 145. stavka 2. točka 1. i 6. ZKP/08, okrivljeni je dužan platiti troškove kaznenog postupka u iznosu od 126,28 eura, u roku od 6 mjeseci od pravomoćnosti presude.

Obrazloženje

1. Općinsko državno odvjetništvo u Sisku podiglo je kod ovog suda 12. siječnja 2021. pod brojem KO-DO-1726/2020 optužnicu protiv okrivljenika VG, zbog kaznenog djela iz članka 139. stavak 3. KZ/11.

U optužnici je predloženo da sud na temelju članka 541. ZKP/08 izda kazneni nalog. Prijedlog Općinskog državnog odvjetništva u Sisku je prihvaćen, te je izdan kazneni nalog pod poslovnim brojem: K-4/2021 od 15. veljače 2021. Protiv kaznenog naloga okrivljenik je putem braniteljice pravodobno podnio prigovor, pa je kazneni nalog stavljen izvan snage, a optužno vijeće Općinskog suda u Sisku potvrdilo je optužnicu rješenjem pod poslovnim brojem: Kov-97/2021-6 od 7. svibnja 2021. Žrtva nije postavila imovinskopravni zahtjev, te nije željela sudjelovati u postupku u svojstvu oštećenika.

2. Pozvan da se očituje na navode iz optužbe okrivljenik VG izjavio je da se ne smatra krivim za kazneno djelo koje mu se stavlja na teret optužnim aktom, te je sukladno članku 417.a stavak 5. ZKP/08 ispitan na završetku dokaznog postupka.

3. U dokaznom postupku ispitani su u svojstvu svjedoka DG, VGB, te ČG, pročitani su iskaz svjedoka DG od 10. prosinca 2020. (stranice 67-70 spisa), iskaz svjedoka VGB od 10. prosinca 2020. (stranice 73-76 spisa) dan pred PGP Hrvatska Kostajnica, medicinska dokumentacija koja je dostavljena uz prigovor protiv kaznenog naloga , žalba protiv rješenja Centra za socijalnu skrb Hrvatska Kostajnica, te zapisnik o izjavi danoj kod Centra za socijalnu skrb Hrvatska Kostajnica 1. listopada 2020. (stranica 90-110 spisa).

Na kraju dokaznog postupka pročitani su izvodi iz kaznene evidencije od 03. lipnja 2026. (stranica 159-160 spisa) i izvod iz prekršajne evidencije od 11. lipnja 2026. (stranica 161-162 spisa)

Okrivljenik je iskazivao.

Reproducirana je snimka ispitivanja okrivljenika kod ODO Sisak od 02. listopada 2020.

Odbijen je prijedlog za ispitivanje u svojstvu svjedoka ŠG , temeljem odredbe članka 421. stavak 1. točka 2. ZKP/08. budući da predloženi svjedok nema nikakvih neposrednih saznanja vezano za predmetni događaj već je predložen na okolnost ličnosti okrivljenika, jer činjenica koju bi se trebalo utvrditi tim dokazom nije od utjecaja na odlučivanje u ovom predmetu.

4. Okrivljenik je u svojoj obrani u bitnome naveo da osporava da bi izrekao riječi koje su navedene u optužnici, dakle da nije točno da je izrekao ovo što je navedeno. Nije rekao da će riješiti U niti da svaku prijetnju izvršava i niti da će ju riješiti u šumi. Rekao je da radi u šumi i to od svoje petnaeste godine. Nadalje, smatra da je riječ o politički montiranom procesu od strane pojedinaca. Riječ je o tome da se pokušava lažno iskonstruirati da je on ovo izrekao a nije. Dokaz tome je iskaz dr. DG i njezino postupanje te je ista prvo rekla da njegova supruga nije sposobna za samostalan život i druga izjava da je, te smatra da je tu drugu izjavu dala pod utjecajem politike. Također on smatra da djelatnice Centra za socijalnu skrb nisu istinito iskazivale zbog utjecaja drugih. On je i dalje politički aktivan. Također je istaknuo da su dr. F i dr. D spasili njegovu suprugu, te su isti rekli kako su oni specijalisti i oni trebaju odlučiti o liječenju.

