REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Revd-802/2026-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Vučemila predsjednika vijeća, mr. sc. Senije Ledić članice vijeća i izvjestiteljice, Marine Paulić članice vijeća, Darka Milkovića člana vijeća i Renate Šantek članice vijeća, u pravnoj stvari predlagatelja 1. DŽ, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], prije [adresa], 2. MŽ, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], prije [adresa], 3. CŽ, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], 4. OŽ, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], sve predlagatelje zastupa punomoćnica Silvija Kirin Palčić, odvjetnica u Jastrebarskom, Antuna Mihanovića 14, protiv protustranke ŽŽ, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], kojeg zastupa punomoćnik Marijo Lovrić, odvjetnik u Zagrebu, Medulićeva 9, radi uređenja međe, odlučujući o prijedlogu protustranke ŽŽ za dopuštenje revizije protiv rješenja Županijskog suda u Zadru, poslovni broj Gž-615/2025-2 od 5. rujna 2025. kojim je potvrđeno rješenje Općinskog suda u Novom Zagrebu, Stalne službe u Samoboru, poslovni broj R1-120/2023-20 od 17. lipnja 2025., u sjednici održanoj 16. lipnja 2026.,

r i j e š i o  j e :

I. Prijedlog predlagatelja za dopuštenje revizije se odbija u odnosu na naznačena pravna pitanja.

II. Prijedlog predlagatelja za dopuštenje revizije se odbacuje u odnosu na povredu temeljnih ljudskih prava zajamčenih Ustavnom Republike Hrvatske i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda.

Obrazloženje

1. Predlagatelj je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv rješenja Županijskog suda u Zadru, poslovni broj Gž-615/2025-2 od 5. rujna 2025. kojim je potvrđeno rješenje Općinskog suda u Novom Zagrebu, Stalne službe u Samoboru, poslovni broj R1-120/2023-20 od 17. lipnja 2025. Predlagatelj je prijedlog utemeljio na odredbi članka 45. u vezi s člankom 2. Zakona o izvanparničnom postupku („Narodne novine“ broj 59/23 - dalje: ZIPP) te u vezi s člancima 400. stavcima 1. i 2. i člankom 385.a stavcima 1. i 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 i 146/25 - dalje: ZPP) cijeneći da je reviziju potrebno dopustiti zbog naznačenih pravnih pitanja kako bi se osigurala jedinstvena primjena prava i ravnopravnost svih u njegovoj primjeni, i to zbog odstupanja od prakse revizijskog suda (ukazano na odluke broj Revr-1314/09 od 10. siječnja 2012. i Rev- 930/1994-2 od 16. ožujka 1993.), kao i zbog neujednačene prakse drugostupanjskih sudova (ukazano na odluke Visokoga trgovačkog suda RH broj Pž-8020/11 od 9. srpnja 2014., Županijskog suda u Velikoj Gorici broj Gž-487/2021-2 od 11. srpnja 2024., Županijski sud u Slavonskom Brodu, Gž-295/2024-4 od 30. siječnja 2025.). U ovim su odlukama, u bitnom, izražena pravna shvaćanja prema kojima je zapisnik o održanoj glavnoj raspravi javna isprava te prema kojem je dopušteno dokazivati da su u javnoj ispravi neistinito utvrđene činjenice ili da je javna isprava nepravilno sastavljena, kao i da je sud dužan pokušati utvrditi posljednji mirni posjed, a tek ako to nije moguće, može pristupiti uređenju međe po pravičnoj ocjeni, i to nakon što je obrazložio nemogućnosti utvrđenja posljednjeg mirnog posjeda. Pored toga, prijedlog je utemeljen i na tvrdnji o povredi temeljnoga ljudskog prava tužitelja na pravično suđenje u aspektima prava na pristup sudu i na obrazloženu sudsku odluku.

