REPUBLIKA HRVATSKA
Visoki trgovački sud Republike Hrvatske
Savska cesta 62, Zagreb
Poslovni broj: Pž-1989/2026-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E NJ E
Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, sutkinja Mirna Maržić, u pravnoj stvari predlagatelja osiguranja i tužitelja UNIS-TOK d.o.o., Tvornica odbojno-vlačnih naprava i otkivaka Kalesija, OIB: 94371672452, Ul. Senada Hodžića Mehdina 34, Kalesija, Bosna i Hercegovina, kojeg zastupa punomoćnik Marko Šebalj, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Šebalj, Mraz & Šuti j.t.d. u Zagrebu, protiv protivnika osiguranja i tuženika FEROIMPEX AUTOMOBILSKA TEHNIKA, PROIZVODNJA, UNUTARNJA I VANJSKA TRGOVINA d.o.o., OIB: 67790968301, Bregana, Samobor, Strma 11, kojeg zastupaju punomoćnici, odvjetnici u Odvjetničkom društvu Špehar i Gavranić j.t.d. u Zagrebu, radi isplate, odlučujući o žalbi tužitelja protiv rješenja Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj Povrv-2915/19 od 30. ožujka 2026., 16. lipnja 2026.
r i j e š i o j e
Odbija se kao neosnovana žalba tužitelja i potvrđuje rješenje Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj Povrv-2915/19 od 30. ožujka 2026.
Obrazloženje
1. U izreci pobijanog rješenja odbijen je kao neosnovan prijedlog za osiguranje tužitelja od 10. siječnja 2021. određivanjem prethodne mjere.
2. Iz obrazloženja pobijanog rješenja proizlazi da je prvostupanjski sud donio takvu odluku na temelju čl. 501.a Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91., 91/92., 112/99., 129/00., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 96/08., 84/08., 123/08., 57/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23.; dalje: ZPP) jer je utvrdio na temelju stanja u spisu u trenutku donošenje odluke da proizlazi veća vjerojatnost da tuženik uspije u sporu. Prvostupanjski sud temelji svoju odluku na činjenici da je tijekom postupka provedeno strojarsko vještačenje po stalnom sudskom vještaku dipl. ing. strojarstva JA iz kojeg proizlazi da je tužitelj kao prodavatelj isporučio tuženiku kao kupcu proizvod sa skrivenim nedostatkom, otkivake, a na što i tijekom postupka prigovara tuženik.
3. Protiv rješenja žalbu je podnio tužitelj zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te pogrešne primjene materijalnog prava. Tužitelj u bitnome navodi da na temelju činjeničnog stanja u spisu i pravilnom primjenom odredbi čl. 12., čl. 260. i čl. 262. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22., 145/23. i 155/23.; dalje: ZOO) proizlazi da je tuženik, između ostalog i zbog djelomičnog ispunjena, zapravo već priznao potraživanje tužitelja. Nadalje, prigovara da je prvostupanjski sud pogrešno ocijenio nalaz i mišljenje sudskog vještaka o postojanju skrivenih materijalnih nedostataka te navodi da je na nalaz vještaka uložio svoje prigovore koje vještak nije otklonio u svojem pisanom očitovanju kao ni prilikom saslušanja vještaka pred sudom. Posebno navodi da je sam nalaz manjkav i pun pretpostavki, naročito u pogledu same kontrole tuženika nakon tokarenja, jer vještak smatra da je takva kontrola izvršena od strane tuženika nepogrešiva, a tužitelj tvrdi da pravilnom kontrolom nakon tokarenja bi eventualni nedostatci tuženiku odmah trebali biti vidljivi. Predlaže drugostupanjskome sudu da prihvati žalbene razloge i preinači pobijano rješenja na način da prihvati prijedlog tužitelja i rješenjem odredi zatraženu prethodnu mjeru, podredno, da ukine pobijano rješenje i vrati predmet natrag prvostupanjskome sudu na ponovan postupak.
4. Odgovor na žalbu nije izjavljen.
5. Žalba predlagatelja osiguranja i tužitelja nije osnovana.
6. Ispitavši pobijano rješenje na temelju odredbe čl. 365. st. 1. i 2. ZPP -a, te čl. 381. ZPP-a u granicama razloga navedenih u žalbi i pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a i na pravilnu primjenu materijalnog prava, ovaj sud nalazi da pobijano rješenje je pravilno i zakonito.