Na pitanja braniteljice iskazao je da sa doktoricom DG nije nikada imao problema, nije bio sa njom u sukobima. Oni su radili zajedno za vrijeme rata, zajedno su spašavali živote uključujući i njegovu suprugu. Dr. DG je i dalje njegova liječnica, Na pitanja zastupnice optužbe, iskazao je da kada je bio na razgovoru u Centru za socijalnu skrb, da ga nisu upozoravale da je njegovo izražavanje neprimjereno, da je riječ o djeci i da on njih poštuje kao djecu, da ima sina koji je stariji od njih, a da to što one moraju slušati nekog drugog to je druga stvar.

Prilikom ispitivanje okrivljenika kod Općinskog državnog odvjetništva u Sisku isti je u bitnome negirao počinjenje kaznenog djela koje mu se stavlja na teret. Iskazao je u bitnome da je inkriminiranog dana bio u Centru za socijalnu skrb Hrvatska Kostajnica i razgovarao sa dvjema djelatnicama koje su mu predočile da je odbijen njegov zahtjev za statusom njegovatelja. Nadalje je naveo da pred djelatnicama Centra za socijalnu skrb nije izrekao riječi za koje ga se tereti, da su djelatnice Centra za socijalnu skrb uplašene i brifirane jer je on politički aktivan. Pred djelatnicama Centra je rekao da će dr. DG tužiti i prijaviti Ministarstvu, ali nije izrekao riječi prijetnje.

5. Analizom i ocjenom provedenih dokaza, svakog zasebno tako i u njihovoj međusobnoj vezi, te cijeneći obranu okrivljenika, sud nalazi da je okrivljenik počinio kazneno djelo protiv osobne slobode – prijetnjom – opisano po članku 139. stavak 2. i 3. KZ/11, kažnjivo po članku 139. stavak 3. KZ/11.

6. Svjedok DG iskazala je da poznaje okrivljenika od 1986. jer od tada radi u Hrvatskoj Dubici i on je od tada njezin pacijent kao i njegova supruga, a i dan danas su oni njezini pacijenti. Navela je kako okrivljenik nije njoj osobno izrekao nikakve riječi prijetnje, te se nije prema njoj agresivno ponašao, već je bila kontaktirana od strane djelatnika policije koji su ju obavijestili da je okrivljenik bio u Centru za socijalnu skrb, te da je ondje izrekao riječi prijetnje, u smislu da će ju ubiti, da će ju negdje dočekati. Inače se bavi nordijskim hodanjem. Te riječi nije shvatila ozbiljno jer poznaje okrivljenika i zna da on puno priča i nije se uplašila, ne vjeruje u te prijetnje. Također je izjavila da ga ona ne želi tužiti, a i danas misli da se ne osjeća kao žrtva. Koliko se sjeća čula je da je razlog ovih riječi je bio taj što je okrivljenik tražio da napiše neko mišljenje u vezi njegove supruge a za što je smatrala da nisu ispunjeni uvjeti, te je utvrdila stanje kakvo je ona smatrala da je realno i da je na drugim institucijama da procijene njegov zahtjev. Čula je da je okrivljenik zbog toga bio ljut. S obzirom da su i okrivljenik i njegova supruga i danas njezini pacijenti, nakon ovog postupka nije bilo nikakvih incidentnih situacija sa okrivljenikom.

Na pitanje zastupnice optužbe iskazala je da se ne sjeća kakvo pravo je okrivljenik zahtijevao, sjeća se da je nešto bilo od Centra za socijalnu skrb, za suprugu. Na pitanja braniteljice iskazala je da je ona samo čula da su te riječi izgovorene i to od djelatnika policije te da nije čula te riječi od okrivljenika niti od djelatnika Centra za socijalnu skrb. Nadalje na upit da li je okrivljenik konfliktna osoba s obzirom da ga poznaje 40 godina, iskazala je da ona zna da on uvijek traži neka prava, to mu je u opisu posla, te ukoliko mu je ona savjetovala neke pretrage, on to nije prihvaćao i nije obavljao, pa da joj je teško reći i odgovoriti na ovo pitanje. Na pitanje da li je okrivljenik agresivna osoba iskazala je da nije, da tako izgleda, ali da u suštini nije agresivan. Nije nikada osjećala strah od okrivljenika, nije plašljiva.

