REPUBLIKA HRVATSKA

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske

Savska cesta 62, Zagreb

Poslovni broj: Pž-5103/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, sudac Mirna Maržić, u pravnoj stvari tužitelja CROATIA OSIGURANJE d.d., OIB: 26187994862, Ulica Vatroslava Jagića 33, Zagreb, kojeg zastupa punomoćnik Krešimir Ćurković, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Ćurković i Šenjug d.o.o. u Zagrebu, protiv tuženika LOVAČKO DRUŠTVO GENERALSKI STOL, OIB: 04522324004, Generalski stol 104B, Generalski stol, kojeg zastupa punomoćnica Renata Dozet Daskal, odvjetnica u Karlovcu, uz sudjelovanje umješača na strani tuženika EUROHERC OSIGURANJE d.d., OIB: 22694857747, Ulica grada Vukovara 282, Zagreb, kojeg zastupa punomoćnica Ivana Grgić Zovko, odvjetnica u Odvjetničkom društvu Grgić & Partneri d.o.o. u Zagrebu, radi isplate iznosa od 212,36 EUR, odlučujući o žalbi tuženika i umješača na strani tuženika protiv presude Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P -2468/2023-32 od 8. listopada 2025., 16. lipnja 2026.

p r e s u d i o  j e

Odbijaju se kao neosnovane žalbe tuženika i umješača na strani tuženika te se potvrđuju točke I. i II. izreke presude Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-2468/2023-32 od 8. listopada 2025.

Obrazloženje

1. Presudom Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-2468/2023 od 8. listopada 2025. u točki I. izreke naloženo je tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 212,36 EUR zajedno sa zakonskim zateznim kamatama dok je u točki II. izreke pobijane presude naloženo tuženiku da naknadi parnične troškove tužitelju u iznosu od 269,02 EUR te je u točki III. izreke odbijen kao neosnovan zahtjev tužitelja za naknadu parničnih troškova u iznosu od 6,64 EUR.

2. Iz obrazloženja pobijane presude proizlazi da je tako prvostupanjski sud odlučio jer je na temelju nalaza i mišljenja vještaka za cestovni promet Berislava Šimunovića i ostalih dokaza zaključio da je tuženik kao lovoovlaštenik odgovoran za naknadu štete nastalu prometnom nesrećom na vozilu osiguranika tužitelja, a sve na temelju čl. 1063. i čl. 1064. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22., 145/23. i 155/23.; dalje: ZOO) tj. na temelju objektivne odgovornosti jer je divljač na cesti opasna stvar, a tuženik kao lovoovlaštenik je odgovoran za stvari koje su mu povjerene da se njima služi odnosno za stvari koje je dužan nadgledati. Odluka o troškovima postupka donesena je sukladno čl. 154. i čl. 155. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91., 91/92., 112/99., 129/00., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 96/08., 84/08., 123/08., 57/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23.; dalje: ZPP).

3. Protiv prvostupanjske presude žalbu je izjavio tuženik i umješač na strani tuženika.

4. Iz sadržaja žalbe tuženika razvidno je da je žalbu izjavio protiv točaka I. i II. izreke pobijane presude zbog pogrešne primjene materijalnog prava. U bitnome u žalbu tuženik ističe da je prvostupanjski sud pogrešno primijenio čl. 80. st. 6. i čl. 11. st. 1. Zakona o lovstvu („Narodne novine“ broj: 99/18., 32/19., 32/20. i 127/24.; dalje: ZOL). U odnosu na čl. 80. st. 6. ZOL-a tuženik ističe da je tom posebnom odredbom Zakona o lovstvu propisano da on kao lovoolaštenik za nastalu štetu odgovara samo ako je šteta nastala za vrijeme provođenje lova te ukazuje da iz isprava koja prileže spisu je nedvojbeno dokazano da za vrijeme nastanka štetnog događaja nije bilo organiziranog provođenja lova u lovištu. Također, tuženik ističe da cesta kao takva sukladno čl. 11. st. 2. ZOL-a nije dio lovnoga područja te da stoga tuženik kao lovoovlaštenik ne može odgovarati za štetu nastalu izvan lovnoga područja. Predlaže drugostupanjskome sudu da uvaži žalbu tuženika i preinači pobijanu presudu na način da odbije tužbeni zahtjev tužitelja, podredno, da ukine pobijanu presudu i vrati predmet natrag prvostupanjskome sudu na ponovno suđenje.

5. Umješač na strani tuženika je izjavio žalbu protiv točaka I. i II. izreke pobijane presude zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i zbog pogrešne primjene materijalnoga prava. Umješač kao i tuženik u svojoj žalbi u bitnome navodi da je prvostupanjski sud pogrešno primijenio čl. 80. st. 6. ZOL -a jer da za vrijeme nastanka štetnog događaja nije bilo provođenja skupnog lova, a da tuženik kao lovoovlaštenik prema Zakonu o lovstvu kao lex specialisu i čl. 80. st. 6. ZOL-a odgovara samo za nastalu štetu ako je šteta nastala zbog provođenja lova. Predlaže drugostupanjskome sudu da uvaži žalbu umješača na strani tuženika i preinači pobijanu presudu na način da odbije tužbeni zahtjev tužitelja, podredno, da ukine pobijanu presudu i vrati predmet natrag prvostupanjskome sudu na ponovno suđenje.

6. Odgovor na žalbe nije izjavljen.

7. Žalba tuženika kao i umješača na strani tuženika nije osnovana.