7. Sud može odrediti predmetnu mjeru osiguranja ako su kumulativno ispunjene sljedeće pretpostavke: a) ako se spor o osnovanosti tužbenog zahtjeva vodi povodom prigovora protiv platnog naloga na temelju vjerodostojne isprave ili rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave i b) ako je tužitelj do zaključenja glavne rasprave podnio prijedlog da se odredi zabrana banci da tuženiku ili trećoj osobi po nalogu tuženika, isplati s njegova računa novčani iznos za koji je određena prethodna mjera - osim ako iz navoda u prigovoru i spisu priloženih isprava proizlazi veća vjerojatnost da tuženik uspije u sporu. Valja navesti da na tuženiku leži teret dokazivanja veće vjerojatnosti da će uspjeti u sporu u kojem slučaju bi sud imao mogućnost sukladno odredbi čl. 501.a ZPP-a odbiti donijeti prethodnu mjeru, a ta bi veća vjerojatnost tuženikova uspjeha trebala proizlaziti iz isprava koje je dužan priložiti tuženik.
8. Ispitujući pobijanu odluku ovaj sud je suglasan s ocjenama prvostupanjskog suda te da postoji veća vjerojatnost da će tuženik uspjeti u sporu.
9. Kako je i sam prvostupanjski sud naveo u obrazloženju pobijanog rješenja takav zaključak je osnovan s obzirom na ispravu koja prileži spisu, i to, nalazu i mišljenju stalnog sudskog vještaka za strojarstvo dipl. ing. strojarstvu JA. Iz obrazloženja nalaza i mišljenja proizlazi osnovanost prigovora tuženika da isporuka predmeta kupoprodaje po utuženim računima je sadržavala skriveni nedostatak.
10. Naime, iz spisa jasno proizlazi da su stranke bile u kontinuiranom poslovnom odnosu, ali da tuženik nije isplatio cjelokupnu kupoprodajnu cijenu sukladno utuženim računima zbog materijalnih nedostataka stvari, sve na temelju čl. 410. ZOO-a. Nalaz sudskog vještaka upućuje barem na pravnu osnovanost prigovora tuženika te stoga ispravan je zaključak prvostupanjskog suda da nisu ispunjeni uvjeti za određivanje prethodne mjere na temelju čl. 501.a ZPP -a kako traži tužitelj u ovome predmetu.
11. Neosnovan je žalbeni navod tužitelja u kojem navodi da je tuženik priznao potraživanje tužitelja u cijelosti jer su bili u kontinuiranom poslovnom odnosu, jer je podmirio dio kupoprodajne cijene i jer je prihvatio na određeni način ponudu tužitelja. Kako je već ranije navedeno u obrazloženju ovoga rješenja iz spisa nesporno proizlazi da tuženik nije podmirio dio ugovorenog potraživanja s tužiteljem jer smatra da nije dužan s obzirom na postojanje svojih potraživanja prema tužitelju s osnove odgovornosti tužitelja za materijalne nedostatke isporučene stvari.
12. Također, neosnovan je i žalbeni navod da je tužitelj svojim prigovorima na nalaz i mišljenje navedeno u cijelosti pobio i da je razvidno da je ono u cijelosti neutemeljeno. Vještak je opsežno odgovorio na prigovore tužitelja u svome pisanom očitovanju od 4. ožujka 2026. te se ukazuje da u konkretnoj pravnoj stvari radi o očito vrlo stručnom pitanju o kojima sud ne raspolaže sa stručnim znanjima. Stoga, nalaz sudskog vještaka predstavlja često u takvim parnicama jedan od odlučnih dokaza na temelju kojih sud donosi konačnu odluku te je stoga i s tog stajališta opravdan zaključak suda da ne postoje uvjeti za određivanje prethodne mjere na temelju čl. 501.a ZPP-a.
13. Zato, ispitujući pobijanu odluku ovaj sud je suglasan s ocjenama prvostupanjskog suda te da postoji veća vjerojatnost da će tuženik uspjeti u sporu.
14. S obzirom na sve navedeno, odlučeno je na temelju čl. 380. t. 2. ZPP-a kao u izreci ovoga rješenja.
Zagreb, 16. lipnja 2026.
Sutkinja
Mirna Maržić