Svjedoka DG u svom je iskazu danom 10. prosinca 2020. u Postaji granične policije Hrvatska Kostajnica iskazala da zna za riječ prijetnje koje je okrivljenik izrekao u Centru za socijalnu skrb jer ju je o tome izvijestila policija tada kada se to dogodilo. Nadalje je navela kako te riječi prijetnje ne smatra ozbiljnima, te kako se ne boji za svoj život i sigurnost. Okrivljenika poznaje oko 40 godina i zna kakav je, odnosno da samo puno priča. Okrivljenik i njegova supruga su njezini pacijenti od 1986. i može reći da je on bezopasan. Smatra da je do tih riječi prijetnje došlo jer je na traženje Centra za socijalnu skrb dala svoje mišljenje da okriv ljenikovoj supruzi ne treba njegovatelj jer sama može obavljati sve svoje potrebe jer je dovoljno sposobna i pametna. Smatra da je to njezino mišljenje razljutilo okrivljenika te da je u ljutnji izrekao riječi prijetnje. Napomenula je i da okrivljenik nije odjavio niti sebe niti svoju suprugu iz njezine ordinacije. U konačnici je navela da ne želi sudjelovati u postupku ni u kojem svojstvu jer se okrivljenika ne boji i smatra da svoje vrijeme može korisnije iskoristiti s obzirom da je liječnica.

Nakon što je pročitan iskaz, svjedokinja je iskazala da ukoliko je tada iskazala o razlozima traženja da da svoje mišljenje za Mijinu suprugu, za njegovatelja, da je to točno što je tada iskazala.

Na pitanja braniteljice okrivljenika iskazala je da je to pitanje davanja statusa njegovatelja vjerojatno u nadležnosti Centra za socijalnu skrb. Njezino mišljenje nema utjecaj na to da li će Centar za socijalnu skrb dati, odnosno odobriti taj status, te ne zna zašto bi se onda okrivljenik naljutio zbog njezinog mišljenja.

