Republika Hrvatska
Županijski sud u Zagrebu
Trg Nikole Šubića Zrinskog 5
Poslovni broj: Kžzd-152/2025-4
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Zagrebu, kao drugostupanjski sud, u vijeću za mladež sastavljenom od sutkinja toga suda Irene Kvaternik kao predsjednice vijeća te Gordane Mihele Grahovac i Koraljke Bumči kao članica vijeća, uz sudjelovanje zapisničarke Kristine Šušilović, u kaznenom predmetu protiv optužene ZA zbog kaznenih djela protiv života i tijela – tjelesnom ozljedom iz članka 117. stavak 2. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj: 125/11., 144/12., 56/15., 61/15. , 101/17. – dalje u tekstu: KZ/11.), odlučujući o žalbi državnog odvjetnika podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Osijeku, broj: Kzd-69/2023.-15 od 2. travnja 2025., u sjednici vijeća održanoj 16. lipnja 2026.,
p r e s u d i o j e
Odbija se žalba državnog odvjetnika kao neosnovana te se potvrđuje prvostupanjska presuda.
Obrazloženje
1. Pobijanom presudom Općinskog suda u Osijeku, broj: Kzd-69/2023.-15 od 2. travnja 2025., na temelju članka 453. točka 3. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj: 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. – odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19., 80/22., 36/24. - dalje u tekstu: ZKP) optužena ZA, s osobnim podacima naznačenim u pobijanoj presudi, je oslobođena optužbe da bi počinila dva kaznena djela protiv života i tijela – tjelesnom ozljedom iz članka 117. stavak 2. KZ/11.
2. Na temelju članka 149. stavak 1. ZKP troškovi kaznenog postupka padaju na teret proračunskih sredstava.
3. Protiv te presude žalbu je pravodobno podnio državni odvjetnik zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točka 11. ZKP i zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja iz članka 470. stavak 1. i 2. ZKP s prijedlogom da drugostupanjski sud ukine pobijanu presudu i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje i odluku.
4. Odgovor na žalbu nije podnesen.
5. U skladu s odredbom članka 474. stavak 1. ZKP, spis je, prije dostave sucu izvjestitelju, dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Zagrebu.
6. Žalba nije osnovana.
7. Državni odvjetnik u bitnome navodi da je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavak 1. točka 11. ZKP jer je prvostupanjski sud u obrazloženju presude naveo da su žrtve sposobne vjerodostojno iskazivati, da je nesporno da su zadobile tjelesne ozlijede opisane u medicinskoj dokumentaciji te nalazu i mišljenju sudskomedicinskog vještaka pa unatoč tome izvodi proizvoljan zaključak da su ozljede nastale njihovim vjerojatnim trčanjem, padom ili ozljeđivanjem dok su bježale s mjesta događaja, što smatra proturječnim onome što su iskazivale malodobne žrtve i što proizlazi iz same medicinske dokumentacije. Istaknutim žalbenim navodima, žalitelj polemizira sa zaključcima suda o vjerodostojnosti izvedenih dokaza i posljedično o utvrđivanju bitnih elemenata terećenih kaznenih djela u ponašanju optuženice, što ukazuje da se državni odvjetnik prvenstveno žali zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja tako da će njegova žalba nastavno biti razmotrene po tom žalbenom osnovu.
8. Nastavno državni odvjetnik ističe kako je pogrešan zaključak suda kako nije dokazano da bi optuženica počinila dva kaznena djela tjelesne ozljede iz članka 117. stavak 2. KZ/11. u stjecaju jer je tijekom postupka dokazano da su malodobne žrtve zadobile tjelesne ozljede opisane u medicinskoj dokumentaciji KBC Osijek te nalazu i mišljenju sudskomedicinskog vještaka. Malodobne žrtve su detaljno opisale dinamiku nastanka tjelesnih ozljeda, odnosno način na koji ih je optuženica fizički napala uslijed kojeg napada su pale na tlo. Iz nalaza i mišljenja sudskomedicinskog vještaka proizlazi da su obje žrtve zadobile tjelesne ozljede čiji mehanizam nastanka odgovara upravo onoj dinamici koju u svojim iskazima opisuju malodobne žrtve. Nadalje, ističe da iz činjeničnog opisa optužnice proizlazi da su obje oštećenice zadobile tjelesne ozljede, opisane u medicinskoj dokumentaciji, i to uslijed pada na tlo, zaključak suda kako optuženica zbog svog zdravstvenog stanja nije bila sposobna za iznenadne i hitre reakcije kao što su potrčavanje, dizanje noge, stopala u zrak i sl. je irelevantan jer se optuženica niti ne tereti da bi kaznena djela počinila na opisani način jer je do pada oštećenica na tlo došlo uslijed radnje odgurivanja i udarca laktom, a za koje radnje optuženica ni na koji način nije bila onesposobljena. Prvostupanjski sud prihvaća iskaz malodobnih žrtava kao vjerodostojan, pozivajući se na nalaz i mišljenje vještaka psihologa, a u obrazloženju presude navodi kako su njihovi iskazi u suprotnosti s iskazima svjedoka FA i ĐA. Svjedok FA nije vidio cjelokupni događaj, dok svjedokinja ĐA je kći optuženice i u svojem iskazu navodi isključivo one činjenice i okolnosti koje ni na koji način ne inkriminiraju optuženicu.
