REPUBLIKA HRVATSKA
Visoki trgovački sud Republike Hrvatske
Savska cesta 62, Zagreb
Poslovni broj: Pž-2381/2026-3
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, sudac Kamelija Parać, u pravnoj stvari tužitelja ANT - com d.o.o. Pula, Smareglina ulica 6, OIB: 24453198597, kojeg zastupa punomoćnica Sanja Borovnica, odvjetnica u Puli, Monte Serpo 12, protiv tuženice TG, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], ranije vlasnice obrta [obrt], vl. TG, [adresa], koju zastupa punomoćnik Dino Čekada, odvjetnik u Puli, Marulićeva 3, radi isplate iznosa od 1.885,52 eura, odlučujući o tužiteljevoj žalbi protiv presude Trgovačkog suda u Pazinu poslovni broj Povrv-96/2025-86 od 27. veljače 2026., 16. lipnja 2026.
p r e s u d i o j e
Odbija se tužiteljeva žalba kao neosnovana i potvrđuje presuda Trgovačkog suda u Pazinu poslovni broj Povrv-96/2025-86 od 27. veljače 2026. u točkama I. i II. izreke.
Obrazloženje
1. Presudom Trgovačkog suda u Pazinu poslovni broj Povrv-96/2025-86 od 27. veljače 2026. u točki I. izreke ukinut je platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javne bilježnice Mirne Pliško iz [adresa], poslovni broj OVRV-74/2016-2 od 27. siječnja 2016., u dijelu u kojem je tuženici naloženo da u roku od osam dana tužitelju isplati iznos od 1.885,52 eura s pripadajućim zateznim kamatama kao i u dijelu kojim je tuženiku naloženo da u roku od osam dana tužitelju naknadi nastale troškove u iznosu od 245,54 eura zajedno sa zateznim kamatama, u dijelu kojim je naloženo tuženiku da tužitelju naknadi predvidive troškove ovršnog postupka u iznosu od 131,89 eura zajedno sa zateznim kamatama pa je u navedenom dijelu odbijen tužbeni zahtjev. U točki II. izreke naloženo je tužitelju da tuženiku u roku od 15 dana naknadi troškove ovog postupka u iznosu od 1.524,63 eura. U točki III. izreke odbijen je zahtjev tuženika da mu tužitelj naknadi troškove ovog postupka u iznosu od 645,37 eura kao neosnovan.
2. Protiv presude žalbu podnosi tužitelj zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava, s prijedlogom žalbenom sudu da presudu u točkama I. i II. izreke preinači na način da prihvati tužbeni zahtjev, a podredno da ju ukine i vrati predmet prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje. Tužitelj u žalbi navodi da je presuda obuhvaćena bitnom povredom odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. Zakona o parničnom pos tupku, jer je obrazloženje u bitnom dijelu proturječno samo sebi. Sud je pogrešno cijenio iskaz svjedoka GG i iz njega izveo pogrešan zaključak o postojanju/nepostojanju ugovornog odnosa zaključujući da je građevinski materijal naručio GG, a ne tuženica. Osporava i odluku o trošku jer je sud nepotrebno tuženiku priznao pojedine procesne radnje.
3. Tuženik nije podnio odgovor na žalbu.
4. Tužiteljeva žalba nije osnovana.
5. Presuda je ispitana u pobijanom dijelu na temelju čl. 365. st. 1. i 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 i 146/25; dalje: ZPP), u granicama razloga navedenih u žalbi i pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. tog Zakona i na pravilnu primjenu materijalnog prava. Ovaj sud utvrđuje da je presuda pravilna i zakonita.
6. Predmetni spor je spor male vrijednosti, a odredba čl. 467. st. 2. ZPP -a ne pruža zakonsku osnovu drugostupanjskom sudu, u smislu čl. 370. tog Zakona provjeravati pravilnost i potpunost utvrđenog činjeničnog stanja. Stoga ovaj sud nije uzeo u razmatranje žalbene navode kojima žalitelj polemizira s prosudbama i zaključcima koje je prvostupanjski sud izveo o činjenicama koje su utvrđene iz provedenog dokaznog postupka.
7. U postupanju prvostupanjskog suda nisu uočene bitne povrede postupka na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti. Pobijana odluka nema nedostatke zbog kojih se ne može ispitati, razumljiva je i valjano obrazložena budući da sadrži razloge o odlučnim činjenicama koji su jasni i neproturječni.