8. Svjedok VGB iskazala je da poznaje okrivljenika kao korisnika Centra za socijalnu skrb Hrvatska Kostajnica u vrijeme dok je ondje radila, gdje je bila socijalna radnica. S obzirom da je proteklo više od 5 godina od konkretnog događaja misi da je LG bila voditeljica projekta za okrivljenika, ali nije sigurna u to. Kada upoznaju stranke sa odlukama Ministarstva i sa pravima iz područja socijalne skrbi primaju ih zajedno kako bi bile podrška jedan drugoj naročito kada ih upoznaju s time da im se odbija neko pravo, jer korisnici znaju reagirati burno. Inače nije prisustvovala niti jednom događaju u kojem je okrivljenik reagirao burno, osim jednom konkretnom događaju za koji se sjeća kada su ga upoznale sa odlukom Ministarstva vezano za njegov zahtjev za status njegovatelja u odnosu na njegovu suprugu. Naime, odluka Ministarstva bila je negativan iako su oni smatrali da mu to pravo pripada i dali su pozitivan nacrt rješenja. Okrivljenik je na to burno reagirao i iskazivao je nezadovoljstvo ali ne u odnosu na njih, već u odnosu na liječnicu DG. Bio je izrazito frustriran i fokusiran na nju, govorio je da je to njezina krivnja i da mu je ona najavila da neće dobiti to pravo. Svjedok ne zna da li je to istina ili ne, ali on je tako rekao već kada je dolazio k njoj da mu je ona rek la. Misli da ga je s tim upoznavala kolegica LG a daje svjedok bila kao podrška. One su pokušavale okrivljenika smiriti, te mu pojasniti da je bez obzira na sve ono što su oni proveli u tom postupku uključujući i očevid, Ministarstvo tako odlučilo. S obzirom da su smatrali da treba primiti to pravo, uputili su ga i na žalbu. Ne sjeća se koje su točno riječi bile izrečene od strane okrivljenika ali su ih one, dakle kolegica LG i ona shvatile kao riječi prijetnje prema doktorici. Sjeća se da je on govorio da je doktorica uništila mnoge ljude, da to nije samo prema njemu, da on zna što ona radi, ali konkretnih riječi prijetnje se nije mogla sjetiti. Također se sjeća da su ga nakon toga upozorile da ne toleriraju nikakve prijetnje prema nikome i na posljedice iznošenja riječi prijetnje, i da je na to on rekao riječi u smislu: "da on ne prijeti nego da on ispunjava ili izvršava". To je trajalo otprilike 20, 30 minuta, međutim i prilikom izlaska iz prostorije Centra za socijalnu skrb i dalje je bio fokusiran na liječnicu. Ono što je svjedokinju naročito zabrinulo su riječi koje je u jednom trenutku izgovorio u smislu da će se on pobrinuti za nju, da će ju naći u šumi. Ne zna da li je tada rekao točno njezino ime, ali su shvatili da se to odnosi na liječnicu jer nisu o ni kome drugome pričali, već samo o liječnici. Kolegica LG i svjedokinja su nakon toga razgovarale sa starijom i iskusnijom kolegicom i sa ravnateljicom, te su prenijele kako se okrivljenik ponašao i što je izgovorio, te su nakon te konzultacije odlučili dalje proslijediti službenu zabilješku policiji. Svjedok se sjeća da je to bila 2020. godina, ne sjeća se točno datuma zbog proteka vremena, zna da je bilo pred kraj godine, jer je kolegica LG došla raditi u kolovozu ili rujnu. Ona se osobno nije osjećala ugroženo ali ju je bilo strah za liječnicu. Naglasila je da okrivljenik nikada niti u kasnijoj komunikaciji koju je imala s njim u poslu nije bio prema njoj agresivan. Na upit braniteljice okrivljenika iskazala je da bi i ona sama prijavila ovaj događaj i da nije tako savjetovana, da je okrivljenik bio jako frustriran na jednu osobu i da bi i danas to učinila u takvoj situaciji. Smatra da je to njezina dužnost kao službene osobe u takvoj situaciji kada je netko tako fokusiran na neku osobu. Dodala je da je osjetila olakšanje kada je savjetovana da to prijavi. Nadalje je iskazala da ne zna zašto je okrivljenik VG, fokusiran na liječnicu, da su mu oni svo vrijeme pokušavali dati do znanja da nije liječnica odlučivala, da je ona samo dala svoje mišljenje, a da je Ministarstvo to koje je odlučivalo, te da je u konačnici, ako je na nekoga trebao biti ljut, to je bilo Ministarstvo. Svjedok nije kontaktirala liječnicu i nije s njom razgovarala o događaju, misli da to nije njezin posao.