2. U prijedlogu su naznačena pravna pitanja koja glase:

1) Je li sud počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točka 11. Zakona o parničnom postupku te time uskratio stranci pravo na pošteno suđenje zajamčeno člankom 29. Ustava RH i člankom 6. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda, pravo na raspravljanje pred sudom te pravo na pristup sudu budući je u obrazloženju rješenja iznio neistinitu činjenicu (odlomak 14.2.) da protustranka nije prigovorila na raspravni zapisnik od 25. listopada 2025. (a glede koje neistinite tvrdnje postoji i osnova sumnje da je sudac počinio kazneno djelo krivotvorenja službene i poslovne isprave temeljem odredbe članka 279. Kaznenog zakona -„Narodne novine“ broj 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18, 126/19, 84/21, 114/22, 114/23 i 36/24) iako je iz spisa nedvojbeno da je protustranka izričito i pravodobno iznijela prigovor na zapisnik te odbila potpisati raspravni zapisnik, a na temelju koje je neistinite činjenice sud donio spornu odluku;

2) Ima li se raspravni zapisnik od 25. listopada 2025. sastavljen pred prvostupanjskim sudom smatrati javnom ispravom sukladno članku 230. stavak 1. ZPP, a budući da isti nije potpisan od svih prisutnih stranka te unatoč činjenici da je protustranka osporila sadržaj navedenog zapisnika tijekom prvostupanjskog i žalbenog postupka sukladno članku 230. stavku 3. ZPP, odnosno ukazala je da su neistinito utvrđene činjenice u zapisniku te da isti nije pravilno sastavljen;

3) Je li protustranka imala pošteno suđenje sukladno članku 29. stavak 1. Ustava RH te članka 6. stavka 1. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda koji jamči pošteno i pravično suđenje/provođenje dokaza ukoliko je sud pogrešno primijenio odredbu članka 103. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima, a koja bi, da se primijenila, bila donesena potpuno drugačija odluka u ovom predmetu?

3. Predlagatelji nisu odgovorili na prijedlog protustranke za dopuštenje revizije.

4. Postupajući u skladu s odredbama članka 385.a stavka 1. i članka 387. ZPP revizijski sud ocjenjuje da sadržaj prijedloga protustranke i njegovih priloga ne upućuju na zaključak da pravna pitanja naznačena u prijedlogu imaju obilježje važnosti u smislu odredbe članka 385.a stavka 1. ZPP.

4.1. O prvo i drugo naznačenim pitanjima, prema ocjeni ovog suda, ne ovisi odluka u sporu zato što je drugostupanjski sud, jednako kako to sugeriraju i ova pitanja, cijenio da sudski zapisnik s očevida predstavlja javnu ispravu u odnosu na koju je dopušteno dokazivati da su u njoj neistinito utvrđene činjenice ili da je nepravilno sastavljena. Okolnost da je drugostupanjski sud u odlomku 14.2. odluke naveo da protustranka nije prigovorila na sadržaj zapisnika o očevidu ima osnovu upravo u sadržaju tog zapisnika jer je u njemu navedeno da punomoćnik protustranke odbija potpisati zapisnik od 25. listopada 2023. „jer smatra da sud nije imao zakonsku osnovu za uređenje međe, jer drži da bi potpisivanjem zapisnika bio suglasan s uređenjem međe tj. ozakonio bi vođenje ovog postupka“. Međutim, sud je drugog stupnja cijenio da je protustranka kao žalitelj prigovorio sadržaju zapisnika te je ocijenio (ne)osnovanost takvog prigovora. Tako je ocijenio da protustranka kao žalitelj nije doveo u sumnju sadržaj te javne isprave svojim žalbenim navodima zato što je „prilikom održavanja očevida na licu mjesta prvostupanjski sud konstatirao postojanje ruševnog objekta slijedom čega je ocijenjena neosnovanom tvrdnja da je od strane suda prvog stupnja napravljena konstrukcija koja ne odgovara stvarnom stanju u vezi s postojanjem ruševnog objekta“. U razlozima za odbijanje potpisivanja zapisnika s očevida od 25. listopada 2025. nije prigovoreno ovom dijelu njegova sadržaja. Na taj je način protustranci omogućeno pravo na raspravljanje i pristup sudu.

4.2. Ni treće naznačeno pitanje nema potrebno obilježje važnosti zato što se referira na preispitivanje povrede temeljnoga ljudskog prava na pravično suđenje zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Međutim, pravo na pravično suđenje zajamčeno odredbom članka 6. stavka 1. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda ("Narodne novine - Međunarodni ugovori" broj 18/97, 6/99, 14/02, 13/03, 9/05, 1/06, 2/10, 13/17) i člankom 29. stavkom 1. Ustava Republike Hrvatske ("Narodne novine" broj 56/90, 135/97, 8/98, 113/00, 124/00, 2/01, 41/01, 55/01, 76/10, 85/10 i 5/14) predstavlja skup postupovnih jamstava kojima se osigurava pravičan postupak, pa se i ne može povrijediti pogrešnom primjenom materijalnog prava.