8. Ispitavši pobijanu presudu na temelju odredbe čl. 365. st. 1. i 2. ZPP -a u granicama razloga navedenih u žalbi, te pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP -a i na pravilnu primjenu materijalnog prava, ovaj sud je zaključio da je pobijana presuda pravilna i zakonita.

9. U postupku koji je prethodio donošenju pobijane presude, ni u pobijanoj presudi, nema bitnih povreda odredaba parničnog postupka na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti.

10. U ovom predmetu riječ je o sporu male vrijednosti, a presuda kojim se završava spor u postupku u sporovima male vrijednosti može se pobijati samo zbog apsolutno bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 1., 2., 4., 5., 6. 8., 9., 10. i 11. ZPP-a i zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Predmetnu presudu nije moguće pobijati zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja kao ni zbog samo (relativno) bitnih povreda odredbi parničnoga postupka. Stoga pravilnost utvrđenoga činjeničnoga stanja ovaj sud nije ispitivao.

11. Predmet spora je regresni tužiteljev zahtjev za isplatu iznosa od 212,36 EUR jer je tužitelj nadoknadio štetu na vozilu svome osiguraniku za koju tvrdi da je odgovoran tuženik jer je šteta nastala naletom divljači na osobni automobil osiguranika tužitelja unutar lovišta kojim upravlja tuženik kao lovoovlaštenik.

12. Neosnovano u svojim žalbama tuženik i umješač na strani tuženika navode da tuženik kao lovoovlaštenik odgovara samo u slučaju ako je predmetna šteta nastala tijekom provođenja lova, sve sukladno čl. 80. st. 6. t. 2. ZOL -a. Donošenjem novoga Zakona o lovstvu 2018. godine u Zakonu su propisane dvije situacije kada je zakonom određeno tko odgovara u slučaju naleta na divljač u prometu i to sve u čl. 80. st. 6. ZOL-a u kojem je propisano da za naknadu štete od naleta na divljač odgovora:

- vozač ako se utvrdi da je upravljao vozilom protivno odredbama propisa kojima je uređeno područje o sigurnosti prometa na cestama i postojećim prometnim znakovima izričitih naredaba

- lovoovlaštenik na čijem je lovištu nastala šteta ako se utvrdi da je šteta nastala zbog provođenja lova Zakon o lovstvu ne daje izričiti odgovor tko je odgovoran u trećoj mogućoj situaciji kada nije bilo nepravilnog postupanja vozača i kada šteta nije nastala zbog provođenja lova, ali u čl. 76. st 2. ZOL -a upućuje na primjenu odredbi Zakona o obveznim odnosima te je zato pravilno ovdje prvostupanjski sud primijenio čl. 1064. ZOO-a u kojem je propisano da za štetu od opasne stvari odgovara njezin vlasnik, a za štetu od opasne djelatnosti odgovara osoba koja se njome bavi. Kako je divljač na cesti opasna stvar tako na temelju čl. 1064. ZOO-a za štetu od divljači odgovara njezine vlasnik to jest osoba kojoj je povjerena opasna stvar. Pri tome, ovaj sud napominje da je i Ustavni sud Republike Hrvatske u obrazloženju svoje odluke poslovni broj U-I-4249/2018 od 18. lipnja 2019. dao svoje mišljenje o zakonskom rješenju čl. 80. st. 6. ZOL-a i odštetnoj odgovornosti za štete od divljači koje treba tumačiti sukladno općim načelima odštetne odgovornosti. Slijedom navedenog, na odgovornost lovoovlaštenika za štetu koju divljač počini na javnoj cesti primjenjuju se odredbe čl. 1063. -1067. ZOO-a kojim je uređena odgovornost za štetu od opasne stvari jer je prema stajalištu sudske prakse divljač na cesti opasna stvar. Tim odredbama je propisano da za štetu od opasnih stvari odgovara njezin vlasnik (čl. 1064. ZOO-a), odnosno, umjesto vlasnika stvari i isto kao i on odgovara osoba kojoj je vlasnik povjerio stvar da se njome služi ili koja je inače dužna da je nadgleda. Kako je divljač dobro od interesa za Republiku Hrvatsku i ima njezinu osobitu zaštitu (čl. 3. ZOL-a), to za štetu od divljači odgovara osoba koja je stekla pravo lova na temelju zakupa ili koncesije (lovoovlaštenik).

13. Također, neosnovano tuženik u žalbi navodi da ne može biti za štetu on odgovoran kao lovoovlaštenik jer sukladno odredbama Zakona o lovstvu cesta nije sastavni dio lovišta te da lovoovlaštenik ne odgovara za štetu nastalu u ne lovnome području. Iako je točno da je u zakonu izričito propisano da se javna cesta ne smatra dijelom lovnog područja ovaj sud je stajališta da je navedeno irelevantno za rješavanje ove pravne stvari jer ta činjenica ne utječe na deliktnu odgovornost tuženika prema Zakonu o obveznim odnosima kao imatelja opasne stvari za štetu nastalu naletima osobnih automobila na divljač na javnoj cesti koja prolazi kroz lovište.

14. Stoga, kako je pravilno prvostupanjski sud primijenio čl. 1064. ZOO -a i usvojio tužbeni zahtjev tužitelja odlučeno je na temelju čl. 368. st. 1. ZPP -a kao u izreci ove presude.

15. Žalitelji nisu izrijekom osporavali odluku o troškovima postupka. Sukladno čl. 365. st. 2. ZPP-a prvostupanjski sud ne ispituje po službenoj dužnosti pravilnu primjenu materijalnog prava u odnosu na troškove postupka.

Zagreb, 16. lipnja 2026.

Sudac

Mirna Maržić