Svjedoka VGB u svom je iskazu od 10. prosinca 2020. u Postaji granične policije Hrvatska Kostajnica navela da je dna 1. listopada 2020. u jutarnjim satima u prostorije Centra za socijalnu skrb pristupio okrivljenik vezano za postupak ostvarivanja prava na status njegovatelja u odnosu na svoju suprugu. Upoznat je da nadležno ministarstvo nije dalo suglasnost za nacrt rješenja Centra za socijalnu skrb u kojem se predlaže da mu se prizna pravo na status njegovatelja. Okrivljenik je tada naveo da zna da je odbijen zbog doktorice DG koja mu je već prije osobno najavila da mu se neće priznati navedeno pravo. Tijekom razgovora više puta mu je pojašnjeno da je nadležno ministarstvo procijenilo da ne ispunjava zakonske pretpostavke, međutim, on je bio fokusiran samo na doktoricu, kriveći nju za sve. Nadalje je navela da je okrivljenik nakon što je u jednom trenutku izjavio da će on riješiti DG od strane njezine kolegice LG i nje upućen kako nema potrebe za ružnim riječima, no da je okrivljenik potom izjavio da on ne govori već da svaku prijetnju izvršava i da će on nju riješiti u šumi. Potom su mu rekle da neće slušati takve riječi i da se može žaliti na rješenje, objašnjavajući mu da se ne gleda m išljenje liječnice već cjelokupan postupak i dokumentacija. Potom je okrivljenik odgovorio „dobro“, ali da će on to sve riješiti s DG. Nakon što je okrivljenik napustio prostorije Centra za socijalnu skrb one su o svemu pismeno izvijestile nadležnu policijsku postaju. Nakon što joj je pročitan iskaza, svjedokinja je iskazala da je točno ono što je tada navela, da je to zapravo najtočnije jer je taj iskaz dala neposredno nakon događaja. Pojasnila je da je službenu zabilješku sastavila odmah, taj dan po događajem, a da je iskaz pred policijom davala nešto kasnije, ali ne zna sada kada. Ukoliko je naveden datum 10. prosinca 2020. to je taj datum.

9. Svjedok LG iskazala je da je bila djelatnica Centra za socijalnu skrb Hrvatska Kostajnica te da je njezin prvi susret s okrivljenikom bio kada ga je trebala upoznati da Ministarstvo nije dalo suglasnost na nacrt njihovog rješenja koje su poslali Ministarstvu a kojim su mu priznali pravo na status njegovatelja u odnosu na njegovu suprugu. Tada je sa njom bila u istoj prostoriji osim okrivljenika i kolegica OG. Kada su ga upoznavale sa rješenjem Ministarstva, u njemu je između ostalog stajalo da i sukladno nekom dokumentu od liječnice i ona smatra da okrivljeniku nije potrebno priznati to pravo jer je njegova supruga pokretna. Okrivljenik je na to izražavao nezadovoljstvo, isticao da on treba i može ostvariti to pravo. Sjeća se da je rekao da mu je liječnica DG to i najavila, da mu je rekla da misli da neće ostvariti to pravo, te je rekao da zna već 20 ljudi koje je ona oštetila liječenjem, da će iste okupiti i da će se zajedno sa njima žaliti, Saboru ili Ministarstvu. Izražavao je nezadovoljstvo vezano za liječnicu. Rekao je da će se on pobrinuti za nju, te se sjeća da je rekao da on ne prijeti nego izvršava, da što kaže da će to i napraviti. Sjeća se također i da je rekao nešto u smislu da ima popis ljudi koje će smaknuti, da će se za nju pobrinuti on, a da se za ostalo pobrinula priroda, odnosno smrt prirodnim putem. Svjedokinja i kolegica su mu pokušavale objasniti da su prijetnje kazneno djelo i pokazati mu da ima pravo na žalbu protiv rješenja. Misli da je to sve trajalo oko pola sata, ali nije sigurna. Okrivljenik je prema svjedokinji i kolegici bio ugodan, nije prema njima bio verbalno agresivan, ali je bio fokusiran upravo na liječnicu i više puta se vraćao na nju, iako su ga oni upozorili da se odluka ne donosi samo na temelju njezina mišljenja. Tako je okrivljenik više puta ponovio da će se on sam pobrinuti i još je naposlijetku dodao da će se pobrinuti za nju u šumi, to ih je naročito zabrinulo. Okrivljenik je u konačnici napustio prostorije Centra za socijalnu skrb. Svo to vrijeme je imao smiren ton, nije vikao, međutim svo vrijeme se vidio kod njega gnjev i nezadovoljstvo prema tome što je liječnica napisala. Poslije ovog događaja je vidjela nekoliko puta okrivljenika u prostorijama HZSR ali je bio uvijek ugodan u tim kasnijim komunikacijama.

Na upit zastupnice optužbe iskazala je da je razgovarala sa kolegicom OG koja je bila s njom u prostoriji, a zatim su se njih dvije konzultirale sa nadređenima te su svi procijenili da bi bilo najbolje prijaviti ovaj događaj.