4.3. Stoga je prijedlog za dopuštenje po ovoj pravnoj osnovi (članak 385.a stavak 1. ZPP) valjalo odbiti na temelju odredbe članka 389.b stavaka 1. i 2. ZPP i riješiti kao u točki I. izreke.

5. U vezi s tvrdnjama o povredi temeljnoga ljudskog prava na pravično suđenje u aspektu prava na obrazloženu sudsku odluku, prema ocjeni ovog suda, navodima sadržanim u prijedlogu i njegovim prilozima, predlagatelj nije učinio vjerojatnim da mu je ovo ljudsko pravo povrijeđeno ni u ovom aspektu.

5.1. Naime, predmet je postupka uređenje međe između čest. 244/2 k. o. [katastarska općina] u suvlasništvu predlagatelja i čest. zem. [katastarska čestica] sve k. o. [katastarska općina] u vlasništvu protustranke. O tom je prijedlogu odlučeno na temelju odredbe članka 103. stavaka 2. i 3. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“ broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 90/10, 143/12,0152/14, 81/15 i 94/17 - dalje: ZVDSP).

5.2. Predmetna je međa uređena prema pravičnoj ocjeni u skladu s odredbom članka 103. stavka 3. ZVDSP. Razlog za uređenje međe prema pravičnoj ocjeni sudovi su utemeljili na utvrđenju da među nije moguće obnoviti niti ispraviti prema katastarskom nacrtu zato što je pretpostavka ovakve obnove ili ispravka pristanak stranaka, čega u konkretnom slučaju nema. Iz istog razloga među nije bilo moguće obnoviti i ispraviti niti prema sporazumu susjeda čija je međa u pitanju. Što se tiče obnove i ispravljanja međe prema posljednjem mirnom posjedu, u postupku je ocijenjeno da se međa nije mogla urediti po ovom kriteriju jer se između stranaka vodi posjedovna parnica koja ukazuje da je činjenica posljednjeg mirnog posjeda predmetnih nekretnina sporna. Upravo je zbog toga međa uređena prema pravičnoj ocjeni kao jedinom mogućem načinu njezina uređenja u konkretnom slučaju.

5.3. U opisanim okolnostima ovaj sud ocjenjuje da su u pobijanoj sudskoj odluci navedeni dostatni i relevantni razlozi koji objašnjavaju činjenične zaključke sudova, kao i razlozi, izneseni na pravno logičan i konzistentan način, o tome koje su točno činjenice utvrđene u postupku te koje je pravo dovelo baš do takve odluke čime su razlozi navedeni u pisanom obrazloženju obuhvati li sve važne aspekte ovog slučaja koji su bili od utjecaja na konačnu odluku u sporu.

5.4. Prema ocjeni revizijskog suda, razlozi koji su dani za pobijanu odluku, zadovoljavaju kriterije relevantnosti i dostatnosti jer je iz pobijane odluke vidljivo, i to na pravno logičan i konzistentan način, koje su točno činjenice utvrđene u postupku i koje je pravo dovelo baš do takve odluke. Pritom nisu učinjene neke druge očite pogreške u prosudbi, nije pogrešno procijenjeno postojanje nekog važnog čimbenika ili pak propušteno razmotriti sve relevantne čimbenike odnosno propušteno uzeti u obzir sve činjenične i pravne elemente koji su objektivno mjerodavni za donošenje odluke, a nisu zanemareni dokazi koje su sudu prezentirale stranke. Stoga valja ocijeniti da predlagatelj nije učinio vjerojatnim da mu je u postupku povrijeđeno pravo na pravično suđenje ni u aspektu prava ne samo na obrazloženu odluku, već ni u aspektu prava na pristup sudu.

6. Iz navedenog proizlazi da nisu ostvarene pretpostavke za dopuštenje revizije ni u smislu odredbe članka 385.a stavka 2. ZPP, pa je na temelju odredbe članka 389.a stavaka 4. i 5. ZPP prijedlog za dopuštenje revizije valjalo odbaciti u odnosu na povredu temeljnih ljudskih prava te riješiti kao u točki II. izreke.

Zagreb, 16. lipnja 2026.

Predsjednik vijeća

Ivan Vučemil