9. Protivno istaknutim žalbenim navodima, prvostupanjski je sud proveo sve raspoložive dokaze, detaljno ih analizirao, svaki zasebno i u njihovoj ukupnosti te uspoređujući ih s obranom optužene ZA ispravno zaključio da iz provedenih dokaza ne proizlazi siguran zaključak da bi optuženica počinila terećena kaznena djela. Za svoje zaključke prvostupanjski je sud dao jasne, životne i logične zaključke koje u cijelosti prihvaća i ovaj sud.
10. Iz nalaza i mišljenje psihologijske vještakinje Jelene Barkić proizlazi da maloljetne oštećene AA i SA su općenito sposobne valjano i istinito iskazivati pred sudom u ulozi svjedoka, vezano uz predmetni događaj, kod njih nisu uočeni simptomi psihičke traumatizacije vezani za proživljene predmetne događaje. Činjenica što su svjedokinje, a maloljetne žrtve, sposobne istinito iskazivati, ujedno ne znači da je njihov iskaz istinit i nije podložan sudskoj ocjeni vjerodostojnosti . Prvostupanjski je sud iskaze obje žrtve detaljno analizirao, međutim, nije ih prihvatio kao vjerodostojne. Iz nalaza i mišljenja sudskomedicinskog vještaka Borisa Dumenčića proizlazi da je malodobna žrtva AA kritične zgode zadobila tjelesnu ozljedu u vidu nagnječenja desnog ručnog zgloba koja može nastati padom na tvrdu podlogu ili direktnim udarcem tupotvrdog sredstva po desnom ručnom zglobu, dok je malodobna žrtva SA zadobila tjelesnu ozljedu nagnječenja desnog lakta koja može nastati padom oštećenice i kontaktom stražnje plohe lakta s podlogom. Mehanizam nastanka ozljeda je prvostupanjski sud povezao s iskazima očevidaca predmetnog događaja FA koji je vidio kako je optuženica nogom odgurnula „skejt“, opisuje da se prepirala sa dvjema djevojčicama, no nije ih udarila. Isto tako i svjedokinja ĐA, kći optuženica, u svojem iskazu spominje da je optuženica nogom udarila „skejt“, na što je žrtva SA potrčala, zapela za rukohvat, pala na tlo, a žrtva AA je potrčala. S obzirom da mehanizam nastanka ozljeda oštećenica opisan u nalazu i mišljenju sudskomedicinskog vještaka odgovara obrani optuženice i iskazima svjedoka očevidaca prvostupanjski sud je utvrdio da ne postoji uzročnoposljedična veza između postupanja optuženice , odgurivanja „skejta“ i ozljeda koje su kritične zgode zadobile žrtve.
11. Nadalje, prvostupanjski je sud ne samo doveo u vezu iskaze svjedoka očevidaca s medicinskom dokumentacijom oštećenica i s tim povezanim mehanizmom nastanka ozljeda, već i sa zdravstvenim stanjem optuženice opisanim u nalazu i mišljenju sudskomedicinskog vještaka Borisa Dumenčića. Prema nalazu i mišljenju sudskomedicinskog vještaka optuženica je zbog kardioloških oboljenja i ugradnje umjetnih zalizaka na srcu te zbog degenerativnih promjena desnog koljena te rupture prednjih križnih ligamenata onemogućena za iznenadne i hitre reakcije kao što su potrčavanje, dizanje noge, tj. stopala u zrak i slično. Guranje trinaestogodišnje djece je iznenadna i snažna reakcija, koja je prema nalazu i mišljenju sudskomedicinskog vještaka optuženici bilo iznimno teško poduzeti stoga je njezina obrana logična i životna. Osim toga, treba napomenuti da iz iskaza svjedoka očevidaca proizlazi da su se u inkriminirano vrijeme djeca okupljala ispred optuženičine zgrade, stvarala buku, što je uznemiravalo optuženicu, da ih je optuženica pokušavala smiriti sa svog balkona, da je zvala i policiju ne bi li ih spriječila u uznemiravanju, da su djeca znala biti bezobrazna pa je stoga i životno da optuženica odgurne „skejt“ koji je bio ispred zgrade ne bi li ih potjerala s mjesta okupljanja, tako da je u cjelini gledano opravdano prvostupanjski sud prihvatio obranu optuženice koja je u bitnim dijelovima logična, uvjerljiva i podudarna ostalim provedenim dokazima.
12. Ispitujući pobijanu presudu u povodu žalbe državnog odvjetnika, a po službenoj dužnosti, u skladu s odredbom članka 476. stavka 1. točka 1. i 2. ZKP, Županijski sud u Zagrebu nije utvrdio da bi bila počinjena bitna povreda odredaba kaznenog postupka niti povreda zakona na koje je drugostupanjski sud dužan paziti po službenoj dužnosti.
13. Slijedom navedenog, s obzirom da državni odvjetnik žalbenim navodima nije doveo u sumnju osnovanost pobijane presude, na temelju članka 482. ZKP odlučeno je kao u izreci ove presude.
Zagreb, 16. lipnja 2026.
Predsjednica vijeća:
Irena Kvaternik