Na upit braniteljice okrivljenika iskazala je da su ona i OG, njezina mentorica i ravnateljica Centra za socijalnu skrb Hrvatska Kostajnica procijenile da treba prijaviti događaj. Misli da su telefonom kontaktirali doktoricu DG, misli da ju je zvala kolegica OG ali nije sigurna, misli da ju je netko kontaktirao ali ne zna tko. Sada ne može sa sigurnošću reći kako je reagirala doktorica DG.Na pitanje koje je točno riječi shvatila kao prijetnju, iskazala je da je spominjao više puta da će se pobrinuti sam za nju, da će se pobrinuti za nju u šumi, te popis ljudi koje treba smaknuti.

10. Iz žalbe koja je dostavljena uz prigovor protiv kaznenog naloga (str 90 spisa), razvidno je da je okrivljenik podnio žalbu upravo protiv rješenja kojim je odbijen status njegovatelja, te da je ista datirana s danom 29. listopada 2020.

11. U ovom postupku nesporno je da je inkriminiranog dana okrivljenik pristupio u prostorije Centra za socijalnu skrbe, Područni ured Hrvatska Kostajnica, na poziv djelatnica istoga, a u vezi odluke Ministarstva povodom njegovog zahtjeva da mu se prizna status njegovatelja supruge. Nesporno je da su mu djelatnice Centra za socijalnu skrb rekle kako je Ministarstvo tada dalo negativno mišljenje na njegov zahtjev. Nesporno je i da je liječnica DG iznijela negativno mišljenje o zahtjevu okrivljenika da mu se prizna status njegovatelja u vezi njegove supruge. Nije sporno niti da liječnica DG nije željela sudjelovati u ovom postupku u svojstvu oštećenika i da je navela kako izrečene riječi prijetnje ne smatra ozbiljnima i da ne osjeća strah od okrivljenika.

12. Sporno je da li je okrivljenik izrekao prijeteće riječi za koje ga se optužnicom tereti, budući da okrivljenik dosljedno negira da bi takve riječi izgovorio. Sporno je i da li se u konkretnom slučaju radi o kaznenom djelu s obzirom da je žrtva izjavila kako sporne riječi nije shvatila ozbiljno i kako se nije uplašila.

13. Ove sporne činjenice sud je utvrdio cijeneći svaki provedeni dokaz zasebno kao i sve njih zajedno, te stavljajući iste u odnos s obranom okrivljenog.

14. Tako sud nalazi da su iskazi svjedoka VGB i LG u bitnome međusobno suglasni. Naime, obje su iskazale kako su okrivljenika zajedno upoznale sa odlukom Ministarstva vezano za njegov zahtjev za status njegovatelja u odnosu na njegovu suprugu, koja je bila negativna iako su oni smatrali da mu to pravo pripada i dali su pozitivan nacrt rješenja. Nadalje, iz iskaza obiju svjedokinja proizlazi da je okrivljenik na to burno reagirao i iskazivao nezadovoljstvo u odnosu na liječnicu DG, u odnosu na koju je bio izrazito frustriran i fokusiran na nju, smatrajući da je to njezina krivnja, iako su ga one upozorile da se odluka ne donosi samo na temelju njezina mišljenja, već upravo suprotno, da se donosi cijeneći sve okolnosti slučaja. Obje su iskazale i da je prilikom tog razgovora okrivljenik izgovorio riječi u smislu da će se pobrinuti za nju, da će ju naći u šumi, a svjedokinje su zaključile da pri tome misli na liječnicu DG. Suglasno su izjavile i kako je rekao da on ne prijeti nego da on ispunjava ili izvršava. Svjedokinje su iskazivale jasno, određeno, detaljno i okolnosno. Također, svjedokinja VGB u bitnome je istovjetno iskazivala na raspravi održanoj 30. travnja 2026. i prilikom ispitivanja u policijskoj postaji 2020. godine, dakle, nakon znatnog proteka vremena, a što također upućuje na zaključak da je njezin iskaz istinit. Nadalje, sud nije našao niti jednog razloga zbog kojega bi svjedokinje neistinito teretile okrivljenika ili bile zainteresirane za ishod ovog postupka. Upravo suprotno, sud nalazi da su iste objektivne, nezainteresirane za ishod ovog postupka, te da su postupale kao službene osobe koje osobno ni na koji način nemaju razloga neistinito teretiti okrivljenika. Dapače, iste su navele kako su smatrale da okrivljeniku treba priznati pravo za koje Ministarstvo nije dalo suglasnost, te su okrivljenika uputile na pravo na žalbu, a što je razvidno i iz zapisnika sastavljenog kod Centra za socijalnu skrb Hrvatska Kostajnica od 1. listopada 2020.