8. Predmet spora je potraživanje tužitelja s osnove ugovora o kupoprodaji materijala za izradu fasade u iznosu od 1.885,52 eura sa zateznim kamatama od 27. lipnja 2014. do isplate.
9. Nije sporno da je materijal iz utuženog računa dostavljen na gradilište u [adresa] za potrebe gradnje kuće investitora GG, da su fasaderski radovi izvršeni od strane tuženice odnosno da je utuženi materijal ugrađen u kuću u [adresa] te da predmetni račun tuženica nije podmirila tužitelju.
10. Sporno je da li je tuženica od tužitelja naručila materijal koji je naveden u utuženom računu te, u vezi s tim, da li se tužitelju obvezala podmiriti kupoprodajnu cijenu (sporna je pasivna legitimacija).
11. Odredbom čl. 376. st. 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/05, 41/08, 125/11; dalje: ZOO) propisano je da se ugovorom o kupoprodaji prodavatelj obvezuje predati kupcu stvar u vlasništvo, a kupac se obvezuje platiti mu cijenu.
12. Tijekom postupka utvrđene su sljedeće činjenice:
- da je tužitelj izdao račun koji glasi na tuženicu, a odnosi se na kupoprodaju materijala Unigrund18 kg, Kulirplast 25 kg, Unigrund 18 kg, Unigrund 5 kg, Akrl. zagl. žbuka bijela 25 kg i Akr. zagl. žbuka 25 kg
- da tuženica nije zavela predmetni račun u svoje poslovne knjige te da nije koristila pravo na odbitak pretporeza po tom računu
- da je sud 12. studenog 2025. pozvao tužitelja da u roku od osam dana dostavi poslovnu dokumentaciju vezanu uz narudžbu i dostavu materijala iskazanog u utuženom računu, što tužitelj nije učinio
- da su tuženica (izvoditelj) i GG (naručitelj) sklopili Ugovor o izvođenju radova na stambenoj građevini koja se gradi na lokaciji [adresa], da je tuženica radove izvela te da je materijal iz utuženog računa bio dostavljen na gradilište i ugrađen u kuću u [adresa]
- da se iz isprava koje prileže spisu ne može utvrditi da je tuženica od tužitelja naručila predmetni građevinski materijal te da se isti obvezala podmiriti tužitelju
- da svjedoci ĐG, CG i JG nisu imali relevantnih saznanja o eventualnom pravnom odnosu između ovdje stranaka, već su u svojim iskazima opisivali poslovni odnos kojeg su imali s GG ili s trgovačkim društvom Brid d.o.o. [adresa] u kojem je on zastupnik po zakonu ili s tuženicom
- da iz iskaza svjedoka BG i GG proizlazi da je građevinski materijal i boju iz utuženog računa odabrao i naručio svjedok GG u poslovnim prostorijama tužitelja u Puli, u centru, a ne BG ili tuženica
- da tužitelj nije u prilog svojim tvrdnjama da je ugovor o kupoprodaji materijala iz utuženog računa sklopio upravo s tuženicom dostavio bilo kakve isprave, a niti je došao na ročište glavne rasprave na kojem je bilo određeno njegovo saslušanje.
13. Na tako utvrđeno činjenično stanje prvostupanjski je sud pravilno zaključio da je prigovor promašene pasivne legitimacije osnovan. Tužitelj, na kojem je bio teret dokazivanja, nije dokazao da je tuženica od njega naručila materijal, da je izdala narudžbenicu i da ju je primio. Iz okončane situacije je moguće samo utvrditi da li je taj materijal ugrađen i tko ga je ugradio ali ne i tko ga je naručio i tko ga je trebao platiti.
14. Slijedom navedenog, pravilan je zaključak prvostupanjskog suda da tužbeni zahtjev nije osnovan. Tužitelj, razlozima svoje žalbe nije doveo u sumnju zakonitost i pravilnost prvostupanjske presude.
15. Suprotno žalbenim navodima i odluka o troškovima postupka je pravilna i zakonita, kako po osnovi (čl. 154. st. 1. ZPP-a), tako i po visini (čl. 155. ZPP-a), a žalitelj u žalbi nije određeno naveo koje to radnje kao nepotrebne osporava.
16. Slijedom navedenog, kako tužitelj žalbenim navodima nije doveo u sumnju pravilnost i zakonitost pobijane odluke, valjalo je na temelju odredbe čl. 368. st. 1. ZPP-a potvrditi prvostupanjsku presudu u pobijanom dijelu.
Zagreb, 16. lipnja 2026.
Sudac
Kamelija Parać