Stoga sud njihove iskaze prihvaća istinitima i životno uvjerljivima, uzimajući u obzir i nespornu činjenicu da su svjedokinje okrivljenika upoznale sa okolnošću da je dano negativno mišljenje na njegov zahtjev za priznanje statusa njegovatelja. Iskaz svjedokinje DG potkrepljuje iskaze navedenih svjedokinja. Naime, iako ista nije imala neposrednih saznanja o tome da li je okrivljenik izrekao sporne riječi jer nije prisustvovala spornom događaja, iskazala je kako joj je rečeno od strane djelatnika policije da je okrivljenik izgovorio sporne riječi.

Nasuprot tomu, iskaz okrivljenika cijeni neživotnim i nelogičnim te ga nalazi usmjerenim jedino ka izbjegavanju okrivljenikove kaznenopravne odgovornosti.

15. Dakle, na temelju iskaza ispitanih svjedoka, u pogledu spornih činjenica, a uzimajući u obzir sve nesporno utvrđene činjenice, sud je kao nedvojbeno utvrdio da je okrivljenik postupio na način kako ga se optužnicom tereti.

16. Nadalje, okrivljeniku se u ovom postupku stavlja na teret počinjenje kaznenog djela prijetnje opisano u članku 139. stavak 2 . i 3. KZ/11. Prijetnja mora po svom sadržaju i s obzirom na okolnosti pod kojima se iznosi biti ozbiljna, a što se prosuđuje objektivno, odnosno, s obzirom na sadržaj i način iznošenja mora biti takva da je podobna da u osobe kojoj je upućena stvori osjećaj straha, nesigurnosti, uznemirenost, osobnu ugroženost i da počinitelj postupa s ciljem da izazove takav učinak, neovisno o tome je li počinitelj tu prijetnju namjeravao ostvariti i neovisno o subjektivnom osjećaju žrtve. Citirane prijeteće riječi koje je okrivljenik uputio, uzimajući u obzir i okolnosti konkretnog slučaja, bile su objektivno prikladne da kod drugog izazovu osjećaj straha, nesigurnosti i uznemirenosti, pa sud nalazi da inkriminirajuće riječi predstavljaju ozbiljnu prijetnju, s ciljem da se žrtva ustraši ili uznemiri, pa se svakako radi o ozbiljnoj prijetnji, neovisno o tome što je žrtva DG iskaza la kako prijetnju nije shvatila ozbiljno i kako se nije uplašila . Stoga je inkriminiranim postupanjem okrivljenik ostvario sva objektivna obilježja dva kaznena djela protiv osobne slobode - prijetnjom - opisano po članku 139. stavak 2. i 3. KZ/11, kažnjivo po članku 139. stavak 3. KZ/11.

17. U odnosu na subjektivne elemente kaznenog djela sud je utvrdio da je okrivljenik u trenutku počinjenja kaznenog djela bio ubrojiv jer njegova ubrojivost nije osporavana niti dovedena u pitanje. Nadalje, prema stajalištu suda okrivljenik je djelo počinio s izravnom namjerom jer je bio svjestan obilježja kaznenih djela, a izgovaranjem inkriminiranih riječi prijetnje, htio je ostvarenje upravo tog kaznenog djela, te ih je izgovorio s ciljem da oštećenu uplaši i uznemiri. Okrivljenik je izgovaranjem takvih prijetnji morao biti svjestan protupravnosti svog postupanja jer nema niti jedne okolnosti koja bi u životnom ili kaznenopravnom smislu opravdavala njegovo postupanje i upućivala na zaključak da okrivljenik nije znao da je izgovaranje takvih prijetnji protupravno postupanje. S obzirom na navedeno, okrivljenik je kriv za počinjenje kaznenog djela prijetnje jer je bio ubrojiv, postupao je s izravnom namjerom i bio je svjestan protupravnosti svog ponašanja.

18. Stoga sud smatra da su ostvarena sva objektivna i subjektivna obilježja dva kaznena djela prijetnje - opisanog po članku 139. stavku 2.i 3. KZ/11, kažnjivog po članku 139. stavak 3. KZ/11.

19. Odlučujući o vrsti i mjeri kazne koju će primijeniti sud je dužan uzeti u obzir sve okolnosti koje utječu na to da kazna po vrsti i mjeri bude lakša ili teža za počinitelja, a osobito jačinu ugrožavanja ili povrede zaštićenog dobra i posljedice koje je pretrpjela žrtva, pobude iz kojih je djelo počinjeno, način počinjenja i skrivene učinke kaznenog djela, prijašnji počiniteljev život, njegove osobne i imovinske prilike te njegovo ponašanje nakon počinjenog kaznenog djela, odnos prema žrtvi i trud da naknadi štetu. Tako je kao olakotnu okolnost sud cijenio činjenicu da okrivljenik nije do sada osuđivan prema podacima iz kaznene evidencije, te protek vremena od počinjenja djela. Također je olakotnom cijenjeno i ponašanje okrivljenika prema žrtvi nakon počinjenja djela s obzirom da je okrivljenik i dalje pacijent žrtve a nije bilo nikakvih naknadnih sličnih situacija u kojima bi se okrivljenik ponašao nasilno. Imajući u vidu naprijed iznijete okolnosti, te težinu i značaj počinjenog djela, zakonom propisanu kaznu za to djelo, te osobne prilike okrivljenika, sud je okrivljenika osudio na kaznu zatvora u trajanju od 6 mjeseci, s time da mu je izrečena uvjetna osuda, tako da se kazna zatvora neće izvršiti ukoliko u roku od dvije godine ne počini novo kazneno djelo.. Prema stajalištu suda takvom kaznom ostvarit će se svrha kažnjavanja, odnosno, u dovoljnoj mjeri izraziti društvena osuda zbog počinjenog kaznenog djela, jačati povjerenje građana u pravni poredak utemeljen na vladavini prava, utjecati na okrivljenika i sve druge da ne čine kaznena djela kroz jačanje svijesti o pogibeljnosti činjenja kaznenih djela i o pravednosti kažnjavanja. Naime, po mišljenju ovog suda, s obzirom na pretežito olakotne okolnosti, nije potrebno izvršenje kazne zatvora da bi se postigla svrha kažnjavanja.

20. Na temelju članka 148. stavka 1. ZKP/08 u svezi članka 145. stavka 2. točka 1. i 6. ZKP/08, okrivljeni je dužan platiti troškove kaznenog postupka u iznosu od 126,28 eura, u roku od 6 mjeseci od pravomoćnosti presude, koji se odnose na putne troškove za pristup svjedoka u iznosu od 26,28 eura i 100,00 eura na ime paušalnog troška za rad suda.

21. Slijedom navedenog presuđeno je kao u izreci.

U Sisku 16. lipnja 2026.

Sutkinja

Andrijana Žugaj Jambrek

Uputa o pravu na žalbu:

Protiv ove presude dopuštena je žalba. Žalba se podnosi ovom sudu u roku od 15 (petnaest) dana od primitka presude, u dovoljnom broju primjeraka za sud i stranke, a o njoj odlučuje županijski sud.

Dostaviti:

1. ODO Sisak na broj: KO-DO-1726/2020

2. Okrivljenik VG

3. Braniteljica okrivljenika Matea Begić, odvjetnica iz Siska